Službeni izvorizakon.hr · EUR-Lex
Europaius
Hrvatski
ČeštinaDeutschFrançaisEspañolPolskiItalianoNederlandsÖsterreichBelgiquePortuguêsSvenskaDanskSuomiSlovenčinaIrelandMagyarEestiLietuviųLatviešuSlovenščinaΚύπροςMaltiRomânăΕλληνικάLuxembourgБългарски
Hrvatski

Zakon o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava - Zakon.hr

Ukratko

Ovaj Zakon utvrđuje uvjete za sigurno upravljanje i odvijanje željezničkog prometa te za postizanje interoperabilnosti željezničkog sustava Europske unije. Cilj mu je sustavno održavanje i trajno unaprjeđivanje sigurnosti željezničkog sustava.

Što regulira

  • Uvjete za sigurno upravljanje i odvijanje željezničkog prometa.
  • Mjere za razvoj i upravljanje sigurnošću željezničkog sustava.
  • Uvjete za postizanje interoperabilnosti željezničkog sustava Europske unije.
  • Postupanje tijela nadležnih za sigurnost željezničkog prometa i istraživanje željezničkih nesreća.

Koga se tiče

  • Upravitelje infrastrukture i željezničke prijevoznike.
  • Strojovođe i ostale izvršne radnike u željezničkom prometu.

Ključne točke

  • Sigurnost željezničkog sustava mora se sustavno održavati i trajno unaprjeđivati.
  • Uvjeti za interoperabilnost odnose se na projektiranje, izgradnju, puštanje u uporabu, modernizaciju, obnovu, uporabu i održavanje dijelova željezničkog sustava.
  • Zakon se primjenjuje na željeznički sustav u cjelini, koji se sastoji od strukturnih i funkcionalnih podsustava.
  • Zakon se ne primjenjuje na podzemne željeznice, tramvaje, vozila lake željeznice, mreže za lokalni, gradski ili prigradski promet, privatnu željezničku infrastrukturu za vlastiti prijevoz tereta, te infrastrukturu i vozila za lokalnu, povijesnu ili turističku uporabu.
Tekst zakona
Tekst zakona

Zakon o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava - Zakon.hr UPUTE UVJETI CJENIK KONTAKT Zakon.ai Prijava / Registracija Baza je ažurirana 08.06.2026. zaključno sa NN 43/26 EU 2024/2679 Pov

ezani zakoni Promet Prekršajni zakon Zakon o sigurnosti prometa na cestama Zakon o cestama Zakon o prijevozu u cestovnom prometu Zakon o prijevozu opasnih tvari Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu Pomorski zakonik Zakon o komunalnom gospodarstvu Zakon o obveznim osiguranjima u prometu Zakon o sigurnosti u željezničkom prometu Zakon o zračnim lukama Zakon o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu Zakon o inspekciji cestovnog prometa i cesta Zakon o osnutku Hrvatske kontrole zračne plovidbe Zakon o osnivanju Agencije za istraživanje nesreća u zračnom, pomorskom i željezničkom prometu Zakon o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava Zakon o željeznici Zakon o provedbi Uredbe (EU) br. 181.2011 o pravima putnika u prijevozu autobusima Zakon o regulaciji tržišta željezničkih usluga i zaštiti prava putnika u željezničkom prijevozu Zakon o Hrvatskoj komori inženjera tehnologije prometa i transporta Zakon o kombiniranom prijevozu tereta Zakon o žičarama Zakon o Hrvatskom autoklubu Zakon o Jadroliniji, Rijeka Zakon o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu Zakon o podjeli trgovačkog društva HŽ - Hrvatske željeznice d.o.o. Zakon o ugovorima o prijevozu u željezničkom prometu Zakon o promicanju čistih vozila u cestovnom prijevozu Zakon o povlasticama u prometu Zakon o naplati cestarine Zakon o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava NN 63/20 na snazi od 16.06.2020. Uživajte... Preuzmite dokumentu PDF formatu Zanimljivi linkovi PODZAKONSKI PROPISI VIJESTI O OVOM ZAKONU Arhiva: Zakon o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava 2015-2020 Zakon o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava 2013-2015 Zakon o Agenciji za sigurnost željezničkog prometa Zakon o sigurnosti u željezničkom prometu Agencija za sigurnost željezničkog prometa Hrvatske željeznice Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti EU07 Prometna politika Prometna zona I. OPĆE ODREDBE Članak 1. Predmet Zakona

(1)Ovim se Zakonom utvrđuju uvjeti za sigurno upravljanje željezničkim prometom i za sigurno odvijanje željezničkog prometa, mjere za razvoj i upravljanje sigurnošću uzimajući u obzir cjelovitost željezničkog sustava Europske unije, uvjeti za postizanje interoperabilnosti željezničkog sustava Europske unije, uvjeti za obavljanje djelatnosti upravitelja infrastrukture i željezničkih prijevoznika, uvjeti za strojovođe i ostale izvršne radnike, postupanje tijela nadležnog za sigurnost željezničkog prometa i tijela za istraživanje željezničkih nesreća, nadzor sigurnosti te upravni i inspekcijski nadzor.
(2)Sigurnost željezničkog sustava mora se sustavno održavati i trajno unaprjeđivati na nediskriminirajući i otvoren način, potičući i uzimajući u obzir razvoj prava Europske unije i međunarodnih pravila te tehnički i znanstveni napredak, a posebno radi sprječavanja ozbiljnih nesreća.
(3)Uvjeti koji se moraju ispuniti radi postizanja interoperabilnosti željezničkog sustava Europske unije utvrđuju se u svrhu definiranja optimalne razine tehničke usklađenosti, omogućavanja, olakšavanja, poboljšanja i razvoja usluga željezničkog prijevoza unutar Europske unije i s trećim zemljama te doprinosa dovršavanja jedinstvenog europskog željezničkog prostora i postupnog stvaranja jedinstvenog unutarnjeg tržišta Europske unije.
(4)Uvjeti iz stavka 3. ovoga članka odnose se na projektiranje, izgradnju, puštanje u uporabu i stavljanje na tržište, modernizaciju, obnovu, uporabu i održavanje dijelova željezničkog sustava, stručnu osposobljenost te zdravstvene i sigurnosne uvjete radnika koji pridonose njegovu radu, funkcioniranju i održavanju.
(5)Ovim se Zakonom za svaki podsustav utvrđuju odredbe o sastavnim dijelovima interoperabilnosti, sučeljima i postupcima te uvjetima za ukupnu kompatibilnost željezničkog sustava Europske unije koji su potrebni kako bi se ostvarila interoperabilnost.
(6)Željeznički sustav Unije, podsustavi i sastavni dijelovi interoperabilnosti, uključujući sučelja, moraju ispunjavati relevantne osnovne zahtjeve iz Priloga 3. ovoga Zakona. Članak 2. Usklađenost s pravnim aktima Europske unije
(1)Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive Europske unije:
  1. a)Direktiva (EU) 2016/797 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o interoperabilnosti željezničkog sustava u Europskoj uniji (Tekst značajan za EGP) (SL L 138, 26. 5. 2016.)
  2. b)Direktiva (EU) 2016/798 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o sigurnosti željeznica (preinaka) (Tekst značajan za EGP) (SL L 138, 26. 5. 2016.)
  3. c)Direktiva 2007/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o davanju ovlaštenja strojovođama koji upravljaju lokomotivama i vlakovima na željezničkom sustavu Zajednice (SL L 315, 3. 12. 2007.) i
  4. d)Direktiva Vijeća 2005/47/EZ od 18. srpnja 2005. o Sporazumu između Zajednice europskih željeznica (CER) i Europske federacije radnika u prometu (ETF) o određenim pitanjima uvjeta rada mobilnih radnika u interoperabilnom prekograničnom prometu u željezničkom sektoru (SL L 195, 27. 7. 2005.).
(2)Ovim Zakonom osigurava se provedba Provedbene odluke Komisije (EU) 2018/1614 оd
  1. listopada
  2. o utvrđivanju specifikacija za registre vozila iz članka
  3. Direktive (EU) 2016/797 Europskog parlamenta i Vijeća te o izmjeni i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2007/756/EZ (Tekst značajan za EGP) (SL L 268,
  5. 2018.). Članak
  6. Primjena ostalih propisa
(1)Na gradnju željezničke infrastrukture primjenjuju se i odredbe propisa kojima se uređuje područje prostornog uređenja i gradnje, energetske učinkovitosti, zaštite okoliša i prirode, sigurnosti prometa na cestama te drugih propisa.
(2)Na pitanja o izvršnim radnicima primjenjuju se i odredbe propisa kojima se uređuje područje rada i obrazovanja.
(3)Na pitanja o prijevozu opasnih tvari željeznicom primjenjuju se propisi kojima se uređuje područje prijevoza opasnih tvari. Članak 4. Primjena
(1)Ovaj Zakon primjenjuje se na željeznički sustav u cjelini.
(2)Željeznički sustav u smislu ovoga Zakona sastoji se od dijelova iz Priloga 1. ovoga Zakona.
(3)Željeznički sustav iz stavka
  1. ovoga članka, u smislu ovoga Zakona, dijeli se na strukturne podsustave i funkcionalne podsustave u skladu s Prilogom
  2. ovoga Zakona.
(4)Ovaj Zakon ne primjenjuje se na:
  1. a)podzemne željeznice
  2. b)tramvaje i vozila lake željeznice te infrastrukturu kojom se isključivo koriste ta vozila
  3. c)mreže koje su funkcionalno odvojene od ostatka željezničkog sustava Europske unije i koje su namijenjene isključivo za odvijanje lokalnog, gradskog ili prigradskog putničkog prometa, kao ni na prijevoznike koji obavljaju djelatnost isključivo na tim mrežama
  4. d)željezničku infrastrukturu u privatnom vlasništvu, uključujući sporedne kolosijeke, koju isključivo koristi njezin vlasnik za vlastiti prijevoz tereta i vozila koja se isključivo koriste na takvoj infrastrukturi te na strojovođe koji upravljaju tim vozilima
  5. e)željezničku infrastrukturu i vozila predviđena isključivo za lokalnu, povijesnu ili turističku uporabu
  6. f)infrastrukturu lake željeznice koju povremeno koriste teška željeznička vozila pod operativnim uvjetima sustava lake željeznice, a kada je to potrebno u svrhu povezivanja isključivo za ta vozila i
  7. g)vozila koja se ponajprije koriste na infrastrukturi lake željeznice, ali koja su opremljena određenim komponentama teške željeznice kako bi se omogućilo izvršavanje provoza na ograničenom dijelu infrastrukture teške željeznice, i to isključivo u svrhu povezivanja.
(5)Odredbe o uvjerenju o sigurnosti iz glave IV. ovoga Zakona ne odnose se na industrijske kolosijeke, ako ispunjavaju uvjet iz stavka 4. točke d) ovoga članka.
(6)Odredbe ovoga Zakona o industrijskim kolosijecima na odgovarajući se način primjenjuju i na kolosijeke u morskim lukama, u lukama unutarnjih voda i u robnim terminalima.
(7)Odredbe o izdavanju odobrenja za puštanje u uporabu strukturnih podsustava iz glava VIII. i IX. ovoga Zakona ne primjenjuju se na industrijske kolosijeke i na kolosijeke u morskim lukama, lukama unutarnjih voda i u robnim terminalima, ako ispunjavaju uvjet iz stavka 4. točke d) ovoga članka.
(8)Odredbe o strojovođama iz glave XV. ovoga Zakona ne primjenjuju se na dijelove željezničke pruge koji su privremeno zatvoreni za redovit promet radi održavanja, modernizacije ili obnove željezničke infrastrukture te na industrijske kolosijeke i na kolosijeke u morskim lukama, lukama unutarnjih voda i u robnim terminalima, ako ispunjavaju uvjet iz stavka 4. točke d) ovoga članka. Članak 5. Tijela nadležna za željeznički sustav
(1)Javnopravna tijela nadležna za željeznički sustav prema ovom Zakonu su:
  1. a)ministarstvo nadležno za promet (u daljnjem tekstu: Ministarstvo)
  2. b)Agencija za sigurnost željezničkog prometa (u daljnjem tekstu: Agencija) i
  3. c)Agencija za istraživanje nesreća u zračnom, pomorskom i željezničkom prometu, osnovana posebnim propisom (u daljnjem tekstu: Istražno tijelo).
(2)Javnopravna tijela iz stavka
  1. ovoga članka surađuju radi ostvarenja sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava. Članak
  2. Pojmovi
(1)Pojmovi uporabljeni u ovom Zakonu imaju sljedeće značenje: 1. Agencija Europske unije za željeznice je agencija Europske unije nadležna za sigurnost i interoperabilnost željezničkog sustava Europske unije, osnovana Uredbom (EU) 2016/796 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o Agenciji Europske unije za željeznice i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 881/2004 (Tekst značajan za EGP) (SL L 138, 26. 5. 2016.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2016/796) 2. akreditacija je akreditacija kako je određena u članku 2. točki 10. Uredbe (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o utvrđivanju zahtjeva za akreditaciju i za nadzor tržišta u odnosu na stavljanje proizvoda na tržište i o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 339/93 (Tekst značajan za EGP) (SL L 218, 13. 8. 2008.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 765/2008) 3. europska specifikacija je specifikacija koja pripada u jednu od sljedećih kategorija:
  1. a)zajednička tehnička specifikacija u smislu odredbi propisa kojim se uređuje postupak javne nabave
  2. b)europsko tehničko odobrenje u smislu odredbi propisa kojim se uređuje postupak javne nabave i
  3. c)europska norma u smislu članka 2. stavka 1. točke
  4. b)Uredbe (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o europskoj normizaciji, o izmjeni direktiva Vijeća 89/686/EEZ i 93/15/EEZ i direktiva 94/9/EZ, 94/25/EZ, 95/16/EZ, 97/23/EZ, 98/34/EZ, 2004/22/EZ, 2007/23/EZ, 2009/23/EZ i 2009/105/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 87/95/EEZ i Odluke br. 1673/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (Tekst značajan za EGP) (SL L 316, 14. 11. 2012.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 1025/2012) 4. glavni istražitelj je osoba odgovorna za organizaciju i provedbu istrage te za nadzor nad njom 5. incident je svaki događaj, osim nesreće ili ozbiljne nesreće, koji utječe ili može utjecati na sigurnost željezničkog prijevoza 6. industrijski kolosijek je željeznički kolosijek koji nije javno dobro u općoj uporabi, a koji je izravno ili neizravno povezan sa željezničkom infrastrukturom koja je javno dobro u općoj uporabi 7. infrastrukturni pojas je pojas koji čini zemljište ispod željezničke pruge s pružnim pojasom, zemljište ispod ostalih funkcionalnih dijelova željezničke infrastrukture, kao i zemljište potrebno za tehnološka unaprjeđenja i razvoj željezničkog sustava te pripadajući zračni prostor 8. interoperabilnost je sposobnost željezničkog sustava za siguran i neprekinut željeznički promet, pri čemu se postižu zahtijevane razine učinkovitosti 9. interoperabilna prekogranična usluga je prekogranična usluga prijevoza, za koju željeznički prijevoznik posjeduje jedinstvenu potvrdu o sigurnosti s područjem djelovanja u najmanje dvije države članice 10. iskrcatelj je trgovačko društvo koje s vagona istovaruje kontejnere, kontejnere za rasuti teret, višedijelne plinske kontejnere, kontejnere cisterne ili prenosive cisterne ili trgovačko društvo koje iz ili sa vagona ili kontejnera istovaruje pakiranu robu, male kontejnere ili prenosive cisterne ili trgovačko društvo koje iskrcava robu iz cisterne (vagonske cisterne, cisterne koje se mogu skinuti, prenosive cisterne ili kontejneri cisterne), baterijskog vagona, višedijelnog plinskog kontejnera ili iz vagona 11. istraga je postupak koji se provodi radi sprječavanja ozbiljnih nesreća, nesreća i incidenata koji uključuje prikupljanje i analizu podataka, predlaganje zaključaka, uključujući otkrivanje uzroka ozbiljnih nesreća, nesreća i incidenata te prema potrebi, izradu i izdavanje sigurnosnih preporuka 12. laka željeznica je gradski i/ili prigradski sustav željezničkog prijevoza s otpornošću na sudare kategorije C-III ili C-IV (u skladu s HRN EN 15227) i najvećom čvrstoćom vozila od 800 kN (uzdužna tlačna sila u području priključivanja vagona) čiji sustavi mogu imati vlastitu infrastrukturu ili je mogu dijeliti s cestovnim prijevozom te obično ne razmjenjuju vozila s daljinskim prijevozom putnika ili tereta na dugim relacijama 13. mobilni podsustav je podsustav željezničkog vozila te prometno-upravljački i signalno-sigurnosni podsustav ugrađen u vozilo 14. modernizacija je svaka veća preinaka strukturnog podsustava ili dijela podsustava koja ima za posljedicu promjenu tehničke dokumentacije koja se prilaže »EZ« izjavi o provjeri, ako takva tehnička dokumentacija postoji, i koja poboljšava cjelokupnu izvedbu podsustava; u smislu propisa o gradnji modernizacija se odnosi na radove kojima se mijenjaju temeljni zahtjevi za građevinu i/ili usklađenost građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena (rekonstrukcija) 15. mreža se sastoji od željezničkih pruga, kolodvora, terminala i svih vrsta stabilnih postrojenja potrebnih za osiguranje sigurnog i neprekinutog rada željezničkog sustava Europske unije 16. nacionalna pravila su svi propisi Republike Hrvatske koji sadrže zahtjeve u vezi sa sigurnošću željeznica ili tehničke zahtjeve, osim onih utvrđenih pravilima Europske unije ili međunarodnim pravilima, i koja se primjenjuju na željezničke prijevoznike, upravitelje infrastrukture ili treće osobe 17. nacionalno akreditacijsko tijelo je nacionalno akreditacijsko tijelo kako je određeno u članku 2. točki 11. Uredbe (EZ) br. 765/2008 18. nacionalno tijelo nadležno za sigurnost je nacionalno tijelo kojemu su povjereni zadaci u vezi sa sigurnošću željeznice u skladu s ovim Zakonom ili bilo koje tijelo kojemu je više država članica Europske unije povjerilo te zadatke kako bi se osigurao jedinstven sustav sigurnosti 19. naručitelj je svaka pravna ili fizička osoba koja naručuje projektiranje i/ili građenje, obnovu ili modernizaciju strukturnog podsustava 20. nesreća je neželjeni ili nenamjerni iznenadni događaj ili poseban slijed takvih događaja koji ima štetne posljedice; nesreće mogu biti sudar, iskliznuće, nesreća na željezničko-cestovnom prijelazu ili pješačkom prijelazu preko pruge, nesreća s ljudskim žrtvama koja uključuje željezničko vozilo u pokretu, požar i ostalo 21. obnova je svaka veća izmjena na podsustavu ili dijelu strukturnog podsustava kojom se ne mijenja cjelokupna izvedba podsustava; u smislu propisa o gradnji, ovisno o tome utječe li se radovima obnove na način ispunjavanja temeljnih zahtjeva za građevinu i/ili lokacijske uvjete u skladu s kojima je izgrađena, obnova infrastrukturnih podsustava može predstavljati održavanje ili rekonstrukciju 22. ocjenjivanje sukladnosti je postupak kojim se dokazuje da su određeni zahtjevi koji se odnose na proizvod, postupak, uslugu, podsustav, osobu ili tijelo ispunjeni 23. opseg djelovanja je opseg koji je obilježen brojem putnika i/ili količinom robe i procijenjenom veličinom željezničkog prijevoznika u pogledu broja zaposlenika koji rade u željezničkom sektoru 24. osnovni parametri su svi regulatorni, tehnički ili operativni uvjeti koji su od presudnog značaja za interoperabilnost i koji su navedeni u odgovarajućim tehničkim specifikacijama za interoperabilnost (u daljnjem tekstu: TSI) 25. osnovni zahtjevi su svi zahtjevi utvrđeni u Prilogu 3. ovoga Zakona koje mora ispunjavati željeznički sustav Europske unije te podsustavi i sastavni dijelovi interoperabilnosti, uključujući sučelja 26. osoba s invaliditetom i osoba s ograničenom pokretljivošću je svaka osoba koja ima trajno ili privremeno tjelesno, duševno, intelektualno ili osjetilno oštećenje koje, u interakciji s različitim preprekama, može ometati potpuno i učinkovito korištenje te osobe prijevoznim sredstvima na ravnopravnoj osnovi s ostalim putnicima ili čija je pokretljivost u prometu ograničena zbog dobi 27. ovlašteni zastupnik je svaka fizička ili pravna osoba s prebivalištem ili sjedištem u Europskoj uniji, koju je proizvođač ili naručitelj pisano ovlastio da u ime proizvođača ili naručitelja obavlja određene zadaće 28. ozbiljna nesreća je sudar vlakova ili iskliznuće vlaka koje ima za posljedicu smrt najmanje jedne osobe ili teške ozljede pet ili više osoba ili veliku štetu na vozilima, željezničkoj infrastrukturi ili okolišu, kao i svaka druga nesreća sa sličnim posljedicama koja ima očigledan utjecaj na sigurnost željezničkog sustava ili na upravljanje sigurnošću 29. pješački prijelaz preko pruge je mjesto križanja željezničke pruge ili industrijskoga kolosijeka i pješačke staze odnosno prometne površine određene za kretanje pješaka u istoj razini, a koji može biti i u sklopu željezničko-cestovnog prijelaza 30. planirani koridor željezničke pruge je zaštitni prostor u prostornom planu određen radi buduće realizacije trase željezničke pruge i pripadajućih građevina sukladno strateškim razvojnim dokumentima Republike Hrvatske i Europske unije 31. podnositelj zahtjeva je fizička ili pravna osoba koja traži odobrenje, bez obzira na to radi li se o željezničkom prijevozniku, upravitelju infrastrukture ili bilo kojoj drugoj pravnoj osobi, primjerice proizvođaču, vlasniku ili posjedniku; u smislu odredbe članka 63. ovoga Zakona podnositelj zahtjeva je naručitelj ili proizvođač ili njihovi ovlašteni zastupnici; u smislu odredbe članka 59. ovoga Zakona podnositelj zahtjeva je pravna ili fizička osoba koja zahtijeva odobrenje Agencije Europske unije za željeznice u vezi s tehničkim rješenjima za projekte pružne opreme Europskog sustava upravljanja željezničkim prometom (engl. European Rail Traffic Management System – ERTMS) (u daljnjem tekstu: ERTMS) 32. područje djelovanja je mreža ili mreže u jednoj državi članici ili više njih na kojima željeznički prijevoznik namjerava obavljati svoju djelatnost 33. područje uporabe vozila je mreža ili mreže unutar države članice ili grupe država članica u kojima se vozilo namjerava upotrebljavati 34. podsustavi su strukturni ili funkcionalni dijelovi željezničkog sustava Europske unije kako je određeno u Prilogu 2. ovoga Zakona 35. poseban slučaj (izuzeće) je bilo koji dio željezničkog sustava, za koji su u TSI-ima potrebne posebne privremene ili trajne odredbe zbog zemljopisnih ili topografskih ograničenja, ograničenja zbog prostornih planova, ili odredbe kojima se utječe na usklađenost s postojećim stanjem sustava; to može posebno uključivati željezničke pruge i mreže koje su odvojene od ostatka mreže Europske unije, tovarni profil, širinu kolosijeka ili razmak između kolosijeka te vozila koja su namijenjena isključivo za lokalnu, regionalnu ili povijesnu uporabu, kao i vozila iz trećih zemalja ili koja su namijenjena trećim zemljama 36. posjednik vozila je pravna ili fizička osoba koja kao vlasnik vozila ili imatelj prava korištenja koristi vozilo kao prijevozno sredstvo te je kao posjednik upisana u registru vozila 37. postojeći željeznički sustav je željeznička infrastruktura koja se sastoji od željezničkih pruga i stabilnih postrojenja postojeće željezničke mreže, uz vozila svih kategorija i podrijetla koja prometuju na toj infrastrukturi 38. pošiljatelj je trgovačko društvo koje šalje robu u vlastito ime ili u ime treće osobe 39. praznitelj je trgovačko društvo koje istovaruje robu iz cisterne (uključujući vagonsku cisternu, vagon s cisternom koja se može skinuti, prenosivu cisternu ili kontejner cisternu), vagona, velikog kontejnera ili manjeg kontejnera za prijevoz rasutog tereta, baterijskog vagona ili višedijelnog plinskog kontejnera 40. prihvatljiv nacionalni način osiguravanja usklađenosti su neobvezujuća mišljenja koja izdaju države članice Europske unije radi definiranja načina utvrđivanja usklađenosti s nacionalnim pravilima 41. prihvatljiv način osiguravanja usklađenosti su neobvezujuća mišljenja koja izdaje Agencija Europske unije za željeznice radi definiranja načina utvrđivanja usklađenosti s osnovnim zahtjevima 42. prijevoznik je trgovačko društvo koje obavlja prijevoz u skladu s ugovorom o prijevozu 43. primatelj je svaka fizička ili pravna osoba koja prima robu u skladu s ugovorom o prijevozu, a ako se prijevoz obavlja bez ugovora o prijevozu i svaka fizička ili pravna osoba koja preuzme robu pri dolasku 44. proizvod je konačni rezultat dobiven postupkom proizvodnje, uključujući sastavne dijelove interoperabilnosti i podsustave 45. proizvođač je svaka fizička ili pravna osoba koja proizvodi proizvod u obliku sastavnih dijelova interoperabilnosti, podsustava ili vozila ili za koju taj proizvod projektira ili proizvodi netko drugi te koja taj proizvod stavlja na tržište pod vlastitim imenom ili zaštitnim znakom 46. projekt u kasnijoj fazi razvoja je projekt u kojemu je faza planiranja ili izgradnje dostigla točku u kojoj bi promjena tehničkih specifikacija mogla ugroziti održivost planiranog projekta 47. projektirano stanje uporabe je uobičajeni način rada i predvidivi pogoršani uvjeti (uključujući trošenje) u opsegu i pod uvjetima uporabe navedenima u tehničkoj dokumentaciji i dokumentaciji o održavanju 48. pružni pojas je pojas koji čini zemljište ispod željezničke pruge odnosno kolosijeka, između kolosijeka i pokraj krajnjih kolosijeka s obje strane željezničke pruge, na udaljenosti od najmanje osam metara odnosno najmanje šest metara ako željeznička pruga prolazi kroz naseljeno mjesto, mjereno vodoravno od osi krajnjega kolosijeka sa svake strane, kao i pripadajući zračni prostor 49. punitelj je trgovačko društvo koje utovaruje robu u cisternu (uključujući vagonsku cisternu, vagon s cisternom koja se može skinuti, prenosivu cisternu ili kontejner cisternu), vagon, veliki kontejner ili manji kontejner za prijevoz rasutog tereta, baterijski vagon ili višedijelni plinski kontejner 50. puštanje u uporabu je skup aktivnosti kojima se infrastrukturni podsustav stavlja u operativno stanje 51. sastavni dijelovi interoperabilnosti su osnovni elementi, skupine elemenata, sklopovi, naprave ili uređaji (što obuhvaća materijalne i nematerijalne proizvode kao što je programska podrška), koji su ugrađeni ili koji se namjeravaju ugraditi u podsustav i o kojima izravno ili neizravno ovisi interoperabilnost željezničkog sustava 52. serija je niz istovrsnih vozila jednog određenog tipa s istovjetnim bitnim svojstvima 53. stavljanje na tržište je prvo stavljanje sastavnog dijela interoperabilnosti, podsustava ili vozila na tržište Europske unije koje je spremno funkcionirati u projektiranom stanju uporabe 54. strojovođa je osoba koja je osposobljena i ovlaštena za samostalno, odgovorno i sigurno upravljanje vlakom za prijevoz putnika ili tereta, radnim vlakom, lokomotivom, manevarskom lokomotivom i vozilom za posebne namjene s vlastitim pogonom 55. subjekt nadležan za održavanje (engl. Entity in Charge of Maintenance – ECM) je subjekt koji je nadležan za održavanje vozila i koji je kao takav upisan u registru vozila 56. sustav upravljanja sigurnošću (engl. Safety Management System – SMS) su organizacija, mjere predostrožnosti i postupci koje upravitelj infrastrukture ili željeznički prijevoznik uspostavlja radi sigurnog upravljanja svojom djelatnosti 57. tehnička specifikacija je dokument kojim se propisuju tehnički zahtjevi koje proizvod, podsustav, postupak ili usluga moraju ispuniti 58. tehnička specifikacija za interoperabilnost (TSI) je specifikacija kojom je obuhvaćen svaki podsustav ili dio podsustava s ciljem ispunjavanja osnovnih zahtjeva i postizanja interoperabilnosti željezničkog sustava Europske unije 59. tijelo za ocjenjivanje sukladnosti je tijelo koje je prijavljeno ili imenovano kao tijelo odgovorno za poslove ocjenjivanja sukladnosti, uključujući umjeravanje, ispitivanje, potvrđivanje i pregled; tijelo za ocjenjivanje sukladnosti klasificirano je kao »prijavljeno tijelo« (engl. Notified Body – NoBo) nakon što ga prijavi država članica, a tijelo za ocjenjivanje sukladnosti klasificirano je kao »imenovano tijelo« (engl. Designated Body – DeBo) nakon što ga imenuje država članica 60. upravitelj infrastrukture je upravitelj infrastrukture kako je određeno u propisu kojim se uređuje područje željeznice 61. usklađena norma je europska norma u smislu članka 2. stavka 1. točke (
  5. c)Uredbe (EU) br. 1025/2012 62. utovaritelj je trgovačko društvo koje u ili na vagon ili kontejner utovaruje pakiranu robu, male kontejnere ili prenosive cisterne ili koje na vagon utovaruje kontejnere, kontejnere za rasuti teret, višedijelne plinske kontejnere, kontejnere cisterne ili prenosive cisterne 63. uzroci su radnje, propusti, događaji ili uvjeti, ili njihova kombinacija, koji su doveli do nesreće ili incidenta 64. velika šteta je šteta koju Istražno tijelo može odmah procijeniti na ukupan iznos od najmanje 2 milijuna eura u kunskoj protuvrijednosti 65. vlak je sastavljeni i spojeni niz željezničkih vozila s jednim ili više vučnih vozila ili samo vučno vozilo odnosno više međusobno spojenih vučnih vozila, koji prometuju pod određenim brojem ili oznakom, označen signalnim znakom čelnoga i završnoga signala, dok se vlakom ne smatraju vozila za posebne namjene s vlastitim pogonom, koja sama ili s priključenim vozilima ne udovoljavaju propisanim tehničkim uvjetima (osovinsko opterećenje, električni otpor osovinskog sklopa, izmjere kotača i sl.) 66. vozilo je željezničko vozilo, s vlastitim pogonom ili bez njega, sposobno kretati se željezničkom prugom na kotačima, a sastoji se od jednog ili više strukturnih i funkcionalnih podsustava ili njihovih dijelova 67. vrsta usluga je usluga prijevoza putnika, uključujući ili isključujući uslugu prijevoza pri velikim brzinama, usluga prijevoza tereta, uključujući ili isključujući uslugu prijevoza opasnih tvari te samo usluga ranžiranja 68. zajednički sigurnosni ciljevi (engl. Common Safety Targets – CST) su ciljevi kojima se utvrđuju minimalne razine sigurnosti koje treba ostvariti željeznički sustav kao cjelina, a kada je to izvedivo, i različiti dijelovi željezničkog sustava u svakoj državi članici i u Europskoj uniji (kao što je konvencionalni željeznički sustav, željeznički sustav velikih brzina, dugački željeznički tuneli ili pruge koje se upotrebljavaju isključivo za prijevoz tereta) 69. zajedničke sigurnosne metode (engl. Common Safety Methods – CSM) su metode kojima se opisuje ocjena razine sigurnosti i postizanje sigurnosnih ciljeva i usklađenost s drugim sigurnosnim zahtjevima 70. zamjena u okviru održavanja je zamjena sastavnih dijelova strukturnih podsustava iste funkcije i izvedbe u okviru preventivnog ili korektivnog održavanja 71. zaštitni pružni pojas je pojas koji čini zemljište s obje strane željezničke pruge odnosno kolosijeka, na udaljenosti od 100 m mjereno vodoravno od osi krajnjega kolosijeka sa svake strane, kao i pripadajući zračni prostor 72. željeznička infrastruktura je željeznička infrastruktura kako je određeno u propisu kojim se uređuje područje željeznice 73. željeznički prijevoznik je željeznički prijevoznik kako je određeno u propisu kojim se uređuje područje željeznice i svaka druga pravna osoba koja obavlja usluge prijevoza putnika i/ili tereta željeznicom, pod uvjetom da ta pravna osoba osigurava vuču vlakova, a to također uključuje i pravnu osobu koja obavlja samo vuču vlakova 74. željeznički sustav Europske unije sastoji se od dijelova koji su određeni u Prilogu 1. ovoga Zakona 75. željezničko-cestovni prijelaz je mjesto križanja željezničke pruge ili industrijskoga kolosijeka i ceste u istoj razini koje može uključivati i križanje s pješačkom i biciklističkom stazom ili drugim putovima namijenjenim prolasku ljudi, životinja, vozila ili strojeva.
(2)Izrazi koji se koriste u ovom Zakonu, a imaju rodno značenje, odnose se jednako na ženski i muški rod. II. AGENCIJA ZA SIGURNOST ŽELJEZNIČKOG PROMETA Članak 7. Agencija
(1)Agencija je nacionalno nadležno tijelo u smislu zakonodavstva Europske unije o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava Europske unije.
(2)Agencija je javna ustanova sa sjedištem u Zagrebu.
(3)Osnivač Agencije je Republika Hrvatska, a osnivačka prava u skladu s odredbama ovoga Zakona ostvaruje Vlada Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada).
(4)Agencija na temelju javne ovlasti obavlja poslove određene ovim Zakonom kao djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku te obavlja i druge poslove u skladu s propisima donesenim na temelju ovoga Zakona i izravno primjenjivim propisima Europske unije.
(5)Agencija je samostalna u obavljanju poslova iz svojeg djelokruga, a za svoj rad odgovara Vladi.
(6)Agencija je organizacijski, pravno i u donošenju odluka neovisna o svakom željezničkom prijevozniku, upravitelju infrastrukture, podnositelju zahtjeva i subjektu koji provodi javnu nabavu vozila i usluga, uključujući dodjelu ugovora za usluge javnog prijevoza putnika željeznicom.
(7)Skraćeni naziv Agencije je ASŽ.
(8)Naziv Agencije na engleskom jeziku je Croatian Railway Safety Agency.
(9)Na sva pitanja u vezi s radom Agencije, a koja nisu uređena ovim Zakonom, primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuju ustanove. Članak 8. Nadležnosti Agencije
(1)Djelatnost Agencije obuhvaća poslove vezane uz potvrde i uvjerenja o sigurnosti, odobrenja, dozvole i druga ovlaštenja te nadzor i inspekciju u cilju osiguravanja kontinuiranog udovoljavanja zahtjevima za sigurnost željezničkog sustava, vođenje propisanih registara te obavljanje drugih poslova utvrđenih ovim Zakonom i izravno primjenjivim propisima Europske unije.
(2)Agencija je nadležna za:
  1. a)izdavanje odobrenja za puštanje u uporabu infrastrukturnih podsustava koji čine željeznički sustav Europske unije u skladu s ovim Zakonom i izravno primjenjivim propisima Europske unije
  2. b)nadzor infrastrukturnih podsustava i osiguravanje njihove usklađenosti s osnovnim zahtjevima
  3. c)izdavanje, obnavljanje, izmjenu i ukidanje jedinstvenih potvrda o sigurnosti, uvjerenja o sigurnosti, odobrenja za stavljanje vozila na tržište i odobrenja za tip vozila u skladu s ovim Zakonom i izravno primjenjivim propisima Europske unije
  4. d)pružanje potpore Agenciji Europske unije za željeznice pri izdavanju, obnavljanju, izmjeni i ukidanju jedinstvenih potvrda o sigurnosti, odobrenja za stavljanje vozila na tržište i odobrenja za tip vozila u skladu s ovim Zakonom i izravno primjenjivim propisima Europske unije
  5. e)nadzor sukladnosti sastavnih dijelova interoperabilnosti s osnovnim zahtjevima
  6. f)osiguravanje da je dodijeljen broj vozila u skladu s člankom 80. ovoga Zakona
  7. g)nadgledanje, promicanje, izvršavanje i ažuriranje regulatornog okvira u području sigurnosti, uključujući sustav nacionalnih pravila
  8. h)nadziranje željezničkih prijevoznika i upravitelja infrastrukture u skladu s člankom 9. ovoga Zakona
  9. i)izdavanje, obnavljanje, izmjenu i ukidanje ovlaštenja subjektu nadležnom za održavanje (ECM)
  10. j)obavljanje poslova tijela za procjenu rizika i izdavanje izvješća o procjeni sigurnosti u skladu s Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 402/2013 od 30. travnja 2013. o zajedničkoj sigurnosnoj metodi za vrednovanje i procjenu rizika i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 352/2009 (Tekst značajan za EGP) (SL L 121, 3. 5. 2013.)
  11. k)inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga Zakona i izravno primjenjivim propisima Europske unije
  12. l)praćenje, promicanje i provođenje pravnog okvira sigurnosti željezničkog sustava, uključujući sudjelovanje u donošenju podzakonskih propisa i donošenje obvezujućih uputa iz područja svoje nadležnosti
  13. m)izdavanje odobrenja za probni rad prometno-upravljačkog i signalno-sigurnosnog podsustava
  14. n)izdavanje odobrenja za probne pružne dionice
  15. o)izdavanje odobrenja za puštanje u uporabu novog, moderniziranog ili obnovljenog industrijskog kolosijeka
  16. p)izdavanje odobrenja za otvaranje novoizgrađenoga stalnoga ili privremenoga željezničko-cestovnog prijelaza odnosno pješačkog prijelaza preko pruge i objava odluke u »Narodnim novinama« i
  17. r)izdavanje odobrenja za zatvaranje postojećeg željezničko-cestovnog prijelaza odnosno pješačkog prijelaza preko pruge i objava odluke u »Narodnim novinama«.
(3)Agencija je osobito nadležna za sljedeće poslove vezane uz ovlaštenja za strojovođe iz glave XV. ovoga Zakona:
  1. a)izdavanje dozvole za strojovođe
  2. b)redovite provjere valjanosti dozvole za strojovođe
  3. c)privremeno ili trajno oduzimanje dozvola za strojovođe te izvješćivanje tijela nadležnih za izdavanje potvrda o utemeljenim zahtjevima za privremeno oduzimanje potvrda zbog neispunjavanja uvjeta za potvrdu
  4. d)izdavanje ovlaštenja za centre za osposobljavanje strojovođa i ispitivača strojovođa
  5. e)objavljivanje i ažuriranje registra centara za osposobljavanje strojovođa i ispitivača ovlaštenih u skladu s ovim Zakonom i izravno primjenjivim propisima Europske unije
  6. f)vođenje i ažuriranje registra dozvola za strojovođe
  7. g)praćenje postupka davanja ovlaštenja strojovođama u skladu sa sustavom upravljanja kvalitetom i
  8. h)provođenje nadzora osposobljenosti strojovođa.
(4)Agencija provodi razmjenu stajališta i iskustava, osobito u okviru mreže koju je uspostavila Agencija Europske unije za željeznice u svrhu usklađivanja kriterija odlučivanja na području Europske unije.
(5)Agencija surađuje s Agencijom Europske unije za željeznice, osobito u svrhu nadgledanja razvoja sigurnosti željeznica na razini Europske unije.
(6)Agencija sklapa sporazum s Agencijom Europske unije za željeznice sukladno članku 76. Uredbe (EU) 2016/796 uz prethodnu suglasnost Ministarstva i ministarstva nadležnog za financije.
(7)Agencija obavlja i druge poslove određene ovim Zakonom i izravno primjenjivim propisima Europske unije.
(8)Poslove iz stavka 2. točaka a), c), i), m), n), o),
  1. p)i
  2. r)i stavka 3. točaka a),
  3. c)i
  4. d)Agencija obavlja kao javnu ovlast.
(9)Za obavljanje poslova iz nadležnosti iz stavaka
  1. i
  2. ovoga članka ne može se sklopiti ugovor s upraviteljem infrastrukture, željezničkim prijevoznikom ili naručiteljem. Članak
  3. Nadzor nad sustavom za upravljanje sigurnošću
(1)Agencija obavlja poslove nadzora nad uspostavom i održavanjem sustava upravljanja sigurnošću željezničkog prijevoznika i upravitelja infrastrukture iz članaka 24. i 25. ovoga Zakona.
(2)U skladu sa stavkom 1. ovoga članka Agencija je dužna primijeniti načela utvrđena u odgovarajućim zajedničkim sigurnosnim metodama u smislu odredaba Delegirane uredbe Komisije (EU) 2018/762 оd 8. ožujka 2018. o utvrđivanju zajedničkih sigurnosnih metoda u vezi sa zahtjevima za sustav upravljanja sigurnošću na temelju Direktive (EU) 2016/798 Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage uredaba Komisije (EU) br. 1158/2010 i (EU) br. 1169/2010 (Tekst značajan za EGP) (SL L 129, 25. 5. 2018.), pri čemu osigurava da aktivnosti nadzora obuhvaćaju provjeru da željeznički prijevoznik i upravitelj infrastrukture primjenjuje:
  1. a)sustav upravljanja sigurnošću kako bi se nadgledala njihova djelotvornost
  2. b)pojedinačne ili djelomične dijelove sustava upravljanja sigurnošću, uključujući operativne aktivnosti, pružanje usluga održavanja i opskrbu materijalima te ugovaranje vanjskih usluga kako bi se nadgledala njihova djelotvornost i
  3. c)odgovarajuće zajedničke sigurnosne metode pri čemu se aktivnosti nadzora, prema potrebi, odnose i na subjekte nadležne za održavanje.
(3)Željeznički prijevoznici dužni su najkasnije dva mjeseca prije početka obavljanja svakog novog željezničkog prijevoza obavijestiti Agenciju zbog planiranja aktivnosti nadzora, pri čemu željeznički prijevoznici dostavljaju i podjelu kategorija radnika i vrsta vozila.
(4)Imatelj jedinstvene potvrde o sigurnosti bez odgode obavješćuje Agenciju o svim bitnim promjenama informacija iz stavka 3. ovoga članka.
(5)Agencija prilikom nadzora sustava upravljanja sigurnošću upravitelja infrastrukture i željezničkog prijevoznika, uz odgovornost željezničkih prijevoznika i upravitelja infrastrukture, može uzeti u obzir odredbe članka 21. stavka 5. i članka 36. ovoga Zakona ako utječu na sigurnost željezničkog sustava.
(6)Agencija je dužna osigurati nadgledanje usklađenosti s primjenjivim pravilima o radnom vremenu, vremenu vožnje i razdobljima odmora za strojovođe.
(7)U postupku nadzora sustava upravljanja sigurnošću Agencija je ovlaštena izricati upozorenja, naredbe i druge primjerene mjere po kojima je upravitelj infrastrukture i željeznički prijevoznik dužan postupiti.
(8)Ako u postupku nadzora sustava upravljanja sigurnošću posumnja u povrede ovoga Zakona i izravno primjenjivih propisa Europske unije, Agencija bez odgode provodi inspekcijski nadzor. Članak 10. Nadzor nad jedinstvenom potvrdom o sigurnosti
(1)Ako Agencija utvrdi da imatelj jedinstvene potvrde o sigurnosti više ne ispunjava uvjete za potvrdu, ona zahtijeva od Agencije Europske unije za željeznice izmjenu ili ukidanje te potvrde, o čemu Agencija Europske unije za željeznice odmah obavještava sva nacionalna tijela nadležna za sigurnost.
(2)U slučaju neslaganja između Agencije Europske unije za željeznice i Agencije primjenjuje se arbitražni postupak iz članka
  1. ovoga Zakona, a ako se jedinstvena potvrda o sigurnosti ne ograničava niti ukida, suspendiraju se privremene sigurnosne mjere iz stavka
  2. ovoga članka.
(3)Ako je Agencija samostalno izdala jedinstvenu potvrdu o sigurnosti, u skladu s ovim Zakonom, može izmijeniti ili ukinuti potvrdu, pri čemu je dužna navesti razloge za svoju odluku te o tome obavijestiti Agenciju Europske unije za željeznice.
(4)Imatelj jedinstvene potvrde o sigurnosti čiju su potvrdu Agencija Europske unije za željeznice ili Agencija djelomično ili u cijelosti ukinuli ima pravo podnijeti žalbu u skladu s člankom 28. ovoga Zakona.
(5)Ako tijekom nadzora Agencija utvrdi ozbiljan rizik u pogledu sigurnosti, u bilo kojem trenutku, može primijeniti privremene sigurnosne mjere, uključujući trenutačno ograničavanje ili privremenu zabranu obavljanja odgovarajuće djelatnosti.
(6)Ako Agencija primijeni privremene sigurnosne mjere iz stavka 5. ovoga članka u slučaju da je jedinstvenu potvrdu o sigurnosti izdala Agencija Europske unije za željeznice, Agencija odmah o tim mjerama obavještava Agenciju Europske unije za željeznice te podnosi odgovarajuće dokaze na kojima se temelji njezina odluka.
(7)Ako Agencija Europske unije za željeznice utvrdi da imatelj jedinstvene potvrde o sigurnosti više ne zadovoljava uvjete za posjedovanje potvrde, odmah djelomično ili u cijelosti ukida tu potvrdu.
(8)Ako Agencija Europske unije za željeznice utvrdi da mjere koje primjenjuje Agencija nisu razmjerne, može zatražiti od Agencije da povuče ili prilagodi te mjere, pri čemu Agencija Europske unije za željeznice i Agencija surađuju kako bi se pronašlo uzajamno prihvatljivo rješenje, a prema potrebi u postupak može biti uključen i željeznički prijevoznik.
(9)Ako Agencija i Agencija Europske unije za željeznice ne uspiju pronaći uzajamno prihvatljivo rješenje, odluka Agencije o primjeni privremenih mjera ostaje na snazi.
(10)Protiv odluke Agencije o privremenoj sigurnosnoj mjeri može se pokrenuti upravni spor koji ne odgađa izvršenje odluke, neovisno o postupku iz stavaka 1. do 4. ovoga članka.
(11)Ako privremena mjera traje dulje od tri mjeseca, Agencija će zatražiti od Agencije Europske unije za željeznice da djelomično ili u cijelosti ukine jedinstvenu potvrdu o sigurnosti, pri čemu se primjenjuje postupak iz stavaka 1. do 4. ovoga članka.
(12)Ako je područje djelovanja ograničeno na teritorij Republike Hrvatske, Agencija je dužna, neovisno o izdavatelju, u najkraćem mogućem roku obavijestiti sve upravitelje infrastrukture u Republici Hrvatskoj o izmjeni ili ukidanju jedinstvene potvrde o sigurnosti. Članak
  1. Nadzor nad uvjerenjem o sigurnosti U slučaju prekograničnih infrastruktura Agencija obavlja svoje aktivnosti nadzora iz članka
  2. stavka
  3. točke b) ovoga Zakona u suradnji s drugim nacionalnim tijelima nadležnima za sigurnost, a ako Agencija utvrdi da upravitelj infrastrukture više ne zadovoljava uvjete za posjedovanje uvjerenja o sigurnosti, ona to uvjerenje u cijelosti ili djelomično ukida, navodeći razloge za svoju odluku. Članak
  4. Koordiniranje aktivnosti nadziranja
(1)Nacionalna tijela nadležna za sigurnost u državama članicama Europske unije u kojima djeluje željeznički prijevoznik surađuju u koordiniranju aktivnosti nadzora kako bi se osigurala razmjena svih bitnih informacija o određenom željezničkom prijevozniku, posebno o poznatim rizicima i njegovoj djelatnosti s obzirom na sigurnost.
(2)Agencija je dužna razmjenjivati informacije s nacionalnim tijelima nadležnima za sigurnost iz stavka 1. ovoga članka i Agencijom Europske unije za željeznice ako otkrije da željeznički prijevoznik ne poduzima potrebne mjere za upravljanje rizicima.
(3)Suradnja iz stavaka
  1. i
  2. ovoga članka osigurava da su aktivnosti nadziranja u dovoljnoj mjeri pokrivene te se izbjegavaju dvostruke inspekcije i provjere.
(4)Nacionalna tijela nadležna za sigurnost mogu razviti zajednički plan nadzora kako bi se osiguralo da se provjere i druge inspekcije provode periodično, uzimajući u obzir vrstu i opseg djelatnosti prijevoza u svakoj od uključenih država članica Europske unije.
(5)Agencija može uputiti obavijest kako bi upozorila upravitelja infrastrukture ili željezničkog prijevoznika u slučaju nepoštivanja obveza određenih u članku 9. ovoga Zakona.
(6)Agencija je dužna koristiti informacije koje je Agencija Europske unije za željeznice prikupila tijekom ocjene dokumentacije iz članka
  1. stavka
  2. točke a) ovoga Zakona za potrebe nadziranja željezničkog prijevoznika nakon izdavanja svoje jedinstvene potvrde o sigurnosti.
(7)Agencija koristi informacije prikupljene tijekom postupka izdavanja uvjerenja o sigurnosti u skladu s člankom 34. ovoga Zakona za potrebe nadzora upravitelja infrastrukture.
(8)Kada je jedinstvena potvrda o sigurnosti izdana u skladu s člankom 30. ovoga Zakona, Agencija koristi informacije prikupljene tijekom nadzora za potrebe obnavljanja jedinstvenih potvrda o sigurnosti, kao i za potrebe obnavljanja uvjerenja o sigurnosti.
(9)Agencija Europske unije za željeznice i Agencija razvijaju smjernice i poduzimaju potrebne mjere kako bi koordinirali i osigurali potpunu razmjenu informacija iz ovoga članka. Članak 13. Načela rada Agencije
(1)Agencija je dužna poslove iz svoje nadležnosti obavljati na transparentan i nediskriminirajući način.
(2)Upravitelj infrastrukture, željeznički prijevoznik i ostala stručna tijela i osobe na zahtjev Agencije pružaju tehničku pomoć Agenciji, odgovaraju na upite te dostavljaju tražene podatke i izvješća Agenciji u vezi s poslovima iz nadležnosti Agencije.
(3)Pri obavljanju poslova u cilju razvoja nacionalnog pravnog okvira sigurnosti željezničkog sustava, Agencija se savjetuje sa svim zainteresiranim stranama, uključujući upravitelje infrastrukture, željezničke prijevoznike, proizvođače, subjekte nadležne za održavanje, radionice koje provode održavanje, korisnike i predstavnike radnika u željezničkom sustavu.
(4)Agencija je ovlaštena provoditi sve vrste pregleda i provjera koji su potrebni za ispunjavanje poslova iz njezine nadležnosti, a upravitelj infrastrukture ili željeznički prijevoznik moraju u tu svrhu omogućiti pristup svim odgovarajućim dokumentima, objektima, postrojenjima i opremi. Članak 14. Akti Agencije
(1)Radi provedbe svojih nadležnosti propisanih ovim Zakonom i izravno primjenjivim propisima Europske unije Agencija može donositi obvezujuće mjere za održavanje i poboljšavanje sigurnosti i ostvarenje interoperabilnosti željezničkog sustava.
(2)Željeznički prijevoznik, upravitelj infrastrukture i druge pravne osobe dužni su postupiti po izrečenoj mjeri iz stavka 1. ovoga članka.
(3)Upravni akti Agencije su:
  1. a)jedinstvene potvrde o sigurnosti i uvjerenja o sigurnosti
  2. b)ovlaštenje subjekta za održavanje (ECM)
  3. c)dozvole za strojovođe
  4. d)ovlaštenja za centre za osposobljavanje strojovođa i ovlaštenja za ispitivače strojovođa
  5. e)odobrenja za puštanje u uporabu infrastrukturnih podsustava i industrijskih kolosijeka
  6. f)odobrenja za probni rad prometno-upravljačkog i signalno-sigurnosnog podsustava i odobrenja za probne pružne dionice
  7. g)odobrenja za stavljanje vozila na tržište i odobrenja za tip vozila i
  8. h)zabrane, naredbe ili druge mjere željezničkog inspektora.
(4)Protiv upravnih akata Agencije žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor. Članak 15. Statut Agencije
(1)Statutom Agencije uređuje se unutarnje ustrojstvo, predstavljanje i zastupanje, financiranje, poslovno planiranje i godišnje izvještavanje, rad i poslovanje, ovlasti i način odlučivanja, opći akti, tajnost podataka, javnost rada te druga pitanja značajna za rad Agencije.
(2)Statut Agencije, uz prethodnu suglasnost Vlade Republike Hrvatske, donosi Upravno vijeće Agencije. Članak
  1. Tijela Agencije Tijela Agencije su Upravno vijeće i ravnatelj, koji za svoj rad odgovaraju Vladi. Članak
  2. Upravno vijeće Agencije
(1)Upravno vijeće ima pet članova koji se imenuju na vrijeme od pet godina, s mogućnošću ponovnog imenovanja.
(2)Četiri člana Upravnog vijeća imenuje Vlada, a jedan član je predstavnik radnika koji se imenuje sukladno propisima kojima se uređuje područje rada.
(3)Predsjednika Upravnog vijeća imenuje Vlada iz reda članova Upravnog vijeća Agencije.
(4)Upravno vijeće upravlja Agencijom, a članovi Upravnog vijeća, osim predstavnika radnika iz stavka 2. ovoga članka, imenuju se nakon provedenog javnog natječaja.
(5)Javni natječaj iz stavka 4. ovoga članka provodi Ministarstvo.
(6)Članom Upravnog vijeća Agencije može biti imenovan državljanin Republike Hrvatske s prebivalištem u Republici Hrvatskoj koji ima završen diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij iz područja tehničkih, pravnih ili ekonomskih znanosti i najmanje pet godina radnog iskustva u odgovarajućem stupnju obrazovanja vezano uz područje željeznice te aktivno znanje engleskog jezika.
(7)Član Upravnog vijeća ne može biti osoba:
  1. a)protiv koje se vodi kazneni postupak ili koja je pravomoćno osuđena na kaznu zatvora u trajanju jedne ili više godina za kaznena djela propisana Kaznenim zakonom (»Narodne novine«, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19.) kao i prije važećim Kaznenim zakonom (»Narodne novine«, br. 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 77/11. i 143/12.) ili
  2. b)koja obnaša dužnost zastupnika Hrvatskoga sabora ili člana predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave ili područne (regionalne) samouprave i izvršne vlasti, koja je u radnom odnosu ili obavlja druge poslove kod upravitelja infrastrukture, željezničkog prijevoznika, podnositelja zahtjeva ili subjekta koji provodi javnu nabavu vozila i usluga, uključujući dodjelu ugovora za usluge javnog prijevoza putnika željeznicom te koja je vlasnik ili suvlasnik ili član njegove uprave ili nadzornog odbora.
(8)Vlada će razriješiti predsjednika i ostale članove Upravnog vijeća i prije isteka vremena na koje su imenovani zbog sljedećih razloga:
  1. a)ako predsjednik odnosno član Upravnog vijeća to sam zatraži
  2. b)zbog teže povrede dužnosti utvrđene Statutom Agencije
  3. c)u slučaju nemogućnosti urednog obavljanja dužnosti dulje od šest mjeseci
  4. d)u slučaju trajnog gubitka sposobnosti za obavljanje dužnosti
  5. e)ako su pravomoćno osuđeni za kazneno djelo iz stavka 7. točke
  6. a)ovoga članka ili
  7. f)u slučaju nastupa okolnosti koje upućuju na sukob interesa iz stavka 7. točke
  8. b)ovoga članka.
(9)Upravno vijeće obavlja sljedeće poslove:
  1. a)donosi Statut Agencije i druge opće akte
  2. b)donosi godišnji program rada i razvoja Agencije te nadzire njegovo izvršavanje
  3. c)daje prijedloge i mišljenja na financijski plan i završni račun Agencije
  4. d)daje suglasnost na godišnja izvješća iz članka 20. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona i
  5. e)odlučuje o drugim pitanjima utvrđenim ovim Zakonom i Statutom Agencije, kao i o ostalim pitanjima koja se odnose na upravljanje Agencijom.
(10)Upravno vijeće sastaje se prema potrebi, u skladu sa Statutom Agencije.
(11)Članovi Upravnog vijeća imaju pravo na mjesečnu naknadu za svoj rad i naknadu troškova u vezi s njihovim radom, koji se isplaćuju iz sredstava Agencije u skladu sa Statutom Agencije. Članak 18. Ravnatelj Agencije
(1)Ravnatelj Agencije vodi stručni rad Agencije, organizira rad i poslovanje Agencije, predstavlja i zastupa Agenciju te obavlja druge poslove utvrđene ovim Zakonom i Statutom Agencije.
(2)Ravnatelja Agencije imenuje Vlada na temelju javnog natječaja na vrijeme od četiri godine, s mogućnošću ponovnog imenovanja.
(3)Javni natječaj iz stavka 2. ovoga članka provodi Ministarstvo.
(4)Ravnateljem može biti imenovan državljanin Republike Hrvatske s prebivalištem u Republici Hrvatskoj koji ima završen diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij iz područja tehničkih, pravnih ili ekonomskih znanosti i najmanje deset godina radnog iskustva u odgovarajućem stupnju obrazovanja vezano uz područje željeznice.
(5)Na ravnatelja Agencije odgovarajuće se primjenjuju odredbe članka 17. stavka 7. ovoga Zakona.
(6)Ravnatelj ne može bez posebne ovlasti Upravnog vijeća nastupati kao druga ugovorna strana i s Agencijom sklapati ugovore u svoje ime i za svoj račun ili račun drugih osoba ili u ime i za račun drugih osoba.
(7)Vlada će razriješiti ravnatelja Agencije u slučajevima predviđenim općim propisom kojim se uređuju ustanove. Članak 19. Poslovanje Agencije
(1)Stručne poslove u okviru rada i poslovanja Agencije obavljaju zaposlenici Agencije, čiji se pravni položaj, uvjeti za zasnivanje radnog odnosa, plaće i druga pitanja u vezi s radnim odnosom uređuju Statutom Agencije i drugim općim aktima Agencije u skladu s propisima kojima se uređuje područje rada i propisima kojima se uređuju plaće u javnim službama.
(2)Sredstva za obavljanje djelatnosti Agencije iz članka
  1. ovoga Zakona osiguravaju se iz državnog proračuna Republike Hrvatske koji uključuje sredstva doznačena od Agencije Europske unije za željeznice temeljem članka
  2. stavka
  3. ovoga Zakona.
(3)Agencija može stjecati sredstva i iz drugih izvora (donacije, fondovi i sl.) sukladno propisu kojim se uređuju obvezni odnosi, pod uvjetom da se time ne narušava njezina neovisnost u radu.
(4)Agencija vodi poslovne knjige i sastavlja financijske izvještaje, sukladno propisima kojima se uređuje područje proračunskog računovodstva.
(5)Visina pristojbi za obavljanje poslova iz nadležnosti Agencije iz članka
  1. stavaka
  2. i
  3. ovoga Zakona propisuje se posebnim propisom kojim se uređuju upravne pristojbe.
(6)Pristojbe iz stavka 5. ovoga članka uplaćene izravno na propisani račun za pismena i radnje Agencije prihod su državnog proračuna Republike Hrvatske.
(7)Statutom Agencije određuju se ograničenja glede stjecanja, opterećivanja i otuđivanja nekretnina i druge imovine Agencije, kao i vrijednost pravnih poslova za koje je potrebna suglasnost Vlade.
(8)Agencija odgovara za obveze cijelom svojom imovinom, a Republika Hrvatska solidarno i neograničeno odgovara za obveze Agencije. Članak 20. Godišnja izvješća
(1)Agencija do 30. rujna svake godine podnosi Vladi godišnje izvješće o svom radu u prethodnoj godini, uključujući i financijsko izvješće.
(2)Agencija svake godine javno objavljuje godišnje izvješće o svojim aktivnostima iz prethodne godine te ga najkasnije do 30. rujna podnosi Agenciji Europske unije za željeznice.
(3)Izvješće iz stavka 2. ovoga članka sadržava podatke o:
  1. a)razvoju sigurnosti željezničkog sustava, uključujući podatke o zajedničkim sigurnosnim pokazateljima, objedinjene na razini država članica Europske unije
  2. b)bitnim promjenama hrvatskog zakonodavstva koje se odnose na sigurnost željezničkog sustava
  3. c)razvoju u obavljanju poslova vezanih uz jedinstvene potvrde i uvjerenja o sigurnosti
  4. d)rezultatima nadzora nad upraviteljem infrastrukture i željezničkim prijevoznicima te s time povezanim iskustvima, uključujući broj i rezultate inspekcija i provjera
  5. e)odstupanjima koja su usvojena u skladu s člankom 82. stavcima od 4. do 6. ovoga Zakona i
  6. f)iskustvima željezničkih prijevoznika i upravitelja infrastrukture u pogledu primjene zajedničkih sigurnosnih metoda. III. RAZVOJ I UPRAVLJANJE SIGURNOŠĆU Članak 21. Održavanje i unaprjeđenje sigurnosti željezničkog sustava
(1)Upravitelji infrastrukture i željeznički prijevoznici, u okviru svoje djelatnosti, odgovorni su za sigurnost željezničkog sustava Europske unije i za upravljanje povezanim rizicima.
(2)Upravitelji infrastrukture i željeznički prijevoznici dužni su provoditi mjere potrebne za upravljanje rizicima, primjenjivati pravila Europske unije i nacionalna pravila te uspostaviti sustav upravljanja sigurnošću u skladu s ovim Zakonom.
(3)Uz građanskopravnu odgovornost, upravitelji infrastrukture i željeznički prijevoznici odgovorni su korisnicima, putnicima, radnicima i ostalim strankama za dio sustava u okviru svoje djelatnosti i za njegov siguran rad, uključujući nabavu materijala i ugovaranje usluga.
(4)Željeznički prijevoznici i upravitelji infrastrukture:
  1. a)u svojim sustavima upravljanja sigurnošću uzimaju u obzir rizike povezane s aktivnostima drugih sudionika i trećih osoba
  2. b)prema potrebi, ugovorno obvezuju druge sudionike iz stavka 5. ovoga članka koji imaju mogući utjecaj na siguran rad željezničkog sustava Europske unije da provode mjere za upravljanje rizicima i
  3. c)osiguravaju da njihovi izvođači provode mjere za upravljanje rizicima putem primjene zajedničkih sigurnosnih metoda za postupke nadgledanja koji su utvrđeni u zajedničkim sigurnosnim metodama o nadgledanju te da je to propisano u odgovarajućim aktima koje treba predočiti na zahtjev Agencije Europske unije za željeznice ili Agencije.
(5)Uz odgovornosti željezničkih prijevoznika i upravitelja infrastrukture iz stavka 4. ovoga članka, subjekti nadležni za održavanje i svi ostali sudionici koji imaju potencijalni utjecaj na siguran rad željezničkog sustava Europske unije, uključujući proizvođače, pružatelje usluga održavanja, posjednike, pružatelje usluga, naručitelje, prijevoznike, pošiljatelje, primatelje, punitelje, praznitelje, utovaritelje, iskrcatelje:
  1. a)provode potrebne mjere za upravljanje rizicima, prema potrebi u suradnji s drugim sudionicima i
  2. b)osiguravaju da podsustavi, pribor i oprema koje dostavljaju te usluge koje pružaju ispunjavaju navedene zahtjeve i uvjete korištenja kako bi ih željeznički prijevoznik i/ili upravitelj infrastrukture mogao koristiti na siguran način.
(6)U cilju razvoja i unaprjeđenja sigurnosti na mreži Europske unije razvijaju se zajednički sigurnosni ciljevi i zajedničke sigurnosne metode te se razvijaju i objavljuju godišnji sigurnosni planovi u kojima se navode mjere planirane za ostvarivanje zajedničkih sigurnosnih ciljeva.
(7)Željeznički prijevoznici, upravitelji infrastrukture i svi sudionici iz stavka 5. ovoga članka koji otkriju sigurnosni rizik povezan s nedostacima i nesukladnostima u konstrukciji ili kvarovima tehničke opreme, uključujući one na opremi strukturnih podsustava ili su obaviješteni o njima, u granicama svojih nadležnosti:
  1. a)moraju poduzeti potrebne korektivne mjere kako bi se otklonio utvrđeni sigurnosni rizik i
  2. b)moraju obavijestiti uključene stranke o rizicima kako bi im omogućili poduzimanje svakog daljnjeg potrebnog korektivnog djelovanja radi osiguranja neprekinute izvedbe željezničkog sustava Europske unije u pogledu sigurnosti.
(8)U slučaju razmjene vozila između željezničkih prijevoznika, svaki sudionik koji je uključen u razmjenu odgovoran je za potpuno i istinito prenošenje svih potrebnih informacija kako bi se provjerilo jesu li vozila ispravna za korištenje, a osobito za informacije vezane uz stanje i povijest vozila, dokumentaciju o održavanju, sljedivost utovarnih djelatnosti i teretnih listova. Članak 22. Zajednički sigurnosni pokazatelji
(1)U cilju ocjene postizanja zajedničkih sigurnosnih ciljeva i praćenja općeg razvoja sigurnosti željezničkog sustava, Agencija prikuplja podatke o zajedničkim sigurnosnim pokazateljima (engl. Common Safety Indicators – CSI) te ih u okviru godišnjeg izvješća podnosi Agenciji Europske unije za željeznice.
(2)Ako Agencija nakon podnošenja godišnjeg izvješća iz stavka 1. ovoga članka otkrije nove činjenice ili uoči greške, izmijenit će ili ispraviti zajedničke sigurnosne pokazatelje za određenu godinu prvom prilikom, a najkasnije u sljedećem godišnjem izvješću.
(3)Zajednički sigurnosni pokazatelji utvrđeni su u Prilogu
  1. ovoga Zakona. Članak
  2. Nacionalna pravila
(1)Nova nacionalna pravila mogu se utvrditi samo u sljedećim slučajevima:
  1. a)ako pravila koja se odnose na postojeće sigurnosne metode nisu obuhvaćena zajedničkim sigurnosnim metodama
  2. b)ako operativna pravila željezničke mreže još nisu obuhvaćena TSI-ima
  3. c)kada TSI ne ispunjava u potpunosti osnovne zahtjeve
  4. d)kao hitnu preventivnu mjeru, posebice nakon nesreće ili incidenta
  5. e)kada je potrebno revidirati pravilo o kojem se već obavijestilo ili
  6. f)kada pravila o zahtjevima koje trebaju ispunjavati radnici koji obavljaju zadaće bitne za sigurnost, uključujući kriterije za odabir, fizičku i psihičku sposobnost te stručnu osposobljenost, još nisu obuhvaćena TSI-em ili ovim Zakonom.
(2)Nacionalna pravila iz stavka 1. ovoga članka donose se u obliku zakonskih i podzakonskih propisa te se objavljuju u »Narodnim novinama«.
(3)Ministarstvo dostavlja izrađeni nacrt novog nacionalnog pravila Agenciji Europske unije za željeznice i Europskoj komisiji na razmatranje pravodobno i u rokovima iz članka
  1. stavka
  2. Uredbe (EU) 2016/796 prije uvođenja predloženog novog pravila u zakonodavstvo Republike Hrvatske, pružajući obrazloženje za njegovo uvođenje, putem odgovarajućeg informatičkog sustava u skladu s člankom
  3. Uredbe (EU) 2016/796, a Agencija Europske unije za željeznice provodi ispitivanje u skladu s člankom
  4. stavkom
  5. Uredbe (EU) 2016/796.
(4)U slučaju hitnih preventivnih mjera novo nacionalno pravilo može se odmah donijeti i primjenjivati.
(5)Ministarstvo o nacionalnom pravilu iz stavka
  1. ovoga članka obavještava Agenciju Europske unije za željeznice i Europsku komisiju u skladu s člankom
  2. stavkom
  3. Uredbe (EU) 2016/796 i podložno je ocjeni Agencije Europske unije za željeznice u skladu s člankom
  4. stavcima 1.,
  5. i
  6. Uredbe (EU) 2016/796.
(6)Ministarstvo o donesenim nacionalnim pravilima obavještava Agenciju Europske unije za željeznice i Europsku komisiju koristeći se odgovarajućim informatičkim sustavom u skladu s člankom 27. Uredbe (EU) 2016/796.
(7)O donošenju novog nacionalnog pravila iz stavka
  1. točke c) ovoga članka Ministarstvo obavještava Agenciju Europske unije za željeznice i Europsku komisiju putem odgovarajućeg informatičkog sustava u skladu s člankom
  2. Uredbe (EU) 2016/796 te se obrazlaže potreba za donošenjem novog pravila kako bi se ispunio osnovni zahtjev koji još nije obuhvaćen odgovarajućim TSI-em.
(8)Ministarstvo može odlučiti ne obavijestiti Agenciju Europske unije za željeznice i Europsku komisiju o pravilima i ograničenjima izričito lokalne naravi.
(9)Ministarstvo u slučajevima iz stavka 8. ovoga članka navodi pravila i ograničenja u registrima infrastrukture iz ovoga Zakona ili ih naznačuje u Izvješću o mreži u skladu s odredbama propisa kojim se uređuje područje željeznice.
(10)Pravila o kojima Ministarstvo nije obavijestilo Agenciju Europske unije za željeznice i Europsku komisiju u skladu s ovim člankom ne primjenjuju se za potrebe ovoga Zakona.
(11)Nacionalno pravilo može izravno i jasno upućivati na usklađene hrvatske norme i objave Međunarodne željezničke unije (fr. Union Internationale des Chemins de fer) ili druge jasno utvrđene normativne dokumente, koji se smatraju obveznim od trenutka stupanja na snagu nacionalnog pravila. Članak 24. Sustav upravljanja sigurnošću
(1)Upravitelj infrastrukture i željeznički prijevoznik dužni su uspostaviti sustav upravljanja sigurnošću radi osiguranja da željeznički sustav Europske unije može ostvariti barem zajedničke sigurnosne ciljeve, da je u skladu sa sigurnosnim zahtjevima utvrđenim u TSI-ima, da se primjenjuju odgovarajući dijelovi zajedničkih sigurnosnih metoda i nacionalna pravila o kojima se obavijestilo u skladu s člankom 23. ovoga Zakona.
(2)Sustav upravljanja sigurnošću iz stavka
  1. ovoga članka mora zadovoljiti zahtjeve iz ovoga članka i sadržavati dijelove sustava upravljanja sigurnošću iz članka
  2. ovoga Zakona, prilagođene svojstvima, opsegu i drugim uvjetima obavljanja djelatnosti upravitelja infrastrukture ili željezničkog prijevoznika.
(3)Sustav upravljanja sigurnošću iz stavka 1. ovoga članka mora pokazati na koji je način osigurana kontrola od strane uprave na različitim razinama, na koji su način zaposlenici i njegovi predstavnici na svim razinama uključeni, kako se osigurava kontinuirano poboljšanje sustava upravljanja sigurnošću te kako se kontrolira utjecaj ljudskog faktora uz primjenu odgovarajućih metoda kontrole.
(4)Upravitelji infrastrukture i željeznički prijevoznici putem sustava upravljanja sigurnošću promiču kulturu uzajamnog povjerenja, pouzdanja i učenja u kojoj se zaposlenike potiče da pridonose razvoju sigurnosti, osiguravajući pritom povjerljivost.
(5)Sustav upravljanja sigurnošću prilagođen je vrsti, opsegu, području djelovanja i drugim uvjetima djelatnosti koja se obavlja.
(6)Sustavom se osigurava upravljanje svim rizicima povezanima s djelatnošću upravitelja infrastrukture ili željezničkog prijevoznika, uključujući pružanje usluga održavanja te nabavu materijala i ugovaranje vanjskih usluga, neovisno o subjektu nadležnom za održavanje.
(7)Uz postojeća nacionalna i međunarodna pravila o građanskopravnoj odgovornosti, sustavom upravljanja sigurnošću uzimaju se u obzir, kada je to primjereno i razumno, rizici koji proizlaze iz djelatnosti svih uključenih stranaka.
(8)Sustavom upravljanja sigurnošću upravitelja infrastrukture uzimaju se u obzir učinci obavljanja djelatnosti željezničkih prijevoznika na željezničku mrežu te se osigurava da željeznički prijevoznici mogu djelovati u skladu s TSI-ima, nacionalnim pravilima i s uvjetima koji su utvrđeni u njihovoj potvrdi o sigurnosti.
(9)Sustavi upravljanja sigurnošću razvijaju se radi koordiniranja postupaka u slučaju izvanrednih situacija koje provodi upravitelj infrastrukture sa svim željezničkim prijevoznicima koji pružaju usluge na njegovoj infrastrukturi i s hitnim službama kako bi se olakšala brza intervencija službi spašavanja te sa svakom drugom stranom koja bi u izvanrednu situaciju mogla biti uključena.
(10)U slučaju iz stavka 9. ovoga članka kod prekogranične infrastrukture se suradnjom upravitelja infrastrukture olakšava potrebna koordinacija i pripremljenost nadležnih hitnih službi s obje strane granice.
(11)Željeznički prijevoznik pruža pomoć žrtvama nakon ozbiljne nesreće pomažući im u postupcima pritužbi u skladu s pravom Europske unije, a osobito Uredbom (EZ) br. 1371/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o pravima i obvezama putnika u željezničkom prometu (SL L 315, 3. 12. 2007.), neovisno o obvezama drugih stranaka.
(12)U okviru pomoći iz stavka 11. ovoga članka koriste se kanali za komunikaciju s obiteljima žrtava te ona uključuje psihološku podršku za žrtve nesreće i njihove obitelji.
(13)Upravitelj infrastrukture i željeznički prijevoznik dužni su imenovati osobu nadležnu za sustav upravljanja sigurnošću i o tome obavijestiti Agenciju. Članak 25. Dijelovi sustava upravljanja sigurnošću
(1)Osnovni dijelovi sustava upravljanja sigurnošću su:
  1. a)politika sigurnosti odobrena od uprave trgovačkog društva i dostupna svim radnicima
  2. b)kvalitativni i kvantitativni ciljevi održavanja i poboljšanja sigurnosti te planovi i postupci trgovačkog društva za postizanje tih ciljeva
  3. c)postupci za zadovoljavanje postojećih, novih i izmijenjenih tehničkih normi i operativnih standarda ili drugih propisanih uvjeta utvrđenih u: – TSI-ima – nacionalnim pravilima – drugim mjerodavnim pravilima i – odlukama nadležnih tijela
  4. d)postupci koji osiguravaju da su oprema i postupci usklađeni s normama i drugim propisanim uvjetima tijekom cijelog uporabnog vijeka opreme i tijekom cijelog rada sustava
  5. e)postupci i metode za otkrivanje rizika, provedbu procjene rizika i implementaciju mjera za upravljanje rizicima kada promjena uvjeta poslovanja ili uvođenje novih materijala postavljaju nove rizike za infrastrukturu ili međuodnos čovjeka, stroja i organizacije
  6. f)mjere osposobljavanja radnika i sustavi kojima se osigurava njihova trajna osposobljenost i obavljanje poslova na stručan način, uključujući i mjere u pogledu fizičke i psihičke sposobnosti
  7. g)mjere za dostupnost i razmjenu informacija unutar trgovačkog društva i po potrebi između trgovačkih društava u željezničkom sustavu
  8. h)postupci i obrasci za dokumentiranje sigurnosnih informacija i određivanje postupaka za kontrolu najvažnijih sigurnosnih informacija
  9. i)postupci prijave, istraživanja i analize nesreća, incidenata, izbjegnutih nesreća i ostalih opasnih događaja te poduzimanje nužnih preventivnih mjera
  10. j)pravila o postupanju, davanju upozorenja i informiranja javnosti u izvanrednim situacijama, usuglašena s nadležnim tijelima i
  11. k)redovite unutarnje provjere sustava upravljanja sigurnošću.
(2)Upravitelji infrastrukture i željeznički prijevoznici dodaju sve ostale dijelove koji su potrebni kako bi se obuhvatili sigurnosni rizici, u skladu s procjenom rizika koji proizlaze iz njihove vlastite djelatnosti. Članak 26. Izvješće o sigurnosti
(1)Upravitelji infrastrukture i željeznički prijevoznici moraju Agenciji dostaviti svake godine najkasnije do 30. svibnja izvješće o sigurnosti za prethodnu kalendarsku godinu.
(2)Izvješće o sigurnosti iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati:
  1. a)podatke o ispunjavanju unutarnjih sigurnosnih ciljeva trgovačkog društva i rezultate planova sigurnosti
  2. b)razvoj nacionalnih sigurnosnih pokazatelja i zajedničkih sigurnosnih pokazatelja utvrđenih u Prilogu 4. ovoga Zakona, u mjeri u kojoj se to odnosi na podnositelja izvješća
  3. c)rezultate unutarnje provjere sigurnosti
  4. d)podatke o nedostacima i nepravilnostima u odvijanju željezničkog prometa i upravljanju željezničkom infrastrukturom koji mogu biti od značaja za Agenciju, uključujući sažetak informacija koje su pružile stranke u skladu s člankom 21. stavkom 7. točkom
  5. b)ovoga Zakona i
  6. e)izvješće o primjeni zajedničkih sigurnosnih metoda.
(3)Upravitelj infrastrukture dužan je, neovisno o stavku
  1. ovoga članka, redovito dostavljati Agenciji dnevne evidencije o nepravilnostima u odvijanju redovitog željezničkog prometa. IV. POTVRDA I UVJERENJE O SIGURNOSTI Članak
  2. Jedinstvena potvrda o sigurnosti
(1)Upravitelj infrastrukture, u cilju pružanja usluge prijevoza putnika i tereta na siguran način, može dati pristup željezničkoj infrastrukturi samo željezničkom prijevozniku koji ima jedinstvenu potvrdu o sigurnosti izdanu od Agencije Europske unije za željeznice ili Agencije, kojom željeznički prijevoznik dokazuje da je uspostavio vlastiti sustav upravljanja sigurnošću i da može na siguran način obavljati djelatnost na određenom području.
(2)U svom zahtjevu za jedinstvenu potvrdu o sigurnosti željeznički prijevoznik navodi vrstu i opseg obuhvaćenih željezničkih djelatnosti te planirano područje djelovanja.
(3)Uz zahtjev za jedinstvenu potvrdu o sigurnosti prilaže se dokumentacija kojom se dokazuje:
  1. a)da je željeznički prijevoznik uspostavio svoj sustav upravljanja sigurnošću u skladu s člankom 24. ovoga Zakona, da taj sustav ispunjava zahtjeve utvrđene u TSI-ima, zajedničkim sigurnosnim metodama, zajedničkim sigurnosnim ciljevima i ostalom primjenjivom zakonodavstvu kako bi se upravljalo rizicima i osiguralo sigurno obavljanje usluga prijevoza na mreži i
  2. b)da željeznički prijevoznik, prema potrebi, ispunjava zahtjeve utvrđene u nacionalnim pravilima o kojima se obavijestilo Agenciju Europske unije za željeznicu u skladu s člankom 23. ovoga Zakona.
(4)Zahtjev iz stavka
  1. ovoga članka podnosi se putem jedinstvene kontaktne točke iz članka
  2. Uredbe (EU) 2016/796, putem koje su dostupne informacije o svim zahtjevima, fazama postupaka u tijeku i njihovom ishodu te, prema potrebi, zahtjevima i odlukama odbora za žalbe.
(5)U jedinstvenoj potvrdi o sigurnosti utvrđuju se vrsta i opseg obuhvaćenih željezničkih djelatnosti te područje djelovanja, a može obuhvaćati i sporedne kolosijeke koje željeznički prijevoznik posjeduje, ako su obuhvaćeni njegovim sustavom upravljanja sigurnošću. Članak 28. Postupak izdavanja jedinstvene potvrde o sigurnosti
(1)Agencija Europske unije za željeznice ili Agencija, kada je područje djelovanja podnositelja zahtjeva ograničeno na teritorij Republike Hrvatske, po izboru i na zahtjev podnositelja zahtjeva izdaje jedinstvenu potvrdu o sigurnosti, ili obavještava podnositelja zahtjeva o negativnoj odluci u unaprijed utvrđenom i razumnom roku, a u svakom slučaju najkasnije četiri mjeseca, odnosno Agencija u roku od najduže 60 dana nakon što je podnositelj zahtjeva dostavio sve potrebne informacije i sve dodatne tražene informacije.
(2)Agencija Europske unije za željeznice ili Agencija, kada je područje djelovanja podnositelja zahtjeva ograničeno na teritorij Republike Hrvatske, provodi postupak izdavanja jedinstvene potvrde o sigurnosti kako je određeno u Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2018/763 оd
  1. travnja
  2. o utvrđivanju praktičnih aranžmana za izdavanje jedinstvenih potvrda o sigurnosti željezničkim prijevoznicima u skladu s Direktivom (EU) 2016/798 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Uredbe Komisije (EZ) br. 653/2007 (Tekst značajan za EGP) (SL L 129,
  4. 2018.).
(3)Agencija Europske unije za željeznice izdaje jedinstvenu potvrdu o sigurnosti željezničkim prijevoznicima čije se područje djelovanja nalazi u jednoj ili više država članica Europske unije, a radi ocjene dokumentacije iz članka 27. stavka 3. točke b) ovoga Zakona upućuje cjelokupnu dokumentaciju željezničkog prijevoznika Agenciji.
(4)U slučaju iz stavka
  1. ovoga članka Agencija je ovlaštena obavljati posjete i inspekcije u prostorima željezničkog prijevoznika, provoditi provjere, a može zatražiti i dodatne informacije o dokumentaciji iz članka
  2. stavka
  3. točke b) ovoga Zakona.
(5)Agencija Europske unije za željeznice i Agencija koordiniraju organizaciju posjeta, provjera i inspekcija iz stavka 4. ovoga članka.
(6)Ako se Agencija Europske unije za željeznice ne složi s negativnom odnosno pozitivnom ocjenom Agencije, u skladu sa stavkom 3. ovoga članka, o tome obavještava Agenciju i navodi razloge za svoje neslaganje.
(7)Agencija Europske unije za željeznice i Agencija surađuju s ciljem postizanja dogovora o uzajamno prihvatljivoj ocjeni, a prema potrebi u taj postupak mogu uključiti i željezničkog prijevoznika.
(8)Ako u roku od 30 dana, nakon što je Agencija Europske unije za željeznice o svojem neslaganju s negativnom ocjenom obavijestila Agenciju, nije bilo moguće postići dogovor o uzajamno prihvatljivoj ocjeni, Agencija Europske unije za željeznice donosi konačnu odluku, osim ako je Agencija predmet uputila na arbitražu pred odbor za žalbe koji je uspostavljen u skladu s člankom 55. Uredbe (EU) 2016/796.
(9)Ako u roku od 30 dana, nakon što je Agencija Europske unije za željeznice o svom neslaganju s pozitivnom odlukom obavijestila Agenciju, nije bilo moguće postići dogovor o uzajamno prihvatljivoj ocjeni, Agencija Europske unije za željeznice donosi konačnu odluku.
(10)Svaka odluka kojom se odbija izdavanje jedinstvene potvrde o sigurnosti ili kojom se isključuje dio mreže u skladu s negativnom ocjenom kako je navedeno u ovom članku mora biti obrazložena.
(11)U roku od 30 dana od primitka odluke podnositelj zahtjeva može od Agencije Europske unije za željeznice ili Agencije, prema nadležnosti, zatražiti preispitivanje odluke.
(12)Agencija Europske unije za željeznice ili Agencija dužne su u roku od dva mjeseca od dana primitka zahtjeva za preispitivanje potvrditi ili opozvati svoju odluku.
(13)Ako negativna odluka Agencije Europske unije za željeznice bude potvrđena, podnositelj zahtjeva može podnijeti žalbu odboru za žalbe određenom u skladu s člankom 55. Uredbe (EU) 2016/796. Članak 29. Važenje i ukidanje jedinstvene potvrde o sigurnosti
(1)Agencija Europske unije za željeznice ili Agencija, kada je područje djelovanja podnositelja zahtjeva ograničeno na teritorij Republike Hrvatske, na zahtjev željezničkog prijevoznika izdaje jedinstvenu potvrdu o sigurnosti s rokom važenja od najviše pet godina.
(2)Potvrda o sigurnosti mijenja se u cijelosti ili djelomično uvijek kada se vrsta ili opseg djelatnosti značajno promijeni.
(3)Ako je izdavatelj jedinstvene potvrde o sigurnosti Agencija, potvrda o sigurnosti ukida se u cijelosti ili djelomično uvijek kada se vrsta ili opseg djelatnosti značajno promijeni.
(4)Željeznički prijevoznik, imatelj potvrde o sigurnosti, dužan je bez odgađanja obavijestiti Agenciju Europske unije za željeznice ili Agenciju o svim većim izmjenama uvjeta u potvrdi o sigurnosti.
(5)Agencija Europske unije za željeznice ili Agencija može zatražiti izmjenu izdane jedinstvene potvrde o sigurnosti prilikom značajnijih zakonodavnih izmjena u području sigurnosti željeznice.
(6)Kada je područje djelovanja podnositelja zahtjeva ograničeno na teritorij Republike Hrvatske, Agencija obavještava Agenciju Europske unije za željeznice o izdavanju, izmjeni ili ukidanju jedinstvene potvrde o sigurnosti bez odgode, a najkasnije u roku od 14 dana od dana izdavanja, izmjene ili ukidanja jedinstvene potvrde o sigurnosti.
(7)Agencija je dužna prilikom obavještavanja iz stavka
  1. ovoga članka navesti naziv i sjedište željezničkog prijevoznika, datum izdavanja, vrstu, opseg, rok valjanosti i područje djelovanja obuhvaćeno jedinstvenom potvrdom o sigurnosti te, prilikom ukidanja, razloge za svoju odluku. Članak
  2. Jedinstvena potvrda o sigurnosti za teritorij Republike Hrvatske
(1)Kada je područje djelovanja ograničeno na teritorij Republike Hrvatske, Agencija može na temelju zahtjeva podnositelja zahtjeva izdati rješenje o jedinstvenoj potvrdi o sigurnosti za čije izdavanje je odgovorna Agencija.
(2)Radi izdavanja potvrde iz stavka
  1. ovoga članka Agencija ocjenjuje dokumentaciju iz članka
  2. stavka
  3. ovoga Zakona i u skladu s izravno primjenjivim propisima Europske unije.
(3)Agencija je ovlaštena, u okviru ocjena iz stavka 2. ovoga članka, provoditi odgovarajuće provjere, obavljati preglede i inspekcije u prostorima željezničkog prijevoznika.
(4)U roku od 30 dana od primitka zahtjeva Agencija zaključkom obavještava podnositelja zahtjeva da je dokumentacija potpuna ili traži potrebne dodatne informacije.
(5)Jedinstvena potvrda o sigurnosti važeća je za željezničke prijevoznike koji voze do kolodvora u susjednim državama članicama Europske unije sa sličnim značajkama mreže te sličnim operativnim pravilima bez proširenja područja djelovanja, ako su ti kolodvori u blizini granice, a nakon savjetovanja s nadležnim nacionalnim tijelima nadležnima za sigurnost.
(6)Savjetovanja iz stavka 5. ovoga članka mogu se provoditi za svaki slučaj zasebno ili biti navedena u prekograničnom sporazumu između država članica Europske unije ili između nacionalnih tijela nadležnih za sigurnost. Članak 31. Pristup kolodvoru na teritoriju Republike Hrvatske bez jedinstvene potvrde o sigurnosti Upravitelj infrastrukture može željezničkim prijevoznicima iz trećih zemalja odobriti pristup kolodvoru na teritoriju i u blizini granice Republike Hrvatske, a koji je određen za prekogranične aktivnosti bez jedinstvene potvrde o sigurnosti, pod uvjetom da je osigurana primjerena razina sigurnosti putem:
  1. a)prekograničnog sporazuma između Republike Hrvatske i susjedne treće zemlje ili
  2. b)ugovora između željezničkog prijevoznika iz treće zemlje i željezničkog prijevoznika ili upravitelja infrastrukture koji su imatelji jedinstvene potvrde o sigurnosti ili uvjerenja o sigurnosti za rad na mreži Republike Hrvatske, pod uvjetom da njihov sustav upravljanja sigurnošću pravilno odražava dijelove tih ugovornih obveza povezanih sa sigurnošću. Članak 32. Izmjena jedinstvene potvrde o sigurnosti
(1)Ako podnositelj zahtjeva posjeduje jedinstvenu potvrdu o sigurnosti izdanu u skladu s člankom
  1. stavcima od
  2. do
  3. ovoga Zakona i želi izmijeniti svoje područje djelovanja ili ako posjeduje jedinstvenu potvrdu o sigurnosti izdanu u skladu s člankom
  4. ovoga Zakona i želi proširiti svoje područje djelovanja na drugu državu članicu, dužan je zahtjevu priložiti odgovarajuću dokumentaciju iz članka
  5. stavka
  6. ovoga Zakona koja se odnosi na dodatno područje djelovanja.
(2)Željeznički prijevoznik iz stavka
  1. ovoga članka podnosi dokumentaciju Agenciji Europske unije za željeznice koja, nakon provedbe postupaka utvrđenih u članku
  2. ovoga Zakona, izdaje izmijenjenu jedinstvenu potvrdu o sigurnosti koja obuhvaća prošireno područje djelovanja.
(3)U slučaju iz stavka
  1. ovoga članka radi ocjenjivanja dokumentacije određene u članku
  2. stavku
  3. točki b) ovoga Zakona Agencija Europske unije za željeznice provodi savjetovanje samo s odgovarajućim nacionalnim tijelima nadležnima za sigurnost na koje se odnosi proširenje djelovanja.
(4)Ako željeznički prijevoznik posjeduje jedinstvenu potvrdu o sigurnosti u skladu s člankom
  1. ovoga Zakona i želi proširiti područje djelovanja u toj državi članici, dužan je zahtjevu priložiti odgovarajuću dokumentaciju iz članka
  2. stavka
  3. ovoga Zakona koja se odnosi na dodatno područje djelovanja.
(5)Željeznički prijevoznik iz stavka
  1. ovoga članka podnosi odgovarajuću dokumentaciju nacionalnom tijelu nadležnom za sigurnost putem jedinstvene kontaktne točke iz članka
  2. Uredbe (EU) 2016/796, a koje, nakon provedbe postupaka utvrđenih u članku
  3. ovoga Zakona, izdaje izmijenjenu jedinstvenu potvrdu o sigurnosti koja obuhvaća prošireno područje djelovanja. Članak
  4. Uvjerenje o sigurnosti
(1)Upravitelj infrastrukture za obavljanje djelatnosti upravljanja željezničkom infrastrukturom mora imati rješenje o uvjerenju o sigurnosti koje izdaje Agencija.
(2)Uvjerenjem o sigurnosti potvrđuje se:
  1. a)prihvatljivost sustava upravljanja sigurnošću upravitelja infrastrukture u skladu s ovim Zakonom
  2. b)prihvatljivost pravila upravitelja infrastrukture o ispunjavanju posebnih zahtjeva za uspostavu (uključujući gradnju), održavanje i rad željezničke infrastrukture na siguran način, uključujući organiziranje i reguliranje prometa i upravljanje prometom i
  3. c)udovoljavanje zahtjevima iz TSI-a ili nacionalnim pravilima za vozila upravitelja infrastrukture, uključujući propisana odobrenja.
(3)Odredbe ovoga Zakona o izdavanju uvjerenja o sigurnosti na odgovarajući se način primjenjuju i na morske luke, luke unutarnjih voda i robne terminale.
(4)Za provedbu odredbe stavka
  1. ovoga članka, u morskim lukama i lukama unutarnjih voda, nadležna je lučka uprava ili druga pravna osoba kojoj je dana ovlast za upravljanje željezničkim kolosijecima, u skladu s posebnim propisima. Članak
  2. Izdavanje i ukidanje uvjerenja o sigurnosti
(1)Agencija izdaje uvjerenje o sigurnosti na zahtjev upravitelja infrastrukture za razdoblje od pet godina, u skladu sa zajedničkom sigurnosnom metodom za ocjenu prihvatljivosti pravila upravitelja infrastrukture o ispunjavanju zahtjeva za izdavanje uvjerenja o sigurnosti u skladu s Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2018/762.
(2)Uvjerenje o sigurnosti se mora u cijelosti ili djelomično ukinuti u slučaju značajnih izmjena građevinskog, prometno-upravljačkog i signalno-sigurnosnog te elektroenergetskog podsustava ili izmjena osnovnih načela njihova rada i održavanja.
(3)Upravitelj infrastrukture, imatelj uvjerenja o sigurnosti, bez odgode mora obavijestiti Agenciju o svim izmjenama sustava upravljanja sigurnošću, a posebno u slučajevima iz stavka 2. ovoga članka.
(4)Agencija može zatražiti izmjenu odgovarajućeg dijela uvjerenja o sigurnosti u slučaju značajnijih izmjena primjenjivog zakonodavstva.
(5)Ako Agencija utvrdi da imatelj uvjerenja o sigurnosti više ne zadovoljava propisane uvjete, ukinut će uvjerenje o sigurnosti navodeći razloge za takvu odluku.
(6)Agencija je dužna bez odgode, a u svakom slučaju u roku od 14 dana, obavijestiti Agenciju Europske unije za željeznicu o izdanim ili ukinutim uvjerenjima o sigurnosti, pri čemu mora navesti naziv i adresu upravitelja infrastrukture, datum izdavanja, opseg i rok valjanosti uvjerenja o sigurnosti i, u slučaju ukidanja, razloge za takvu odluku.
(7)Agencija će rješenje o izdavanju uvjerenja o sigurnosti donijeti u roku od najduže 60 dana.
(8)U slučaju prekogranične infrastrukture nadležna nacionalna tijela nadležna za sigurnost surađuju u svrhu izdavanja uvjerenja o sigurnosti. Članak 35. Podnošenje zahtjeva za izdavanje potvrde i uvjerenja o sigurnosti
(1)Agencija je dužna na svojoj mrežnoj stranici javno objaviti smjernice za podnošenje zahtjeva za izdavanje potvrde i uvjerenja o sigurnosti u kojima će opisati postupak izdavanja, navesti zahtjeve koje je potrebno ispuniti za izdavanje i navesti dokumentaciju koju je potrebno priložiti zahtjevu.
(2)Podaci iz stavka 1. ovoga članka stavljaju se na raspolaganje podnositeljima zahtjeva bez naknade.
(3)Podnositelj zahtjeva dužan je na traženje Agencije bez odgode dostaviti dodatne informacije potrebne za upotpunjavanje zahtjeva za izdavanje potvrde i uvjerenja o sigurnosti. Članak 36. Pristup centrima za osposobljavanje
(1)Centar za osposobljavanje je pravna osoba ovlaštena od strane Agencije koja osigurava da željeznički prijevoznici i upravitelji infrastrukture te njihovi radnici koji obavljaju zadaće bitne za sigurnost imaju jednak i nediskriminirajući pristup osposobljavanju strojovođa i izvršnih radnika u slučaju kada je takvo osposobljavanje potrebno za pružanje usluga na njihovoj mreži.
(2)Usluge osposobljavanja uključuju osposobljavanje u vezi s potrebnim poznavanjem trasa, operativnim pravilima i postupcima, prometno-upravljačkim i signalno-sigurnosnim podsustavima te postupcima u slučaju izvanrednih situacija koji se primjenjuju na trasama na kojima se odvija prijevoz.
(3)Ispitivači koji su ovlašteni od strane Agencije moraju osigurati jednak i nediskriminirajući pristup ispitivanju i dobivanju potvrda o osposobljenosti i ako osposobljavanje iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ne uključuje ispitivanje.
(4)U postupku izdavanja potvrde i uvjerenja o sigurnosti Agencija utvrđuje da su radnici podnositelja zahtjeva osposobljeni u skladu s ovim Zakonom, sa sigurnosnim zahtjevima iz TSI-a ili nacionalnim pravilima.
(5)Centar za osposobljavanje dužan je omogućiti jednak i nediskriminirajući pristup osposobljavanju ostalim željezničkim prijevoznicima uz primjerenu i nediskriminirajuću naknadu, temeljenu na izravnim troškovima i uvećanu za razumnu dobit, ako su centri za osposobljavanje dostupni samo kod jednog željezničkog prijevoznika ili upravitelja infrastrukture.
(6)Centar za osposobljavanje, uključujući željezničkog prijevoznika i upravitelja infrastrukture, dužan je strojovođama i izvršnim radnicima odobriti pristup, dostavu i presliku svih isprava koje svjedoče o njihovu obrazovanju, općoj i stručnoj osposobljenosti te radnom iskustvu.
(7)Uz odgovornost centra za osposobljavanje, željeznički prijevoznici i upravitelji infrastrukture moraju svojim sustavom upravljanja sigurnošću osigurati potrebnu razinu obrazovanja i osposobljenosti izvršnih radnika i strojovođa. V. TEHNIČKE SPECIFIKACIJE ZA INTEROPERABILNOST – TSI Članak 37. Područje primjene i sadržaj TSI-a
(1)Infrastrukturni podsustavi moraju biti u skladu s TSI-ima i nacionalnim pravilima koji su na snazi u trenutku podnošenja zahtjeva za odobrenje za puštanje u uporabu u skladu s ovim Zakonom.
(2)Vozila moraju biti u skladu s TSI-ima i nacionalnim pravilima koji su na snazi u trenutku podnošenja zahtjeva za odobrenje za stavljanje na tržište u skladu s ovim Zakonom.
(3)Sukladnost i usklađenost infrastrukturnih podsustava i vozila s TSI-ima kontinuirano se održava za vrijeme njihove uporabe.
(4)Plan provedbe za određeni TSI, u skladu s odredbama, uputama i rokovima utvrđenim u TSI-u, donosi ministar nadležan za promet (u daljnjem tekstu: ministar). Članak 38. Odstupanja od primjene TSI-a
(1)Podnositelj zahtjeva ne mora primjenjivati jedan ili više TSI-a ili njihovih dijelova u sljedećim slučajevima:
  1. a)za predloženi novi podsustav ili njegov dio, za obnovu ili modernizaciju postojećeg podsustava ili njegova dijela, za bilo koji projekt u kasnijoj fazi razvoja ili koji je predmet ugovora koji se nalazi u provedbi na dan primjene odgovarajuće skupine TSI-a
  2. b)za svaku predloženu obnovu, proširenje ili modernizaciju postojećeg podsustava, u slučaju kada bi primjena tih TSI-a štetila ekonomskoj održivosti projekta i/ili kompatibilnosti željezničkog sustava
  3. c)ako nakon nesreće ili prirodne katastrofe uvjeti za brzu ponovnu uspostavu mreže u ekonomskom ili tehničkom smislu ne dopuštaju djelomičnu ili potpunu primjenu odgovarajućih TSI-a, u kojem se slučaju neprimjena TSI-a ograničava na razdoblje prije ponovne uspostave mreže
  4. d)za vozila koja dolaze ili odlaze u treće zemlje, a u kojima je širina kolosijeka drukčija od širine kolosijeka na glavnoj željezničkoj mreži Europske unije ili
  5. e)za predloženi novi podsustav ili za predloženu obnovu odnosno modernizaciju postojećeg podsustava na teritoriju države članice Europske unije, ako je njezina željeznička mreža odvojena ili izolirana morem ili je zbog posebnih zemljopisnih uvjeta odvojena od željezničke mreže ostatka Europske unije.
(2)U slučaju iz stavka 1. točke a) ovoga članka, Ministarstvo će u roku godinu dana od stupanja na snagu odgovarajućeg TSI-a dostaviti Europskoj komisiji popis projekata koji su u kasnijoj fazi razvoja, a izvode se na teritoriju Republike Hrvatske.
(3)U slučajevima iz stavka 1. točaka
  1. a)i
  2. d)ovoga članka, Ministarstvo dostavlja Europskoj komisiji odluku da neće primjenjivati jedan ili više TSI-a ili njihovih dijelova.
(4)U slučajevima iz stavka 1. točaka a), b),
  1. d)i
  2. e)ovoga članka, Ministarstvo podnosi Europskoj komisiji zahtjev za neprimjenu TSI-a ili dijelova TSI-a zajedno s dokumentacijom koja sadrži obrazloženje zahtjeva i u kojoj se navode alternativne odredbe koje Republika Hrvatska namjerava primjenjivati umjesto TSI-a.
(5)Alternativne odredbe iz stavka
  1. ovoga članka mogu se primjenjivati bez odgode dok Europska komisija ne donese odluku o zahtjevu. VI. OCJENJIVANJE SUKLADNOSTI Članak
  2. Tijela za ocjenjivanje sukladnosti
(1)Tijela za ocjenjivanje sukladnosti su prijavljena tijela (engl. Notified Body – NoBo) i imenovana tijela (engl. Designated Body – DeBo).
(2)Prijavljeno tijelo je pravna osoba koja obavlja zadaće ocjenjivanja sukladnosti u skladu s odabranim TSI-em za koje je prijavljeno, bez obzira na to obavlja li ih tijelo za ocjenjivanje sukladnosti ili se one obavljaju u njegovo ime i pod njegovom odgovornošću.
(3)Imenovano tijelo je pravna osoba koja obavlja zadaće ocjenjivanja sukladnosti za koje je imenovano, a u skladu s nacionalnim pravom pod vlastitom odgovornošću.
(4)U svakom trenutku, za svaki posebni postupak ocjenjivanja sukladnosti i svaku vrstu i/ili kategoriju proizvoda za koje je prijavljeno, tijelo za ocjenjivanje sukladnosti dužno je imati na raspolaganju:
  1. a)potrebno osoblje s tehničkim znanjem i dostatnim i prikladnim iskustvom za obavljanje zadaća ocjenjivanja sukladnosti
  2. b)odgovarajuće opise postupaka u skladu s kojima se ocjenjivanje sukladnosti treba provoditi, a kojima se osigurava transparentnost i sposobnost primjene tih postupaka te uspostavljenu prikladnu politiku i postupke za razlikovanje između zadaća koje obavlja kao prijavljeno tijelo za ocjenjivanje sukladnosti i drugih aktivnosti
  3. c)odgovarajuće postupke za obavljanje aktivnosti kojima se vodi računa o veličini trgovačkog društva, sektoru u kojem djeluje, njegovoj strukturi, stupnju složenosti tehnologije proizvoda te masovnoj ili serijskoj prirodi proizvodnog procesa i
  4. d)sredstva potrebna za obavljanje tehničkih i administrativnih zadaća povezanih s aktivnostima ocjenjivanja sukladnosti na odgovarajući način te pristup svoj potrebnoj opremi ili postrojenjima.
(5)Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti dužno je imati osiguranje od odgovornosti, osim u slučaju ako je odgovornost preuzela država ili je država izravno odgovorna za ocjenjivanje sukladnosti.
(6)Podaci koji se dobiju tijekom postupka provjere su poslovna tajna, a osoblje koje provodi postupak provjere dužno je čuvati tajnost podataka koje sazna tijekom obavljanja postupka provjere, osim u odnosu na državna tijela i Istražno tijelo, ne dirajući time u prava vlasništva.
(7)Prijavljeno tijelo dužno je sudjelovati u aktivnostima normizacije i aktivnostima koordinacijske grupe prijavljenih tijela za ocjenjivanje sukladnosti osnovane u skladu s mjerodavnim pravom Europske unije ili osigurati da je njegovo osoblje koje provodi ocjenjivanje obaviješteno o tim aktivnostima te da kao opće smjernice primjenjuje administrativne odluke i dokumente nastale radom te grupe.
(8)Prijavljeno tijelo, koje je prijavljeno za pružne prometno-upravljačke i signalno-sigurnosne podsustave i/ili one ugrađene u vozilo, sudjeluje u aktivnostima grupe za ERTMS iz članka 29. Uredbe (EU) 2016/796 ili osigurava da je njegovo osoblje koje provodi ocjenjivanje obaviješteno o tim aktivnostima, pri čemu slijedi smjernice koje su rezultat rada te grupe.
(9)Ako prijavljeno tijelo smatra da je primjena smjernica iz stavka 7. ovoga članka neprikladna ili nemoguća, ono podnosi primjedbe na raspravi grupe za ERTMS radi kontinuiranog poboljšavanja smjernica.
(10)Ako tijelo za ocjenjivanje sukladnosti iz stavka
  1. ovoga članka dokaže da ispunjava kriterije utvrđene u odgovarajućim usklađenim normama ili njihovim dijelovima, a na koje su upućivanja objavljena u Službenom listu Europske unije, predmnijeva se da ono ispunjava zahtjeve utvrđene u člancima od
  2. do
  3. ovoga Zakona, ako su ti zahtjevi obuhvaćeni primjenjivim usklađenim normama.
(11)Prijavljena tijela osnovana u Republici Hrvatskoj ispunjavanje zahtjeva iz članaka od
  1. do
  2. ovoga Zakona dokazuju potvrdom o akreditaciji izdanom od hrvatskog akreditacijskog tijela u smislu i u skladu s Uredbom (EZ) br. 765/2008.
(12)Za imenovana tijela postupke ocjenjivanja i redovitog nadzora ispunjavanja zahtjeva iz članka 45. ovoga Zakona provodi Ministarstvo.
(13)Odobrenje tijela za ocjenjivanje sukladnosti iz stavka 1. ovoga članka koje je osnovano u Republici Hrvatskoj izdaje Ministarstvo.
(14)Tijelu za ocjenjivanje sukladnosti koje više ne ispunjava zahtjeve iz članaka od
  1. do
  2. ovoga Zakona ukinut će se odobrenje iz stavka
  3. ovoga članka.
(15)Iznimno od ovoga članka, prijavljeno tijelo može se odrediti kao imenovano tijelo te u tom slučaju jedinstveno tijelo za ocjenjivanje sukladnosti može provesti cijeli postupak »EZ« provjere podsustava iz članka 60. ovoga Zakona. Članak 40. Nepristranost tijela za ocjenjivanje sukladnosti
(1)Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti je tijelo koje ima svojstvo treće osobe i neovisno je o organizaciji ili proizvođaču čiji proizvod ocjenjuje.
(2)Tijelo koje pripada profitnom društvu ili profesionalnom udruženju koje predstavlja trgovačka društva uključena u projektiranje, proizvodnju, isporuku, sklapanje, uporabu ili održavanje proizvoda koje ono ocjenjuje smatra se tijelom za ocjenjivanje sukladnosti pod uvjetom da je dokazana njegova neovisnost i nepostojanje sukoba interesa.
(3)Nepristranost tijela za ocjenjivanje sukladnosti, njihove uprave i osoblja koji obavljaju ocjenjivanje mora biti osigurana.
(4)Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti, njegova uprava i osoblje odgovorno za provedbu ocjenjivanja sukladnosti nisu projektant, proizvođač, dobavljač, ugraditelj, kupac, vlasnik, korisnik ili održavatelj proizvoda koje ocjenjuju, kao ni ovlašteni zastupnik bilo koje od tih stranaka, što ne isključuje uporabu ocijenjenih proizvoda koji su potrebni za rad tijela za ocjenjivanje sukladnosti ili uporabu takvih proizvoda u osobne svrhe.
(5)Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti, njegova uprava i osoblje odgovorno za provedbu ocjenjivanja sukladnosti ne smiju biti izravno uključeni u projektiranje, proizvodnju ili izgradnju, stavljanje na tržište, ugrađivanje, uporabu ili održavanje tih proizvoda niti smiju predstavljati stranke koje sudjeluju u tim aktivnostima, kao ni sudjelovati u kakvoj aktivnosti koja može biti u sukobu s neovisnošću njihove prosudbe ili poštenjem u odnosu na poslove ocjenjivanja sukladnosti za koje su prijavljeni, a posebno u odnosu na usluge savjetovanja.
(6)Tijela za ocjenjivanje sukladnosti osiguravaju da aktivnosti njihovih ovisnih društava ili podizvođača ne utječu na povjerljivost, objektivnost ili nepristranost njihova ocjenjivanja sukladnosti.
(7)Tijela za ocjenjivanje sukladnosti i njihovo osoblje dužni su provoditi aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti na najvišem stupnju profesionalnosti i potrebne tehničke stručnosti u određenom području, bez pritisaka i poticaja, posebno financijskih, koji bi mogli utjecati na njihovu prosudbu ili rezultate njihove ocjene sukladnosti, posebno u vezi s osobama ili skupinama osoba koje su zainteresirane za rezultate tih aktivnosti. Članak 41. Osoblje tijela za ocjenjivanje sukladnosti
(1)Osoblje odgovorno za provedbu aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti dužno je imati:
  1. a)odgovarajuću tehničku i stručnu osposobljenost kojom su obuhvaćene sve aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti za koje je tijelo za ocjenjivanje sukladnosti ovlašteno
  2. b)odgovarajuće poznavanje zahtjeva povezanih s ocjenjivanjima koja provode i odgovarajuće ovlaštenje za provedbu tih ocjenjivanja
  3. c)odgovarajuće znanje o osnovnim zahtjevima, primjenjivim usklađenim normama i relevantnim odredbama prava Europske unije te razumijevanje tih zahtjeva, normi i odredaba i
  4. d)sposobnost izrade dokumentacije kojom se dokazuje da su ocjenjivanja provedena.
(2)Naknada za rad uprave i osoblja koji provode ocjenjivanje u tijelu za ocjenjivanje sukladnosti ne ovisi o broju provedenih ocjenjivanja niti o rezultatima tih ocjenjivanja. Članak 42. Ovisna društva prijavljenih tijela i dodjela ugovora podizvođačima od strane prijavljenih tijela
(1)Ako prijavljeno tijelo za ocjenjivanje sukladnosti dodijeli ugovorom podizvođaču određene zadaće povezane s ocjenjivanjem sukladnosti ili se opredijeli za ovisno društvo, ono osigurava da podizvođač ili ovisno društvo ispunjava zahtjeve utvrđene u člancima od 39. do 41. ovoga Zakona i obavještava Ministarstvo o tome.
(2)Prijavljena tijela preuzimaju punu odgovornost za zadaće koje obavljaju podizvođači ili ovisna društva bez obzira na mjesto njihova poslovnog nastana.
(3)Aktivnosti prijavljenih tijela mogu se dodijeliti podizvođaču ili ih može obaviti ovisno društvo samo uz pristanak podnositelja zahtjeva.
(4)Prijavljena tijela stavljaju na raspolaganje tijelu koje provodi prijavljivanje odgovarajuće dokumente koji se odnose na ocjenjivanje kvalifikacija podizvođača ili ovisnog društva i poslova koje oni obavljaju u skladu s odgovarajućim TSI-em. Članak 43. Akreditirana interna tijela
(1)Podnositelji zahtjeva mogu se koristiti akreditiranim internim tijelom za provedbu postupka ocjenjivanja sukladnosti radi provedbe postupaka određenih u modulima A1, A2, C1 ili C2 koji su utvrđeni u Prilogu II. Odluci br. 768/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od
  1. srpnja
  2. o zajedničkom okviru za stavljanje na tržište proizvoda i o stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 93/465/EEZ (Tekst značajan za EGP) (SL L 218,
  4. 2008.) i modulima CA1 i CA2 koji su utvrđeni u Prilogu I. Odluci 2010/713/EU od
  5. studenoga
  6. o modulima za postupke ocjene sukladnosti, prikladnosti za uporabu i EZ provjere podsustava koji se koriste u tehničkim specifikacijama za interoperabilnost donesenima na temelju Direktive 2008/57 Europskog parlamenta i Vijeća (Tekst značajan za EGP) (SL L 319,
  8. 2010.), pri čemu to tijelo predstavlja zaseban i odvojen dio tog podnositelja zahtjeva te ne sudjeluje u projektiranju, proizvodnji, isporuci, ugradnji, uporabi ili održavanju proizvoda koje ocjenjuje.
(2)Akreditirano interno tijelo ispunjava sljedeće zahtjeve:
  1. a)akreditirano je u skladu s Uredbom (EZ) br. 765/2008
  2. b)tijelo i njegovo osoblje se unutar trgovačkog društva čiji su dio razlikuju na organizacijskoj razini i koriste se metodama izvješćivanja kojima se osigurava njihova nepristranost te to dokazuju nadležnom nacionalnom akreditacijskom tijelu
  3. c)ni tijelo ni njegovo osoblje nisu odgovorni za projektiranje, proizvodnju, isporuku, ugradnju, rad ili održavanje proizvoda koje ocjenjuju niti obavljaju postupke koji bi mogli biti u sukobu s neovisnošću njihove prosudbe ili poštenjem u odnosu na njihov postupak ocjenjivanja i
  4. d)tijelo pruža svoje usluge isključivo trgovačkom društvu čiji je ono dio.
(3)Akreditirano interno tijelo ne prijavljuje se državama članicama niti Europskoj komisiji, ali informacije o njegovoj akreditaciji pruža trgovačko društvo čiji je ono dio ili nacionalno akreditacijsko tijelo o tome obavješćuje Ministarstvo na njegov zahtjev. Članak 44. Zahtjev za prijavljivanje
(1)Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti koje ima poslovni nastan u Republici Hrvatskoj podnosi zahtjev za prijavljivanje Ministarstvu.
(2)Zahtjevu iz stavka
  1. ovoga članka prilaže se opis postupka ocjenjivanja sukladnosti, modul ili moduli za ocjenjivanje sukladnosti i proizvod ili proizvodi za koje tijelo iz stavka
  2. ovoga članka tvrdi da je nadležno, kao i potvrda o akreditaciji, ako ona postoji, koju je izdalo nacionalno akreditacijsko tijelo kojom se potvrđuje da tijelo za ocjenjivanje sukladnosti ispunjava zahtjeve utvrđene u člancima od
  3. do
  4. ovoga Zakona.
(3)Ako tijelo za ocjenjivanje sukladnosti iz stavka
  1. ovoga članka ne može dostaviti potvrdu o akreditaciji, Ministarstvu dostavlja sve dokumentirane dokaze potrebne za provjeru, priznavanje i redovito nadgledanje njegove usklađenosti sa zahtjevima utvrđenima u člancima od
  2. do
  3. ovoga Zakona. Članak
  4. Imenovana tijela
(1)Zahtjevi u vezi s tijelima za ocjenjivanje sukladnosti određeni su u člancima od 39. do 43. ovoga Zakona, a primjenjuju se i na tijela imenovana u skladu s člankom 39. stavcima 3. i 15. ovoga Zakona, osim:
  1. a)u slučaju vještina koje osoblje tih tijela mora posjedovati u skladu s člankom 41. stavkom 1. točkom
  2. c)ovoga Zakona, pri čemu je imenovano tijelo dužno posjedovati odgovarajuće znanje o nacionalnom pravu i razumijevanje tog prava ili
  3. b)u slučaju dokumentacije koju treba staviti na raspolaganje Ministarstvu u skladu s člankom 42. stavkom 4. ovoga Zakona, pri čemu je imenovano tijelo dužno uključiti dokumente povezane s radom koji su obavili podizvođači ili ovisno društvo u skladu s odgovarajućim nacionalnim pravilima.
(2)Operativne obveze utvrđene u članku
  1. ovoga Zakona primjenjuju se i na tijela imenovana u skladu s člankom
  2. stavcima
  3. i
  4. ovoga Zakona, osim ako se te obveze odnose na nacionalna pravila umjesto na TSI-e.
(3)Obveza obavješćivanja utvrđena u članku
  1. stavku
  2. ovoga Zakona primjenjuje se i na imenovana tijela koja na odgovarajući način obavješćuju države članice. Članak
  3. Prijavljivanje tijela za ocjenjivanje sukladnosti
(1)Ministarstvo je odgovorno za utvrđivanje i provedbu postupaka za ocjenjivanje, prijavljivanje i nadgledanje tijela za ocjenjivanje sukladnosti, uključujući ovisna društva prijavljenih tijela i podizvođače.
(2)Ministarstvo prijavljuje Europskoj komisiji i državama članicama Europske unije samo ono tijelo za ocjenjivanje sukladnosti koje ispunjava zahtjeve iz članaka
  1. do
  2. ovoga Zakona koristeći se elektroničkim alatom za prijavljivanje koji je izradila i kojim upravlja Europska komisija, navodeći sve pojedinosti o postupku ocjenjivanja sukladnosti, modulu za ocjenjivanje sukladnosti i proizvodu te odgovarajuću potvrdu o akreditaciji ili druge potvrde o stručnosti.
(3)Ako se prijavljivanje ne temelji na potvrdi o akreditaciji kako je navedeno u članku
  1. stavku
  2. ovoga Zakona, Ministarstvo dostavlja Europskoj komisiji i državama članicama Europske unije dokumentirane dokaze kojima se potvrđuje stručnost tijela za ocjenjivanje sukladnosti i uspostavljene postupke radi osiguranja da će tijelo biti periodično nadgledano i da će nastaviti ispunjavati zahtjeve utvrđene u člancima od
  3. do
  4. ovoga Zakona.
(4)Tijelo iz stavka 1. ovoga članka može obavljati aktivnosti prijavljenog tijela samo ako Europska komisija i države članice Europske unije ne podnesu prigovor u roku od 14 dana od dana prijavljivanja kada je upotrijebljena potvrda o akreditaciji ili u roku od dva mjeseca od dana prijavljivanja kada akreditacija nije upotrijebljena.
(5)Europska komisija i države članice Europske unije obavještavaju se o svakoj naknadnoj bitnoj promjeni u prijavi. Članak 47. Obavještavanje o tijelima za ocjenjivanje sukladnosti
(1)Ministarstvo obavještava o tijelima za ocjenjivanje sukladnosti Europsku komisiju i druga tijela država članica Europske unije ovlaštena za provedbu zadaća ocjenjivanja sukladnosti trećih strana.
(2)Ministarstvo je u postupku prijavljivanja dužno osigurati:
  1. a)izbjegavanje svakog sukoba interesa s tijelima za ocjenjivanje sukladnosti
  2. b)objektivno i nepristrano postupanje
  3. c)da svaku odluku koja se odnosi na prijavljivanje tijela za ocjenjivanje sukladnosti donose stručne osobe različite od onih koje provode ocjenjivanje
  4. d)da ne nudi niti obavlja bilo kakve aktivnosti koje obavljaju tijela za ocjenjivanje sukladnosti kao ni usluge savjetovanja na komercijalnoj ili konkurentskoj osnovi
  5. e)zaštitu povjerljivosti prikupljenih informacija i
  6. f)da raspolaže dostatnim brojem stručnog osoblja za ispravno obavljanje svojih zadaća.
(3)Ministarstvo obavještava Europsku komisiju o svojim postupcima za ocjenjivanje, prijavljivanje i nadgledanje tijela za ocjenjivanje sukladnosti i svim promjenama u vezi s tim postupcima.
(4)Ako Ministarstvo utvrdi ili je obaviješteno o tome da prijavljeno tijelo više ne ispunjava zahtjeve utvrđene u člancima od
  1. do
  2. ovoga Zakona ili da ne ispunjava svoje obveze, Ministarstvo ograničava, privremeno ukida ili povlači prijavu Europskoj komisiji, ako je to potrebno, ovisno o ozbiljnosti neispunjavanja tih zahtjeva ili obveza, o čemu odmah obavještava Europsku komisiju i ostale države članice Europske unije.
(5)U slučaju ograničenja, privremenog ukidanja ili povlačenja prijave ili ako je prijavljeno tijelo prestalo s radom, Ministarstvo poduzima odgovarajuće korake kako bi osiguralo da dokumentaciju obradi drugo prijavljeno tijelo ili da se stavi na raspolaganje odgovornim tijelima koja provode prijavljivanje ovlaštenim od strane države članice Europske unije i tijelima nadležnim za nadzor tržišta na njihov zahtjev.
(6)Ministarstvo koje provodi prijavljivanje na zahtjev dostavlja Europskoj komisiji sve informacije koje se odnose na osnovu za prijavljivanje ili održavanje stručnosti tijela. Članak 48. Operativne obveze prijavljenih tijela
(1)Prijavljeno tijelo provodi ocjenjivanje sukladnosti u skladu s postupcima ocjenjivanja sukladnosti predviđenima u odgovarajućem TSI-u.
(2)Ocjenjivanje sukladnosti provodi se razmjerno, da se izbjegnu nepotrebna opterećenja gospodarskih subjekata, pri čemu prijavljeno tijelo vodi računa o veličini trgovačkog društva, sektoru u kojem djeluje, njegovoj strukturi, stupnju složenosti tehnologije proizvoda te masovnoj ili serijskoj prirodi proizvodnog procesa.
(3)Pri postupku iz stavka 2. ovoga članka prijavljeno tijelo djeluje s ciljem ocjenjivanja usklađenosti proizvoda s ovim Zakonom.
(4)Ako prijavljeno tijelo utvrdi da proizvođač ne ispunjava zahtjeve utvrđene u odgovarajućem TSI-u, odgovarajućim usklađenim normama ili tehničkim specifikacijama, ono zahtijeva da proizvođač poduzme odgovarajuće korektivne mjere i ne izdaje potvrdu o sukladnosti.
(5)Ako prijavljeno tijelo tijekom nadgledanja sukladnosti, a nakon izdavanja potvrde utvrdi da proizvod više nije u skladu s odgovarajućim TSI-em ili odgovarajućim usklađenim normama ili tehničkim specifikacijama, ono zahtijeva da proizvođač poduzme odgovarajuće korektivne mjere i, ako je to potrebno, privremeno ili trajno ukine potvrdu.
(6)Ako korektivne mjere iz stavaka
  1. i
  2. ovoga članka nisu poduzete ili nemaju traženi učinak, prijavljeno tijelo prema potrebi ograničava, privremeno ili trajno ukida potvrdu. Članak
  3. Obveza prijavljenih tijela da pružaju informacije
(1)Prijavljeno tijelo dužno je obavijestiti Ministarstvo:
  1. a)o svakom odbijanju, ograničenju, privremenom ukidanju ili ukidanju potvrde
  2. b)o svim okolnostima koje utječu na opseg prijave i uvjete prijave
  3. c)o svakom zahtjevu za obavještavanje koje je primilo od tijela nadležnog za nadzor nad tržištem u vezi s aktivnostima ocjenjivanja sukladnosti i
  4. d)na zahtjev, o aktivnostima ocjenjivanja sukladnosti provedenima na području za koje je prijavljeno i svakoj drugoj provedenoj aktivnosti, uključujući prekogranične aktivnosti i ugovore s podizvođačima.
(2)Prijavljeno tijelo dužno je obavijestiti Agenciju o svakom odbijanju, ograničenju, privremenom ukidanju ili ukidanju potvrde u skladu sa stavkom 1. točkom a) ovoga članka.
(3)Prijavljeno tijelo dužno je pružiti drugim prijavljenim tijelima koja provode slične aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti kojima su obuhvaćeni isti proizvodi potrebne podatke o pitanjima u vezi s negativnim i, na zahtjev, pozitivnim rezultatima ocjenjivanja sukladnosti.
(4)Prijavljeno tijelo dužno je dostaviti Agenciji Europske unije za željeznice »EZ« potvrde o provjeri podsustava, »EZ« potvrde o sukladnosti sastavnih dijelova interoperabilnosti i »EZ« potvrde o prikladnosti za uporabu sastavnih dijelova interoperabilnosti.
(5)Prijavljeno tijelo dužno je sudjelovati u radu resorne grupe prijavljenih tijela, koju je osnovala Europska komisija, izravno ili putem imenovanih zastupnika. VII. SASTAVNI DIJELOVI INTEROPERABILNOSTI Članak 50. Stavljanje na tržište
(1)Sastavni dijelovi interoperabilnosti mogu se isključivo:
  1. a)staviti na tržište ako omogućuju postizanje interoperabilnosti u željezničkom sustavu Europske unije uz istodobno ispunjavanje osnovnih zahtjeva i
  2. b)koristiti u namijenjenom području uporabe te propisno ugrađivati i održavati.
(2)Stavak 1. ovoga članka ne primjenjuje se za stavljanje na tržište sastavnih dijelova interoperabilnosti kada nisu namijenjeni za uporabu kao sastavni dijelovi interoperabilnosti u smislu ovoga Zakona.
(3)Sastavni dijelovi interoperabilnosti namijenjeni za uporabu u željezničkom sustavu Europske unije koji udovoljavaju odredbama ovoga Zakona i odgovarajućih TSI-a stavljaju se na tržište bez ikakvih daljnjih ograničenja te se priznaju prethodne provjere izvršene u okviru postupka sastavljanja »EZ« izjave o sukladnosti ili prikladnosti za uporabu. Članak 51. Sukladnost ili prikladnost za uporabu u skladu s TSI-ima
(1)Ocjenjivanje sukladnosti ili prikladnosti za uporabu sastavnih dijelova interoperabilnosti, kada se to nalaže u odgovarajućem TSI-u, obavlja prijavljeno tijelo koje izdaje »EZ« potvrdu o sukladnosti ili prikladnosti za uporabu kojemu je proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik podnio zahtjev.
(2)Smatra se da sastavni dijelovi interoperabilnosti ispunjavaju osnovne zahtjeve iz Priloga 3. ovoga Zakona ako su u skladu s uvjetima utvrđenim u odgovarajućim TSI-ima ili odgovarajućim europskim specifikacijama izrađenima radi usklađivanja s tim uvjetima.
(3)»EZ« izjava o sukladnosti ili prikladnosti za uporabu potvrđuje da su sastavni dijelovi interoperabilnosti podvrgnuti postupcima utvrđenima u odgovarajućem TSI-u za ocjenjivanje sukladnosti ili prikladnosti za uporabu.
(4)Rezervni dijelovi za strukturne podsustave koji su već u uporabi kada odgovarajući TSI stupi na snagu, mogu se ugrađivati u te podsustave a da ne podliježu postupku iz stavka 1. ovoga članka. Članak 52. »EZ« izjava o sukladnosti ili prikladnosti za uporabu
(1)Za izradu »EZ« izjave o sukladnosti ili prikladnosti za uporabu sastavnog dijela interoperabilnosti, proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik s poslovnim nastanom u Europskoj uniji primjenjuje odredbe utvrđene u odgovarajućim TSI-ima.
(2)Ako se na sastavni dio interoperabilnosti odnose odredbe pravnih akata Europske unije iz područja koja nisu obuhvaćena ovim Zakonom, tada se u »EZ« izjavi o sukladnosti ili prikladnosti za uporabu navodi da sastavni dijelovi interoperabilnosti također ispunjavaju zahtjeve tih pravnih akata.
(3)Ako ni proizvođač niti njegov ovlašteni predstavnik nisu ispunili obveze koje proizlaze iz stavaka
  1. i
  2. ovoga članka, te je obveze dužan ispuniti onaj koji sastavne dijelove interoperabilnosti stavlja na tržište te onaj koji sklapa sastavne dijelove interoperabilnosti ili njihove dijelove različitog podrijetla ili koji proizvodi sastavne dijelove interoperabilnosti za vlastitu uporabu.
(4)Kada se TSI-em to zahtijeva, uz »EZ« izjavu se prilažu:
  1. a)potvrda o sukladnosti zasebno razmotrenog sastavnog dijela interoperabilnosti s tehničkim specifikacijama koje moraju biti ispunjene, koju je izdalo prijavljeno tijelo ili prijavljena tijela ili
  2. b)potvrda o sukladnosti za uporabu sastavnog dijela interoperabilnosti, razmotrenog u njegovu željezničkom okruženju, a posebno u slučaju funkcionalnih zahtjeva, koju je izdalo prijavljeno tijelo ili prijavljena tijela.
(5)Proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik označava datumom i potpisuje »EZ« izjavu. Članak 53. Neusklađenost sastavnog dijela interoperabilnosti s osnovnim zahtjevima
(1)Kada Agencija utvrdi da sastavni dio interoperabilnosti koji je obuhvaćen »EZ« izjavom o sukladnosti ili prikladnosti za uporabu i koji je stavljen na tržište vjerojatno neće, pri namjenskoj uporabi, ispunjavati osnovne zahtjeve, ograničit će njegovo područje primjene, zabraniti njegovu uporabu, narediti njegovo povlačenje s tržišta ili ga ukloniti s tržišta.
(2)Agencija odmah obavještava Europsku komisiju, Agenciju Europske unije za željeznice i druge države članice Europske unije o poduzetim mjerama i navodi razloge za svoju odluku, pri čemu posebno naznačuje proizlazi li neusklađenost zbog:
  1. a)neispunjavanja osnovnih zahtjeva
  2. b)neispravne primjene europskih specifikacija, ako se takve specifikacije primjenjuju ili
  3. c)nepotpunosti europskih specifikacija.
(3)Kada odluka iz stavka 1. ovoga članka proizlazi zbog nepotpunosti europskih specifikacija, Agencija primjenjuje jednu ili više sljedećih mjera:
  1. a)djelomično ili potpuno povlačenje specifikacija iz službenog glasila u kojima su navedene ili
  2. b)ako odgovarajuća specifikacija predstavlja usklađenu normu, tada se ta norma ograničava ili povlači u smislu članka 11. Uredbe (EU) br. 1025/2012.
(4)Kada Agencija utvrdi da sastavni dio interoperabilnosti za koji postoji »EZ« izjava o sukladnosti nije sukladan s osnovnim zahtjevima, poduzet će odgovarajuće zakonske mjere protiv onoga tko je sastavio izjavu o sukladnosti te o tome obavijestiti Europsku komisiju i ostale države članice Europske unije.
(5)Kada Agencija ustanovi da je »EZ« izjava o sukladnosti nepropisno sastavljena, ona poduzima odgovarajuće mjere kako bi se zabranilo stavljanje sastavnih dijelova interoperabilnosti na tržište.
(6)Prilikom utvrđene nesukladnosti iz stavka
  1. ovoga članka proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik dužni su iznova uspostaviti sukladnost sastavnog dijela interoperabilnosti i pritom se pridržavati odredbi ovoga Zakona. VIII. PODSUSTAVI Članak
  2. Slobodno kretanje podsustava
(1)Uz odredbe ovoga Zakona o stavljanju na tržište i puštanju u uporabu te primjenu ostalih propisa (iz područja gradnje, zaštite okoliša i ostalih), strukturni podsustavi koji su dio željezničkog sustava i koji ispunjavaju osnovne zahtjeve mogu se bez zabrane i ograničenja graditi, puštati u uporabu i koristiti na teritoriju Republike Hrvatske.
(2)U smislu stavka 1. ovoga članka priznaju se pregledi koji su već obavljeni:
  1. a)u okviru postupka koji vodi do sastavljanja »EZ« izjave o provjeri ili
  2. b)u ostalim državama članicama Europske unije radi provjere sukladnosti s istovjetnim zahtjevima u istovjetnim uvjetima rada. Članak 55. Sukladnost s TSI-ima i nacionalnim pravilima
(1)Smatra se da su strukturni podsustavi koji su obuhvaćeni »EZ« izjavom o provjeri izdanom upućivanjem na TSI-e u skladu s člankom
  1. i člankom
  2. stavcima 1.,
  3. i
  4. ovoga Zakona ili izjavom o provjeri izdanom upućivanjem na nacionalna pravila u skladu s člankom
  5. stavcima
  6. i
  7. ovoga Zakona odnosno koji su obuhvaćeni objema izjavama, interoperabilni i sukladni s odgovarajućim osnovnim zahtjevima.
(2)Nacionalna pravila za provedbu osnovnih zahtjeva i, prema potrebi, prihvatljivi nacionalni načini osiguravanja usklađenosti primjenjuju se u sljedećim slučajevima:
  1. a)ako TSI-i ne obuhvaćaju ili ne obuhvaćaju u potpunosti određene dijelove koji odgovaraju osnovnim zahtjevima, uključujući otvorena pitanja
  2. b)ako se ne primjenjuje jedan ili više TSI-a ili njihovi dijelovi u skladu s člankom 38. ovoga Zakona
  3. c)ako poseban slučaj zahtijeva primjenu tehničkih pravila koja nisu uključena u odgovarajući TSI
  4. d)nacionalna pravila koja se koriste za određivanje postojećih sustava, čija je svrha ograničena na ocjenjivanje tehničke usklađenosti vozila s mrežom
  5. e)mreže i vozila koja nisu obuhvaćena TSI-ima ili
  6. f)kao nužnu privremenu preventivnu mjeru, posebno nakon nesreće. Članak 56. Odobrenje za puštanje u uporabu infrastrukturnih podsustava
(1)Upravitelj infrastrukture u okviru sustava upravljanja sigurnošću uspostavlja pravila o puštanju u uporabu infrastrukturnih podsustava u skladu s odgovornošću za nadzor rizika te u skladu sa zajedničkim sigurnosnim metodama za vrednovanje i procjenu rizika i za ocjenjivanje sukladnosti sa zahtjevima iz uvjerenja o sigurnosti.
(2)Upravitelj infrastrukture mora za svaki infrastrukturni podsustav koji se nalazi ili se koristi na teritoriju Republike Hrvatske prije puštanja u uporabu imati odobrenje za puštanje u uporabu koje izdaje Agencija.
(3)Odredbe o izdavanju odobrenja za puštanje u uporabu podsustava odnose se i na dijelove podsustava.
(4)Infrastrukturni podsustavi puštaju se u uporabu samo ako su projektirani, izgrađeni i ugrađeni tako da pri uključivanju u željeznički sustav ispunjavaju osnovne zahtjeve i ako je za te podsustave izdano odgovarajuće odobrenje u skladu s ovim člankom.
(5)Agencija je dužna na svojoj mrežnoj stranici javno objaviti smjernice za podnošenje zahtjeva za izdavanje odobrenja iz ovoga članka u kojem će opisati postupak izdavanja, navesti zahtjeve koje je potrebno ispuniti za izdavanje i navesti dokumentaciju koju je potrebno priložiti zahtjevu.
(6)Smjernice iz stavka 5. ovoga članka stavljaju se na raspolaganje podnositeljima zahtjeva bez naknade.
(7)Podnositelj zahtjeva podnosi Agenciji zahtjev za odobrenje za puštanje u uporabu infrastrukturnih podsustava, uz koji prilaže dokaze o:
  1. a)»EZ« izjavama o provjeri
  2. b)tehničkoj kompatibilnosti podsustava sa sustavom u koji se integriraju, utvrđenoj na temelju odgovarajućih TSI-a, nacionalnih pravila i registara
  3. c)sigurnoj integraciji podsustava, utvrđenoj na temelju odgovarajućih TSI-a, nacionalnih pravila te zajedničkih sigurnosnih metoda i
  4. d)pozitivnoj odluci Agencije Europske unije za željeznice izdanoj u skladu s člankom 59. ovoga Zakona u slučaju prometno-upravljačkih i signalno-sigurnosnih podsustava na pruzi koji obuhvaćaju opremu Europskog sustava upravljanja i nadzora vlakova (ETCS) i/ili Globalnog sustava pokretnih komunikacija za željeznički promet (GSM-R) te usklađenosti s rezultatima postupka u smislu članka 30. stavka 2. Uredbe (EU) 2016/796, a u slučaju promjene nacrta specifikacija natječaja ili opisa predviđenih tehničkih rješenja koja su izrađena nakon te pozitivne odluke.
(8)U roku od 30 dana od primitka zahtjeva podnositelja Agencija obavješćuje podnositelja zahtjeva da je dokumentacija potpuna ili traži potrebne dodatne informacije, za čije pružanje određuje razuman rok.
(9)Agencija provjerava i potvrđuje potpunost, ispravnost i dosljednost dokumentacije i, u slučaju pružne opreme ERTMS-a, usklađenost s pozitivnom odlukom Agencije Europske unije za željeznicu, izdanom u skladu s člankom 59. ovoga Zakona i, prema potrebi, usklađenost s rezultatom postupka u smislu članka 30. stavka 2. Uredbe (EU) 2016/796.
(10)Nakon potvrde iz stavka 9. ovoga članka Agencija izdaje rješenje o odobrenju za puštanje u uporabu infrastrukturnih podsustava ili obavješćuje podnositelja zahtjeva o svojoj negativnoj odluci u unaprijed utvrđenom, razumnom roku, a u svakom slučaju u roku od najduže 60 dana od primitka svih potrebnih informacija.
(11)Postupak za izdavanje odobrenja za puštanje u uporabu infrastrukturnog podsustava može se voditi prije, nakon ili usporedno s postupcima koji se vode u skladu s propisom kojim se uređuje područje gradnje. Članak 57. Postupak izdavanja odobrenja za puštanje u uporabu infrastrukturnog podsustava
(1)Agencija će rješenje o podnesenom zahtjevu za izdavanje odobrenja za puštanje u uporabu infrastrukturnog podsustava donijeti u roku od najduže 60 dana od dostave potpunog zahtjeva.
(2)Odluka Agencije kojom se odbija zahtjev za odobrenje za puštanje u uporabu infrastrukturnih podsustava mora biti valjano obrazložena.
(3)Podnositelj zahtjeva može, u roku od 30 dana od primitka negativne odluke, Agenciji podnijeti obrazloženi zahtjev da preispita svoju odluku.
(4)Agencija je dužna, u roku od dva mjeseca od dana primitka zahtjeva za preispitivanje, potvrditi ili opozvati svoju odluku.
(5)Ako Agencija potvrdi svoju negativnu odluku, podnositelj zahtjeva može pokrenuti upravni spor. Članak 58. Obnova ili modernizacija postojećih infrastrukturnih podsustava
(1)U slučaju obnove ili modernizacije postojećih podsustava, podnositelj zahtjeva šalje dokumentaciju Agenciji u kojoj opisuje projekt.
(2)U roku od 30 dana od primitka zahtjeva podnositelja, Agencija obavješćuje podnositelja zahtjeva da je dokumentacija potpuna ili traži potrebne dodatne informacije, za čije pružanje određuje razuman rok.
(3)Agencija, a u slučaju pružnih projekata ERTMS-a i u bliskoj suradnji s Agencijom Europske unije za željeznice, ispituje dokumentaciju i odlučuje je li potrebno novo odobrenje za puštanje u uporabu, i to na temelju sljedećih kriterija:
  1. a)predviđeni radovi mogli bi imati negativan učinak na ukupnu razinu sigurnosti određenog podsustava
  2. b)to zahtijevaju odgovarajući TSI-i
  3. c)to zahtijevaju nacionalni planovi provedbe koje su utvrdile države članice Europske unije ili
  4. d)izmijenjene su vrijednosti parametara na temelju kojih je već dodijeljeno odobrenje.
(4)Agencija donosi rješenje u unaprijed utvrđenom, razumnom roku, a u svakom slučaju u roku od najduže 60 dana od primitka svih potrebnih informacija. Članak 59. Usklađena provedba ERTMS-a
(1)Podnositelj zahtjeva za odobrenje ERTMS-a je fizička ili pravna osoba koja zahtijeva odluku Agencije Europske u

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.