Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1787/2025 i U-III-8/2026 od 11. ožujka 2026

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1787/2025 i U-III-8/2026 od 11. ožujka 2026.

Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1787/2025 i U-III-8/2026 od 11. ožujka 2026.

NN 55/2026 (27.5.2026.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1787/2025 i U-III-8/2026 od 11. ožujka 2026.

Ustavni sud Republike Hrvatske 696 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Sanja Bezbradica Jelavić, predsjednica Vijeća, te suci Andrej Abramović, Dražen Bošnjaković, Biljana Kostadinov, Goran Selanec i Miroslav Šumanović, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnim tužbama pokrenulo trgovačko društvo A. M. AUTO d.o.o. sa sjedištem u Bujama, koje zastupa Miljenko Mrakovčić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Mrakovčić-Milić sa sjedištem u Rijeci, na sjednici održanoj 11. ožujka 2026. jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavne tužbe se odbijaju.

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM 1. Trgovačko društvo A. M. AUTO d.o.o. (u daljnjem tekstu: podnositelj) podnijelo je ustavnu tužbu zaprimljenu pod brojem U-III-1787/2025 u povodu presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usž-2422/2023-3 od 13. veljače 2025. kojom je odbijena žalba protiv presude Upravnog suda u Rijeci broj: Us I-340/2023-5 od 28. travnja 2023. Prvostupanjskom presudom odbijen je podnositeljev tužbeni zahtjev za poništenje rješenja poreznih tijela kojima je odbijen zahtjev podnositelja za dodjelu PDV identifikacijskog broja.

2.Podnositelj je podnio ustavnu tužbu zaprimljenu pod brojem U-III-8/2026 u povodu presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usž-1413/2025-2 od 11. rujna 2025. kojom je odbijena žalba protiv presude Upravnog suda u Rijeci broj: Us I-1122/2024-6 od 3. veljače 2025. Prvostupanjskom presudom odbijen je podnositeljev tužbeni zahtjev za poništenje rješenja poreznih tijela kojima je ukinuto porezno rješenje o dodjeli PDV identifikacijskog broja.

3.U ustavnim tužbama podnositelj navodi da su mu osporenim presudama povrijeđeni članci 3., 5., 14. stavak 2., 19. stavak 2., 28., 29., 48. stavak 1. i 49. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) te članak 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.; u daljnjem tekstu: Konvencija).

II. ČINJENICE I OKOLNOSTI PREDMETA A. POSTUPAK UKIDANJA PDV IDENTIFIKACIJSKOG BROJA 4. Poreznim rješenjem od 28. svibnja 2015. podnositelju je dodijeljen PDV identifikacijski broj. PDV identifikacijski broj koristi se između ostalog kako bi hrvatski porezni obveznici mogli poslovati na zajedničkom tržištu, odnosno stjecati dobra te primati ili obavljati usluge unutar Europske unije.

5.Prvostupanjskim poreznim rješenjem od 26. svibnja 2021. na zahtjev Carinske uprave ukinuto je porezno rješenje od 28. svibnja 2015. o dodijeli PDV identifikacijskog broja. Protiv rješenja od 26. svibnja 2021. podnositelj je podnio žalbu koja je odbijena kao neosnovana drugostupanjskim poreznim rješenjem od 11. studenoga 2021. U drugostupanjskom poreznom rješenju navedeno je da postoje dokazi o zloupotrebi PDV identifikacijskog broja. U tom rješenju nije pobliže navedeno o kojim je dokazima riječ. Podnositelj je pokrenuo upravni spor te je 1. travnja 2022. donesena presuda Upravnog suda u Rijeci broj: UsI-1582/2021-6 kojom je poništeno prvostupanjsko porezno rješenje od 26. svibnja 2021. i drugostupanjsko porezno rješenje od 11. studenoga 2021. te je predmet vraćen prvostupanjskom poreznom tijelu na ponovni postupak. Upravni sud je utvrdio da porezna tijela u svojim rješenjima nisu dala dostatno obrazloženje zašto kod podnositelja postoji sumnja u opravdanost dodjele PDV identifikacijskog broja.

6.U ponovnom postupku radi ukidanja PDV identifikacijskog broja, nakon zatraženog i zaprimljenog očitovanja Carinske uprave, doneseno je novo prvostupanjsko porezno rješenje od 3. svibnja 2022. kojim je ukinuto porezno rješenje od 28. svibnja 2015. o dodijeli PDV identifikacijskog broja zbog postojanja dokaza o zloupotrebi PDV identifikacijskog broja. Mjerodavni dio obrazloženja rješenja od 3. svibnja 2022. glasi: »Carinska uprava..., zatražila je radi opravdane sumnje u nezakonito poslovanje poreznog obveznika i odgovorne osobe, a u svrhu zaštite financijskih interesa Republike Hrvatske zahtjevom od 26. svibnja 2021. od Porezne uprave, Ispostave Umag-Umago kao nadležne ispostave u praćenju poreznog obveznika A.M. AUTO D.O.O. ukidanje PDV ID broja, budući da je dodjela, suspenzija i ukidanje PDV ID broja u nadležnosti Porezne uprave, a sukladno članku 77. Zakona o PDV-u.

Zahtjevu je priloženo i Rješenje Županijskog suda u Rijeci Poslovni broj Kir-t-Us-47/2019 od 13. prosinca 2019. godine iz kojeg je utvrđeno da je USKOK 11. prosinca 2019. godine donio rješenje broj:K-US391/19, K-PO-US-21/19,IS-US-53/19 o provođenju istrage protiv više državljana Republike Hrvatske, a među kojima je i odgovorna osoba pravne osobe A.M. AUTO D.O.O. Istraga je pokrenuta zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenih djela zločinačkog udruženja utaje poreza ili carine, pomaganja u utaji poreza ili carine te krivotvorenja službenih ili poslovnih isprava, sve u sastavu zločinačkog udruženja, čime su oštetili državni proračun Republike Hrvatske s osnove neobračunatog i neplaćenog PDV-a, i to u iznosu od najmanje 4.391.248,02 kuna, za koji iznos su nepripadno okoristili sebe i trgovačko društvo AUTO MARKETING d.o.o. Buje, Stanična 1, OIB 38021097211.

U rješenju se navodi da postoji opravdana sumnja da je odgovorna osoba pravne osobe A.M. AUTO d.o.o., kao stvarni voditelj poslovanja okrivljenog trgovačkog društva AUTO MARKETING d.o.o. u razdoblju od 2017. do 2019. godine, oformio zločinačko udruženje u cilju da za sebe i druge stekne nepripadnu materijalnu dobit, uskratom dužnih poreznih davanja po osnovi poreza na dodanu vrijednost, na štetu Državnog proračuna Republike Hrvatske.

Dakle, iz priloženog proizlazi da je protiv osobe ovlaštene za zastupanje poreznog obveznika A.M. AUTO D.O.O. pokrenut istražni postupak radi porezne prijevare s rabljenim motornim vozilima.

Carinska uprava, Područni carinski ured Rijeka, Carinski ured Pula-Pola dostavila je očitovanje od 02. svibnja 2022. godine u kojem je navela da je u međuvremenu, a nakon provedene istrage, pred Županijskim sudom u Rijeci podignuta optužnica protiv odgovorne osobe u društvu A.M. AUTO D.O.O. i društva AUTO MARTKETING D.O.O. zbog počinjenja kaznenih djela zločinačkog udruženja te utaje poreza ili carine, pomaganja u utaji poreza ili carine, krivotvorenja službenih ili poslovnih isprava sve u sastavu zločinačkog udruženja.

Optužnicom se odgovornoj osobi društva A.M. AUTO D.O.O. stavlja na teret da je, u razdoblju od 2017. do 2019 godine, u Hrvatskoj, Sloveniji i drugim državama članicama Europske unije, kao stvarni voditelj poslovanja društva AUTO MARKETING D.O.O. uspostavio sustav nabave vozila iz zemalja članica EU i isporučivanja krajnjim kupcima u Republici Hrvatskoj radi izbjegavanja plaćanja PDV-a na nova vozila uz neosnovano primjenjivanje posebnog postupka oporezivanja marže. Naime, na temelju čl. 96. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost kod posebnog postupka oporezivanja marže za rabljena dobra poreznu osnovicu čini razlika između prodajne i nabavne cijene isporučenih dobara umanjena za iznos PDV-a koji je sadržan u toj marži. Na opisani su način je s osnove neobračunatog i neplaćenog PDV-a oštećen Državni proračun Republike Hrvatske za najmanje 4.496.968,00 kuna.

Sukladno članku 49. st. 1. Općeg poreznog Zakona povezane osobe, u smislu ovoga Zakona, su osobe kod kojih je ispunjen najmanje jedan od sljedećih uvjeta 1. dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba koje za izvršavanje obveza iz porezno-dužničkog odnosa predstavljaju jedan rizik jer jedna od njih ima izravno ili neizravno, kontrolu nad drugom ili drugima 2. dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba koje za izvršavanje obveza iz porezno-dužničkog odnosa predstavljaju jedan rizik jer jedna od njih ima, izravno ili neizravno, značajan utjecaj na drugu ili druge 3. dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba između kojih ne postoji odnos kontrole iz točke 1. ili značajan utjecaj iz točke 2., ali koje predstavljaju jedan rizik za izvršavanje obveza iz porezno-dužničkog odnosa jer su međusobno povezane tako da postoji velika vjerojatnost da zbog pogoršanja ili poboljšanja gospodarskog i financijskog stanja jedne osobe može doći do pogoršanja ili poboljšanja gospodarskog i financijskog stanja jedne ili više drugih osoba, jer se između njih provodi ili postoji mogućnost prijenosa gubitaka, dobiti ili sposobnosti za plaćanje 4. dvije ili više fizičkih i/ili pravnih osoba koje za izvršavanje obveza iz porezno-dužničkog odnosa predstavljaju jedan rizik na način da ostvaruju kontinuitet djelatnosti u istom prostoru, koristeći istu opremu.

Dakle, sukladno članku 49. Općeg poreznog zakona porezni obveznik A.M. AUTO D.O.O. i društvo AUTO MARKETING d.o.o. imaju se smatrati povezanim osobama.

Naime, u trgovačkom društvu AUTO MARKETING d.o.o. osnivač društva i osoba ovlaštena za zastupanje u razdoblju od 7. siječnja 2013. godine do 16. svibnja 2020. godine bila je ista osoba koja je u trgovačkom društvu A.M. AUTO d.o.o. bila osnivač društva i osoba ovlaštena za zastupanje od dana osnivanja (31. prosinca 2014. godine) pa do 20. travnja 2020. godine.

Prema podacima iz sudskog registra utvrđeno je da se sjedište trgovačkog društva AUTO MARKETING d.o.o. i sjedište trgovačkog društva A.M. AUTO d.o.o. nalazi na istoj adresi u Bujama, Stanična 1 te obavljaju istu djelatnost u istom poslovnom prostoru, što također ukazuje na činjenicu da se radi o povezanim osobama.

Trgovačko društvo AUTO MARKETING d.o.o. pripojeno je drugom trgovačkom društvu te je naposljetku brisano iz sudskog registra.

Nakon provedene promjene u sudskom registru od dana 20. travnja 2020. godine za trgovačko društvo A.M. AUTO d.o.o. došlo je do promjene člana društva i promjene člana uprave te je Davor Dvornik, imenovan kao osoba ovlaštena za zastupanje, dok je kao osnivač društva imenovana Ivana Nikolić, Istarska ulica 28, Buje, OIB: 54584237578.

Carinski ured Pula-Pola proveo je porezni nadzor kod poreznog obveznika A.M. AUTO D.O.O. o čemu je sačinjen Zapisnik o obavljenom poreznom nadzoru, klasa: UP/l-471-01/20-15/178, urbroj: 513-02-6025/23-21-50 od 8. lipnja 2021. godine. Na osnovi provedenog nadzora utvrđeno je da je društvo A.M. AUTO d.o.o. zatečeno u posjedu motornog vozila na koje nije na propisani način obračunat ili plaćen posebni porez u Republici Hrvatskoj. Provedenim poreznim nadzorom je utvrđeno da je trgovačko društvo A.M. AUTO d.o.o. Buje, Stanična 1, OIB: 06414048759 primilo predmetno motorno vozilo u posjed znajući da je isto u nezakonitoj uporabi na području Republike Hrvatske. Carinski ured Pula-Pola donio je Porezno rješenje, klasa: UP/l-471-01/20-15/178, urbroj: 513-02-6025/23-20-28 od 20. studenog 2020. godine kojim je solidarnim dužnicima, odnosno trgovačkom društvu A.M. AUTO d.o.o. i trgovačkom društvu AUTO MARKETING d.o.o. utvrdio poreznu obvezu na ime posebnog poreza na motorna vozila.

Na temelju provedenog nadzora izdan je prekršajni nalog broj 46/2021 poreznom obvezniku A.M. AUTO d.o.o. i odgovornoj osobi, jer su motorno vozilo oglašavali za prodaju, iako na predmetno motorno vozilo u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez, odnosno raspolagali su motornim vozilom u Republici Hrvatskoj prije plaćanja posebnog poreza na motorna vozila, dakle postupajući protuzakonito čime su počinili prekršaj.

U postupku nadzora utvrđeno je ujedno da je porezni obveznik A.M. AUTO D.O.O. u razdoblju od 10. ožujka 2020. godine do 02. lipnja 2020. godine na područje Republike Hrvatske unio tri motorna vozila podnijevši Carinskom uredu Pula-Pola porezne prijave za obračun i plaćanje posebnog poreza na motorna vozila u kojima je naznačio nastanak porezne obveze posebnog poreza temeljem unosa motornog vozila za vlastite potrebe, znajući da iste unosi za obavljanje djelatnosti daljnje prodaje motornih vozila, odnosno obavljao je djelatnost prodaje motornih vozila na području Republike Hrvatske bez upisa u registar trgovaca rabljenih motornih vozila čime su počinio prekršaj za koji mu je izrečena kazna.

U Zapisniku o provedenom nadzoru nad društvom A.M. AUTO d.o.o., navodi se da je u razdoblju kada su transakcijski računi trgovačkog društva AUTO MARKETING d.o.o. bili neprekidno blokirani i isto je postalo nesposobno za plaćanje, porezni obveznik A.M. AUTO d.o.o. provodio obračunska plaćanja (kompenzacije) s društvom AUTO MARKETING d.o.o.

Postupanjem na navedeni način došlo je do međusobnog pogodovanja između povezanih trgovačkih društava u odnosu na naplatu i podmirenje međusobnih tražbina, dok su time druge osobe koje nisu u takvom odnosu stavljene u nepovoljan položaj jer nisu mogle sa navedenim društvima sklapati takve ugovorne uvjete ili uspostaviti takve poslovne odnose, a takvo postupanje ima obilježja kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja ‘Pogodovanje vjerovnika’ opisano i kažnjivo po članku 250. stavak I. Kaznenog zakona.

Člankom 77. st. 1. Zakon o PDV-u propisana je obveza poreznog obveznika koji obavlja transakcije unutar Europske unije, od Porezne uprave zatražiti izdavanje PDV identifikacijski broj na propisanom obrascu. Sukladno članku 77. st. 6. Zakona o PDV-u PDV identifikacijski broj je osobni identifikacijski broj (OIB) kojemu se dodaje predznak HR.

Člankom 77. st. 7. Zakona o PDV-u propisano je da Porezna uprava može odbiti dodjelu ili ukinuti dodijeljeni PDV identifikacijski broj ako utvrdi da više ne postoje razlozi za registriranje za potrebe PDV-a ili ako porezni obveznik zloupotrebljava PDV identifikacijski broj. Porezna uprava donijet će o tome rješenje, a žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

Sukladno odredbi čl. 156. st. 5. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (»Narodne novine«, broj 79/13, 85/13-ispravak, 160/13, 35/14, 157/14, 130/15, 1/17, 41/17, 128/17, 1/19,1/20,1/21,73/21,41/22) Porezna uprava ukinuti će dodijeljeni PDV identifikacijski broj, ako utvrdi da postoje dokazi o zloupotrebi PDV identifikacijskog broja ili ako utvrdi da je porezni obveznik koristio PDV identifikacijski broj tako da je drugim poreznim obveznicima neopravdano omogućio odbitak pretporeza te ako postoji opravdana sumnja na prijevaru.

Dakle, u postupku je utvrđeno da se protiv osobe ovlaštene za zastupanje društva A.M. AUTO D.O.O. vodio istražni postupak radi porezne prijevare s rabljenim motornim vozilima, da je u međuvremenu podignuta optužnica, između ostalog i protiv odgovorne osobe i društva AUTO MARKETING D.O.O. u kojem postupku se tereti da je uspostavio sustav u kojemu je iz država članica EU nabavljao i dopremao u Hrvatsku vozila te radi izbjegavanja obračunavanja i plaćanja PDV-a po stopi od 25 % na osnovicu, na ista vozila neosnovano primijenio poseban postupak oporezivanja marže, da se A.M. AUTO D.O.O. i AUTO MARKETING D.O.O. imaju smatrati povezanim društvima i da su u postupku nadzora Carinskog ureda Pula-Pola kod poreznog obveznika utvrđene nezakonitosti.

Na temelju svega navedenog, proizlazi postojanje opravdane sumnje na prijevarno postupanje poreznog obveznika i odgovorne osobe te zloupotrebu PDV ID broja, a o čemu je postupak provela Carinska uprava, kao tijelo nadležno za postupak oporezivanja motornih vozila.« 7. Protiv rješenja od 3. svibnja 2022. podnositelj je podnio žalbu koja je odbijena kao neosnovana drugostupanjskim poreznim rješenjem od 7. lipnja 2024. Podnositelj je pokrenuo upravni spor te je 3. veljače 2025. donesena presuda Upravnog suda u Rijeci broj: Us I-1122/2024-6 kojom je odbijen tužbeni zahtjev radi poništenja prvostupanjskog poreznog rješenja od 3. svibnja 2022. i drugostupanjskog poreznog rješenja od 7. lipnja 2024. Upravni su u Rijeci je u svom obrazloženju ponovio utvrđenja iz prvostupanjskog poreznog rješenja od 3. svibnja 2022. i ocijenio da je zaključak poreznih tijela o postojanju zlouporabe prava činjenično i pravno utemeljen.

8.Podnositelj je protiv te presude podnio žalbu koja je odbijena kao neosnovana presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usž-1413/2025-2 od 11. rujna 2025.

B. POSTUPAK PONOVNE DODJELE PDV IDENTIFIKACIJSKOG BROJA 9. U međuvremenu, dok se pred poreznim tijelima i upravnim sudovima vodio postupak u povodu ukidanja PDV identifikacijskog broja, podnositelj je 29. lipnja 2021. podnio novi zahtjev za dodjelu PDV identifikacijskog broja. Njegov zahtjev odbijen je prvostupanjskim poreznim rješenjem od 2. srpnja 2021. jer je Carinska uprava dala negativno mišljenje o podnesenom zahtjevu zbog opravdane sumnje u daljnje nezakonito poslovanje podnositelja, a u svrhu zaštite financijskih interesa Republike Hrvatske. Protiv rješenja od 2. srpnja 2021. podnositelj je podnio žalbu koja je odbijena kao neosnovana drugostupanjskim poreznim rješenjem od 11. studenoga 2021.

10.Podnositelj je pokrenuo upravni spor te je 28. travnja 2023. donesena presuda Upravnog suda u Rijeci broj: Us I-340/2023-5 kojom je odbijen tužbeni zahtjev radi poništenja prvostupanjskog poreznog rješenja od 2. srpnja 2021. i drugostupanjskog poreznog rješenja od 11. studenoga 2021. kojima se odbija zahtjev za dodjelu PDV identifikacijskog broja. Upravni sud u presudi navodi da su porezna tijela odbila podnositelju dodijeliti PDV identifikacijski broj nakon pribavljenog očitovanja Carinske uprave od 1. srpnja 2021. U tom je očitovanju Carinske uprave u bitnom navedeno sve ono što je navedeno u obrazloženju prvostupanjskog poreznog rješenja od 3. svibnja 2022. kojim je ukinut PDV identifikacijski broj, odnosno: da je proveden porezni nadzor društva podnositelja i još jednog povezanog društva, da je podnositelj zatečen u posjedu motornog vozila na koje nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez, da je poreznim nadzorom utvrđeno da je podnositelj provodio obračunska plaćanja s povezanim društvom koje je bilo u neprekinutoj blokadi, čime je postupio protivno mjerodavnom Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima te da se protiv odgovorne osobe podnositelja i povezanog društva vodi kazneni postupak zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenih djela zločinačkog udruženja, utaje poreza ili carine te krivotvorenja službenih ili poslovnih isprava, sve u sastavu zločinačkog udruženja čime je proračun RH oštećen za iznos od najmanje 4.391.248,02 kn, da je u tom kaznenom postupku protiv odgovorne osobe podnositelja i povezanog društva podignuta optužnica.

11.Podnositelj je protiv te presude podnio žalbu koja je odbijena kao neosnovana presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usž-2422/2023-3 od 13. veljače 2025.

C. OSTALO 12. Ustavni sud je od podnositelja zatražio i zaprimio očitovanje o tome je li podnositelj osporavao utvrđenja poreznih tijela nakon provedenog poreznog nadzora, odnosno je li koristio pravne lijekove protiv rješenja klasa: UP/I-471-01/20-15/178, urbroj: 513-02-6025/23-20-28 od 20. studenoga 2020. kojim je utvrđeno da je podnositelj bio u posjedu motornog vozila na koje nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez na motorna vozila te je utvrđena obveza plaćanja posebnog poreza na motorna vozila u iznosu od 42.158,52 kune. Podnositelj je u svom očitovanju istaknuo da je protiv tog rješenja podnio žalbu te ukazao da to rješenje ne osporava ustavnom tužbom. Podnositelj nije obavijestio Ustavni sud o daljnjem tijeku upravnog postupka ili eventualnom pokretanju upravnog spora vezano za to rješenje.

III. PRIGOVORI PODNOSITELJA 13. Podnositelj u ustavnim tužbama prigovara da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u aspektu prava na obrazloženu sudsku odluku. Navodi da se osporene presude svode na preuzimanje i potvrđivanje zaključaka poreznog tijela, bez samostalne, kritičke i cjelovite ocjene odlučnih činjenica i pravnih prigovora koje je podnositelj iznosio tijekom postupka. Podnositelj nadalje smatra da su prema njemu primijenjeni stroži i nepovoljniji kriteriji tumačenja i primjene prava u odnosu na druge porezne obveznike u istoj ili usporedivoj situaciji. Podnositelj smatra da je ukidanjem odnosno odbijanjem dodjeljivanja PDV identifikacijskog broja potpuno onemogućen u obavljanju gospodarske djelatnosti jer bez PDV identifikacijskog broja ne može obračunavati prekogranične transakcije što za njega znači isključenje s tržišta. Smatra da mu je stoga povrijeđeno pravo na poduzetničku slobodu, a i pravo vlasništva jer osporene presude imaju po njega ozbiljne i dugotrajne posljedice koje se ogledaju u gubitku prihoda, narušavanju poslovnih odnosa, ugrožavanju poslovnog ugleda i ekonomske stabilnosti. Podnositelj ističe da je prema njemu primijenjena mjera koja ima karakter sankcije, a temelji se na pretpostavci nezakonitog postupanja. Smatra i da je povrijeđena pretpostavka nedužnosti jer su upravna tijela vodila postupak s presumpcijom krivnje naspram odgovorne osobe podnositelja.

IV. OCJENA USTAVNOG SUDA A. PODUZETNIČKA I TRŽIŠNA SLOBODA 14. Podnositelj u ustavnim tužbama prigovara da je ukidanjem odnosno odbijanjem dodjeljivanja PDV identifikacijskog broja potpuno onemogućen u obavljanju gospodarske djelatnosti jer bez PDV identifikacijskog broja ne može obračunavati prekogranične transakcije što za njega znači isključenje s tržišta. Smatra da mu je stoga povrijeđeno pravo na poduzetničku slobodu. Ustavni sud je, kao gospodar pravne kvalifikacije prigovora iz ustavne tužbe, taj prigovor ocjenjivao s aspekta članaka 49. stavka 1., 50. stavka 2. i 141.c Ustava te članaka 16. i 51. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (SL C 202/2, 7. lipnja 2016.; u daljnjem tekstu: Povelja).

Članci 49. stavak 1., 50. stavak 2. i 141.c Ustava glase: »Članak 49.

Poduzetnička i tržišna sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike Hrvatske. (...)

Članak 50(...)

Poduzetnička se sloboda i vlasnička prava mogu iznimno ograničiti zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, (...)« »Članak 141.c.

Ostvarivanje prava koja proizlaze iz pravne stečevine Europske unije, izjednačeno je s ostvarivanjem prava koja su zajamčena hrvatskim pravnim poretkom.

Pravni akti i odluke koje je Republika Hrvatska prihvatila u institucijama Europske unije primjenjuju se u Republici Hrvatskoj u skladu s pravnom stečevinom Europske unije.

Hrvatski sudovi štite subjektivna prava utemeljena na pravnoj stečevini Europske unije.

Državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne osobe s javnim ovlastima izravno primjenjuju pravo Europske unije.« Članci 16. i 51. Povelje glase: »Članak 16.

Sloboda poduzetništva Sloboda poduzetništva priznaje se u skladu s pravom Unije te nacionalnim zakonodavstvima i praksom.« »GLAVA VII.

OPĆE ODREDBE KOJIMA SE UREĐUJE TUMAČENJE I PRIMJENA POVELJE

Članak 51Područje primjene

1.Odredbe ove Povelje odnose se na institucije, tijela, urede i agencije Unije, uz poštovanje načela supsidijarnosti, te na države članice samo kada provode pravo Unije. Oni stoga moraju poštovati prava i držati se načela te promicati njihovu primjenu u skladu sa svojim ovlastima i poštujući ograničenja nadležnosti Unije koje su joj dodijeljene u Ugovorima.

2.(...)«

1)Načelna stajališta 15. Predmeti u kojima se pred Ustavnim sudom odlučuje o interesima stranaka čija zaštita ovisi o primjeni prava Europske unije, te kao takvi dolaze u doseg primjene prava EU-a, predstavljaju predmete u kojima je Ustavni sud dužan poštovati načelo usklađenosti domaćeg ustavnopravnog poretka sa zajedničkim pravnim poretkom Europske unije, kako je ono izraženo u članku 141.c Ustava. Posljedično, Ustavni sud je vezan ustavnom obvezom promicanja usklađenosti u tumačenju ustavnih jamstava s njima srodnim jamstvima propisanim pravom EU-a. To se prije svega odnosi na usklađenost tumačenja jamstava temeljnih prava i sloboda zajamčenih s jedne strane Ustavom, a s druge strane Poveljom o temeljnim pravima EU-a. Ovakvo stajalište sukladno je i stajalištu Suda Europske unije izraženom u predmetu C-617/10 Åklagaren v Hans Åkerberg Fransson u kojem je utvrđeno da: »20 Ta definicija područja primjene temeljnih prava Europske unije potkrepljuje se objašnjenjima koja se odnose na članak 51. Povelje, koja se, u skladu s trećim podstavkom članka 6(1) UEU i člankom 52(7) Povelje, moraju uzeti u obzir pri tumačenju članka (vidi, u tom smislu, predmet C-279/09 DEB [2010] ECR I-13849, stavak 32). Prema tim objašnjenjima, ‘zahtjev za poštovanje temeljnih prava definiranih u kontekstu Unije obvezuje države članice samo kada djeluju u području primjene prava Unije’.

21 Budući da se temeljna prava zajamčena Poveljom moraju poštovati kada nacionalno zakonodavstvo spada u područje primjene prava Europske unije, ne mogu postojati situacije koje su na taj način obuhvaćene pravom Europske unije, a da se ta temeljna prava ne primjenjuju. Primjenjivost prava Europske unije podrazumijeva primjenjivost temeljnih prava zajamčenih Poveljom.

22 S druge strane, ako pravna situacija ne spada u područje primjene prava Europske unije, Sud nema nadležnost odlučivati o njoj i bilo koje odredbe Povelje na koje se poziva ne mogu same po sebi činiti osnovu za takvu nadležnost (vidi, u tom smislu, odluku u predmetu C-466/11 Currà i drugi [2012.] ECR, stavak 26).« Sud Europske unije odlučivao je o pitanjima dodjele poreznog identifikacijskog broja i brisanja iz registra obveznika poreza na dodanu vrijednost (u daljnjem tekstu: PDV) u presudama Ablessio broj: C-527/11 od 14. ožujka 2013. (u daljnjem tekstu: presuda Ablessio) i Cityland broj: C-164/24 od 3. travnja 2025. (u daljnjem tekstu: presuda Cityland).

16.Osnovni cilj identifikacije poreznih obveznika jest osigurati pravilno funkcioniranje sustava PDV-a (vidi presudu Ablessio, navedeno, paragraf 18.). Države članice Europske unije imaju određenu diskreciju pri donošenju mjera kojima osiguravaju identifikaciju poreznih obveznika za potrebe pravilnog obračunavanja i naplate PDV-a. Međutim, ta diskrecija nije neograničena. Iako država članica može odbiti dodijeliti individualni broj poreznom obvezniku, to ne može učiniti bez legitimnih razloga (vidi presudu Ablessio, navedeno, paragraf 22. i 23. i presudu Cityland, navedeno, paragraf 30.). Da bi se smatralo proporcionalnim cilju sprječavanja utaje poreza, odbijanje identifikacije poreznog obveznika individualnim brojem mora se temeljiti na čvrstim dokazima koji daju objektivne osnove za pretpostavku da je vjerojatno da će se porezni identifikacijski broj dodijeljen tom poreznom obvezniku koristiti prijevarno. Takva odluka mora se temeljiti na cjelokupnoj procjeni svih okolnosti slučaja i dokaza prikupljenih prilikom provjere informacija koje je dostavio poduzetnik (vidi presudu Ablessio, navedeno, paragraf 34.).

17.Države članice mogu predvidjeti brisanje poreznog obveznika iz registra PDV-a u okviru svoje diskrecije u vezi s donošenjem mjera kojima se nastoji osigurati pravilna naplata poreza i spriječiti moguće zlouporabe (vidi presudu Cityland, navedeno, paragraf 36.). U presudi Cityland Sud Europske unije utvrdio je da je bugarsko zakonodavstvo brisanje poreznog obveznika iz registra PDV-a predviđalo kao sankciju za neuredno ispunjavanje poreznih obveza. Države članice mogu propisati sankcije koje smatraju primjerenima. Međutim, države članice ovlast propisivanja poreznih sankcija moraju izvršavati u skladu s pravom Europske unije i njegovim općim načelima, te posljedično i u skladu s načelima proporcionalnosti i fiskalne neutralnosti.

Kako bi se procijenilo je li sankcija u skladu s načelom proporcionalnosti, potrebno je uzeti u obzir, između ostalog, ponašanje poreznog obveznika, prirodu i stupanj težine povrede koju se želi sankcionirati, kao i način odmjeravanja sankcije. Drugo, prilikom korištenja svojih ovlasti, države članice moraju udovoljiti zahtjevima prava na dobru upravu kao općeg načela prava Europske unije koje se primjenjuje u postupku poreznog nadzora. Države članice pri odabiru sankcija moraju se pridržavati načela učinkovitosti koje zahtijeva uvođenje učinkovitih i odvraćajućih sankcija radi suzbijanja kršenja usklađenih pravila o PDV-u i radi zaštite financijskih interesa Europske unije. Prilikom obavljanja svojih inspekcijskih dužnosti porezna tijela dužna su provesti pažljivu i nepristranu provjeru svih relevantnih pitanja kako bi bila sigurna da, kada donose odluku, imaju na raspolaganju najpotpunije i najpouzdanije moguće informacije (presuda Cityland, navedeno, paragraf 36.-48.).

2)Primjena načelnih stajališta na konkretan predmet 18. Podnositelju je ukinut PDV identifikacijski broj, odnosno odbijen zahtjev za dodjelu novog PDV identifikacijskog broja jer su porezna tijela utvrdila da postoje dokazi o zloupotrebi PDV identifikacijskog broja. Odluke poreznih tijela o ukidanju/odbijanju dodjele PDV identifikacijskog broja utemeljene su na zakonskim odredbama koje propisuju ukidanje odnosno odbijanje dodjele PDV identifikacijskog broja ako se utvrdi da postoje dokazi o zloupotrebi PDV identifikacijskog broja ili ako se utvrdi da je porezni obveznik koristio PDV identifikacijski broj tako da je drugim poreznim obveznicima neopravdano omogućio odbitak pretporeza te ako postoji opravdana sumnja na prijevaru (vidi točku 6. ovog obrazloženja).

19.Ustavni sud prije svega utvrđuje da podnositelj u ustavnim tužbama nije obrazložio u kojoj mjeri njegovo poslovanje ovisi o nabavi dobara iz inozemstva, odnosno isporuci dobara u inozemstvo. Neovisno o tome, Ustavni sud prihvaća da je ukidanje PDV identifikacijskog broja i nakon toga odbijanje novog zahtjeva za dodjelu PDV identifikacijskog broja za podnositelja moglo izazvati ozbiljne porezne i poslovne posljedice. Međutim, imajući u vidu da podnositelj nije pružio dostatne informacije o svom poslovanju, nije moguće utvrditi da je administrativna sankcija ukidanja PDV identifikacijskog broja, odnosno administrativna mjera odbijanja dodjele PDV identifikacijskog broja za posljedicu imala potpuno isključenje podnositelja s tržišta.

20.Ustavni sud nadalje utvrđuje da je Carinska uprava zahtjevu za ukidanje PDV identifikacijskog broja priložila rješenje o provođenju istrage protiv odgovorne osobe podnositelja i povezanog društva zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenih djela utaje poreza ili carine u sastavu zločinačkog udruženja iz kojeg proizlazi da su kaznenim djelima za koja se sumnjiče oštetili državni proračun Republike Hrvatske s osnove neobračunatog i neplaćenog PDV-a u iznosu od najmanje 4.391.248,02 kuna.

21.Iz činjenice da je doneseno rješenje o provođenju istrage protiv odgovorne osobe podnositelja proizlazi da je postojala osnovana sumnja da se PDV identifikacijski broj koristio prijevarno. Drugim riječima, već su u trenutku donošenja rješenja o provođenju istrage postojali dokazi koji su davali objektivne osnove za pretpostavku da je vjerojatno da se PDV identifikacijski broj koristio i nastavit će se koristiti prijevarno. Međutim, porezna tijela su neovisno o tome prije donošenja odluke o ukidanju PDV identifikacijskog broja najprije primijenila blažu mjeru – porezni nadzor. U okviru provedenog poreznog nadzora utvrđene su višestruke nepravilnosti koje se sastoje u posjedovanju vozila na koje nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez i vršenju obračunskih plaćanja protivno zakonskim propisima s povezanim društvom koje je bilo u neprekinutoj blokadi.

22.Dakle, primjenom blaže mjere poreznog nadzora porezna tijela detaljno su ispitala postupanje podnositelja kao poreznog obveznika i došla do dodatnih saznanja koja su potvrdila zlouporabu PDV identifikacijskog broja. Porezna tijela su na taj način ispitala prirodu i stupanj težine povreda koje se žele sankcionirati i utvrdila da se radi o povredama takve težine da je ukidanje/odbijanje dodjele PDV identifikacijskog broja opravdano.

23.Ustavni sud isto tako utvrđuje da su porezna tijela prije donošenja rješenja o ukidanju PDV identifikacijskog broja provjerila u kojoj je fazi kazneni postupak protiv odgovorne osobe podnositelja i povezanog društva te utvrdila da je u tom kaznenom postupku podignuta optužnica.

24.Ustavni sud stoga ocjenjuje da su provođenjem poreznog nadzora i pribavljanjem podataka o tijeku kaznenog postupka porezna tijela provela pažljivu i nepristranu provjeru svih relevantnih pitanja te su u trenutku donošenja odluke o ukidanju PDV identifikacijskog broja imala na raspolaganju najpotpunije i najpouzdanije moguće informacije za odlučivanje o potrebi ukidanja PDV identifikacijskog broja čime je udovoljeno zahtjevu prava na dobru upravu.

25.Ustavni sud ističe da su porezna tijela ispitujući ponašanje podnositelja kao poreznog obveznika utvrdila da se opravdana sumnja na prijevaru temelji na činjenici da se protiv odgovorne osobe podnositelja i drugog povezanog društva vodi kazneni postupak zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenih djela utaje poreza ili carine, i to u sastavu zločinačkog udruženja, a u kojem kaznenom postupku se okrivljenicima stavlja na teret da su oštetili državni proračun Republike Hrvatske s osnove neobračunatog i neplaćenog PDV-a u iznosu od najmanje 4.391.248,02 kuna. Podnositelj u ustavnim tužbama ne spori da se protiv odgovorne osobe podnositelja vodi kazneni postupak, ali ističe da se protiv njega ne vodi nikakav kazneni postupak. Stoga smatra da vođenje kaznenog postupka protiv odgovorne osobe, a ne protiv njega ne može poslužiti kao jedna od osnova za ukidanje/odbijanje dodjele PDV identifikacijskog broja. S tim u vezi, Ustavni sud ističe da su pravilno sudovi utvrdili da se postupanje odgovorne osobe društva ne može promatrati odvojeno od postupanja samog društva.

26.Osim toga, Ustavni sud ističe da vođenje kaznenog postupka protiv odgovorne osobe podnositelja i povezanog društva nije bila jedina osnova za ukidanje/odbijanje dodjele PDV identifikacijskog broja. Porezna tijela su zaključak o zlouporabi PDV identifikacijskog broja utemeljila i na rezultatima poreznog nadzora u kojem je između ostalog utvrđeno da je podnositelj bio u posjedu vozila na koje nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez zbog čega je doneseno rješenje iz točke 12. ovog obrazloženja kojim je podnositelju utvrđena obveza plaćanja posebnog poreza na motorna vozila u iznosu od 42.158,52 kune. Protiv podnositelja je iz istog razloga izdan i prekršajni nalog, što podnositelj ne spori. Podnositelj je imao mogućnost osporavati rješenje kojim je utvrđena porezna obveza, što je prema vlastitim navodima i učinio podnošenjem žalbe. Podnositelj nije obavijestio Ustavni sud na koji je način taj postupak okončan, ali i sam u očitovanju navodi da to porezno rješenje ne osporava.

27.Podnositelj u ustavnim tužbama ne osporava ni vršenje spornih obračunskih plaćanja društvu koje je bilo u blokadi. Dapače, ističe da se u odnosu na ta plaćanja vodi kazneni postupak te da vršenje kompenzacija s društvom u blokadi samo po sebi nije relevantno za odluku o ukidanju/dodjeli PDV identifikacijskog broja. Međutim, ističe se da vršenje kompenzacija s domaćim društvom koje je u blokadi nije neutralna okolnost, već je itekako indikator zlouporabe PDV identifikacijskog broja od strane onog društva koje s jedne strane trguje s inozemnim društvima, a s druge strane zaobilazi propise u domaćem platnom prometu.

28.Ustavni sud stoga zaključuje da porezna tijela nisu reagirala isključivo na temelju činjenice vođenja kaznenog postupka, već na temelju skupa objektivnih okolnosti koje kumulativno ukazuju na povećani rizik zlouporabe sustava PDV-a. Administrativna sankcija ukidanja PDV identifikacijskog broja, odnosno administrativna mjera odbijanja ponovne dodjele PDV identifikacijskog broja težila je legitimnom cilju osiguravanja pravilnog funkcioniranja sustava PDV-a, odnosno sprječavanja porezne utaje i prijevare te posljedično zaštite fiskalnih interesa i javnih prihoda.

29.Ustavni sud ocjenjuje da je sankcija/mjera bila proporcionalna u okolnostima konkretnog slučaja jer su, kao što je već prethodno utvrđeno, porezna tijela postupala u skladu sa zahtjevima prava na dobru upravu i dala dostatne i relevantne razloge za utvrđenje da je podnositelj zloupotrebljavao PDV identifikacijski broj, da postoji povećani rizik da će to činiti i dalje, odnosno da kod njega postoji opravdana sumnja na poreznu prijevaru. Osim toga, kod ocjene proporcionalnosti sankcije/mjere Ustavni sud ima u vidu činjenicu da ukidanje/odbijanje dodjele PDV identifikacijskog broja nije trajna zabrana obavljanja djelatnosti te se njome ne zabranjuje rad društva u cjelini. S druge strane, šteta za javni interes u slučaju zloporabe PDV identifikacijskog broja može biti znatna i sistemska.

30.Slijedom navedenog, osporena mjera ukidanja odnosno odbijanja dodjele PDV identifikacijskog broja ne predstavlja povredu poduzetničke slobode iz članka 49. Ustava i članka 16. Povelje, jer ista nije apsolutno pravo, već podliježe zakonskim ograničenjima radi zaštite javnih financija. U konkretnom slučaju sankcija/mjera ima jasno zakonsko uporište, usmjerena je legitimnom cilju zaštite fiskalnog sustava i sprječavanja zlouporaba, te je utemeljena na objektivno utvrđenim okolnostima koje upućuju na povećani rizik od daljnje zloporabe PDV identifikacijskog broja. Pri vaganju suprotstavljenih interesa, javni interes očuvanja stabilnosti i zakonitosti sustava PDV-a preteže nad pojedinačnim interesom podnositelja za korištenjem PDV identifikacijskog broja, osobito imajući u vidu prirodu i težinu nepravilnosti koje se ukidanjem/odbijanjem dodjele PDV identifikacijskog broja sankcioniraju i preveniraju, kao i činjenicu da osporena sankcija/mjera ne predstavlja trajnu zabranu obavljanja djelatnosti.

B. OSTALI PRIGOVORI 31. U odnosu na navode o povredi prava vlasništva te prava na pravično suđenje, ističe se da se ti prigovori u svojoj suštini sadržajno preklapaju s navodima koji su već razmotreni u okviru ispitivanja navodne povrede poduzetničke slobode. Stoga, Ustavni sud smatra da nije potrebno zasebno ispitivati prigovor povrede prava vlasništva i prava na pravično suđenje.

32.U odnosu na prigovor povrede pretpostavke nedužnosti utvrđuje se da podnositelj kao trgovačko društvo nije ovlašten za podnošenje prigovora povrede ustavnih prava druge osobe, u konkretnom slučaju direktora društva podnositelja. Pretpostavka nedužnosti kao ustavno i konvencijsko jamstvo vezana je uz osobu protiv koje se vodi kazneni postupak.

33.Podnositeljev prigovor povrede prava na jednakost pred zakonom je nedostatno obrazložen. U dijelu u kojem podnositelj ističe da pravni slijednik povezanog društva protiv kojeg se vodi kazneni postupak raspolaže važećim PDV identifikacijskim brojem, naglašava se da se odluka o dodjeli odnosno ukidanju PDV identifikacijskog broja donosi individualno, u odnosu na svakog pojedinog poreznog obveznika, uzimajući u obzir konkretne i specifične okolnosti njegova poslovanja, utvrđene činjenice te procjenu poreznog rizika. Postojanje ili nepostojanje PDV identifikacijskog broja kod drugog, makar i povezanog subjekta, ne može imati odlučujući utjecaj na ocjenu ispunjenosti zakonskih pretpostavki u odnosu na podnositelja, budući da se radi o zasebnim pravnim subjektima i autonomnim upravnim odlukama.

C. ZAKLJUČAK 34. Slijedom svega iznesenog, u konkretnom slučaju nije došlo do povrede ustavnih i konvencijskih prava podnositelja i temeljnih prava Povelje, te je zbog toga na temelju članaka 73. i 75. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/92. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) odlučeno kao u izreci.

35.Objava odluke (točka II. izreke) temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona.

Broj:

U-III-1787/2025 U-III-8/2026 Zagreb, 11. ožujka 2026.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednica Vijeća Sanja Bezbradica Jelavić, v. r.

Odluka, NN 55/2026-696 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje:

NN 55/2026 Broj dokumenta u izdanju: 696 Stranica tiskanog izdanja: 50 Donositelj:Ustavni sud Republike Hrvatske Datum tiskanog izdanja: 27.5.2026.

Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno.

Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja.

Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe.

Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom.

Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni.

Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika.

Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

Pravni vodič

Osnivanje d.o.o. i j.d.o.o.: postupak i troškovi

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.