Zakon o obveznim odnosima

Zakon o obveznim odnosima Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Zakon o obveznim odnosima NN 35/2005 (17.3.2005.), Zakon o obveznim odnosima HRVATSKI SABOR 707 Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske donosim ODLUKU O PROGLAŠENJU ZAKONA O OBVEZNIM ODNOSIMA Proglašavam Zakon o obveznim odnosima, kojega je Hrvat­ski sabor donio na sjednici 25. veljače 2005. godine.

Broj: 01-081-05-768/2 Zagreb, 4. ožujka 2005.

Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON O OBVEZNIM ODNOSIMA Dio prvi OPĆI DIO Glava I.

OSNOVNA NAČELA Cilj i sadržaj zakona

Članak 1Ovim se Zakonom uređuju osnove

obveznih odnosa (opći dio) te ugovorni i izvanugovorni obvezni odnosi (posebni dio).

Sloboda uređivanja obveznih odnosa

Članak 2Sudionici u prometu slobodno

uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.

Ravnopravnost sudionika u obveznom odnosu

Članak 3Sudionici u obveznom odnosu

ravnopravni su.

Načelo savjesnosti i poštenja

Članak 4U zasnivanju obveznih odnosa i

ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.

Dužnost suradnje

Članak 5Sudionici obveznih odnosa dužni

su surađivati radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava u tim odnosima.

Zabrana zlouporabe prava

Članak 6Zabranjeno je ostvarivanje prava

iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato.

Načelo jednake vrijednosti činidaba

Članak 7(1) Pri sklapanju naplatnih

pravnih poslova sudionici polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba.

Zabrana prouzročenja štete

Članak 8Svatko je dužan uzdržati se od

postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

Dužnost ispunjenja obveze

Članak 9Sudionik u obveznom odnosu dužan

je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

Ponašanje u ispunjavanju obveza i ostvarivanju prava

Članak 10(1)

Sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika, odnosno pažnja dobrog domaćina).

Dispozitivni karakter odredaba Zakona

Članak 11Sudionici mogu svoj obvezni

odnos urediti drukčije nego što je ovim Zakonom određeno, ako iz pojedine odredbe ovoga Zakona ili iz njezina smisla ne proizlazi što drugo.

Primjena običaja i prakse

Članak 12(1)

U obveznim odnosima među trgovcima primjenjuju se trgovački običaji čiju su primjenu ugovorili i praksa koju su međusobno razvili.

Postupanje u skladu sa statutom, društvenim ugovorom, odnosno pravilima

Članak 13(1)

Pravne osobe u zasnivanju obveznog odnosa postupaju u skladu sa svojim statutom, društvenim ugovorom, odnosno pravilima.

Primjena pojedinih odredaba na trgovačke ugovore i druge pravne poslove

Članak 14(1) Odredbe ovoga Zakona što se

odnose na ugovore primjenjuju se na sve vrste ugovora, osim ako za trgovačke ugovore nije izrijekom drukčije određeno.

Zaštita prava

Članak 15(1) Osoba koja smatra da je neko

njezino pravo povrijeđeno ovlaštena ga je štititi i ostvarivati putem suda, ako zakonom odlučivanje nije povjereno nekom drugom nadležnom tijelu.

Glava II.

SUDIONICI OBVEZNIH ODNOSA Pojam

Članak 16Sudionici obveznih odnosa su

fizičke i pravne osobe.

Pravna sposobnost

Članak 17(1) Svaka fizička i pravna osoba

sposobna je biti nositeljem prava i obveza.

Poslovna sposobnost

Članak 18(1) Poslovno sposobna osoba može

vlastitim očitovanjima volje stvarati pravne učinke.

Prava osobnosti

Članak 19(1) Svaka fizička i pravna osoba

ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom.

Glava III.

NASTANAK OBVEZA

Članak 20(1) Obveze nastaju na osnovi

pravnih poslova, pro­uzro­čenjem štete, stjecanjem bez osnove, poslovodstvom bez naloga, javnim obećanjem nagrade i izdavanjem vrijednosnih papira.

Glava IV.

VRSTE OBVEZA Odjeljak 1.

NOVČANE OBVEZE Odsjek 1.

OPĆE ODREDBE Načelo monetarnog nominalizma

Članak 21Kad obveza ima za činidbu iznos

novca, dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obveza glasi, osim kad zakon određuje što drugo.

Valuta obveze

Članak 22(1) Dopuštena je odredba ugovora

prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti.

Indeksna klauzula

Članak 23Dopuštena je odredba ugovora

kojom se iznos novčane obveze u domaćem novcu veže za promjene cijena dobara, robe i usluga izraženih indeksom cijena utvrđenim od ovlaštene osobe.

Klizna skala

Članak 24U ugovorima u kojima se jedna

strana obvezuje izraditi i isporučiti određene predmete dopušteno je ugovoriti da će cijena ovisiti o cijeni materijala, rada i drugih čimbenika koji utječu na visinu troškova proizvodnje, u određeno vrijeme na određenom tržištu.

Plaćanje prije roka

Članak 25(1) Dužnik novčane obveze može

je ispuniti prije roka.

Odsjek 2.

UGOVORNE KAMATE Stopa ugovornih kamata

Članak 26(1)

Stopa ugovornih kamata između osoba od kojih barem jedna nije trgovac ne može biti viša od stope zakonskih zateznih kamata koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora, odnosno na dan promjene ugovorne kamatne stope, ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

Kamate na kamate

Članak 27(1) Ništetna je odredba ugovora

kojom se predviđa da će na kamate, kad dospiju za isplatu, početi teći kamate ako ne budu isplaćene.

Kamate u nenovčanim obvezama

Članak 28Odredbe ovoga Zakona o ugovornim

kamatama na odgo­varajući način vrijede i za ostale obveze kojima su objekt činidbe stvari određene po rodu.

Odsjek 3.

ZATEZNE KAMATE Kad se duguju

Članak 29(1) Dužnik koji zakasni s

ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

Pravo na potpunu naknadu

Članak 30(1) Vjerovnik ima pravo na

zatezne kamate bez obzira na to je li pretrpio kakvu štetu zbog dužnikova zakašnjenja.

Kamate na kamate

Članak 31(1) Na dospjele a neisplaćene zatezne

kamate ne teku zatezne kamate, osim kad je to zakonom određeno.

Odjeljak 2.

OBVEZE S VIŠE ČINIDABA Odsjek 1.

ALTERNATIVNE OBVEZE Pravo izbora

Članak 32Ako

neka obveza ima dvije ili više činidaba, ali je dužnik dužan ispuniti samo jednu da bi se oslobodio obveze, pravo izbora, ako nije što drugo ugovoreno, pripada dužniku, i obveza prestaje kad on ispuni činidbu koju je izabrao.

Neopozivost i učinak izbora

Članak 33(1)

Izbor je učinjen kad strana kojoj pripada pravo izbora obavijesti drugu stranu o tome što je izabrala, i od toga trenutka izbor se više ne može mijenjati.

Trajanje prava izbora

Članak 34(1)

Dužnik ima pravo izbora sve dok u ovršnom postupku jedna od dugovanih stvari ne bude potpuno ili djelomično predana vjerovniku po njegovu izboru.

Izbor povjeren trećoj osobi

Članak 35Ako

izbor treba učiniti neka treća osoba, a ona to ne učini, svaka strana može zahtijevati da izbor obavi sud.

Ograničenje na preostalu činidbu

Članak 36Ako

je jedna činidba postala nemoguća zbog nekog događaja za koji ne odgovara nijedna strana, obveza se ograničuje na preostalu činidbu.

Ograničenje u slučaju odgovornosti jedne strane

Članak 37(1)

Kad je jedna činidba postala nemoguća zbog događaja za koji je odgovoran dužnik, obveza se ograničuje na preostalu či­nid­bu u slučaju da pravo izbora pripada njemu, a ako pravo izbora pripada vjerovniku, on može po svojem izboru zahtijevati preostalu činidbu ili naknadu štete.

Odsjek 2.

FAKULTATIVNE OBVEZE I FAKULTATIVNE TRAŽBINE I. FAKULTATIVNE OBVEZE Ovlaštenje dužnika

Članak 38Dužnik čija obveza ima jednu

činidbu, ali mu je dopušteno da se oslobodi svoje obveze ispunjenjem neke druge određene činidbe, može se koristiti tom mogućnošću sve dok vjerovnik u ovršnom postupku ne primi potpuno ili djelomično ispunjenje činidbe.

Ovlaštenja vjerovnika

Članak 39(1) Vjerovnik u fakultativnoj

obvezi može zahtijevati od duž­nika samo dugovanu činidbu, ali ne i drugu činidbu kojom dužnik, ako hoće, može također ispuniti svoju obvezu.

II. FAKULTATIVNE TRAŽBINE

Članak 40(1) Kad je ugovorom ili zakonom

predviđeno da vjerovnik može umjesto dugovane činidbe zahtijevati od dužnika neku drugu određenu činidbu, dužnik je dužan ispuniti mu tu činidbu, ako vjerovnik to zahtijeva.

Odjeljak 3.

OBVEZE S VIŠE DUŽNIKA I VJEROVNIKA Odsjek 1.

DJELJIVE OBVEZE Dijeljenje duga i tražbine

Članak 41(1) Obveza je djeljiva ako se

ono što se duguje može podijeliti i ispuniti u dijelovima koji imaju ista svojstva kao i cijela činidba, i ako ono tom podjelom ne gubi ništa od svoje vrijednosti, inače obveza je nedjeljiva.

Predmnjeva solidarnosti

Članak 42Kad ima više dužnika u nekoj

djeljivoj obvezi nastaloj trgovačkim ugovorom, oni odgovaraju vjerovniku solidarno, osim ako su ugovaratelji izrijekom otklonili solidarnu odgovornost.

Odsjek 2.

SOLIDARNE OBVEZE I. SOLIDARNOST DUŽNIKA Sadržaj solidarnosti dužnika

Članak 43(1)

Svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju.

Prijeboj

Članak 44(1)

Svaki se solidarni dužnik može pozvati na prijeboj koji je učinio njegov sudužnik.

Otpust duga

Članak 45(1)

Otpust duga učinjen sporazumno s jednim solidarnim dužnikom oslobađa obveze i ostale dužnike.

Obnova

Članak 46(1)

Obnovom koju je vjerovnik učinio s jednim solidarnim dužnikom oslobađaju se i ostali dužnici.

Nagodba

Članak 47Nagodba

što ju je sklopio jedan od solidarnih dužnika s vjerovnikom nema učinak prema ostalim dužnicima, ali oni imaju pravo prihvatiti tu nagodbu, ako ona nije ograničena na dužnika s kojim je sklopljena.

Sjedinjenje

Članak 48Kad

se u jednoj osobi sjedini svojstvo vjerovnika i svojstvo dužnika iste solidarne obveze, obveza ostalih dužnika smanjuje se za iznos dijela koji na njega pada.

Zakašnjenje vjerovnika

Članak 49Kad

vjerovnik dođe u zakašnjenje prema jednom solidarnom dužniku, on je u zakašnjenju i prema ostalim solidarnim dužnicima.

Zakašnjenje jednog dužnika i priznanje duga

Članak 50(1)

Zakašnjenje jednoga solidarnog dužnika nema učinak prema ostalim dužnicima.

Zastoj i prekid zastare; odricanje od zastare

Članak 51(1) Ako zastara ne teče ili je

prekinuta prema jednom dužniku, ona teče za ostale solidarne dužnike i može se navršiti, ali dužnik prema kojem obveza nije zastarjela i koji ju je morao ispuniti ima pravo zahtijevati od ostalih dužnika prema kojima je obveza zastarjela da mu naknade svaki svoj dio duga.

Pravo ispunitelja na naknadu

Članak 52(1) Dužnik koji je ispunio

obvezu ima pravo zahtijevati od svakog sudužnika da mu naknadi dio duga koji pada na njega.

Podjela na jednake dijelove i iznimka

Članak 53(1) Ako nije što drugo ugovoreno

ili inače ne proizlazi iz pravnih odnosa sudionika u poslu, na svakog dužnika dolazi jednak dio duga.

II. SOLIDARNOST VJEROVNIKA Solidarnost se ne predmnijeva

Članak 54Kad na vjerovnikovoj strani ima

više osoba, one su solidarne samo kad je solidarnost ugovorena ili zakonom određena.

Sadržaj solidarnosti

Članak 55(1)

Svaki solidarni vjerovnik ima pravo zahtijevati od dužnika ispunjenje cijele obveze, ali kad jedan od njih bude namiren, obveza prestaje i prema ostalim vjerovnicima.

Prijeboj

Članak 56Dužnik

može svoj dug prebiti s tražbinom koju ima prema vjerovniku koji mu zahtijeva ispunjenje.

Otpust duga i obnova

Članak 57Otpustom

duga i obnovom između dužnika i jednog vjerovnika smanjuje se solidarna obveza za onoliko koliko iznosi dio te tražbine vjerovnika.

Nagodba

Članak 58Nagodba što ju je sklopio jedan

od solidarnih vjerovnika s dužnikom nema učinak prema ostalim vjerovnicima, ali oni imaju pravo prihvatiti tu nagodbu, osim kad se ona odnosi samo na dio vjerovnika s kojim je sklopljena.

Sjedinjenje

Članak 59Kad se u osobi jednoga

solidarnog vjerovnika sjedini i svojstvo dužnika, svaki od ostalih solidarnih vjerovnika može od njega zahtijevati ispunjenje samo svog dijela tražbine.

Zakašnjenje

Članak 60(1) Kad dužnik dođe u

zakašnjenje prema jednom solidarnom vjerovniku, on je u zakašnjenju i prema ostalim vjerovnicima.

Priznanje duga

Članak 61Priznanje duga učinjeno jednom

vjerovniku koristi svim vjerovnicima.

Zastara

Članak 62(1) Ako jedan vjerovnik prekine

zastaru ili ako prema njemu ne teče zastara, to ne koristi ostalim vjerovnicima i prema njima zastara teče i dalje.

Odnosi između vjerovnika nakon ispunjenja

Članak 63(1) Svaki solidarni vjerovnik

ima pravo zahtijevati od vje­rov­nika koji je primio ispunjenje od dužnika da mu preda dio koji mu pripada.

Odsjek 3.

NEDJELJIVE OBVEZE

Članak 64(1) Na nedjeljive obveze u

kojima ima više dužnika na odgovarajući se način primjenjuju propisi o solidarnim obvezama.

Glava V.

UČINCI OBVEZA Odjeljak 1.

Opće pravilo

Članak 65(1) Na temelju obveze vjerovnik

je ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je.

Odjeljak 2.

POBIJANJE DUŽNIKOVIH PRAVNIH RADNJI Opće pravilo

Članak 66(1) Svaki vjerovnik čija je

tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika.

Pretpostavke pobijanja

Članak 67(1)

Naplatno raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato.

Isključenje pobijanja

Članak 68Ne mogu se pobijati zbog

oštećenja vjerovnika uobičajeni prigodni darovi, nagradni darovi, a ni darovi učinjeni iz zahvalnosti, razmjerni materijalnim mogućnostima dužnika.

Sredstva pobijanja

Članak 69(1)

Pravna radnja dužnika pobija se tužbom ili prigovorom.

Učinak pobijanja

Članak 70

Ako sud usvoji tužbeni zahtjev, pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegovih tražbina.

Rok za podnošenje tužbe

Članak 71(1) Tužba za pobijanje može se

podnijeti u roku od jedne godine za raspolaganje iz članka 67. stavka 1. ovoga Zakona, a za ostale slučajeve u roku od tri godine.

Odjeljak 3.

PRAVO ZADRŽANJA Pojam i sadržaj

Članak 72(1) Vjerovnik dospjele tražbine

u čijim se rukama nalazi neka dužnikova stvar ima pravo zadržati je dok mu ne bude ispunjena tražbina.

Iznimke

Članak 73(1) Vjerovnik nema pravo

zadržanja kad dužnik zahtijeva da mu se vrati stvar koja je izašla iz njegova posjeda protiv njegove volje.

Obveza povrata stvari prije namirenja tražbine

Članak 74Vjerovnik je dužan vratiti stvar

dužniku ako mu ovaj dade odgovarajuće osiguranje njegove tražbine.

Učinak prava zadržanja

Članak 75Vjerovnik koji drži dužnikovu

stvar na temelju prava zadržanja ima pravo naplatiti se iz njezine vrijednosti na isti način kao založni vjerovnik, ali je dužan prije nego što pristupi ostvarenju naplate o svojoj namjeri pravodobno obavijestiti dužnika.

Odjeljak 4.

VJEROVNIKOVA PRAVA U POSEBNIM SLUČAJEVIMA Kad se činidba sastoji u davanju stvari određenih po rodu

Članak 76Kad se činidba sastoji u davanju

stvari određenih po rodu, a dužnik dođe u zakašnjenje, vjerovnik, pošto je prethodno o tome obavijestio dužnika, može po svom izboru pribaviti stvar istoga roda i zahtijevati od dužnika naknadu cijene i naknadu štete ili zahtijevati vrijednost dugovanih stvari i naknadu štete.

Kad se činidba sastoji u činjenju

Članak 77Kad se činidba sastoji u

činjenju, a dužnik tu činidbu nije na vrijeme ispunio, vjerovnik može, obavijestivši o tome prethodno dužnika, sam o trošku dužnika uraditi ono što je dužnik bio dužan uraditi, a od dužnika zahtijevati naknadu štete zbog zakašnjenja, a i naknadu druge štete koju trpi zbog takva načina ispunjenja.

Kad se činidba sastoji u propuštanju

Članak 78

Pravo zahtijevati naknadu umjesto dosuđenog

Članak 79(1) Ako dužnik ne ispuni svoju

obvezu u roku koji mu je određen pravomoćnom odlukom, vjerovnik ga može pozvati da je ispuni u naknadnom primjerenom roku i izjaviti da nakon isteka toga roka neće primiti ispunjenje nego će zahtijevati naknadu štete zbog neispunjenja.

Glava VI.

PROMJENE U OBVEZNOM ODNOSU Odjeljak 1.

PROMJENE NA STRANI SUBJEKATA Odsjek 1.

USTUP TRAŽBINE (CESIJA) I. OPĆE ODREDBE Koje se tražbine mogu prenijeti ugovorom

Članak 80(1)

Vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

Sporedna prava

Članak 81(1) S tražbinom prelaze na

primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

Obavješćivanje dužnika

Članak 82(1) Za ustup tražbine nije

potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju.

Višestruko ustupanje

Članak 83Ako je vjerovnik ustupio istu

tražbinu raznim osobama, tražbina pripada primatelju o kome je ustupitelj prvo obavijestio dužnika, odnosno koji se prvi javio dužniku.

II. ODNOS PRIMATELJA I DUŽNIKA

Članak 84(1) Primatelj ima prema dužniku ista

prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

III. ODNOS USTUPITELJA I PRIMATELJA Predaja isprava o dugu

Članak 85(1) Ustupitelj je dužan predati

primatelju obveznicu ili drugu ispravu o dugu, ako ih ima, te druge dokaze o ustupljenoj tražbini i sporednim pravima.

Odgovornost za postojanje tražbine

Članak 86Kad je tražbina ustupljena

naplatnim ugovorom, ustupitelj odgovara za postojanje tražbine u vrijeme ustupanja.

Odgovornost za naplativost

Članak 87(1) Ustupitelj odgovara za

naplativost ustupljene tražbine ako je to bilo ugovoreno, ali samo do visine onoga što je primio od primatelja, te za naplativost kamata, troškova oko ustupanja i troškova postupka protiv dužnika.

IV.

POSEBNI SLUČAJEVI USTUPANJA TRAŽBINE Ustupanje umjesto ispunjenja ili radi ispunjenja

Članak 88(1) Kad dužnik umjesto

ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu ili jedan njezin dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbine.

Ustupanje radi osiguranja

Članak 89Kad je ustupanje učinjeno radi

osiguranja primateljeve traž­bine prema ustupitelju, primatelj je dužan brinuti se s pažnjom dobrog gospodarstvenika, odnosno dobrog domaćina o naplati ustupljene tražbine te nakon naplate, pošto zadrži koliko je potrebno za namirenje vlastite tražbine prema ustupitelju, ovome predati višak.

Odsjek 2.

SUBROGACIJA Pojam i sadržaj

Članak 90(1) U slučaju ispunjenja tuđe

obveze svaki ispunitelj može ugovoriti s vjerovnikom prije ispunjenja ili pri ispunjenju, da ispunjena tražbina prijeđe na njega sa svima ili samo s nekim sporednim pravima.

Zakonska subrogacija

Članak 91Kad obvezu ispuni osoba koja ima

neki pravni interes u tome, samim ispunjenjem obveze na nju prelazi vjerovnikova tražbina sa svim sporednim pravima.

Subrogacija u slučaju djelomičnog ispunjenja

Članak 92(1) U slučaju djelomičnog

ispunjenja vjerovnikove tražbine na ispunitelja prelaze sporedna prava kojima je osigurano ispunjenje te tražbine samo ako nisu potrebna za ispunjenje ostatka vjerovnikove tražbine.

Dokazi i sredstva osiguranja

Članak 93(1) Vjerovnik je dužan predati

ispunitelju sredstva kojima se tražbina dokazuje ili osigurava.

Koliko se može zahtijevati od dužnika

Članak 94Ispunitelj na kojega je prešla

tražbina ne može zahtijevati od dužnika više nego što je isplatio vjerovniku.

Isključenje odgovornosti vjerovnika

Članak 95(1) Vjerovnik koji je primio

ispunjenje od treće osobe ne odgovara za postojanje i naplativost tražbine u vrijeme ispu­njenja.

Odsjek 3.

PREUZIMANJE DUGA Ugovor o preuzimanju duga

Članak 96(1) Dug se preuzima ugovorom

između dužnika i preuzimatelja, na koji je pristao vjerovnik.

Kad je dug osiguran hipotekom

Članak 97(1) Kad je prilikom otuđenja

neke nekretnine na kojoj postoji hipoteka ugovoreno između pribavitelja i otuđitelja da će pribavitelj preuzeti dug prema hipotekarnom vjerovniku, smatra se da je hipotekarni vjerovnik dao pristanak na ugovor o preuzimanju duga, ako ga, na pisani poziv otuđitelja, nije odbio u roku od tri mjeseca od primitka poziva.

Promjena dužnika

Članak 98(1) Preuzimanjem duga

preuzimatelj stupa na mjesto prijaš­njeg dužnika, a ovaj se oslobađa obveze.

Sporedna prava

Članak 99(1) Sporedna prava koja su dotle

postojala uz tražbinu ostaju i nadalje, ali jamstva te zalozi koje su dale treće osobe prestaju ako jamci i zalogodavci ne pristaju da odgovaraju i za novog dužnika.

Prigovori

Članak 100(1) Preuzimatelj može isticati

vjerovniku sve prigovore koji proistječu iz pravnog odnosa između prijašnjeg dužnika i vjerovnika iz kojega potječe preuzeti dug, a i prigovore koje preuzimatelj ima prema vjerovniku.

Odsjek 4.

PRISTUPANJE DUGU Ugovor o pristupanju dugu

Članak 101

Ugovorom između vjerovnika i trećega, kojim se ovaj obve­zuje vjerovniku da će ispuniti njegovu tražbinu prema dužniku, treći stupa u obvezu pored dužnika.

Pristupanje dugu u slučaju preuzimanja neke imovinske cje­line

Članak 102(1) Osoba na koju prijeđe na

temelju ugovora neka imovinska cjelina (poduzeće i sl.) pojedinca ili pravne osobe, ili dio te cjeline, odgovara za dugove koji se odnose na tu cjelinu, odnosno na njezin dio, pored dotadašnjeg imatelja i solidarno s njim, ali samo do vrijednosti njezine aktive.

Odsjek 5.

PREUZIMANJE ISPUNJENJA

Članak 103(1) Ispunjenje se preuzima

ugovorom između dužnika i nekog trećega kojim se ovaj obvezuje ispuniti njegovu obvezu prema njegovu vjerovniku.

Odsjek 6.

JAMSTVO I. OPĆE ODREDBE Pojam

Članak 104Ugovorom o jamstvu jamac se

obvezuje prema vjerovniku da će ispuniti valjanu i dospjelu obvezu dužnika, ako to ovaj ne učini.

Oblik

Članak 105Ugovor o jamstvu obvezuje jamca

samo ako je izjavu o jamčenju učinio u pisanu obliku.

Sposobnost jamčenja

Članak 106Ugovorom o jamstvu može se

obvezati samo tko ima potpunu poslovnu sposobnost.

Jamčenje za poslovno nesposobnog

Članak 107Tko se obveže kao jamac za

obvezu neke poslovno nesposobne osobe, odgovara vjerovniku isto kao jamac poslovno sposobne osobe.

Za koje se obveze može dati

Članak 108(1) Jamstvo se može dati za

svaku pravovaljanu obvezu, bez obzira na njezin sadržaj.

Opseg jamčeve odgovornosti

Članak 109(1) Jamčeva obveza ne može biti

veća od obveze glavnog dužnika, a ako je ugovoreno da bude veća, ona se svodi na mjeru dužnikove obveze.

Prijelaz vjerovnikovih prava na jamca (subrogacija)

Članak 110Na jamca koji je namirio

vjerovnikovu tražbinu prelazi ta tražbina sa svim sporednim pravima i osiguranjima njezina ispunjenja.

II. ODNOS VJEROVNIKA I JAMCA Oblici jamstva

Članak 111(1)

Od jamca se može zahtijevati ispunjenje obveze ako je glavni dužnik ne ispuni u roku određenom u pisanom pozivu.

Solidarnost jamaca

Članak 112Više jamaca nekog duga

odgovaraju solidarno, bez obzira na to jesu li jamčili zajedno ili se svaki od njih obvezao prema vje­rov­niku odvojeno, osim kad je ugovorom njihova odgovornost uređena drukčije.

Gubitak prava na rok

Članak 113Ako je dužnik izgubio pravo na

rok određen za ispunjenje njegove obveze, vjerovnik ipak ne može zahtijevati ispunjenje od jamca prije isteka toga roka, ako nije drukčije ugovoreno.

Stečaj glavnog dužnika

Članak 114(1) U slučaju stečaja glavnog

dužnika vjerovnik je dužan prijaviti svoju tražbinu u stečaj i o tome obavijestiti jamca, inače odgovara jamcu za štetu koju bi ovaj imao zbog toga.

Smanjena odgovornost dužnikova nasljednika

Članak 115Jamac odgovara za cijeli iznos

obveze za koji je jamčio i u slučaju kad bi se od dužnikova nasljednika mogla zahtijevati isplata samo onoga njezina dijela koji odgovara vrijednosti nas­lije­đene imovine.

Jamčevi prigovori

Članak 116(1)

Jamac može isticati protiv vjerovnikova zahtjeva sve prigovore glavnog dužnika, uključujući i prigovor prijeboja, ali ne i osobne dužnikove prigovore.

Dužnost obavješćivanja jamca o dužnikovu propuštanju

Članak 117Ako dužnik ne ispuni svoju

obvezu na vrijeme, vjerovnik je dužan obavijestiti o tome jamca, inače će mu odgovarati za štetu koju bi jamac pretrpio zbog toga.

Oslobođenje jamca zbog vjerovnikova odugovlačenja

Članak 118(1) Jamac se oslobađa

odgovornosti ako vjerovnik, na njegov poziv poslije dospjelosti tražbine, ne zahtijeva ispunjenje od glav­nog dužnika u roku od mjesec dana od toga poziva.

Oslobođenje jamca zbog gubitka osiguranja

Članak 119(1) Ako vjerovnik napusti zalog

ili koje drugo pravo kojim je bilo osigurano ispunjenje njegove tražbine ili ga izgubi svojom krivnjom i tako onemogući prijelaz toga prava na jamca, ovaj se oslobađa svoje obveze prema vjerovniku za onoliko za koliko bi mogao dobiti ostvarenjem toga prava.

III. ODNOS JAMCA I DUŽNIKA Pravo zahtijevati naknadu od dužnika

Članak 120(1) Jamac koji je isplatio

vjerovniku njegovu tražbinu može zahtijevati od dužnika da mu naknadi sve što je isplatio za njegov račun, a i kamate od dana isplate.

Pravo jamca solidarnog dužnika

Članak 121Jamac jednog od više solidarnih

dužnika može zahtijevati od bilo koga od njih da mu naknadi ono što je isplatio vjerovniku, a i troškove.

Pravo jamca na prethodno osiguranje

Članak 122I prije nego što namiri

vjerovnika, jamac koji se obvezao sa znanjem ili odobrenjem dužnika ima pravo zahtijevati od dužnika da mu dade potrebno osiguranje za njegove eventualne zahtjeve u sljedećim slučajevima: ako dužnik nije ispunio svoju obvezu o njezinoj dospjelosti, ako je vjerovnik zatražio sudskim putem naplatu od jamca i ako se dužnikovo imovinsko stanje znatno pogoršalo nakon sklapanja ugovora o jamstvu.

Gubitak prava na naknadu

Članak 123(1) Dužnik može koristiti protiv

jamca koji je bez njegova znanja podmirio vjerovnikovu tražbinu sva pravna sredstva kojima je u času podmirenja mogao odbiti vjerovnikov zahtjev.

Pravo na povrat podmirenog

Članak 124Jamac koji je bez dužnikova

znanja podmirio vjerovnikovu tražbinu koja je kasnije na dužnikov zahtjev poništena, ili ugašena prijebojem, može samo zahtijevati od vjerovnika povrat podmirenog.

IV. PRAVO REGRESA

Članak 125Kad ima više jamaca, pa jedan od

njih podmiri dospjelu tražbinu, on ima pravo zahtijevati od ostalih jamaca da mu svaki naknadi dio koji pada na njega.

V. ZASTARA

Članak 126(1) Zastarom obveze glavnog

dužnika zastarijeva i obveza jamca.

Odsjek 7.

PRIJENOS UGOVORA Pretpostavke prijenosa

Članak 127

Odgovornost prenositelja

Članak 128(1) Prenositelj odgovara

primatelju za valjanost prenesenog ugovora.

Prigovori

Članak 129Druga strana može isticati

primatelju sve prigovore iz prenesenog ugovora, a i one koje ima iz drugih odnosa s njim, ali ne i prigovore koje ima prema prenositelju.

Odsjek 8.

UPUTA (ASIGNACIJA) I. POJAM UGOVORA

Članak 130Uputom jedna osoba, uputitelj

(asignant), ovlašćuje drugu osobu, upućenika (asignata), da za njezin račun ispuni nešto odre­đenoj trećoj osobi, primatelju upute (asignataru), a ovoga ovlašćuje da to ispunjenje primi u svoje ime.

II. ODNOS PRIMATELJA UPUTE I UPUĆENIKA Prihvat od strane upućenika

Članak 131(1) Primatelj upute stječe pravo

zahtijevati od upućenika ispunjenje tek kad mu ovaj izjavi da prihvaća uputu.

Prigovori upućenika

Članak 132(1) Prihvatom upute nastaje

između primatelja i upućenika obvezni odnos nezavisan od odnosa između uputitelja i upuće­ni­ka, a i odnosa između uputitelja i primatelja upute.

Prijenos upute

Članak 133(1) Primatelj može uputu

prenijeti na drugog i prije prihvata od upućenika, a ovaj je može prenijeti dalje, osim kad iz same upute ili posebnih okolnosti proizlazi da ona nije prenosiva.

Zastara

Članak 134(1) Pravo primatelja upute da

zahtijeva ispunjenje od upuće­nika zastarijeva za godinu dana.

III. ODNOS PRIMATELJA UPUTE I UPUTITELJA Ako je primatelj upute vjerovnik uputitelja

Članak 135(1) Vjerovnik nije dužan

pristati na uputu koju mu je učinio dužnik radi ispunjenja svoje obveze, ali je dužan o svom odbijanju odmah obavijestiti dužnika, inače će mu odgovarati za štetu.

Uputa nije ispunjenje

Članak 136(1) Kad je vjerovnik pristao na

uputu učinjenu od njegova dužnika radi ispunjenja obveze, ta obveza ne prestaje, ako nije drukčije ugovoreno, ni njegovim pristankom na uputu, ni prih­va­tom od strane upućenika, nego tek ispunjenjem od strane upućenika.

Dužnost primatelja upute da obavijesti uputitelja

Članak 137Ako upućenik ne prihvati uputu

ili odbije ispunjenje koje mu zahtijeva primatelj upute ili izjavi unaprijed da je neće ispuniti, primatelj upute je dužan obavijestiti odmah uputitelja o tome, inače mu odgovara za štetu.

Odustanak od prihvaćene upute

Članak 138Primatelj upute koji nije

vjerovnik uputitelja i koji se ne želi koristiti uputom može od nje odustati, čak i ako je već izjavio da je prihvaća, ali je o tome dužan bez odgađanja obavijestiti uputitelja.

Opoziv ovlaštenja danog primatelju upute

Članak 139Uputitelj

može opozvati ovlaštenje koje je uputom dao primatelju upute, osim ako je uputu izdao radi ispunjenja nekoga svog duga prema njemu i uopće ako je uputu izdao u njegovu interesu.

IV. ODNOS UPUTITELJA I UPUĆENIKA Ako je upućenik dužnik uputitelja

Članak 140(1)

Upućenik nije dužan prihvatiti uputu, čak i ako je dužnik uputitelja, osim ako se na to obvezao.

Opoziv ovlaštenja danog upućeniku

Članak 141(1)

Uputitelj može opozvati ovlaštenje koje je uputom dao upućeniku, sve dok ovaj ne izjavi primatelju upute da prihvaća uputu ili je ne ispuni.

V. SMRT I LIŠENJE POSLOVNE SPOSOBNOSTI

Članak 142

Smrt, odnosno prestanak pravne osobe uputitelja, primatelja upute ili upućenika, a i lišenje poslovne sposobnosti nekoga od njih, nema utjecaja na uputu.

VI.

UPUTA U OBLIKU PAPIRA NA DONOSITELJA

Članak 143(1)

Pisana uputa može biti izdana na donositelja.

VII. UPUTA U OBLIKU PAPIRA NA IME I PO NAREDBI

Članak 144Pisana uputa koja glasi na

novac, na vrijednosne papire ili na zamjenljive stvari može biti izdana na ime i s odredbom »po naredbi«.

Odjeljak 2.

PROMJENE SADRŽAJA Odsjek 1.

OBNOVA (NOVACIJA) Pretpostavke

Članak 145(1) Obnova nastaje ako se vjerovnik

i dužnik suglase da posto­jeću obvezu zamijene novom i ako nova obveza ima različi­tu glavnu činidbu ili različitu pravnu osnovu.

Volja za obnovom

Članak 146Obnova

se ne predmnijeva, pa ako strane nisu izrazile na­mje­ru da ugase postojeću obvezu kad su stvarale novu, prijašnja obveza ne prestaje, već postoji i dalje pored nove.

Učinak obnove

Članak 147(1)

Ugovorom o obnovi prijašnja obveza prestaje, a nova nastaje.

Nevaljanost i utrnuće prijašnje obveze

Članak 148(1) Obnova je bez učinka ako je

prijašnja obveza bila ništet­na ili već ugašena.

Učinak poništaja

Članak 149

Kad je ugovor o obnovi poništen, smatra se da nije ni bilo obnove i da prijašnja obveza nije ni prestala postojati.

Odsjek 2.

NAGODBA Pojam

Članak 150(1)

Ugovorom o nagodbi osobe između kojih postoji spor ili neizvjesnost o nekom pravnom odnosu, uzajamnim popuštanjima, prekidaju spor, odnosno otklanjaju neizvjesnost i određuju svoja uzajamna prava i obveze.

U čemu se sastoje uzajamna popuštanja

Članak 151(1) Popuštanje se može

sastojati, među ostalim, u djelomič­nom ili potpunom priznavanju nekog od zahtjeva druge strane ili u odricanju od nekoga svog zahtjeva; u uzimanju na sebe neke nove obveze; u smanjenju kamatne stope; u produljenju roka; u pristajanju na djelomične otplate; u davanju prava na odustatninu.

Sposobnost

Članak 152Za sklapanje ugovora o nagodbi

potrebna je sposobnost za raspolaganje pravom koje je sadržaj nagodbe.

Sadržaj

Članak 153(1) Sadržaj nagodbe može biti

svako pravo kojim se može raspolagati.

Primjena odredaba o dvostranoobveznim ugovorima

Članak 154(1) Za ugovor o nagodbi vrijede

opće odredbe o dvostranoobveznim ugovorima, ako za taj ugovor nije što drugo predvi­đe­no.

Prekomjerno oštećenje

Članak 155Zbog prekomjernog oštećenja ne

može se zahtijevati poništaj nagodbe.

Učinak nagodbe prema jamcima i zalogodavcima

Članak 156(1) Ako je nagodbom učinjena

obnova obveze, jamac se oslo­bađa odgovornosti za njezino ispunjenje, a prestaje i zalog koji je dao netko treći.

Nagodba o nevaljanom pravnom poslu

Članak 157(1) Valjana je nagodba o pravnom

poslu čiji je poništaj mogla tražiti jedna strana, ako je ona u času sklapanja nagodbe znala za tu mogućnost.

Ništetnost nagodbe

Članak 158(1) Nagodba je ništetna ako je

zasnovana na pogrešnom vjerovanju obaju ugovaratelja da postoji pravni odnos koji ustvari ne postoji, i ako bez toga pogrešnog vjerovanja ne bi među njima bilo ni spora ni neizvjesnosti.

Ništetnost jedne odredbe nagodbe

Članak 159Odredbe nagodbe čine cjelinu, te

ako je jedna odredba ništet­na, cijela nagodba je ništetna, osim kad se iz same nagodbe vidi da se ona sastoji od neovisnih dijelova.

Glava VII.

PRESTANAK OBVEZA Odjeljak 1.

OPĆE PRAVILO

Članak 160(1) Obveza prestaje suglasnošću

volja sudionika u obveznom odnosu, ispunjenjem i u drugim zakonom određenim slučajevima.

Odjeljak 2.

ISPUNJENJE Odsjek 1.

OPĆA PRAVILA O ISPUNJENJU I. TKO MOŽE ISPUNITI I TROŠKOVI ISPUNJENJA Ispunjenje od strane dužnika ili treće osobe

Članak 161(1) Obvezu može ispuniti ne samo

dužnik nego i treća osoba.

Ispunjenje poslovno nesposobnog

Članak 162(1) I poslovno nesposobni dužnik

može pravovaljano ispuniti obvezu, ako je njezino postojanje nesumnjivo i ako je dospjela.

Troškovi ispunjenja

Članak 163Troškove ispunjenja snosi

dužnik, ako ih nije prouzročio vjerovnik.

II. KOME SE MOŽE ISPUNITI OBVEZA Ovlaštena osoba

Članak 164(1) Obveza se mora ispuniti

vjerovniku ili osobi određenoj zakonom, sudskom odlukom, ugovorom između vjerovnika i dužnika ili onoj koju odredi vjerovnik.

Ispunjenje poslovno nesposobnom vjerovniku

Članak 165(1) Obveza ispunjena poslovno

nesposobnom vjerovniku oslobađa dužnika samo ako je to bilo korisno za vjerovnika ili se predmet ispunjenja još nalazi kod njega.

III. PREDMET ISPUNJENJA Sadržaj obveze

Članak 166(1) Ispunjenje se sastoji u

izvršenju onoga što čini sadržaj obveze, te niti ga dužnik može ispuniti nečim drugim, niti vjerov­nik može zahtijevati nešto drugo.

Zamjena ispunjenja

Članak 167(1) Obveza prestaje ako

vjerovnik u sporazumu s dužnikom primi nešto drugo umjesto onoga što mu se duguje.

Predaja radi prodaje

Članak 168Ako je dužnik predao vjerovniku

stvar ili koje drugo pravo da ih proda i da iz postignutog iznosa naplati svoju tražbinu, a ostatak mu preda, obveza prestaje tek kad se vjerovnik naplati iz postignutog iznosa.

Djelomično ispunjenje

Članak 169(1) Vjerovnik nije dužan primiti

djelomično ispunjenje, osim ako narav obveze drukčije ne nalaže.

Obveza davanja stvari određenih po rodu

Članak 170(1) Ako su stvari određene samo

po rodu, dužnik je dužan dati stvari barem srednje kakvoće.

IV. URAČUNAVANJE ISPUNJENJA Red uračunavanja

Članak 171(1) Kad između istih osoba

postoji više istorodnih obveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda će se, ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja.

Uračunavanje kamata i troškova

Članak 172Ako dužnik pored glavnice duguje

i kamate i troškove, prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.

V. VRIJEME ISPUNJENJA Određivanje roka

Članak 173(1) Dužnik je dužan ispuniti

obvezu u roku koji je predviđen ugovorom.

Novčana obveza kod trgovačkih ugovora

Članak 174(1)

Ako trgovačkim ugovorom ili ugovorom između trgovca i osobe javnog prava nije predviđen rok za ispunjenje novčane obveze, dužnik je dužan, bez potrebe da ga vjerovnik na to pozove, ispuniti tu obvezu u roku od 30 dana koji počinje teći: – od dana kad je dužnik primio račun ili drugi odgovarajući zahtjev za isplatu, – od dana kad je vjerovnik ispunio svoju obvezu, ako nije moguće sa sigurnošću utvrditi dan primitka računa ili drugog odgovarajućeg zahtjeva za isplatu ili ako je dužnik primio račun ili drugi odgovarajući zahtjev za isplatu prije negoli je vjerovnik ispunio svoju obvezu, – od dana proteka roka za pregled predmeta obveze, ako je ugovorom ili zakonom predviđen određeni rok za takav pregled, a dužnik je primio račun ili drugi odgovarajući zahtjev za isplatu prije proteka toga roka.

Pravo na ispunjenje prije roka

Članak 175(1)

Kad je rok ugovoren isključivo u interesu dužnika, on ima pravo ispuniti obvezu i prije ugovorenog roka, ali je dužan obavijestiti vjerovnika o svojoj namjeri i paziti da to ne bude u nevrijeme.

Kad je određivanje roka ostavljeno jednoj strani

Članak 176Kad

je određivanje vremena ispunjenja ostavljeno na volju vjerovnika ili dužnika, druga strana može, ako ovlaštenik ne odredi rok ni poslije opomene, zahtijevati od suda da odredi primjeren rok za ispunjenje.

Plaćanje putem banke ili poštom

Članak 177(1)

Ako se plaća posredovanjem banke ili druge pravne osobe kod koje se vodi račun vjerovnika, smatrat će se, ako ugovorne strane nisu drukčije odredile, da je dug namiren kad banci, odnosno spomenutoj pravnoj osobi stigne novčana doznaka u korist vjerovnika ili nalog (virman) dužnikove banke, odnosno druge pravne osobe da odobri računu vjerovnika iznos naznačen u nalogu.

VI. MJESTO ISPUNJENJA Opća pravila

Članak 178(1) Dužnik je dužan ispuniti

obvezu, a vjerovnik primiti ispunjenje, u mjestu određenom pravnim poslom ili zakonom.

Mjesto ispunjenja novčanih obveza

Članak 179(1) Novčane obveze ispunjavaju

se u mjestu u kojem vjerov­nik ima sjedište, odnosno prebivalište, a u nedostatku prebiva­liš­ta, boravište.

VII. PRIZNANICA Izdavanje

Članak 180(1) Tko ispuni obvezu potpuno

ili djelomično, ima pravo zahtijevati da mu vjerovnik o tome izda priznanicu o svom trošku.

Predmnjeve

Članak 181(1)

Ako je izdana priznanica o isplaćenoj glavnici, predmnijeva se da su isplaćene i kamate i sudski i drugi troškovi, ako ih je bilo.

VIII. VRAĆANJE OBVEZNICE

Članak 182

Odsjek 2.

ZAKAŠNJENJE I. ZAKAŠNJENJE DUŽNIKA Kad dužnik dolazi u zakašnjenje

Članak 183(1) Dužnik dolazi u zakašnjenje

kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje.

II. ZAKAŠNJENJE VJEROVNIKA Kad vjerovnik dolazi u zakašnjenje

Članak 184(1) Vjerovnik dolazi u

zakašnjenje ako bez osnovanog razloga odbije primiti ispunjenje ili ga svojim ponašanjem spriječi.

Učinci vjerovnikova zakašnjenja

Članak 185(1) Dolaskom vjerovnika u

zakašnjenje prestaje zakašnjenje dužnika, i na vjerovnika prelazi rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari.

Odsjek 3.

POLAGANJE I PRODAJA DUGOVANE STVARI Polaganje

Članak 186(1) Kad je vjerovnik u zakašnjenju ili je

nepoznat, ili kad je neizvjesno tko je vjerovnik, ili gdje se nalazi, ili kad je vjerovnik poslovno nesposoban, a nema zastupnika, dužnik može za vjerov­nika položiti dugovanu stvar kod suda ili kod za to zakonom ovlaštene osobe.

Mjesto polaganja

Članak 187(1) Dugovana stvar se polaže kod

stvarno nadležnog suda ili kod zakonom ovlaštene osobe u mjestu ispunjenja, osim ako razlozi ekonomičnosti ili narav posla zahtijevaju da se polaganje obavi u mjestu gdje se stvar nalazi.

Predaja na čuvanje drugoj osobi

Članak 188(1) Kad je objekt obveze neka

stvar koja se ne može čuvati u sudskom pologu, dužnik može zahtijevati od suda da odredi osobu kojoj će predati stvar da je čuva o trošku i za račun vjerov­nika.

Uzimanje položene stvari natrag

Članak 189(1) Dužnik može uzeti natrag

položenu stvar.

Učinak polaganja

Članak 190(1) Polaganjem dugovane stvari

dužnik se oslobađa obveze u trenutku polaganja.

Troškovi polaganja

Članak 191Troškove pravovaljanog i

neopozvanog polaganja snosi vjerovnik ako prelaze troškove ispunjenja što ih je dužan snositi dužnik.

Prodaja umjesto polaganja stvari

Članak 192(1) Ako stvar nije prikladna za

čuvanje ili ako su za njezino čuvanje ili održavanje potrebni troškovi nerazmjerni s njezinom vrijednošću, dužnik je može prodati na javnoj prodaji u mjestu određenom za ispunjenje, ili nekom drugom mjestu ako je to u interesu vjerovnika, a postignuti iznos, nakon odbitka troškova prodaje, položiti kod suda ili za to zakonom ovlaštene osobe.

Predaja stvari vjerovniku

Članak 193Sud će predati vjerovniku

položenu stvar pod uvjetima što ih je dužnik postavio.

Prodaja radi pokrića troškova čuvanja

Članak 194(1) Ako troškovi čuvanja ne budu

isplaćeni u razumnom roku, sud će u izvanparničnom postupku, na zahtjev čuvara, narediti da se stvar proda i odrediti način prodaje.

Odjeljak 3.

OSTALI NAČINI PRESTANKA OBVEZA Odsjek 1.

PRIJEBOJ (KOMPENZACIJA) Opće pretpostavke

Članak 195Dužnik može prebiti tražbinu s

protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele.

Izjava o prijeboju

Članak 196(1) Prijeboj ne nastaje čim se

ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju.

Odsutnost uzajamnosti

Članak 197(1) Dužnik ne može prebiti ono

što duguje vjerovniku s onim što vjerovnik duguje njegovu jamcu.

Zastarjela tražbina

Članak 198(1)

Dug se može prebiti sa zastarjelom tražbinom samo ako ona još nije bila zastarjela u času kad su se stekle pretpostavke prijeboja.

Prijeboj s ustupljenom tražbinom

Članak 199(1) Dužnik ustupljene tražbine

može prebiti primatelju one svoje tražbine koje je do obavijesti o ustupu mogao prebiti ustupitelju.

Slučajevi kad je prijeboj isključen

Članak 200Ne može prestati prijebojem:

Zabrana na tražbinu druge strane

Članak 201Dužnik ne može obaviti prijeboj

ako je njegova tražbina dospjela tek pošto je netko treći stavio zabranu na vjerovnikovu tražbinu prema njemu.

Uračunavanje prijebojem

Članak 202Kad između dviju osoba postoji

više obveza koje mogu prestati prijebojem, prijeboj će se obaviti po pravilima koja vrijede za uračunavanje ispunjenja.

Odsjek 2.

OTPUST DUGA Sporazum

Članak 203(1) Obveza prestaje kad

vjerovnik izjavi dužniku da neće zahtijevati njezino ispunjenje, a dužnik se s tim suglasi.

Odricanje od sredstava osiguranja

Članak 204Vraćanje zaloga i odricanje od

drugih sredstava kojima je bilo osigurano ispunjenje obveze ne znači vjerovnikovo odricanje od prava zahtijevati njezino ispunjenje.

Otpust duga jamcu

Članak 205(1) Otpust duga jamcu ne oslobađa

glavnog dužnika, a otpust duga glavnom dužniku oslobađa jamca.

Opći otpust dugova

Članak 206Opći otpust dugova gasi sve

vjerovnikove tražbine prema dužniku, osim onih za koje vjerovnik nije znao da postoje u trenutku otpusta.

Odsjek 3.

SJEDINJENJE

Članak 207(1)

Obveza prestaje sjedinjenjem kad jedna te ista osoba postane i vjerovnik i dužnik.

Odsjek 4.

NEMOGUĆNOST ISPUNJENJA Prestanak obveze

Članak 208(1)

Obveza prestaje kad njezino ispunjenje postane nemogu­će zbog okolnosti zbog kojih dužnik ne odgovara.

Kad su objekt obveze stvari određene po rodu

Članak 209(1)

Ako su objekt obveze stvari određene po rodu, obveza ne prestaje čak i kad sve što dužnik ima od takvih stvari propadne zbog okolnosti za koje on ne odgovara.

Ustupanje prava prema trećemu odgovornom za nemogućnost ispunjenja

Članak 210Dužnik određene stvari koji je

oslobođen svoje obveze zbog nemogućnosti ispunjenja dužan je ustupiti vjerovniku pravo koje bi imao prema trećoj osobi zbog nastale nemogućnosti.

Odsjek 5.

PROTEK VREMENA, OTKAZ Rok u trajnom obveznom odnosu

Članak 211Trajni obvezni odnos s određenim

rokom trajanja prestaje kad rok istekne, osim kad je ugovoreno ili zakonom određeno da se poslije isteka roka obvezni odnos produljuje za neodređeno vrijeme, ako ne bude pravodobno otkazan.

Otkaz trajnoga obveznog odnosa

Članak 212(1) Ako trajanje obveznog odnosa

nije određeno, svaka ga strana može okončati otkazom.

Odsjek 6.

SMRT

Članak 213Smrću dužnika ili vjerovnika

prestaje obveza samo ako je nastala s obzirom na osobna svojstva koje od ugovornih strana ili osobne sposobnosti dužnika.

Odjeljak 4.

ZASTARA Odsjek 1.

OPĆE ODREDBE Opće pravilo

Članak 214(1) Zastarom prestaje pravo

zahtijevati ispunjenje obveze.

Kad zastara počinje teći

Članak 215(1) Zastara počinje teći prvog

dana poslije dana kad je vjerov­nik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

Nastupanje zastare

Članak 216Zastara nastupa kad istekne

posljednji dan zakonom određe­nog vremena.

Uračunavanje prednikova vremena

Članak 217U vrijeme zastare računa se i

vrijeme koje je proteklo u korist dužnikovih prednika.

Zabrana promjene roka zastare

Članak 218(1)

Pravnim poslom ne smije se odrediti dulje ili kraće vrijeme zastare od onoga vremena koje je određeno zakonom.

Odricanje od zastare

Članak 219Dužnik se ne može odreći zastare

prije nego što protekne vrijeme određeno za zastaru.

Pisano priznanje i osiguranje zastarjele obveze

Članak 220(1)

Pisano priznanje zastarjele obveze smatra se odricanjem od zastare.

Učinak ispunjenja zastarjele obveze

Članak 221Ako dužnik ispuni zastarjelu

obvezu, nema pravo zahtijevati da mu se vrati ono što je dao, čak i ako nije znao da je obveza zastarjela.

Vjerovnik čija je tražbina osigurana

Članak 222(1)

Kad protekne vrijeme zastare, vjerovnik čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi.

Sporedne tražbine

Članak 223

Kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne.

Kad se ne primjenjuju pravila o zastari

Članak 224Pravila o zastari ne primjenjuju

se u slučajevima kad su u zakonu određeni rokovi za podnošenje tužbe ili izvršenje određene radnje pod prijetnjom gubitka prava.

Odsjek 2.

VRIJEME POTREBNO ZA ZASTARU Opći rok zastare

Članak 225Tražbine zastarijevaju za pet

godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

Povremene tražbine

Članak 226(1)

Tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja.

Zastara prava

Članak 227(1) Pravo iz kojega proistječu

povremene tražbine zastarijeva za pet godina, računajući od dospjelosti najstarije neispunjene tražbine.

Međusobne tražbine iz ugovora o prometu robe i usluga

Članak 228(1) Međusobne tražbine iz

ugovora o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine.

Zakupnina i najamnina

Članak 229

Tražbina zakupnine i najamnine, bilo da je određeno da se plaća povremeno, bilo u jednom ukupnom iznosu, zastarijeva za tri godine.

Naknada štete

Članak 230(1) Tražbina naknade štete zastarijeva

za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila.

Naknada štete prouzročene kaznenim djelom

Članak 231(1) Kad je šteta prouzročena

kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona.

Jednogodišnji rok zastare

Članak 232(1) Zastarijevaju za jednu

godinu:

Tražbine utvrđene pred sudom ili drugim nadležnim tijelom

Članak 233(1) Sve tražbine koje su

utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

Rokovi zastare kod ugovora o osiguranju

Članak 234(1)

Tražbine ugovaratelja osiguranja, odnosno treće osobe iz ugovora o osiguranju života zastarijevaju za pet, a iz ostalih ugovora o osiguranju za tri godine, računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala.

Odsjek 3.

ZASTOJ ZASTARE Tražbine između određenih osoba

Članak 235Zastara ne teče:

Tražbine određenih osoba

Članak 236Zastara

ne teče:

Nesavladive prepreke

Članak 237Zastara ne teče za sve vrijeme

za koje vjerovniku nije bilo moguće zbog nesavladivih prepreka sudskim putem zahtijevati ispunjenje obveze.

Utjecaj uzroka zastoja

Članak 238(1)

Ako zastara nije mogla početi teći zbog nekoga zakonskog uzroka, ona počinje teći kad taj uzrok prestane.

Tražbine prema poslovno nesposobnim osobama i njihove tražbine

Članak 239(1)

Zastara teče i prema maloljetniku i drugoj poslovno nesposobnoj osobi, bez obzira na to imaju li zakonskog zastupnika ili nemaju.

Odsjek 4.

PREKID ZASTARE Priznanje duga

Članak 240(1)

Zastara se prekida kad dužnik prizna dug.

Podnošenje tužbe

Članak 241Zastara

se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

Odustanak, odbacivanje ili odbijanje tužbe

Članak 242(1) Prekid zastare izvršen

podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred su­dom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo.

Odbacivanje tužbe zbog nenadležnosti

Članak 243(1) Ako je tužba protiv dužnika

odbačena zbog nenadležnosti suda ili kojega drugog uzroka koji se ne tiče biti stvari, pa vjerovnik ponovno podnese tužbu u roku od tri mjeseca od dana pravomoćnosti odluke o odbacivanju tužbe, smatra se da je zastara prekinuta prvom tužbom.

Pozivanje dužnika

Članak 244Za prekid zastare nije dovoljno

da vjerovnik pozove dužnika pisano ili usmeno da obvezu ispuni.

Rok zastare u slučaju prekida

Članak 245(1) Nakon prekida zastara

počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

Zastara u slučaju obnove

Članak 246Ako je prekid nastao priznanjem

duga od strane dužnika, a vjerovnik i dužnik su se sporazumjeli o obnovi obveze, nova tražbina zastarijeva za vrijeme koje je određeno za njezinu zastaru.

Dio drugi POSEBNI DIO

Glava VIII.

UGOVORNI OBVEZNI ODNOSI Odjeljak 1.

OPĆE ODREDBE Odsjek 1.

SKLAPANJE UGOVORA I. SUGLASNOST VOLJA Kad je ugovor sklopljen

Članak 247Ugovor je sklopljen kad su se

ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

Obvezno sklapanje i obvezni sadržaj ugovora

Članak 248(1) Ako je netko po zakonu

obvezan sklopiti ugovor, zainteresirana osoba može zahtijevati da se takav ugovor bez odgađanja sklopi.

Izjava volje

Članak 249(1) Volja za sklapanje ugovora

može se izjaviti riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave.

Suglasnost i odobrenje

Članak 250(1) Kad je za sklapanje nekog

ugovora potrebna privola treće osobe, ta privola može biti dana prije sklapanja ugovora, kao suglasnost, ili poslije njegova sklapanja, kao odobrenje, ako zakonom nije propisano što drugo.

Pregovori

Članak 251(1) Pregovori koji prethode

sklapanju ugovora ne obvezuju.

Vrijeme i mjesto sklapanja ugovora

Članak 252(1) Ugovor je sklopljen u

trenutku kad ponuditelj primi izjavu ponuđenika da prihvaća ponudu.

Ponuda

Članak 253(1) Ponuda je prijedlog za

sklapanje ugovora učinjen određenoj osobi koji sadrži sve bitne sastojke ugovora.

Opća ponuda

Članak 254Prijedlog za sklapanje ugovora

upućen neodređenom broju osoba koji sadrži bitne sastojke ugovora čijem je sklapanju namijenjen vrijedi kao ponuda, ako drukčije ne proizlazi iz okolnosti slučaja ili običaja.

Izlaganje robe

Članak 255Izlaganje robe s naznakom cijene

smatra se ponudom, ako drukčije ne proizlazi iz okolnosti slučaja ili običaja.

Slanje kataloga i oglasa

Članak 256

Učinak ponude

Članak 257(1) Ponuditelj je vezan ponudom

osim ako je svoju obvezu da održi ponudu isključio ili ako to isključenje proizlazi iz okolnosti posla.

Dokad ponuda obvezuje

Članak 258(1) Ponuda u kojoj je određen

rok za njezin prihvat obvezuje ponuditelja do isteka toga roka.

Oblik ponude

Članak 259(1)

Ponuda ugovora za čije sklapanje zakon zahtijeva poseban oblik obvezuje ponuditelja samo ako je učinjena u tom obliku.

Ponuda neovlaštene osobe

Članak 260(1)

Pisana ponuda obvezuje ponuditelja iako je nije potpisala ovlaštena osoba samo ako je dana na poslovnom papiru s kojim se on služi u svom poslovanju; ako je potpisana na uobičajeni način; ako se odnosi na posao kojim se ponuditelj redovito bavi i njegov redoviti opseg te ako ponuđenik nije znao niti mogao znati da je ponudu potpisala neovlaštena osoba.

Potvrda ponude učinjene telefonom ili brzojavom

Članak 261(1)

Ponuditelj mora ponudu danu telefonom ili brzojavom potvrditi ponuđeniku preporučenim pismom najkasnije sljedećeg radnog dana.

Prihvat ponude

Članak 262(1)

Ponuda je prihvaćena kad ponuditelj primi izjavu ponu­đe­nika da prihvaća ponudu.

Prihvat neposredne ponude

Članak 263(1) Ponuda učinjena nazočnoj

osobi smatra se odbijenom ako nije prihvaćena bez odgađanja, osim ako iz okolnosti proizlazi da ponuđeniku pripada stanoviti rok za razmišljanje.

Prihvat ponude s prijedlogom da se izmijeni

Članak 264Ako ponuđenik izjavi da prihvaća

ponudu i istodobno predloži da se ona u nečemu izmijeni ili dopuni, smatra se da je ponudu odbio i da je sa svoje strane stavio novu ponudu svome prijašnjem ponuditelju.

Šutnja ponuđenika

Članak 265(1) Šutnja ponuđenika ne znači

prihvat ponude.

Zakašnjeli prihvat i zakašnjela izjava o prihvatu

Članak 266(1) Zakašnjeli prihvat smatra se

novom ponudom.

Smrt ili nesposobnost jedne strane

Članak 267Ponuda ne gubi učinak ako je

smrt ili nesposobnost jedne strane nastupila prije njezina prihvata, osim ako suprotno proizlazi iz namjere strana, običaja ili pravne naravi posla.

Predugovor

Članak 268(1) Predugovor je ugovor kojim

se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi, glavni ugovor.

II. ČINIDBA Kakva mora biti činidba

Članak 269(1) Objekt ugovorne obveze je

činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju.

Ništetnost ugovora zbog činidbe

Članak 270

Kad je činidba nedopuštena

Članak 271Činidba je nedopuštena ako je

protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.

Kad je činidba odrediva

Članak 272(1) Činidba je odrediva ako ugovor

sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi.

III. POBUDE ZA SKLAPANJE UGOVORA

Članak 273(1) Pobude iz kojih je ugovor

sklopljen ne utječu na njegovu valjanost.

IV. SPOSOBNOST ZA SKLAPANJE UGOVORA Ugovori pravne osobe

Članak 274(1) Pravna osoba može sklapati

ugovore u pravnom prometu u okviru svoje pravne sposobnosti.

Suglasnost za sklapanje ugovora

Članak 275(1) Kad je statutom, društvenim

ugovorom ili pravilima prav­ne osobe određeno i u registru u kojemu se pravna osoba vodi upisano da njezin zastupnik može sklopiti određeni ugovor samo uz suglasnost nekog njezina tijela, suglasnost se može dati prethodno, istodobno ili naknadno, ako što drugo nije upisano u registar.

Ugovor poslovno nesposobne osobe

Članak 276(1) Za sklapanje pravovaljanog

ugovora potrebno je da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se zahtijeva za sklapanje toga ugovora.

Pravo suugovaratelja poslovno nesposobne osobe

Članak 277(1) Suugovaratelj poslovno

nesposobne osobe koji nije znao za njezinu poslovnu nesposobnost može raskinuti ugovor što ga je sklopio s njom bez odobrenja njezina zakonskog zastupnika.

Pozivanje zakonskog zastupnika da se očituje

Članak 278(1) Suugovaratelj poslovno

nesposobne osobe koji je sklopio ugovor s njom bez odobrenja zakonskog zastupnika može pozvati zakonskog zastupnika da se očituje odobrava li taj ugovor.

V. MANE VOLJE Prijetnja i sila

Članak 279(1) Ako je ugovorna strana ili

netko treći nedopuštenom prijet­njom izazvao opravdani strah kod druge strane tako da je ona zbog toga sklopila ugovor, druga strana može zahtijevati da se ugovor poništi.

Bitna zabluda

Članak 280(1) Zabluda je bitna ako se

odnosi na objekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora, na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor.

Zabluda o pobudi kod besplatnog ugovora

Članak 281Kod besplatnog ugovora bitnom

zabludom se smatra i zabluda o pobudi koja je bila odlučna za preuzimanje obveze.

Nesporazum

Članak 282Kad strane vjeruju da su

suglasne, a ustvari među njima postoji nesporazum o pravnoj naravi ugovora ili o kojem bitnom sastojku ugovora, ugovor ne nastaje.

Posredna izjava

Članak 283Zabluda osobe preko koje je

strana izjavila svoju volju smatra se zabludom u vlastitom očitovanju volje.

Prijevara

Članak 284(1) Ako jedna strana izazove zabludu

kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora, druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kad zabluda nije bitna.

Prividan ugovor

Članak 285(1) Prividan ugovor nema učinka

među ugovornim stranama.

VI. OBLIK UGOVORA Neobvezatnost oblika

Članak 286(1) Ugovor se može sklopiti u

bilo kojem obliku, osim ako je zakonom drukčije određeno.

Pisana potvrda usmeno sklopljenog ugovora

Članak 287(1) Svaka strana može od druge

zahtijevati pisanu potvrdu usmeno sklopljenog ugovora sve dok druga strana ne ispuni obvezu iz ugovora.

Raskid ugovora kojima je oblik propisan

Članak 288Ugovori

propisanog oblika mogu se raskinuti sporazumom u bilo kojem obliku, osim ako je za određeni slučaj zakonom predviđeno što drugo, ili ako cilj radi kojega je oblik propisan zahtijeva da se ugovor raskine u istom obliku.

Ugovoreni oblik

Članak 289(1)

Ugovorne strane mogu se sporazumjeti da poseban oblik bude pretpostavka nastanka i valjanosti njihova ugovora.

Posljedice nepoštivanja obvezatnosti oblika

Članak 290(1)

Ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni učinak, osim ako iz cilja propisa kojim je određen oblik ne proizlazi što drugo.

Predmnjeva potpunosti isprave

Članak 291(1) Ako je ugovor sklopljen u

posebnom obliku, bilo na temelju zakona, bilo voljom ugovornih strana, vrijedi samo ono što je u tom obliku izraženo.

Sastavljanje isprave

Članak 292(1) Kad je za sklapanje ugovora

potrebno sastaviti ispravu, ugovor je sklopljen kad ispravu potpišu ugovorne strane.

Sklapanje ugovora elektroničkim putem

Članak 293(1) Ugovor je sklopljen

elektroničkim putem kad su se strane suglasile o bitnim sastojcima.

Osnaženje ugovora kojem nedostaje potreban oblik

Članak 294Ugovor za čije se sklapanje zahtijeva

pisani oblik smatra se valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo.

VII. OPĆI UVJETI UGOVORA Pojam i obvezatnost

Članak 295(1) Opći uvjeti ugovora su

ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva.

Ništetnost pojedinih odredaba

Članak 296(1) Ništetne su odredbe općih

uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.

VIII. UVJET Uvjeti i njihov učinak

Članak 297(1) Ugovor je sklopljen pod

uvjetom ako nastanak ili prestanak njegovih učinaka zavisi od buduće i neizvjesne činjenice.

Nedopušten ili nemoguć uvjet

Članak 298(1)

Ništetan je ugovor u kojem je postavljen odgodni ili raskidni uvjet protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.

Osiguranje uvjetnog prava

Članak 299Ako

je ugovor sklopljen pod odgodnim uvjetom, vjerovnik čije je pravo uvjetovano može zahtijevati odgovarajuće osiguranje toga prava ako je njegovo ostvarenje ugroženo.

IX. ROK Računanje vremena

Članak 300(1)

Rok određen u danima počinje teći prvog dana poslije događaja od kojega se rok računa, a završava se istekom posljed­njeg dana roka.

Primjena pravila o uvjetu

Članak 301Kad učinak ugovora počinje od

određenog vremena, na odgovarajući se način primjenjuju pravila o odgodnom uvjetu, a kad učinci ugovora prestaju važiti nakon isteka određenog roka, na odgovarajući se način primjenjuju pravila o raskidnom uvjetu.

X. NAMET

Članak 302(1) Ako je besplatni ugovor

sklopljen uz namet, pa primatelj koristi ne ispuni namet, druga strana može zahtijevati ispunjenje nameta ili raskid ugovora.

XI. KAPARA I ODUSTATNINA 1. Kapara Vraćanje i uračunavanje kapare

Članak 303(1) Ako je u trenutku sklapanja

ugovora jedna strana dala drugoj stanovit iznos novca ili stanovitu količinu drugih zamjenljivih stvari kao znak da je ugovor sklopljen (kapara), ugovor se smatra sklopljenim kad je kapara dana, ako nije što drugo ugovoreno.

Neispunjenje ugovora

Članak 304(1) Ako je za neispunjenje

ugovora odgovorna strana koja je dala kaparu, druga strana može po svojem izboru zahtijevati ispunjenje ugovora, ako je to još moguće, ili tražiti naknadu štete, a kaparu uračunati u naknadu ili vratiti ili se zadovoljiti primljenom kaparom.

Djelomično ispunjenje ugovora

Članak 305(1) U slučaju djelomičnog

ispunjenja obveze vjerovnik ne može zadržati kaparu, nego može zahtijevati ispunjenje ostatka obveze i naknadu štete zbog zakašnjenja, ili tražiti naknadu štete zbog nepotpunog ispunjenja, ali se u oba slučaja kapara uračunava u naknadu.

Članak 306(1) Sporazumom ugovornih strana

može se ovlastiti jedna ili svaka strana da odustanu od ugovora davanjem odustatnine.

Kapara kao odustatnina

Članak 307(1) Kad je uz kaparu ugovoreno