Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-1266/2003 od 1. srpnja 2004

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-1266/2003 od 1. srpnja 2004.

Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-1266/2003 od 1. srpnja 2004.

NN 102/2004 (23.7.2004.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-1266/2003 od 1. srpnja 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 2007 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi K. K., koju zastupa B. K., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 1. srpnja 2004. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud Varaždinu dužan je donijeti presudu u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-376/92, u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3.

Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst) podnositeljici ustavne tužbe K. K. iz Z., S.

16, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 6.000,00 (šest tisuća) kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje 1. Podnositeljica ustavne tužbe podnijela je dana 8. travnja 2003. godine, temeljem odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), ustavnu tužbu zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku. Smatra da je Općinski sud u Varaždinu, neodlučivši o njezinim pravima i obvezama u razumnom roku u predmetu koji se pred tim sudom vodi pod brojem: P-376/92, povrijedio njezino ustavno pravo zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK 2. Ustavni sud je, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, uvidom u spis Općinskog suda u Varaždinu, broj: P-376/92, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljice zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava:

–Općinskom sudu u Varaždinu podnositeljica je dana 14. travnja 1992. godine, podnijela tužbu radi utvrđenja ostavinske imovine (povreda nužnog dijela), a nakon što je pravomoćnim i izvršnim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, broj: O-281/86 od 25. veljače 1992. godine upućena na parnicu protiv tuženika, P. B.,

–nakon toga održana su četiri ročišta (17. lipnja 1992., 11. ožujka 1992., 27. svibnja 1993. i 2. lipnja 1993. godine),

–na ročištu održanom 2. lipnja 1993. godine doneseno je rješenje o provođenju vještačenja po vještaku građevinske struke,

–podnescima od 17. studenoga 1993., 26. svibnja 1994. i 18. srpnja 1996. godine Općinski sud požuruje vještaka na izradu nalaza i mišljenja,

–ročište zakazano za 16. listopada 1998. godine odgođeno je zbog bolesti suca,

–zatim su održana tri ročišta, 8. veljače 2000., 22. ožujka 2000. i 21. travnja 2000. godine,

–podneskom od 8. lipnja 2000. godine podnositeljica specificira tužbeni zahtjev, a koji se dostavlja 15. lipnja 2000. godine tuženiku na odgovor,

–podneskom od 3. ožujka 2001. godine podnositeljica požuruje rješavanje predmeta,

–4. listopada 2001. godine tuženik dostavlja podnesak koji se 5. listopada 2001. godine dostavlja podnositeljici na znanje,

–ročište zakazano za 23. listopada 2001. godine odgađa se zbog nedolaska punomoćnika podnositeljice i odgađa se za 27. studenoga 2001. godine,

–podneskom od 20. prosinca 2001. godine podnositeljica požuruje donošenje presude,

–slijedeće ročište održano je 16. listopada 2002. godine, kada se na prijedlog tuženika rješenjem određuje financijsko vještačenje,

–na ročištu zakazanom za 18. ožujka 2003. godine, zbog nedolaska punomoćnika na prijedlog tuženika donosi se rješenje o mirovanju postupka,

–26. veljače 2003. godine punomoćnik podnositeljice podnosi prijedlog za povrat u prijašnje stanje, a koji prijedlog je odbijen rješenjem suda od 20. ožujka 2003. godine,

–podneskom od 21. svibnja 2003. godine podnositeljica predlaže nastavak postupka.

OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U VARAŽDINU 3. Na temelju članka 69. stavka 1. alineje 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud je dana 15. svibnja 2003. godine zatražio od Općinskog suda u Varaždinu da se izjasni o navodima ustavne tužbe.

U očitovanju od 21. svibnja 2003. godine Općinski sud u Varaždinu ukratko opisuje redoslijed rada opisan u točki 2. ovog obrazloženja. U očitovanju se ističe da su predmetni postupak vodila tri raspravna suca. Također ističe se da je treći raspravni sudac spis preuzeo 1996. godine, te da u razdoblju od 12. listopada 1998. godine do 1. studenoga 1999. godine zbog bolesti suca nije poduzeta niti jedna raspravna radnja. Također, prema mišljenju raspravnog suca, podnositeljica ustavne tužbe je i sama pridonijela dužini postupka jer je na ročištu održanom 8. veljače 2000. godine, predložila saslušanje triju svjedoka bez navođenja razloga za to, nadalje da je na prijedlog punomoćnika podnositeljice odgođeno ročište zakazano za 21. travnja 2000. godine, odnosno da je ročište zakazano za 23. listopada 2001. godine odgođeno zbog nedolaska punomoćnika podnositeljice.

Napominje se i da se na ročištu održanom 27. studenoga 2001. godine podnositeljica ustavne tužbe nije mogla očitovati o relevantnoj činjenici, a da je iz razloga što punomoćnik podnositeljice ustavne tužbe nije pristupio ročištu zakazanom za 18. veljače 2003. godine, sud donio rješenje o mirovanju postupka.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK 4. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

5.Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakoga pojedinog slučaja.

Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositeljice, dostavljenog očitovanja Općinskog suda u Varaždinu, te uvida u spis predmeta, Ustavni sud utvrdio je da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

5.1.

DULJINA SUDSKOG POSTUPKA Parnični postupak započeo je 15. travnja 1992. godine podnošenjem tužbe Općinskom sudu u Varaždinu. Ustavna tužba podnesena je dana 8. travnja 2003. godine, a do tog dana sudski postupak u prvom stupnju nije bio okončan. Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe prvostupanjski postupak pred Općinskim sudom u Varaždinu trajao ukupno deset

(10)godina, jedanaest (11) mjeseci i dvadeset tri (23) dana.

Ustavni sud je, u konkretnom slučaju, ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem, s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka, smatra razdoblje od 5. studenoga 1997. godine; to jest, od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) do 8. travnja 2003. godine; to jest, do dana podnošenja ustavne tužbe podnositeljice, što ukupno iznosi pet (5) godina, pet (5) mjeseci i tri (3) dana.

5.2.

POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, Općinski sud u Varaždinu, od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o tužbenom zahtjevu podnositeljice, zakazao ukupno 9 ročišta za glavnu raspravu, od čega su 4 ročišta odgođena bez meritornog raspravljanja. Prije tog razdoblja održao je 4 ročišta za glavnu raspravu te proveo očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka.

Razmatrajući postupanje suda u pravno relevantnom razdoblju, Sud je utvrdio da u razdobljima od 5. studenoga 1997. do 16. listopada 1998. godine (11 mjeseci i 19 dana), te od 16. listopada 1998. godine do 8. veljače 2000. godine (1 godina 3 mjeseca i 17 dana) i 27. studenoga 2001. do 16. listopada 2002. godine (10 mjeseci i 20 dana) nije bilo nikakve aktivnosti suda, a što ukupno iznosi 3 godine 1 mjesec i 26 dana.

5.3.

PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJICE U SUDSKOM POSTUPKU) Podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, svojim ponašanjem nije pridonijela duljini sudskog postupka u tolikoj mjeri da bi to opravdalo trajanje postupka u ukupnom trajanju od preko 10 godina.

5.4.

SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA Polazeći od činjenice da se predmet neprekidno nalazi u postupku pred sudom prvog stupnja, a imajući u vidu postupanje nadležnog suda u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, Ustavni sud nije našao okolnosti koje bi u dosadašnjem tijeku postupka ukazivale na složenost sudskog predmeta, a koje bi opravdale dugotrajnost postupanja u tom predmetu.

6.Ustavni sud utvrđuje da postupak u predmetu broj: P-376/92, koji se vodi pred Općinskim sudom u Varaždinu traje preko deset godina. Dugotrajnost postupka u najvećoj je mjeri posljedica okolnosti koje se mogu pripisati neučinkovitom postupanju nadležnog suda. Stoga Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositeljice da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njenim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

7.Iz tih razloga, na temelju odredbi članka 63. stavaka 1. i 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

8.Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud, u pravilu, određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.

Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

Budući da je Ustavni sud ovlašten, temeljem članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, u svakom pojedinom slučaju odrediti i rok za donošenje sudske odluke, na visinu naknade u konkretnom slučaju utjecala je i činjenica da je Općinskom sudu u Varaždinu, temeljem točke II. izreke ove odluke, određen kratak rok u kojem je taj sud dužan donijeti odluku u predmetu broj: P-376/92, čime se na najdjelotvorniji način ostvaruje i svrha samog sudskog postupka.

9.Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-1266/2003 Zagreb, 1. srpnja 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.

Odluka, NN 102/2004-2007 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje:

NN 102/2004 Broj dokumenta u izdanju: 2007 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 23.7.2004.

Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno.

Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja.

Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe.

Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom.

Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni.

Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika.

Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

Pravni vodič

Nužni dio i isključenje iz nasljedstva

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.