Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-82/2010 od 6. svibnja 2010

Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-82/2010 od 6. svibnja 2010.

Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-82/2010 od 6. svibnja 2010.

NN 63/2010 (24.5.2010.), Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-82/2010 od 6. svibnja 2010.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 2013 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Četvrtom vijeću za rješavanje pretpostavki za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Mato Arlović, predsjednik Vijeća, te suci Snježana Bagić i Mario Jelušić, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo D. V. iz L., kojeg zastupa A. P., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 6. svibnja 2010. godine, jednoglasno je donio RJEŠENJE I. Ustavna tužba se odbacuje.

II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje 1. Ustavna tužba podnesena je protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revr-335/09-2 od 11. studenoga 2009.

2.U ustavnoj se tužbi navodi da su osporenim pojedinačnim aktima podnositelju povrijeđena ustavna prava iz članaka 14., 26. i 48. Ustava Republike Hrvatske, kao i da je povrijeđen članak 3. Ustava.

Ne postoje pretpostavke za odlučivanje o biti stvari.

3.Člankom 71. stavcima 1. i 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) propisano je:

(1)Vijeće, odnosno sjednica Ustavnog suda ispituje samo one povrede ustavnih prava koje su istaknute u ustavnoj tužbi.

(2)Ustavna tužba neće se uzeti u razmatranje u slučaju kad se ne radi o povredi ustavnog prava.

Člankom 32. Ustavnog zakona propisano je:

Ustavni sud će rješenjem odbaciti (...) ustavnu tužbu... u drugim slučajevima kad ne postoje pretpostavke za odlučivanje o biti stvari.

Pod »odlučivanjem o biti stvari« u smislu članka 32. Ustavnog zakona razumijeva se odlučivanje o ustavnopravnoj biti stvari.

4.Sukladno Ustavu i Ustavnom zakonu, Ustavni sud nije tijelo sudbene vlasti, ne provodi sudski postupak i ne odlučuje meritorno o sudskim stvarima. Ustavni sud posebno je tijelo utemeljeno Ustavom, radi zaštite pojedinačnih ljudskih prava i temeljnih sloboda (ustavnih prava) u postupku pokrenutom ustavnom tužbom.

5.Ustavna tužba nije redovni ili izvanredni pravni lijek u sustavu domaćih pravnih lijekova. Ona je posebno ustavnopravno sredstvo zaštite ustavnih prava u pojedinačnim slučajevima. Stoga nije dostatno pozvati se u ustavnoj tužbi na povrede koje su rezultat navodnih nezakonitosti što ih je počinilo nadležno tijelo ili sud u sudskom postupku. Protiv takvih nezakonitosti pravnu zaštitu pružaju redovni i specijalizirani sudovi u postupcima ustrojenim u više stupnjeva sudske zaštite. One iznimno mogu biti i predmet ispitivanja pred Ustavnim sudom, ali samo ako i u mjeri u kojoj mogu povrijediti ljudska prava i temeljne slobode zaštićene Ustavom.

U ustavnoj tužbi također nije dostatno ponoviti razloge koji su već istaknuti u žalbenim ili revizijskim postupcima pred sudom, niti je dostatno samo navesti ustavna prava koja se smatraju povrijeđenima. Ustavna tužba mora sadržavati konkretne i obrazložene razloge eventualne povrede određenog ustavnog prava.

Konačno, kad je riječ o ustavnom jamstvu jednakosti pred zakonom, vlastiti slučaj valja dovesti, kad god je to moguće, u vezu s ostalim pravno i činjenično istovjetnim slučajevima i obrazložiti u čemu je on ustavnopravno specifičan da bi morao biti ispitan pred Ustavnim sudom.

6.Osporenom presudom prihvaćena je revizija tužene Republike Hrvatske te su preinačene presuda Županijskog suda u Varaždinu broj: Gž-172/09-2 od 24. veljače 2009. i presuda Općinskog suda u Ivancu broj: P-452/08-4 od 22. prosinca 2008., na način da je odbijen podnositeljev tužbeni zahtjev za isplatu troška (kao glavnog, a ne sporednog zahtjeva) u vidu sastava zahtjeva za mirno rješenje spora po odvjetniku.

Vrhovni sud je obrazlažući osporenu odluku naveo kako smatra da stranka koja je podnijela zahtjev za mirno rješenje spora sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine« broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. i 123/08. – u daljnjem tekstu: ZPP) ima pravo na naknadu troškova zastupanja po odvjetniku samo u slučaju ako se radi o zahtjevu koji se može ostvarivati u sudskom parničnom postupku i to kada je postupanje temeljem te odredbe bilo procesna pretpostavka za podnošenje tužbe. U konkretnom slučaju radi se o potraživanju naknade za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora radi naplate poreza, prireza i obveznih doprinosa na odgovarajuće račune, nakon što je podnositelj s tuženom sklopio sudsku nagodbu radi isplate netto razlike plaće za sporno razdoblje.

S obzirom na to, po ocjeni Vrhovnog suda ne radi se o potraživanju i sporu koji bi u smislu članaka 1. i 16. ZPP-a bio u sudskoj nadležnosti, jer je sukladno člancima 83. stavku 1. i 86. Zakona o doprinosima za obvezna osiguranja (»Narodne novine« broj 147/02., 175/03. i 177/04.) i člancima 1. i 2. stavku 1. Općeg poreznog zakona (»Narodne novine« broj 127/00., 86/01. i 150/02.) za tu naplatu nadležna porezna uprava u upravnom postupku. Tek nakon donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (»Narodne novine« broj 114/03.), kada je člankom 22. izmijenjena odredba članka 83. stavka 5. Zakona o radu (»Narodne novine« broj 38/95., 54/95., 65/95., 17/01. i 82/01.) i određeno da je plaća u smislu Zakona o radu plaća u brutto iznosu, potraživanje doprinosa i poreza je u sudskoj nadležnosti.

Tom izmjenom, kao i kasnije člankom 129. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (»Narodne novine« broj 85/05.), koji je dopunio ZPP člankom 433.a, propisana je mogućnost da radnik potražuje u sudskom postupku brutto plaću. No, to mu pravo ne pripada nakon što je ostvario potraživanje netto plaće (što je slučaj u razmatranom predmetu), a slijedom toga i pravo tražiti od poslodavca uplatu poreza i doprinosa na račune nadležnih tijela. Takva potraživanja su po pravnom shvaćanju Vrhovnog suda, s obzirom na navedene odredbe Zakona o doprinosima za obvezna osiguranja i Općeg poreznog zakona, u nadležnosti upravnih tijela.

Na temelju navedenog Vrhovni sud je zaključio kako su nižestupanjski sudovi nepravilno primijenili materijalno pravo kada su podnositelju priznali traženi trošak jer zahtjev nadležnom državnom odvjetništvu za mirno rješenje spora u konkretnoj stvari nije niti bio potreban, budući da spor o predmetnom potraživanju, da je do njega došlo, ne bi bio u sudskoj nadležnosti.

U ustavnoj se tužbi ponavljaju osporavajući navodi podnositelja koje je iznosio tijekom postupka koji je prethodio ustavnosudskom, a o kojima je Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju osporene presude izložio detaljne, jasne i valjane razloge za svoja pravna stajališta.

Podnositelj u ustavnoj tužbi nije pokazao da Vrhovni sud u svojem postupanju ili pri izricanju presude nije poštivao odredbe Ustava o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, odnosno da je proizvoljno protumačio mjerodavne odredbe zakona ili drugih propisa. Ustavni sud stoga ocjenjuje da konkretan slučaj ne otvara pitanje ostvarenja ustavnih prava podnositelja. Stoga ne postoji ustavnopravna bit stvari o kojoj bi Ustavni sud odlučivao.

7.Sukladno navedenom, na temelju članka 32. Ustavnog zakona, riješeno je kao u točki I. izreke.

8.Objava ovog rješenja (točka II. izreke) temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-82/2010 Zagreb, 6. svibnja 2010.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća mr. sc. Mato Arlović, v. r.

Rješenje, NN 63/2010-2013 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Rješenje Izdanje:

NN 63/2010 Broj dokumenta u izdanju: 2013 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 24.5.2010.

Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno.

Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja.

Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe.

Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom.

Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni.

Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika.

Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

Pravni vodič

Opomena pred tužbu: rok, troškovi i kamate

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.