Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2357/2006 od 10. lipnja 2009

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2357/2006 od 10. lipnja 2009.

Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2357/2006 od 10. lipnja 2009.

NN 87/2009 (21.7.2009.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2357/2006 od 10. lipnja 2009.

87 21.07.2009 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:

U-III-2357/2006 od 10. lipnja 2009.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 2145 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Aldo Radolović, predsjednik Vijeća, te suci Marko Babić, Mario Jelušić, Davor Krapac, Duška Šarin i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo U. K. iz R., kojeg zastupa T. M., odvjetnik iz R., na sjednici održanoj 10. lipnja 2009. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Ukidaju se:

–presuda Županijskog suda u Rijeci broj: Gž-2018/03 od 26. travnja 2006. godine i

–presuda Općinskog suda u Rijeci broj: P-2772/96-55 od 27. siječnja 2003. godine.

III. Predmet se vraća Općinskom sudu u Rijeci na ponovni postupak.

IV. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje 1. Pravodobna i dopuštena ustavna tužba podnijeta je protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj: Gž-2018/03 od 26. travnja 2006. godine, kojom je odbijena podnositeljeva (tužitelj-protutuženik u parničnom sporu radi utvrđenja) žalba, te je presuda Općinskog suda u Rijeci broj: P-2772/96-55 od 27. siječnja 2003. godine potvrđena u točkama II., IV. i VI. izreke. Rješenjem pod istim brojem Županijski sud u Rijeci odbacio je podnositeljevu žalbu podnijetu protiv navedene prvostupanjske presude u dijelu pod točkama I. i II. njezine izreke, te je odbacio zahtjeve stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

2.Podnositelj povrijeđenima smatra ustavna prava zajamčena člancima 14. i 19. stavkom 2. Ustava Republike Hrvatske, kao i ustavne odredbe članaka 3., 5. i 19. stavak 1. Ustava.

U ustavnoj tužbi navodi da sudovi nižih stupnjeva nisu poštovali odredbu članka 8. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine« broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03.), jer nisu na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka donijeli zakonitu odluku. Navodi da je prvostupanjski sud, točka III. izreke, podijelio imovinu stranaka u BiH, nalazeći da su stranke i u toj državi stekle pokretnu i nepokretnu imovinu u omjeru od 1/2 dijela svaka. Podnositelj smatra upitnim je li sud mogao raspravljati o nekretninama stranaka u drugoj državi, mada dodaje da je, u uvjerenju da će se imovina pravedno podijeliti, pristao da se raspravlja i o nekretninama u BiH.

Osporene odluke smatra nezakonitima, a naročito prvostupanjsku odluku, u točki IV. izreke, kojom je odbijen podnositeljev zahtjev u odnosu na stan u R., na adresi A. B. 3b. Pojašnjava da je otkup tog stana bio zahtijevan i od njega i od njegove bivše supruge, a kako je stan bio dodijeljen tuženoj (bivšoj supruzi), kao radnici poduzeća »B.«, podnositelj joj je dao suglasnost za otkup stana. Navodi da je točno da je tužena pozajmicom od svoga brata otkupila taj stan. Međutim, pogrešnim smatra stajalište suda da se zbog toga radi o posebnoj imovini tužene, jer je stan stečen za vrijeme trajanja braka, a ističe i sadašnju tržišnu vrijednost stana. Napominje da je tužena inscenirala napad podnositelja na nju, a zbog čega je vođen kazneni postupak, koji je zbog zastare obustavljen.

Predlaže Sudu usvojiti ustavnu tužbu, ukinuti osporene presude i predmet vratiti na ponovni postupak.

Ustavna tužba je osnovana.

3.U postupku pokrenutom ustavnom tužbom na temelju odredbe članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), Ustavni sud, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela povrijeđeno podnositelju ustavno pravo, pri čemu se, u pravilu, ne upušta u pitanje jesu li sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava.

4.Ocjenjujući razloge ustavne tužbe sa stajališta članka 14. stavka 2. Ustava, Ustavni sud je utvrdio:

4.1. U parničnom postupku sud prvog stupnja, je, u točkama I. i II. izreke, udovoljio podnositeljevom tužbenom zahtjevu, u dijelu u kojem je zahtijevao da se kao bračna stečevina stranaka utvrdi obiteljska kuća u BiH, te pokretnine koje se nalaze u stanu u R., te da je udio stranaka po osnovi doprinosa u stjecanju te imovine, svake u 1/2 dijela. U odnosu na taj dio Županijski sud u Rijeci odbacio je žalbu, ocijenivši da podnositelj nema pravni interes za podnošenje ustavne tužbe u tom dijelu.

Točkom III. izreke prvostupanjske presude utvrđeno je da sve pokretnine koje se nalaze u kući u BiH predstavljaju bračnu stečevinu. U odnosu na taj dio podnositelj je u žalbi osporavao utvrđeni udio stranaka u stjecanju te imovine, a koji je tijekom prvostupanjskog postupka činio neprijepornim. Županijski sud je pravilnim ocijenio presuđenje suda prvog stupnja u odnosu na pokretnine navedene u točki III. izreke prvostupanjske presude.

U odnosu na tužbeni zahtjev podnositelja koji se odnosi na predmetni stan u R., na adresi A. B. 3b, a što podnositelj navodi i u ustavnoj tužbi, u parničnom postupku je utvrđeno da je taj stan dodijeljen tuženici na korištenje kao djelatnici »B.« iz R., te da ga je tuženica otkupila na temelju pisane suglasnosti podnositelja, u skladu s odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (»Narodne novine« broj 43/92. – pročišćeni tekst, 69/92., 25/93., 26/93., 48/93., 2/94., 29/94., 44/94., 47/94., 58/95., 11/96., 11/97. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 68/98., 96/99. – Uredba o izmjeni Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, 120/00. – Uredba o produljenju roka iz članka 8. stavka 1. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo i 94/01. – Uredba o produljenju roka iz članka 8. stavka 1. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, u daljnjem tekstu: Zakon o prodaji stanova). Sud je utvrdio da je tuženica ugovornu cijenu platila odjednom, novcem kojeg je pozajmila od svog brata, te da je uknjižena kao vlasnica tog stana.

Uzimajući navedeno u obzir, te činjenicu da je podnositelj suglasnost za otkup tog stana tuženici dao tijekom 1993. godine, kada je njihova bračna zajednica bila trajno prekinuta već više godina, sud je zaključio da je podnositelj prepustio tuženici da pravo otkupa tog stana ostvari u svoju korist. Županijski sud je ocijenio da je sud prvog stupnja i u tom dijelu pravilno primijenio odgovarajuće materijalno pravo.

4.2. Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (»Narodne novine« broj 27/91., 43/92., 69/92., 25/93., 48/93., 2/94., 44/94., 47/94., 58/95., 11/96., 11/97. i 68/98; u daljnjem tekstu: Zakon) propisani su, između ostalog, uvjeti i način prodaje stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Tako je odredbom članka 6. stavka 1. tog Zakona propisano da stan ima pravo kupiti stanar (nositelj stanarskog prava) pod uvjetima iz tog Zakona, a uz njegovu suglasnost i članovi njegovog obiteljskog domaćinstva, dok je stavkom 2. navedene zakonske odredbe propisano da kad stanarsko pravo imaju supružnici, stan mogu kupiti zajednički, a jedan od njih samo uz suglasnost drugog.

Budući da je parnični postupak pokrenut 1996. godine, u razrješenju prijepornog pravnog odnosa stranaka sudovi su primijenili odredbe tada važećeg Zakona o braku i porodičnim odnosima (»Narodne novine«, broj 51/89. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: ZBPO), sukladno odredbi članka 366. ranijeg Obiteljskog zakona (»Narodne novine« broj 162/98.), u svezi s odredbom članka 364. Obiteljskog zakona (»Narodne novine« broj 116/03.).

U parničnom postupku je utvrđeno da je tuženica predmetni stan u R. otkupila na temelju ugovora od 28. travnja 1993. godine.

Nadalje, Ustavni sud smatra potrebnim istaći da je pravo na otkup stana za podnositelja nastalo na temelju Zakona u vrijeme dok je podnositelj bio nositelj stanarskog prava. To pravo je po svojoj naravi bilo imovinsko pravo, koje je za nositelje stanarskog prava nastalo na temelju Zakona u procesu pretvaranja društvenog vlasništva i koje je postojalo pored stanarskog prava. S obzirom da je pravo na otkup stana svojeg nositelja ovlašćivalo da otkupi stan na kojem je imao stanarsko pravo i da na tom pravnom temelju stekne pravo vlasništva tog stana, pravo na otkup stana bilo je pravo imovinske naravi, koje je ovlašćivalo na stvaranje imovinskog prava – prava vlasništva.

U odnosu na stanarsko pravo sudovi su u osporenim presudama utvrdili da i u situaciji kada je stan dodijeljen samo jednom od supružnika kao nositelju stanarskog prava, drugi supružnik stječe status sunositelja stanarskog prava useljenjem u taj stan i zajedničkim stanovanjem u njemu, te po toj osnovi i pravo na otkup stana zajedno sa svojom supružnikom po odredbama Zakona o prodaji stanova. Sudovi su zaključili da iz toga proizlazi da jedan od supružnika može sam otkupiti takav stan samo uz suglasnost drugog supružnika kao sunositelja sustanarskog prava bez obzira koji je od supružnika izvorni stjecatelj toga prava a koji je to pravo stekao useljenjem u stan i zajedničkim stanovanjem u tom stanu sa svojim bračnim drugom.

Županijski sud je ocijenio da za ishod konkretnog spora nisu pravno odlučni žalbeni navodi u kojima podnositelj navodi da je prilikom davanja suglasnosti tuženici za otkup tog stana na njezino ime bio doveden u zabludu od tuženice, jer da je očekivao da će ona stan otkupiti za njih oboje, a što ona nije učinila već je taj stan otkupila i uknjižila na svoje ime.

Međutim, s obzirom na naprijed navedeno, Ustavni sud utvrđuje da pravo vlasništva na spornom stanu koji je tužena otkupila na svoje ime, potječe od prava na otkup stana, koje je bilo bračna stečevina podnositelja i tužene (njegove tadašnje supruge).

U odnosu na trajanje bračne zajednice sudovi nisu utvrdili stvarni prestanak bračne zajednice već su pošli od utvrđenja da je bračna zajednica prestala postojati 1990. godine, od kada su stranke živjele odvojeno, mada je brak razveden tek 1995. godine.

Polazeći od utvrđenja da pravo vlasništva na spornom stanu potječe od prava na otkup stana koje je bilo bračna stečevina podnositelja i tužene, razvidno je da je ono za njih nastalo stupanjem na snagu Zakona, dakle u vrijeme u kojem je bračna zajednica još trajala.

Ovo stajalište Ustavni sud je zauzeo u odluci broj: U-III-3136/2003 od 25. siječnja 2006. godine, objavljenoj u »Narodnim novinama«, broj 20/06 i na www.usud.hr.

5.Polazeći od toga da je pravo na otkup stana bilo pravo imovinske naravi, koje je ovlašćivalo imatelja tog prava na stvaranje imovinskog prava – prava vlasništva, pravo na otkup stana, kao imovinsko pravo bilo je bračna stečevina podnositelja i tužene, stoga Ustavni sud utvrđuje da su sudovi pogrešno primijenili odredbe ZBPO, čime je osporenim presudama povrijeđeno podnositeljevo ustavno pravo jednakosti pred zakonom zajamčeno člankom 14. stavkom 2. Ustava, te ustavno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

6.Odredbom članka 19. stavka 2. Ustava zajamčuje se sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti.

S obzirom da se u konkretnom slučaju ustavnom tužbom osporavaju pojedinačni akti koje su donijela tijela sudbene vlasti u sudskom, parničnom postupku, odredba članka 19. stavka 2. Ustava nije mjerodavna.

7.Odredbe članaka 3., 5. i 19. stavak 1. Ustava, čije povrede podnositelj također ističe, ne sadrže ljudska prava i temeljne slobode koje su Ustavom zajamčene fizičkoj ili pravnoj osobi i koje se štite u ustavnosudskom postupku pokrenutom ustavnom tužbom u smislu odredbe članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona.

8.Na temelju odredbe članaka 73. i 76. Ustavnog zakona donijeta je odluka kao u izreci.

9.Odluka o objavi (točka IV. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-2357/2006 Zagreb, 10. lipnja 2009.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Aldo Radolović, v. r.

Odluka, NN 87/2009-2145 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje:

NN 87/2009 Broj dokumenta u izdanju: 2145 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 21.7.2009.

Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno.

Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja.

Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe.

Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom.

Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni.

Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika.

Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

Pravni vodič

Podjela bračne stečevine nakon razvoda

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.