Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2686/2005 od 5. ožujka 2008

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2686/2005 od 5. ožujka 2008.

Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2686/2005 od 5. ožujka 2008.

NN 37/2008 (31.3.2008.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2686/2005 od 5. ožujka 2008.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 1257 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Aldo Radolović, predsjednik Vijeća, te suci Marko Babić, Mario Kos, Davor Krapac, Jasna Omejec i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo I. J. iz N., kojeg zastupa V. O., odvjetnik iz N., na sjednici održanoj 5. ožujka 2008. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja te se ukidaju:

–presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-1005/04-2 od 13. siječnja 2005. godine;

–presuda Županijskog suda u Požegi, broj: Gž-1121/94 od 23. lipnja 1995. godine i

–presuda Općinskog suda u Našicama, broj: P-275/94 od 5. rujna 1994. godine.

II. Predmet se vraća Općinskom sudu u Našicama na ponovni postupak.

III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje 1. Ustavna tužba podnijeta je protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-1005/04-2 od 13. siječnja 2005., kojom je odbijena revizija podnositelja kao neosnovana, izjavljena protiv presude Županijskog suda u Požegi broj: Gž-1121/94 od 23. lipnja 1995., kojom je odbijena žalba podnositelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Našicama, broj: P-275/94 od 5. rujna 1994. godine.

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev podnositelja na utvrđenje da je suvlasnik 1/2 trosobnog stana u N., koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na kat. čest. br. 2784/1 upisanoj u zemljišno knjižnom ulošku 4032 poduložak 473 k.o. N., te da se nalaže tuženici izdati podnositelju tabularnu ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva te nekretnine koju će u protivnom zamijeniti presuda.

2.Podnositelj ustavne tužbe smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske, dok iz sadržaja ustavne tužbe proizlazi da mu je povrijeđeno i ustavno pravo jednakosti pred zakonom zajamčeno člankom 14. stavkom 2. Ustava.

Obrazlažući povredu ustavnog prava, podnositelj ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava, ističući da postoji i njegov doprinos u stjecanju stana.

Smatra da se u konkretnom slučaju radi o zajedničkoj imovini stečenoj u braku, a ne o posebnoj imovini njegove supruge.

Predlaže usvajanje ustavne tužbe i ukidanje osporenih presuda.

3.Za potrebe ustavnosudskog postupka pribavljen je spis Općinskog suda u Našicama broj: P-275/94.

Ustavna tužba je osnovana.

4.U postupku pokrenutom ustavnom tužbom na temelju odredbe članka 62. stavka 1.

Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), Ustavni sud, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela povrijeđeno podnositeljici ustavno pravo, pri čemu se, u pravilu, ne upušta u pitanje jesu li sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava.

5.Predmet spora je zahtjev podnositelja da se utvrdi da je suvlasnik 1/2 spornog stana koji je kupila tužena uz suglasnost podnositelja kao sunositelja stanarskog prava. Među strankama je sporno je li sporni stan njihova zajednička imovina stečena u braku ili je posebna imovina tužene.

Uvidom u spis Općinskog suda u Našicama broj: P-275/94 i dokumentaciju koja prileži spisu, razvidno je sljedeće:

–da se podnositelj nalazi s tuženom u braku od 1978. godine, te da bračna zajednica traje i danas;

–da je podnositelj sporni stan dobio na korištenje od poduzeća »N. z.« d.d. čiji je bio zaposlenik, te da su stranke bile sunositelji stanarskog prava na spornom stanu;

–da je podnositelj dao tuženoj kao bračnom drugu, suglasnost da može kupiti sporni stan od prodavatelja, ali iz spisa nije razvidan opseg te suglasnosti – punomoći koju je podnositelj dao tuženoj;

–da je tužena sporni stan kupila na svoje ime za iznos od 11.345,05 DEM i uknjižila ga na svoje ime;

–da je tuženoj sredstva za kupnju stana pozajmila njena kći iz prvog braka.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi utvrdili su da je sporni stan posebna imovina tužene (jer je sredstva za kupnju stana pozajmila od svoje kćeri iz prvog braka), te su primjenom odredbe članka 278. stavka 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima (»Narodne novine«, broj 11/78., 45/89. i 59/90. – u daljnjem tekstu: ZBPO), odbili podnositelja s tužbenim zahtjevom.

Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučujući o reviziji podnositelja ustavne tužbe odbio ju je kao neosnovanu, ocijenivši da su u provedenom postupku nižestupanjski sudovi pravilno primijenili postupovno pravo, kao i odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima. U obrazloženju osporene presude navodi se »da je imovina stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice, ali nije stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice niti potječe iz te imovine, već je stečena od jednog bračnog druga i to tužene po drugoj dopuštenoj osnovi, sredstvima tužene koja joj je pozajmila njena kći iz prvog braka. Stoga je sporni stan posebna imovina tužene.« 6. U konkretnom slučaju mjerodavna je odredba članka 277. ZBPO, kojom je propisano da imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potiče iz te imovine, je njihova zajednička imovina.

Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da su bitna obilježja zajedničke imovine stranaka da je stečena radom ili da potječe iz imovine stečene radom, te da je stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice.

Ustavni sud ocjenjuje da pravo vlasništva na spornom stanu koji je tužena otkupila na svoje ime, potječe od prava na otkup stana, koje je bračna stečevina podnositelja i tužene – njegove supruge. Naime, pravo na otkup stana po svojoj naravi bilo je imovinsko pravo. To što je tuženoj sredstva za kupnju stana pozajmila njena kćer iz prvog braka, ne znači da je tužena sporni stan kupila od svoje posebne imovine, budući joj je kćer pozajmila sredstva, a ne darovala.

7.Polazeći od toga da je pravo na otkup stana bilo pravo imovinske naravi koje je ovlašćivalo imatelja tog prava na stvaranje imovinskog prava – prava vlasništva, pravo na otkup stana kao imovinsko pravo bilo je bračna stečevina podnositelja i tužene, stoga Ustavni sud utvrđuje da su sudovi pogrešno primijenili odredbu članka 277. ZBPO, čime je presudama nižestupanjskih sudova, kao i presudom revizijskog suda povrijeđeno podnositeljevo ustavno pravo jednakosti pred zakonom zajamčeno člankom 14. stavkom 2. Ustava.

8.Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava propisano je:

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.

Sadržaj ustavnog prava na pravično suđenje ograničen je na postupovna jamstva pravičnog suđenja, pa Ustavni sud, ocjenjujući navode ustavne tužbe sa stajališta tog ustavnog prava, ispituje eventualno postojanje postupovnih povreda u postupcima pred sudovima i na temelju tog ocjenjuje je li postupak bio vođen na način koji je podnositelju osiguravao pravično suđenje.

U konkretnoj pravnoj stvari presuđivali su zakonom ustanovljeni sudovi unutar svoje nadležnosti utvrđene zakonom. Iz spisa predmeta razvidno je da je prvostupanjski sud, sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o parničnom postupku proveo dokazni postupak, dok su Županijski i Vrhovni sud u cijelosti i meritorno odgovorili na žalbene odnosno revizijske navode podnositelja. Također je razvidno da je podnositelju bilo omogućeno pratiti postupak i sudjelovati u njemu, te da je bio u mogućnosti poduzimati sve zakonom dopuštene postupovne radnje i ulagati pravne lijekove.

Zbog navedenog, Sud smatra da osporenim odlukama podnositelju nije povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje.

9.Slijedom iznijetog, na temelju odredaba članaka 73. i 76. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke ove odluke.

10.Odluka o objavi temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-2686/2005 Zagreb, 5. ožujka 2008.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednica Vijeća Agata Račan, v. r.

Odluka, NN 37/2008-1257 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje:

NN 37/2008 Broj dokumenta u izdanju: 1257 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 31.3.2008.

Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno.

Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja.

Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe.

Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom.

Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni.

Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika.

Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

Pravni vodič

Podjela bračne stečevine nakon razvoda

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.