📄 Tekst zakona
Zakon o sigurnosti prometa na cestama
Upute za korištenje
Elektronička pošta
Početna stranica
Zakon o sigurnosti prometa na cestama
NN 20/1990 (4.5.1990.), Zakon o sigurnosti prometa na cestama
SABOR SOCIJALISTIČKE REPUBLIKE HTVATSKE
Na temelju člana 389. Ustava Socijalističke Republike Hrvatske, donosim
UKAZ
o proglašenju Zakona o sigurnosti prometa na cestama
Proglašava se Zakon o sigurnosti prometa na cestama koji je Sabor Socijalističke
Republike Hrvatske donio na sjednicama Vijeća udruženog rada 26. travnja,
Vijeća općina 26. travnja i Društveno-političkog vijeća 26. travnja 1990.
godine.
Klasa: 011-01/90-01/64
Urbroj: 71-90-1
Zagreb, 9. svibnja 1990.
Predsjednik Predsjedništva SR Hrvatske
Ivo Latin, v. r.
ZAKON
o sigurnosti prometa na cestama
I. UVODNE ODREDBE
Član 1.
Ovim se zakonom uređuju mjere za sigurnost prometa, uvjeti i pravila
za sudjelovanje u prometu vozila, vozača i drugih sudionika te druge mjere
za sprečavanje i otklanjanje opasnosti u prometu na cestama određene Zakonom
o osnovama sigurnosti prometa na cestama, ovim zakonom i propisima donesenim
na temelju tih zakona.
Skupština općine odnosno skupština gradske zajednice općina ureduju
promet na području općine u skladu s odredbama ovog zakona, Zakona o osnovama
sigurnosti prometa na cestama i drugim propisima.
Član 2.
Kontrolu i fizičko reguliranje prometa, kontrolu vozila, vozača i drugih
sudionika u prometu na cestama neposredno obavljaju ovlaštene službene
osobe unutrašnjih poslova (u daljem tekstu: ovlaštene službene osobe).
Na području gdje se nalaze vojni objekti pri kretanju vojnih jedinica
i vozila promet na cestama mogu regulirati vojne osobe koje odredi nadležni
vojni organ, u opsegu i na način kojim se jamči sigurnost prometa.
Kontrolu parkiranja vozila na mjestima na kojima je parkiranje vremenski
ograničeno obavljaju organizacije određene odlukom skupštine općine odnusno
gradske zajednice općina.
Radnici organizacije iz stava 3. ovoga člana u obavljanju kontrole parkiranja
vozila dužni su nositi propisanu oznaku.
Republički organ uprave nadležan za komunalne poslove propisat će oblik,
sadržaj i način nošenja oznake ovlaštenih osoba iz stava 4. ovoga člana.
Član 3.
Pojedini izrazi u ovom zakonu imaju značenje:
1. "radni stroj" je vozilo na motorni pogon, osim motornih
vozila, traktora, motokultivatora i bicikla s motorom koje je prvenstveno
namijenjeno za obavljanje određenih radova vlastitim uređajima i opremom
i koje prema konstrukcijskim osobinama ne može razvijati brzinu kretanja
veću od 30 km na sat (kombajn, valjak, grejder, kosilica, kopač rovova
i sl.).
2. "motokultivator" je vozilo na motorni pogon s jednom ili
dvije osovine i pogonskim motorom do 12 KW, konstruirano da vuče potiskuje
ili nosi oruđe za razne privredne radove, odnosno služi za pogon takvih
oruđa ili za vuću priključnih vozila prilagođenih motokultivatoru.
3. "stajalište tramvaja" dio je površine ceste namijenjen
zaustavljanju tramvaja radi ulaska i izlaska putnika koji je obilježen
prometnim znakom.
4. "autobusno stajalište" dio je površine ceste namijenjen
zaustavljanju autobusa radi ulaska i izlaska putnika koji je obilježen
prometnim znakom.
5. "traktorski prikljućak" je zamjenjivo oruđe za vršenje
poljoprivrednih i ostalih radova koji vuće, gura ili nosi traktor.
6. Izrazi propisani Zakonom o prijevozu u cestovnom prometu analogno
se primjenjuju u ovom zakonu.
II. PRAVILA PROMETA
1. Uključivanje u promet
Član 4.
Vozač autobusa ili teretnog motornog vozila, kada se vožnjom unatrag
uključuje u promet iz dvorišta, garaže ili druge površine, ako mu je vidik
zaklonjen ili mu je vidljivost znatno smanjena zbog vremenskih ili drugih
prilika, dužan je na mjestu na kojem se uključuje u promet postaviti sposobnu
osobu stariju od 14 godina, koja će podizanjem crvene zastavice ili crvene
tkanine dati znak sudionicima u prometu koji nailaze da se zaustave i tako
osigurati uključivanje u promet bez opasnosti.
Sudionici u prometu kojima je prema stavu 1. ovoga člana podignutom
crvenom zastavicom ili crvenom tkaninom dan znak da stanu dužni su se zaustaviti
i omogućiti siguran izlazak na cestu vozila koje se uključuje u promet.
Član 5.
Pri uključivanju u promet sa zemljanog puta ili druge puvršine na cestu
vozač je dužan skinuti blato s vozila i s kolnika na koji je nanio blato.
2. Kretanje vozila po cesti
Član 6.
Vozila koja se kreću sporije od tramvaja i drugih vozila koja se kreću
cestom po tramvajskim tračnicama ugrađenim uz rub kolnika moraju se kretaiti
na dovoljnom razmaku od tramvajskih tračnica da ne bi ometala kretanje
tramvaja i drugih vozila koja se kreću dijelom kolnika s ugrađenim tračnicama.
Kada se vozila kreću na način određen u stavu 1. ovoga člana, vozila
koja se kreću sporije pretječu se s njihove desnne strane.
Član 7.
Autobusi koji prevoze djecu i specijalna vozila koja prevoze opasne
tvari na prelazima ceste preko željezničke pruge u istoj razini koji se
nalaze na lokalnim cestama, ne smiju prelaziti preko željezničke pruge
ako nema uređaja za zatvaranje prometa ni uređaja za davanje znakova za
piribližavanje vlaka.
3. Zaustavljanje i parkiranje
Član 8.
Skupština općine odnosno skupštna grradske zajednice općina gdje za
to postoji potreba, odlukom će propisati zaustavljanje i parkiranje invalidskih
vozila u skladu s odredbama ovoga zakona i usigurati prostor za parkiranje
tih Vozila
Član 9.
Ovlaštena službena osoba odredit će da se vozilo premjesti na drugo
mjesto ako je zaustavljeno ili parkirano:
1. na obilježenom pješačkom prijelazu;
2. na prijelazu ceste preko željezničke ili tramvajske pruge u razini;
3. na željezničkoj ili tramvajskoj pruzi ili u blizini tih pruga ako
se time sprečava promet vozila koja se kreću tračnicama, kao i na obilježenom
stajalištu tramvaja;
4. na raskršću;
5. u tunelu, na mostu, u podvožnjaku i na nadvožnjaku te na dijelu ceste
preko mosta i nadvožnjaka;
6. na dijelu ceste u blizini vrha prevoza i u zavoju gdje je preglednost
nedovoljna i gdje se vozilo ne bi moglo obići bez opasnosti;
7. na dijelu javne ceste gdje je širina slobodnog prolaza od zaustavljenog
ili parkiranog vozila do pune uzdužne crte na kolniku ili do suprotnog
ruba kolnika ili do neke zapreke na cesti manja od tri metra;
8. na mjestu na kojem vozilo zaklanja postavljeni prometni znak ili
uređaj za davanje svjetlosnih prometnih znakova;
9. na biciklistićkoj stazi ili na prijelazu biciklističke staze preko
kolnika;
10. iznad priključka na hidrant;
11. na obilježenom autobusnom stajalištu;
12. u pješačkoj zoni.
Ovlaštena službena osoba odredit će da se vozilo premjesti na drugo
mjesto i u svim drugim slučajevima kada je zaustavljeno ili parkirano na
mjestu na kojem ugrožalva sigurnost prometa ili ometa normalan tok prometa.
Član 10.
Pri određivanju da se vozilo premjesti na drugo mjesto u slučajevima
iz člana 9. stava 2. ovoga zakona, ovlaštena službena osoba dužna je voditi
računa u okolnostima slučaja, a osobito da li i u kojoj mjeri zaustavljeno
ili parkirano vozilo ugrožava sigurnust ili ometa normalan tok prometa.
Član 11.
Troškove premještanja vozila u slučajevima iz člana 9. ovoga zakona
snosi vlasnik odnosno korisnik vozila.
Visinu troškova premještanja vozila utvrđuje nadležni općinski organ
uprave.
Član 12.
Vozač koji na cesti ostavi vozilo na motorni pogon bez nadzor mora poduzeti
sve potrebne mjere kojima se sprečava da neovlaštene osobe stave vozilo
u pokret, a naročito:
1. prekinuti rad motora i uzeti sa sobom ključ kojim se motor stavlja
u rad;
2. postaviti uređaj za osiguranje vozila od krađe u položaj kojim se
sprečava pokretanje vozila, ako vozilo mora imati takav uređaj;
3. zatvoriti sve prozore na kabini i karoseriji vozila;
4. zaključati brave na svim vratima vozila i ključeve uzeti sa sobom;
Član 13.
Poduzeće ili druga pravna osoba koja je zbog radova na cesti ili iz
drugih razloga (odroni, klizišta, snježni zapusi i dr.) prinuđena organizirati
naizmjenično propuštanje vozila iz suprotnih smjerova jednim prometnim
trakom, regulira ovo propuštanje postavljanjem privremenih uređaja za davanje
svjetlosnih prometnih znakova na krajnjim točkama dionice ceste na kojoj
se izvode radovi.
Ako je dionica ceste kraća i pregledna na čitavoj svojoj dužini, a radovi
kratko traju, naizmjenično propuštanje vozila mogu regulirati za to određene
osobe, i to naizmjeničnim dizanjem i spuštanjem crvene i zelene zastavice
ili postavljanjem crvene ili zelene ploče okruglog oblika ili davanjem
drugih znakova.
Ako se naizmjenično propuštanje vozila regulira pomoću crvene i zelene
zastavice, odnosno crvene ili zelene ploče, prolaz imaju vozila koja nailaze
na podignutu zelenu zastavicu odnosno postavljenu zelenu ploču. Vozila
koja nailaze na podignutu crvenu zastavicu odnosno pustavljenu crvenu ploču
nemaju pravo prolaza.
4. Promet bicikla, bicikla s motorom i motocikla
Član 14.
Biciklom i biciklom s motorom na cesti ne smije upravljati osoba koja
za to nije osposobljena ni osoba koja nije navršila 14 godina.
Biciklom na cesti smije upravljati dijete koje je navršilo sedam godina
ako ga prati osoba koja je navršila 16 godina.
Djeca koja su u školama osposobljena za upravljanje biciklom i za to
im je izdana potvrda smiju samostalno upravljati biciklom na cesti.
Član 15.
U prometu na cesti biciklom i biciklom s motorom smije se vući prikolicu
s dva kotača pričvršćenu tako da je osigurana stabilnost vozila. Prikolica
ne smije biti šira od 80 cm ni teža s teretom od 20 kg, a na stražnjnj
strani rnora imati dva katadioptera (reflektirajuće tvari) propisana za
prlključno vozilo.
Na prikolicama iz stava 1 ovoga člana i u tovarnom sanduku tricikla
i tricikla s motorom ne smije se prevoziti osobe.
Član 16.
Na biciklu, biciklu s motorom, triciklu, triciklu s motorom i motociklu
ne smije se prevoziti predmete šire od 5,0 cm sa svake strane vozila.
Na prikolici bicikla i bicikla s motorom ne smije se prevoziti predmete
šire od 80 cm.
Član 17.
Vozač bicikla, bicikla s motorom, tricikla, tricikla s motorom i motocikla
ne smije prevoziti osobu koja je plod utjecajem alkohola.
5. Promet zaprežnih vozila
Član 18.
Na magistralnoj i regionalnoj cesti zaprežnim vozilom ne smije upravljati
osoba koja nije navršila 16 godina, a na ostalim cestama osoba koja nije
navršila 10 godina.
Član 19.
Vozač zaprežnog vozila mora za vrijeme vožnje na cesti upravljati zapregom
tako da drži uzde u rukama ili da zapregu vodi hodajući pokraj ili ispred
nje.
Vozač zaprežnog vozila mora voditi zapregu:
1. na nepreglednom i neosiguranom prijelazu ceste preko željezničke
pruge;
2. pri prijelazu preko magistralne i regionalne ceste;
3. pri uključivanju u promet iz dvorišta ili s druge površine kada mu
je vidik zaklonjen ili je vidljivost znatno smanjena zbog vremenskih ili
drugih prllika;
4. pri uključivanju u promet kada prelazi preko površine izgrađene za
kretanje pješaka ili biciklističke staze.
Član 20.
U prometu na cesti u zaprežno vozilo smiju se upregnuti najviše dvije
zaprege jedna iza druge.
Ako u prometu na cesti zaprežno vozilo vuku dvije zaprege vozač mora
imati pratioca.
Zapregom u prometu na cesti smije se vući samo jedno
vozilo.
Za zaprežno vozilo u prometu na cesti smije se privezati samo jedno
grlo stoke sa stražnje desne strane.
6. Promet zaprežnih vozila koje vuče traktor
Član 21.
U prometu na cesti traktorom se smije vući samo jedno zaprežno vozilo
koje je posebno preuređeno za traktorsku vuču, ako se tim vozilom prevoze
poljoprivredni proizvodi ili obavljaju drugi radovi.
Zaprežno vozilo koje vuče traktor u prometu na cesti mora imati kotače
sa pumpanim, spužvastim ili sličnim gumama.
Zaprežno vozilo koje vuče traktor u prometu na cesti mora biti priključeno
traktoru pomoću krute zglobne veze tako da je u toku vožnje osigurana stabilnost
oba vozila i onemogućeno njihovo razdvajanje.
Član 22.
Zaprežno vozilo koje vuče traktor u prometu na cesti mora imati na stražnjoj
strani pozicijska svjetla i smjerokaze.
Ako traktor koji vuće zaprežno vozilo na ravnoj cesti može razviti brzinu
kretanja veću od 20 km na sat, zaprežno vozilo mora imati uređaj za zaustavljanje
i stop svjetla.
Pozicijska svjetla. smjerokazi i stop-svjetla iz stava 1. i 2. ovoga
člana moraju odgovarati propisima za motorna i priključna vozila i biti
postavljena prema tim propisima.
Član 23.
Ukupna masa zaprežnog vozila knje vuče traktor u prometu na cesti ne
smije biti veća od 3.000 kg, niti za više od 50% veća od ukupne mase traktora
koji ga vuče.
7. Promet radnih strojeva i motokultivatora
Član 24.
U prometu na cesti radnim strojem i motokultivatorom smije se vući samo
one priključke koji služe njihovoj namjeni.
Noću i danju za vrijeme smanjene vidljivosti radni stroj i motokultivator
u prometu na cesti mora imati na prednjoj strani ispravna i upaljena oborena
svjetla za osvjetljavanje ceste, a na stražnjoj strani pozicijska svjetla
i katadioptere.
Radni stroj i motokultivator koji se na ravnoj cesti može kretati brzinom
većom od 20 km na sat mora imati stop-svjetla.
Svjetla za osvjetljavanje ceste, pozicijska svjetla, katadiopteri i
stop-svjetla iz stava 2 i 3. ovoga člana moraju odgovarati propisima za
motorna i priključna vozila i biti postavljena prema tim propisima.
Član 25.
Radni stroj i motokultivator u prometu na cesti mora imati ispravne
uređaje za upravljanje koji odgovaraju propisima i normativnima za takve
uređaje na motornim i priključnim vozilima.
Radni stroj i motokultivator u prometu na cesti mora imati uređaje za
zaustavljanje čija efikasrnost utvrđena prema propisima i normativima za
motorna i priključna vozila, mora biti: radne kočnice najmanje 25%, a pomoćne
kočnice najmanje 15% od propisanog koeficijenta kočenja.
Na radnom stroju i njegovom priključnom vozilu za vrijeme kretanja po
cesti smije se nalaziti vozač i pratilac.
Na motokultivatoru za vrijeme kretanja po cesti smije se nalaziti samo
vozač, a na priključnom vozilu motokultivatora smije se nalaziti najviše
tri osobe koje rade na utovaru ili istovaru tereta ili obavljaju druge
poslove.
8. Kretanje pješaka
Član 26.
Organizirana kolona pješaka ne smije biti duža od 50 metara, osim pogrebne
ili odobrene povorke ili vojne jedinice.
Kada se kolnikom kreće više organiziranih kolona pješaka razmak između
kolona mora biti najmanje 50 metara
Noću i danju za vrijeme smanjene vidljivosti kao i u drugim slučajevima
kada je to potrebno radi sigurnosti prometa pješaci koji se kreću kolnikom
u organiziranoj koloni, osim pogrebnih ili odobrenih povorki te vojnih
jedinica moraju se kretati u koloni po jedan.
Član 27.
Na kolniku je zabranjeno igranje, vnžnja dječjim biciklom, romobilom
i koturaljkama kao i sanjkanje, skijanje i slično osim ako je to dozvoljeno
odlukom skulpštine općine, odnosno gradske zajednice općina. U tom slučaju
na kolniku moraju biti postavljeni odgovarajući prometni znakovi o zabrani
ili ograničavanju prometa.
9. Prijevoz osoba vozilima
Član 28.
U vozilu na motorni pogon smije se prevoziti u prometu na cesti onoliko
osoba koliko je upisano u prometnoj dozvoli odnosno u potvrdi o registraciji.
Ako se u osobnom automobilu prevoze djeca, dvoje djece do deset goidina
života smatra se jednom osobom.
Član 29.
Vozač ne smije prevoziti osobe u zatvorenom prostoru vozila koje se
ne može otvoriti iznutra, osim u vozilima organa unutrašnjih poslova, oružanih
snaga i organa za izvršenje krivičnih i prekršajnih sankcija i to samo
za službene potrebe.
Član 30.
Za vrijeme kretanja, u vozilo se ne smije uskakati, iskakati iz vozila,
otvarati vrata, naginjati se izvan vozila i voziti se na vanjskim dijelovima
vozila ili na traktorskim priključcima.
Izuzetno na vanjskim dijelovima vozila mogu se voziti osobe koje obavljaju
poslove na vozilima vatrogasne službe, vozilima čistoće, elektrodispečerske
službe i komunalne djelatnosti ako su na tim vozilima ugrađeni platforma
za stajanje i držači.
Član 31.
Motornim ili priključnim vozilom za prijevoz putnika u javnom gradskom
prometu i autobusom kojim se obavlja prijevoz osoba za vlastite potrebe
u gradskom prometu, smije se prevoziti onoliko osoba koliko ima ugrađenih
sjedala i mjesta za stajanje.
U vozilima iz stava 1. ovoga člana moraju biti ugrađeni držači za osobe
koje se prevoze stojeći.
Vozilima iz stava 1. ovoga člana na relacijama u prigradskom linijskom
cestovnom prometu smije se uz odobrenje prevoziti onoliko osoba koliko
ima ugrađenih sjedala i mjesta za stajanje
Rješenje o odobrenju prijevoza (u daljem tekstu: odobrenje) iz stava
3. ovoga člana izdaje republički organ uprave nadležan za poslove prometa.
Broj sjedala i mjesta za stajanje u vozilima iz stava 1 i 3. ovoga člana
utvrrđuje se i upisuje u prometnu dozvolu na osnovi tehničkih podataka
proizvođača odnosno potvrde o ispitivanju vozila. Broj sjedala i mjesta
za stajanje mora biti istaknut na vidnom mjestu vozila.
Član 32.
Na teretnom motornom vozilu u prostoru za smještaj tereta ili na priključnom
vozilu koje vuče traktor može se prevoziti najviše pet osoba koje rade
na utovaru ili istovaru tereta ili obavljaju druge radove.
Osobe koje nisu navršile 14 godina smiju se prevoziti na vozilima iz
stava 1. ovoga člana samo uz pratnju punoljetne osobe.
Član 33.
Na teretnom motornom vozilu u prostoru za smještaj tereta ili na priključnom
vozilu koje vuče traktor može se uz odobrenje, prevoziti više od pet osoba
koje rade na utovaru ili istovaru tereta ili obavljaju druge radove, radnike
od mjesta stanovanja do mjesta rada i obratno te od jednog mjesta rada
na drugo.
Prijevoz osoba na vozilima iz stava 1. ovoga člana može se odobriti
i u drugim opravdanim slučajevima.
Član 34.
Teretno motorno vozilo kojim se prevoze osobe u prostoru za smještaj
tereta, uz odobrenje, mora imati sjedala pričvršćena za pod karoserije
široka najmanje 5 cm, stranicu na stražnjoj strani karoserije visoku najmanje
120 cm, čvrst vanjski naslon visok najmanje 120 cm na stražnjim sjedalima
i na sjedalima uzduž ruba karoserije ako su njezine stranice niže od 120
cm, nosač cerade i ceradu sa dva otvora za prozračivanje, jedan na prednjoj
a drugi na strražnjoj strani, te stepenice za ulazak i izlazak osoba.
Član 35.
Kada se teretnim motornim vozilom u prostoru za smještaj tereta ili
priključnim vozilom koje vuče traktor, uz odobrenje. prevozi više od pet
osoba, tehničku ispravnost tih vozila i broj osoba koje se može prevoziti
utvrđuje stanica za tehnički pregled vozila.
Član 36.
Odobrenje iz člana 33. ovoga zakona izdaje sekretarijat za unutrašnje
poslove odnosno stanica javne sigurnosti na čijem području prijevoz počinje.
Odobrenje nije potrebno kada se prijevoz obavlja radi pružanja hitne
pomoći pri spašavanju ljudi i imovine u elemetnarnim nepogodama.
Član 37.
Odobrenje iz člana 36. ovoga zakona sadrži podatke o vozilu i vozaču,
broj osoba koje se može prevoziti, cesti kojom će se vozilo kretati te
rok važenja odobrenja.
Odobrenje iz stava 1. ovoga člana važi najdulje šest mjeseci. Vozač
mora imati kod sebe odobrenje i pokazati ga na zahtjev ovlaštene službene
osobe.
Član 38.
Kada se u prometu na cesti priključnim vozilom koje vuče traktor u prostoru
za smještaj tereta prevoze osobe, traktor se ne smije kretati brzinom većom
od 25 km na sat.
Član 39.
U prometu na cesti zabranjeno je prevoziti osobe:
1. teretnim motornim vozilom koje nema stranice na karoseriji;
2. vozilom s automatskim istovarivačem;
3. priključnim vozilom za prijevoz tereta koje vuče teretno motorno
vozilo;
4. prijevoznom stambenom prikolicom (kamp-prikolica) koju vuče vozilo
na motorni pogon;
5. priključnim vozilom koje vuče traktor, kada traktor vuče više od
jednog priključnog vozila.
Član 40.
Osobe koje se prevoze teretnim motornim vozilom u prostoru za smještaj
tereta i priključnim vozilom koje vuče traktor ili motokultivator ne smiju
stajati u vozilu, sjediti na stranicama vozila, na nestabilnom teretu ili
na teretu koji prelazi visinu stranica vozila.
Član 41.
Kada se teretnim motornim vozilom u prostoru za smještaj tereta ili
priključnim vozilom koje vuče traktor, uz odobrenje, prevozi više od pet
osoba, vozilom smije upravljati vozač koji je najmanje tri godine upravljao
takvim vozilom.
10. Gonjenje stoke
Član 42.
Stoku u stadu, krdu ili pojedino grlo ne smije cestom goniti ili voditi
osoba koja, s obzirom na uzrast i sposobnost ne može nadzirati stoku i
poduzimati potrebne radnje da se izbjegne opasnost.
Član 43.
Na magistralnim cestama ne smije se goniti stoka. Na magistralnim cestama
osoba koja je navršila 16 godina smije voditi vezana najviše dva grla stoke
i kretati se krajnjom desnom stranom kolnika.
Član 44.
Na regionalnim i lokalnim cestama gonjenje stoke u stadu ili krdu mora
nadzirati dovoljan broj gonića. Gonići su dužni stado ili krdo nadzirati
i ravnati tako da se ne ugrožava i u što manjoj mjeri ometa promet.
Veći broj stoke na javnoj cesti gonići moraju goniti u grupama koje
ne smiju biti duže od 50 metara, a izmedu njih mora biti razmak najmanje
50 metara.
Na regionalnim i lokalnim cestama stoku ne smije goniti niti voditi
osoba koja nije navršila 10 godina.
Član 45.
Preko ceste gdje nema izgrađenih ili određenih prijelaza, stoka se smije
goniti ili voditi samo na preglednom dijelu ceste.
Prelaženje stoke u stadu ili krdu preko magistralne ili regionalne ceste
moraju osiguravati najmanje dva gonića koji se nalaze s jedne i s druge
strane prijelaza.
Kada se stoka goni noću preko magistralne ili regionalne ceste gonići
moraju nositi svjetiljke s crvenim svjetlom koje mora biti jasno vidljivo
drugim sudionicima u prometu na udaljenosti najmanje 150 metara.
11. Pokusne vožnje
Član 46.
Za pokusne vožnje pri kojima se, radi ispitivanja svojstava proizvedenih
ili preinačenih vozila na motorni pogon mora odstupati od pojedinih odredaba
propisa o sigurnosti prometa na cestama, potrebno je odobrenje.
Odobrenje iz stava 1. ovoga člana izdaje sekretarijat za unutrašnje
poslove odnosno stanica javne sigurnosti na čijem području vožnja počinje.
U odobrenje za pokusnu vožnju određuje se koje mjere osiguranja organizator
mora poduzeti o svom trošku te naznačuje osobe koje se moraju nalaziti
u vozilu za vrijeme pokusne vožnje.
III. SPORTSKE I DRUGE PRIREDBE ILI AKTIVNOSTI NA CESTAMA
Član 47.
Sportske ili druge priredbe ili aktivnosti na cesti ne smiju se održavati
bez odobrenja. Odobrenje izdaje sekretarijat za unutrašnje poslove odnosno
stanica javne sigurnosti na čijem području se održava priredba ili obavlja
aktivnost.
Ako se sportska ili druga priredba održava ili aktivnost obavlja na
cesti na području dviju ili više općina odobrenje izdaje sekretarijat za
unutrašnje poslove na čijem području priredba odnosno aktivnost počinje.
Ako se radi održavanja priredbe ili obavljanja aktivnosti na cesti zabranjuje
promet, odobrenje se izdaje uz prethodnu suglasnost organa uprave nadležnog
za poslove cestovnog prometa općine na čijem području se promet zabranjuje.
Izuzetno od odredbe stava 1. ovoga člana za sportske ili druge priredbe
ili aktivnosti na cesti koje se održavaju u uvjetima normalnog odvijanja
prometa nije potrebno odobrenje.
Član 48.
U slučaju iz stava 3. člana 47. ovoga zakona ako za ruge sudionike u
prometu nije osigurana drzga cesta, zahtjev ća se odbiti.
Izuzetno od odredbe iz stava 1. ovoga člana održavanje automobilske,
motociklističke ili biciklističke utrke na cesti može se odobriti i kad
u određenom cestovnom pravcu nema zaobilazne ceste (brdske utrke i dr.)
ali samo u vrijeme kada se tom cestom drugi sudionici u prometu najmanje
kreću. U tom se slučaju promet može zabraniti najviše dva sata.
Član 49.
Zahtjev za izdavanje odobrenja posnosi se nadležnom organu najkasnije
15 dana prije održavanja sportske i druge priredbe ili obavljanja aktivnosti.
Zahtjev za izdavanje odobrenja sadrži naziv i adresu organizatora, vrijeme
održavanja, mjesto i cestu gdje će se priredba održati ili aktivnost obaviti
te mjere koje organizator predviđa za osiguranje sudionika i gledalaca
na priredbi odnosno aktivnosti.
Uz zahtjev za izdavanje odobrenja mora priložiti program priredbe odnosno
aktivnosti, pravila natjecanja i suglasnost organizacije za održavanje
ceste s održavanjem priredbe odnosno aktivnosti.
Član 50.
Zahtjev za održavanje sportske ili druge priredbe ili za obavljanje
aktivnosti na cesti odbit će se ako organizator, prema ocjeni nadležnog
organa za unutrašnje poslove, nije u stanju provesti odgovarajuće mjere
za sigurnost sudionika i gledalaca.
Ako bi zbog održavanja sportske ili druge priredbe ili obavljanja aktivnosti
na cesti trebalo obustaviti promet važnijim prometnim pravcima ili bi se
priredbom odnosno aktivnošću ugrožavalo ili ometalo promet na cesti, sekretarijat
za unutrašnje poslove odnosno stanica javne sigurnosti može odbiti zahtjev
za izdavanje odobrenja.
Član 51.
U odobrenju za održavanje sportske ili druge priredbe ili za obavljanje
aktivnosti na cesti određuju se mjere osiguranja koje organizator mora
poduzeti, a naročito mjere za sigurnost sudionika i gledalaca.
Kada se promet na cesti ograničava ili se zabranjuje radi održavanja
priredbe ili obavljanja aktivnosti, odobrenje sadrži i obavezu organizatora
o mjerama ograničavanja ili zabrane prometa obavijesti javnost putem sredstava
javnog informiranja, najkasnije 48 sati prije početka priredbe odnosno
aktivnosti.
Član 52.
Organizator ne smije početi s održavanjem sportske ili druge priredbe
ili s obavljanjem aktivnosti na cesti ako nisu poduzete sve mjere osiguranja
određene u odobrenju održavanja priredbe odnosno obavljanje aktivnosti
može se zabraniti.
Član 53.
Organizator je dužan prekinuti održavanje sportske ili druge priredbe
odnosno obavljanje aktivnosti na cesti:
1. ako su ugroženi sudionici ili gledaoci;
2. ako se u većoj mjeri ugroži javni red i mir;
3. ako nastupe okolnosti zbog kojih priredba odnosno aktivnost ne bi
bila odobrena;
4. ako organizator ne provodi određene mjere osiguranja;
5. ako to zahtjevaju drugi razlozi sigurnosti.
Ako organizator ne prekine priredbu odnosno aktivnost u slučajevima
iz stava 1. ovoga člana sekretarijat za unutrašnje poslove odnosno stanica
javne sigurnosti naredit će organizatoru da priredbu odnosno aktivnost
prekine i poduzeti će potrebne mjere da se naredba izvrši.
Član 54.
Natjecatelje na sportskoj priredbi na cesti mogu pratiti samo vozila
označena posebnim znakom koji utvrdi organirator priredbe. Primjerak znaka
organizator je dužan
dostaviti sekretarijatu za unutrašnje poslove odnosno stanici javne
sigurnosti koji je odobrio održavanje priredbe najkasnije tri dana prije
početka priredbe.
Član 55.
Nakon završetka sportske ili druge priredbe odnosno aktivnosti na cesti
organizator je dužan odmah:
1. ukloniti sa ceste sve prometne znakove i druge oznake, uređaje, predmete
i objekte koji su postavljeni radi održavanja priredbe odnosno obavljanja
aktivnosti;
2. postaviti na cesti sve prometne znakove i druge oznake, predmete
i objekte koji su bili uklonjeni radi održavanja priredbe odnosno obavljanja
aktivnosti;
3. popraviti i dovesti u prvobitno stanje cestu i cestovne objekte ako
su oštećeni pri održavanju priredbe odnosno obavljanju aktivnosti.
Ako organlzator priredbe odnosno aktivnosti ne postupi prema točki 1.
i 2. stava 1. ovoga člana sekretarijat za unutrašnje poslove odnosno stanica
javne sigurnosti poduzet će odgovarajuće mjere da se o trošku organizatora
priredbe odnosno aktivnosti uklone odnosno postave prometni znakovi i druge
oznake, predmeti i objekti na cesti.
Troškove uklanjanja i postavljanja prometnih znakova i drugih oznaka,
predmeta i objekata na cesti kao i troškove popravka oštećenja ceste i
cestovnih objekata koji su nastali održavanjem priredbe odnosno obavljanjem
aktivnosti na cesti snosi organizator priredbe odnosno aktivnosti.
IV OGRANIČENJE PROMETA
Član 56.
Republički sekretarijat za unutrašnje poslove, u suglasnosti s republičkim
organom nadležnim za poslove cestovnog prometa, može na određenoj javnoj
cesti ili dijelu javne ceste, u određene dane ili u određenom vremenskom
razmaku propisati zabranu ili ograničenje prometa svih ili pojedinih vrsta
vozila, ograničiti brzinu kretanja vozila ako su te zabrane ili ograničenja
neophodni radi sprečavanja ili uklanjanja opasnosti za sudionike u prometu
ili ako to zahtijevaju razlozi neometanog prometa odnosno ako se može opravdano
očekivati da će promet biti osobito velik ili otežan.
Republički sekretarijat za unutrašnje poslove, u suglasnosti s republičkim
organom uprave nadležnim za poslove cestovnog prometa, propisat će kada
se smatra da postoje zimski uvjeti na cestama, vrstu vozila kojima je zabranjen
ili ograničen promet te način upotrebe zimske opreme na vozilima u zimskim
uvjetima.
Zabrane ili ograničenja, u slučajevima iz stava 1. i 2. ovoga člana,
mogu se propisati nakon pribavljenog mišljenja Privredne komore Hrvatske
i Republičke zajednice za ceste Hrvatske.
Član 57.
U slučajevima kada to zahtijevaju razlozi sigurnosti i neometanog odvijanja
prometa ili razlozi održavanja javnog reda i mira, sekretarijat za unutrašnje
poslove odnosno stanica javne sigurnosti može zabraniti promet ili odrediti
posebno ograničenje prometa na odredenim cestama i dijelovima cesta za
vrijeme dok postoje razlozi zbog kojih se poduzimaju te mjere.
V. VOZAČI
1. Osposobljavanje kandidata za vozače
Član 58.
Osposobljavanje kandidata za vozače organizira se i provodi na način
i pod uvjetima utvrđenim zakonom i propisima donesenim na temelju zakona.
Član 59.
Osposobljavanje kandidata za vozače vozila na motorni pogon provode
poduzeća, organizacije udruženog rada usmjerenog obrazovanja, društvene
organizacije, udruženja građana i radnička i narodna sveučilišta (u daljem
tekstu: pravne osobe) ako ispunjavaju uvjete određene ovim zakonom i propisima
donesenim na temelju zakona.
Osposobljavanje kandidata za vozače iz nastavnog predmeta pružanja prve
pomoći u slučaju prometne nezgode obavljaju organizacije crvenog križa.
Član 60.
Pravne osobe iz člana 59. stava 1. ovoga zakona mogu provoditi osposobljavanje
osoba za vozače vozila na motorni pogon, ako:
1. je osiguran potreban broj stručnih radnika u radnom odnosu za uspješno
ostvarivanje nastavnih planova i programa osposobljavanja - prema planu
i godišnjem programu rada i ako
2. postoji potreban prostor, nastavna sredstva i pomagala te oprema
koja omogućuje nesmetano osposobljavanje kandidata za vozače.
Član 61.
Pravne osobe iz člana 59. ovoga zakona mogu započeti osposobljavanjem
kandidata za vozače kada republički organ uprave nadležan za poslove obrazovanja
donese rješenje o ispunjavanju propisanih uvjeta.
Član 62.
Osposobljavanje kandidata za vozače iz predmeta prometna i sigurnosna
pravila i upravljanje vozilom može realizirati osoba sa završenim najmanje
petim stupnjem stručne spreme za zanimanje vozač - instruktor.
Nastavu iz predmeta prometna i sigurnosna pravila može izvoditi i osoba
koja ima stručnu spremu VI i VII stupnja prometne, pravne ili odgojno-obrazovne
struke i položen vozački ispit i koja na posebnoj provjeri pokaže da je
ovladala sadržajem programa i metodikom nastave toga predmeta.
Nastavu iz predmeta pružanja prve pomoći osobama ozlijeđenim u prometnoj
nezgodi može izvoditi liječnik (doktor medicine) sa završenlm Vll stupnjem
stručne spreme.
Član 63.
Vozački ispiti provode se kod pravnih osoba iz člana 58 ovoga zakona
koje ispunjavaju prosturne, tehničke i materijalne uvjete za rad ispitne
komisije.
Uvjete iz stava 1. ovoga člana propisuje republički organ uprave nadležan
za poslove obrazovanja
Član 64.
Vozačke ispite provode komisije koje imenuje općinski organ uprave odnosno
gradske zajednice općina nadležan za poslove obrazovanja.
Odlukom o imenovanju pobliže se uređuju financciranje, obavljanje administrativnih
poslova te prava i obaveze članova ispitne komisije
U više općina može se imenavati zajednička ispitna komisija.
Član 65.
Vozač instruktor može osposobljavati kandidate za vozače vozila ako
ima za to dozvolu.
Dozvolu za vozača - instruktora izdaje organ za unutrašnje poslove koji
vozača - instruktora vodi u evidenciji vozača.
Dozvola za vozača - instruktora oduzet će se u slučajevima u kojma se
oduzima i vozačka dozvola.
Član 66.
Dozvola za vozača - instruktora neće se izdati osobi:
1. koja je u posljednjih pet godina osuđivana za teško djelo protiv
sigurnosti javnog prometa ili se protiv nje vodi krivični postupak za takvo
djelo;
2. koja nije duševno ili tjelesno sposobna za upravljanje vozilima one
kategorije za koju se izdaje dozvola.
Član 67.
U upravljanju vozilom vozač - instruktor smije osposobljavati kandidate
za vozaća vozila za koje ima dozvolu za vozaća - instruktora.
Član 68.
Osobe iz člana 62. stava 1. i 2. i 63. ovoga zakona koje izvode nastavu
i ispite dužne su pristupiti provjeri stručne osposobljenosti najmanje
jedanput u tri godine.
Provjeru stručne osposobljenosti iz stava 1. ovoga člana provodi organizacija
koju ovlasti republički organ uprave nadležan za poslove obrazovanja.
Član 69.
Nadzor nad radom pravnih osoba koje osposobljavaju kandidate za vozače
i ispitnih komisija koje provode vozačke ispite obavlja republički organ
uprave nadležan za poslove obrazovanja.
Član 70.
Republički organ uprave nadležan za poslove obrazovanja donijet će propise
o:
1. prostoru, nastavnim sredstvima, pomagalima i opremi koja omogućuje
nesmetano osposobljavanje osoba za vozače vozila pojedine kategorije;
2. razlozima, uvjetima i postupku utvrđivanja privremene ili trajne
zabrane obavljanja djelatnosti pravnih osoba koje osposobljavaju osobe
za vozače vozila pojedine kategorije;
3. uvjetima i načinu osposobljavanja osoba za vozače vozila pojedine
kategorije;
4. programu, sadržaju i načinu posebne provjere osoba iz člana 67. stav
2. ovoga zakona i uvjetima koje mora ispunjavati organizacija za provođenje
te provjere;
5. stupnju i profilu stručne spreme predsjednika i članova ispitne komisije
i drugim uvjetima za članove ispitne komisije, te uvjetima i načinu polaganja
vozačkog ispita;
6. evidenciji i dokumentaciji koju vode organizacije za osposobljavanje
kandidata za vozača i polaganje vozačkih ispita
Republićki organ uprave nadležan za poslove obrazovanja utvrdit će:
1. nastavni plan i program osposobljavanja osoba za vozače pojedinih
kategorija vozila, te popis nastavnih sredstava i pomagala za realizaciju
sadržaja programa osposobljavanja;
2. program vozačkog ispita za pojedine kategorije vozila;
3. program provjere poznavanja propisa i vještine upravljanja vozilom
za osobe kojima je izrečena takva zaštitna mjera
Republički sekretarijat za unutrašnje poslove propisat će ubrazac dozvole
za vozača - instruktora i način vođenja evidencije o izdanim dozvolama;
2. Uvjeti za upravljanje traktorom, tramvajem, radnim strojem, motokultivatorom
i biciklom s motorom
Član 71.
Traktorom u prometu na cesti smije upravljati osoba koja ima dozvolu
za upravljanje traktorom ili vozačku dozvolu za upravljanje motornim vozilom
B, C ili D kategorije.
Član 72.
Dozvola za upravljanje traktorom izdat će se osobi koja ispunjava ove
uvjete:
1. da je navršila 16 godina života;
2. da je duševno i tjelesno sposobna za upravljanje traktorom;
3. da je položila ispit za upravljanje traktorom;
4. da joj odlukom nadležnog organa nije zabranjeno upravljanje traktorom.
Dozvola za upravljanje traktorom izdaje se s rokom važenja od 10 godina.
Član 73.
Tramvajem u prometu smije upravljati osoba koja ima dozvolu za upravljanje
tramvajem.
Dozvola za upravljanje tramvajem izdaje se osobi koja ispunjava ove
uvjete:
1. da je navršila 21 godinu života;
2. da je duševno i tjelesno sposobna za upravljanje tramvajem;
3. da ima odgovarajući stupanj stručne spreme za upravljanje tramvajem;
4. da je položila ispit za vozača tramvaja;
5. da joj odlukom nadležnog organa nije zabranjeno upravljanje tramvajem.
Dozvola za upravljanje tramvajem izdaje se s rokom važenja od 10 godina.
Član 74.
Radnim strojem, motokultivatorom i biciklom s motorom u prometu na cesti
smije upravljati osoba koja ima potvrdu o poznavanju prometnih propisa
kao i osoba koja ima vozačku dozvolu ili dozvolu za upravljanje traktorom.
Potvrda o poznavanju prometnih propisa za upravljanje radnim strojem
može se izdati osobi kroja je navršila 16 godina a za upravljanje motokultivatorom
i biciklom s motorom osobi koja je navršila 14 godina.
Član 75.
U prometu na cesti za vrijeme upravljanja traktorom, radnim strojem,
motokultivatorom ili biciklom s motorom vozač mora imati kod sebe odgovarajuću
vozačku ispravu i dužan ju je pokazati na zahtjev ovlaštene službene osobe.
Član 76.
Vlasnik odnosno korisnik vozila i vozač kojem je povjereno upravljanje
vozilom ne smije dati da u prometu na cesti vozilom na motorni pogon upravlja
osoba koja, prema propisima ne smije upravljati takvim vozilom.
3. Izdavanje i oduzimanje vozačke dozvole, dozvole za upravljanje traktorom,
dozvole za upravljanje tramvajem i potvrde o poznavanju prometnih propisa
Član 77.
Vozačku dozvolu, dozvolu za upravljanje traktorom, dozvolu za upravljanje
tramvajem i potvrdu o poznavanju prometnih propisa izdaje sekretarijat
za unutrašnje poslove odnosno stanica javne sigurnosti na čijem području
osoba koja traži dozvolu odnosno potvrdu ima prebivalište.
Član 78.
Važenje vozaćke dozvole, dozvole za upravljanje traktorom i dozvole
za upravljanje tramvajem produžuje, na zahtjev vozaća sekretarijat za unutrašnje
poslove odnosno stanica javne sigurnosti koji vozaća vode u evidenciji.
Član 79.
Osobi čije zdravstveno stanje u vrijeme zdravstvenog pregleda nije takvo
da bi bilo smetnja za izdavanje vozačke dozvole, dozvole za upravljanje
traktorom odnosno dozvole za upravljanje tramvajem, ali je neophodna zdravstvena
kontrola u kraćem vremenskom razdoblju, vozačka dozvola, dozvola za upravljanje
traktorom ili dozvola za upravljanje tramvajem izdaje se s rokom važenja
predloženim u uvjerenju o zdravstvenom pregledu ovaj rok ne može biti kraći
od dvije godine.
Član 80.
Vozač vozila na motorni pogon koji promjeni mjesto prebivališta ili
adresu stanovanja dužan je tu promjenu prijaviti sekretarijatu za unutrašnje
poslove odnosno stanici javne sigurnosti u roku od 15 dana od te promjene,
radi upisa te promjene u evidenciju vozača.
Član 81.
Dozvola za upravljanje traktorom, dozvola za upravljanje tramvajem i
potvrda o poznavanju prometnih propisa oduzet će se vozaču koji postane
duševno ili tjelesno nesposoban za upravljanje takvim vozilom - za vrijeme
dok duševna ili tjelesna nesposobnost traje.
Dozvola odnosno potvrda iz stava 1 ovoga člana oduzet će se privremeno
vozaču koji se ne pudvrgne kontrolnom zdravstvenom pregledu na koji ga
je uputio sekretarijat za unutrašnje poslove odnosno stanica javne sigurnosti
- za vrijeme dok se ne podvrgne tom pregledu.
Vozaču kojem je izrečena mjera sigurnosti ili zaštitna mjera zabrane
upravljanja traktorom, tramnvajem, radnim strojem, motokultivatorom ili
biciklom s motorom, ta zabrana će se upisati u njegovu vozačku ispravu.
Član 82.
Ovlaštena službena osoba dužna je na licu mjesta privremeno oduzeti
dozvolu za upravljanje tramvajem, dozvolu za upravljanje traktorom ili
potvrdu o poznavanju prometnih propisa i isključiti iz prometa na cesti:
1. vozača kojeg zatekne da upravlja vozilom ili da pokuša upravljati
vozilom ako je očigledno da je vozač u takvom psihofizičkom stanju (umor,
bolest, utjecaj lijekova, droga ili drugih opojnih sredstava) da nije sposoban
upravljati vozilom;
2. vozača za kojeg utvrdi da u organizmu ima alkohola ili pokazuje znakove
alkoholne poremećenosti, a vozilom obavlja javni prijevoz ili mu je upravljanje
vozilom osnovno zanimanje;
3. vozača za kojeg utvrdi da je pod utjecajem alkohola.
Sekretarijat za unutrašnje poslove odnosno stanica javne sigurnosti
čija je ovlaštena službena osoba oduzela dozvolu za upravljanje traktorom
ili potvrdu o poznavanju prometnih propisa prema stavu 1. ovoga člana dužan
je dozvolu odnosno potvrdu vratiti vozaču čim prestanu razlozi zbog kojih
je oduzeta, a najkasnije u roku 24 sata od trenutka oduzimanja.
Ako vozač ne preuzme dozvolu odnosno potvrdu u roku tri dana od dana
oduzimanja, a vozač se ne vodi u evidenciji sekretarijata za unutrašnje
poslove odnosno stanice javne sigurnosti čija ju je ovlaštena službena
osoba oduzela, dozvola odnosno potvrda će se dostaviti sekretarijatu za
unutrašnje poslove odnosno stanici javne sigurnosti koji vozača vodi u
evidenciji.
Ovlaštena službena osoba koja je oduzela dozvolu odnosno potvrdu, u
slučajevima iz stava 1. ovoga člana, dužna je vozaču izdati potvrdu koja
sadrži ime i prezime vozača, broj oduzete dozvole odnosno potvrde, dan
i sat njezina oduzimanja te naznaku o mjestu i vremenu vraćanja.
Član 83.
Republički sekretarijat za unutrašnje poslove donijet će propise o uvjetima
i postupku izdavanja, produžavanja, zamjenjivanja i poništavanja vozačkih
dozvola, dozvola za upravljanje traktorom, dozvola za upravljanje tramvajem
i potvrda o poznavanju prometnih propisa, o obrascu dozvole za upravljanje
traktorom, o obrascu dozvole za upravljanje tramvajem i potvrde o poznavanju
prnmetnih propisa te o načinu vođenja evidencije.
4. Zdravstveni pregledi vozača
Član 84.
Zdravstvene preglede vozača i osoba koje se osposobljavaju za vozača
o duševnoj i tjelesnoj sposobnosti za upravljanje vozilima na motorni pogon
(u daljem tekstu: zdravstveni pregledi) obavljaju organizacije udruženog
rada zdravstva koje ispunjavaju za to propisane uvjete (u daljem tekstu
radna organizacija zdravstva).
Uvjerenje o duševnoj i tjelesnoj sposobnosti za upravljanje vozilima
na motorni pogon izdaju radne organizacije zdravstva iz stava 1. ovoga
člana na osnovi pregleda u kojem, pored liječnika specijaliste medicine
rada ili opće medicine, obavezno sudjeluje liječnik specijalist za očne
bolesti, liječnik specijalist -neuropsihijatar ili psihijatar i psiholog.
Izuzetno od odredaba stava 2. ovoga člana zdravstvenu sposobonst vozača
kojima je zbog zdravstvenih razloga vozačka isprava izdana s kraćim rokom
važenja, utvrđuje liječnik specijalist za one bolesti zbog koje mu je zdravstvena
sposobnost ograničena.
Član 85.
Vozači vozila na motorni pogon dužni su se podvrgavati i kontrolnim
zdravstvenim pregledima.
Kontrolni zdravstveni pregledi vozača su redovni i izvanredni.
Član 86.
Redovnim kontrolnim zdravstvenim pregledima, prije svakog produženja
vozačke isprave, podvrgavaju se vozači:
1. koji upravljaju motornim vozilima kojima se obavljaju javni prijevoz
i vozači tramvaja;
2. koji upravljaju teretnim motornim vozilima odnosno traktorom i priključnim
vozilom kojim se obavlja prijevoz za vlastite potrebe;
3. kojima je izdana vozačka dozvola za upravljanje vozilima D kategorije;
4. kojima je, zbog zdravstvenih razloga, vozačka isprava izdana s kraćim
rokom važenja;
5. koji su navršili 65 godina života.
Član 87.
Na izvanredni kontrolni zdravstveni pregled uputit će se vozača vozila
na motorni pogon i vozača tramvaja za kojeg se opravdano sumnja da zbog
zdravstvenih razloga više nije sposoban da sigurno upravlja tim vozilom.
Na izvanredni kontrolni zdravstveni pregled vozača iz stava ovoga člana
upućuje rješenjem sekretarijat za unurašnje poslove odnosno stanica javne
sigurnosti koji ga vodi u evidenciji vozača.
Na izvanrednom kontrolnom zdravstvnom pregledu, pored liječika specijalista
i psihologa iz člana 84. stava 2. ovoga zakona, obavezno sudjeluje i liječnik
specijalist za bolest zbog koje se vozača upućuje na pregled.
Član 88.
Naknadu za redovni i izvanredni kontrolni zdravstveni pregled vozača
vozila na motorni pogon ili tramvaja, kojima je upravljanje vozilom osnovno
zanimanje, plaća pravna osoba ili samostalni prijevoznik kod kojih je vozač
zaposlen, odnosno pojedinac koji obavlja javni prijevoz ili prijevoz za
vlastite potrebe prema propisima o prijevozu u cestovnom prometu.
Vozači vozila na motorni pogon kojima upravljanje vozilom nije osnovno
zanimanje sami plaćaju naknadu za redovni kontrolni zdravstveni pregled
kao i naknadu za izvanredni kontrolni zdravstveni pregled ako se na pregledu
utvrdi da nisu sposobni za vozača. Ako se na izvanrednom kontrolnom zdravstvenom
pregledu utvrdi da su sposobni za vozača, naknadu za taj pregled plaća
sekretarijat za unutrašnje poslove odnosno stanica javne sigurnosti koji
ih je uputio na pregled.
Član 89.
Ako se na redovnom ili izvanrednom kontrolnom zdravstvenom pregledu
utvrdi da vozač zbog zdravstvenih razloga više nije sposoban sigurno upravljati
vozilom za koje je izdana vozačka isprava, radna organizacija zdravstva
u kojoj je pregled obavljen o tome mora izdati uvjerenje i dostaviti ga
sekretarijatu za unutrašnje poslove odnosno stanici javne sigurnosti koji
vozača vodi u evidenciji, odnosno koji je vozača uputio na pregled.
Ako se na zdravstvenom pregledu utvrdi da osoba koja se osprosobljava
za vozača nije duševno ili tjelesno sposobna za upravljanje dređenim ili
svim vozilima na motorni pogon ili tramvajem, radna organizacija zdravstva
u kojoj je pregled o tome mora obavijestiti u roku osam dana sekretarijat
za unutrašnje poslove odnosno stanicu javne sigurnosti na području kojeg
ta osoba ima prebivalište.
Ako se na zdravstvenom pregledu ili liječenju utvrdi ili opravdano sumnja
da vozač boluje od bolesti zbog koje se ne može izdati vozačka dozvola,
dozvola za upravljanje traktorom, dozvola za upravljanje tramvajem ili
potvrda o poznavanju prometnih propisa, radna organizacija zdravstva koja
vozaču pruža redovnu zdravstvenu zaštitu mora uputiti vozača na pregled
u radnou organizaciju zdravstva iz člana 83. ovoga zakona.
Ako se na zdravstvenom pregledu utvrdi da vozač zbog zdravstvenih razloga
nije sposoban za vozača, organizacija koja je izvršila pregled mora o tome
obavijestiti sekretarijat za unutrašnje poslove odnosno stanicu javne sigurnosti
na području kojeg vozač ima prebivalište.
Liječnika i radnu organizaciju zdravstva iz stava 4. ovoga člana ne
veže obaveza čuvanja liječničke (profesionalne) tajne.
Troškove zdravstvenog pregleda iz stava 4. ovoga člana snosi zajednica
zdravstvenog osiguranja.
Kada se u krivičnom odnosno prekršajnom postupku protiv vozača utvrdi
ili se iznesu podaci da vozač iz zdravstvenih razloga nije sposoban da
sigurno upravlja vozilom u prometu na cesti, istražni sudac, javni tužilac
ili sudac za prekršaje dužan je o tome odmah obavijestiti sekretarijat
za unutrašnje poslove odnosno stanicu javne sigurnosti na podrušju kojeg
vozač ima prebivalište ili boravište.
Član 90.
Radne organizacije zdravstva koje obavljaju zdravstvene preglede kandidata
za vozača dužne su voditi evidenciju o tim pregledima.
Član 91.
Zdravstvenu sposobnost vozača i osoba koje se osposobljavaju za vozača
koji nisu zadovoljni ocjenom radne organizacije zdravstva u kojoj su pregledani,
te vozača i osoba koje se osposobljavaju za vozača čija je zdravstvena
sposobnost različito ocijenjena u jednoj ili više organizacija utvrđuje
drugostepena zdravstvena komisija koju osniva republički organ uprave nadležan
za poslove zdravstva.
Kandidata za vozača, kojem je izdano uvjerenje da je duševno i tjelesno
sposoban za upravljanje vozilom na motorni pogon, a za kojeg se opravdano
sumnja da zbog zdravstvenih razloga nije sposoban upravljati određenim
ili svim vozilima na motorni pogon, sekretarijat za unutrašnje poslove
odnosno stanica javne sigurnosti uputit će ga na zdravstveni pregled komisiji
iz stava 1. ovoga člana radi ocjene zdravstvene sposobnosti.
Naknadu za zdravstveni pregled u slučajevima iz stava 1. ovoga člana
plaća vozač odnosno kandidat za vozača.
Naknadu za zdravstveni pregled u slučajevima iz stava 2. ovoga člana
plaća kandidat za vozača ako se utvrdi da nije sposoban upravljati određenim
ili svim vozilima na motorni pogon. Ako se utvrdi da je ta osoba sposobna
za upravljanje određenim ili svim vozilima na motorni pogon naknadu za
zdravstveni pregled plaća sekretarijat za unutrašnje poslove odnosno stanica
javne sigurnosti koji ju je uputio na zdravstveni pregled.
Član 92.
Republički organ uprave nadležan za poslove zdravstva propisat će uređaje
i opremu za obavljanje zdravstvenih pregleda, način vođenja evidencije
i medicinske dokumentacije, izdavanje uvjerenja i izvještavanja o zdravstvenoj
sposobnosti vozača i kandidata za vozača i odrediti radne organizacije
zdravstva za obavljanje tih pregleda.
Član 93.
Analizu krvi ili krvi i urina radi utvrđivanja alkoholiziranosti vozača
i drugih sudionika u prometu mogu obavljati radne organizacije zdravstva
i druge organizacije ili organi koji raspolažu tehničkom opremom i stručnim
kadrovima.
Republički organ uprave nadležan za poslove zdravstva u suglasnosti
s republičkim sekretarijatom za unutrašnje poslove, odredit će radne organizacije
zdravstva i druge organizacije ili organe koji će obavljati poslove iz
stava 1. ovoga člana, propisati uvjete koje te organizacije ili organi
moraju ispunjavati, način i postupak uzimanja krvi i urina te utvrditi
naknadu u vezi s obavljanjem tih poslova.
Ukupne troškove u vezi uzimanja krvi i urina i naknadu za prijevoz radi
utvrđivanja alkoholiziranosti plaća vozač u čijoj je krvi utvrđeno postojanje
nedopuštene količine alkohola.
Ako se alkoholiziranost vozača utvrđuje nekom drugom znanstvenom metodom
ili stručnim pregledom, naknadu poslova plaća vozač za kojeg se utvrdi
da je pod utjecajem alkohola.
5. Pouka i provjera znanja vozača
Član 94.
Pouku i provjeru znanja vozača iz člana 170. iz Zakona o osnovama sigurnosti
prometa na cestama obavljaju prijevoznici i društvene organizacije iz člana
59. ovoga zakona.
Član 95.
Republički organ uprave nadležan za poslove obrazovanja u suglasnosti
s republičkim organom uprave nadležnim za poslove prometa, propisat će
način i postupak provjere znanja te sadržaj i oblik vođenja evidencije
o pouci i provjeri znanja vozača iz člana 94. ovoga zakona.
Član 96.
Samostalnog prijevoznika i građanina koji obavlja prijevoz za vlastite
potrebe na provjeru znanja upućuje nadležni općinski organ uprave koji
mu je izdao rješenje o odobrenju za obavljanje javnog prijevoza odnosno
rješenje o prijevozu za vlastite potrebe.
Prijevoznici i pravne osobe koje obavljaju prijevoz za vlastite potrebe
kao i organi uprave iz stava 1. ovoga člana dužni su sekretarijatu za unutrašnje
poslove odnosno stanici javne sigurnosti prema prebivalištu vozača, dostaviti
podatke o vozačima koji se odbiju podvrgnuti poduci ili provjeri ili koji
na toj provjeri ne zadovolje.
Član 97.
Nadzor nad provođenjem pouke i provjere znanja vozača obavlja organ
uprave nadležan za poslove obrazovanja u suradnji s organom uprave nadležnim
za poslove cestovnog prometa.
VI. VOZILA
1. Zajedničke odredbe
Član 98.
Poslovi redovnih i preventivnih tehničkih pregleda, registracije i produženja
registracije, te poslovi ispitivanja vozila organiziraju se kao jedinstven
tehnološki sistem na teritoriju Republike.
Na način iz stava 1. ovoga člana organiziraju se i stručni, administrativni
i drugi poslovi koji su neposredno povezani s poslovima tehničkih pregleda,
registracije, produženja registracije i ispitivanja vozila.
Član 99.
Poslove jedinstvenog tehnološkog sistema tehničkih pregleda vozila,
registracije i produženja registracije vozila, obavlja stručna organizacija
koju odredi Izvršno vijeće Sabora (u daljem tekstu: stručna oragnizacija).
Stručna organizacija općim aktima uređuje odnose od interesa za jedinstveni
tehnološki sistem iz člana 98. ovoga zakona, te vrši druga ovlaštenja određena
ovim zakonom.
U obavljanju poslova iz stava 1. ovoga člana stzručna organizacija prati
i koordinira rad, usklađuje kriterije, pruža stručnu i drugu pomoć ovlaštenim
organizacijama, donosi stručna i druga uputstva za njihov rad, utvrđuje
uvjete rada, normative rada i jedinstvene elemente o vrednovanju rezultata
rada, organizacione i druge uvjete rada, te obavlja druge poslove kojima
se osigurava jedinstveni tehnološki sistem.
Član 100.
Poslove koji se prema odredbama ovoga zakona povjeravaju ovlaštenim
organizacijama, stručna organizacija može obavljati i neposredno, a naročito
kada bi zbog prestanka rada tih organizacija ili drugih razloga moglo doći
do značajnijih poremećaja u obavljanju poslova koji se obavljaju u stanicama
za tehnički pregled vozila.
2. Tehnički pregled vozila
Član 101.
Tehnički pregledi vozila su redovni, preventivni i izvanredni.
Motorna i priključna vozila, traktore i bicikle s motorom (u daljem
tekstu vozila) što sudjeluju u prometu na cestama vlasnici odnosno korisnici
vozila dužni su podvrgnuti redovnom tehničkom pregledu jedanput godišnje.
Prijevoznik i samostalni prijevoznik koji obavljaju javni prijevoz,
pravne osobe koje obavljaju prijevoz za vlastite potrebe organizacije udruženog
rada koje daju vozila u najam (rentacar) i pravne osobe iz člana 59. ovoga
zakona, dužni su osigurati obavljanje preventivnih tehničkih pregleda svojih
motornih i priključnih vozila
Preventivni tehnički pregledi vozila obavljaju se dnevno (dnevni preventivni
tehnički pregledi) i u propisanim rokovima (periodični preventivni tehnički
pregledi).
Potvrdu o izvršenom preventivnom tehničkom pregledu vozač je dužan imati
uz prometnu dozvolu.
Republički organ uprave nadležan za poslove cestovnog prometa u sporazumu
s Republičkim sekretarijatom za unutrašnje poslove propisat će uređaje
i opremu za obavljanje preventivnih tehničkih pregleda vozila, obrazac
potvrde o tehničkim pregledima, način, rokove, uvjete obavljanja preventivnih
tehničkih pregleda i vođenje evidencije o tim pregledima.
Član 102.
Na izvanredni tehnički pregled uputit će se vozilo koje je isključeno
iz prometa zbog tehničke neispravnosti uređaja za upravljanje ili uređaja
za zaustavljanje, vozoli koje je u prometnoj nezgodi toliko oštećeno da
se opravdano sumnja da mu je neispravan uređaj za spajanje vučnog i priključnog
vozila.
Na izvanredni tehnički pregled uputit će se i vozilo za koje se opravdano
sumnja da mu je ovjerena tehnička ispravnost, a nije bilo na tehničkom
pregledu ili da tehnički pregled nije propisno obavljen.
Vozila iz stava 1. i 2. ovoga člana upućuju na izvanredni tehnički pregled
ovlaštene službene osobe.
Član 103.
Na tehničkom pregledu utvrđuje se ima li vozilo propisane uređaje i
opremu, jesu li ti uređaji i oprema ispravni te da li udovoljavaju ostalim
propisanim uvjetima i normativima za sudjelovanje u prometu na cesti.
Član 104.
Tehnićke preglede vozila obavljaju društvena poduzeća, njihove zajednice
i društvene organizacije koje za to imaju odgovarajući objekt i prostor,
propisane, ispitane i ispravne uređaje i opremu, stručni kadar i odobrenje
za obavljanje tehničkih pregleda vozila (stanica za tehnički pregled vozila).
Preventivne tehničke preglede mogu obavljati i prijevoznici i pravne
osobe koje obavljaju prijevoz za vlastite potrebe ako ispunjavaju propisane
uvjete.
Kriterije o dovoljnom broju stanica za tehnički pregled vozila iz stava
1. ovoga člana s obzirom na njihovu međusobnu udaljenost i kapacitet utvrđuje
Izvršno vijeće Sabora.
Član 105.
Odobrenje za obavljanje poslova tehničkih pregleda vozila izdaje sekretarijat
za unutrašnje poslove na čijem se području nalazi stanica za tehnički pregled
vozila uz pribavljeno mišljenje stručne organizacije.
Odobrenje za obavljanje tehničkih preventivnih pregleda vozila izdaje
općinski organ uprave nadležan za poslove cestovnog prometa uz pribavljeno
mišljenje stručne organizacije.
Član 106.
Poduzeća koja se bave prodajom vozila mogu, u stanici za tehnički pregled
vozila obaviti tehnički pregled vozila koja prodaju za sudjelovanje u cestovnom
prometu i kupcima tih vozila dati ispravu o tehničkoj ispravnosti prema
propisima o tehničkim pregledima vozila.
Član 107.
Naknadu za tehnički pregled vozila u slučaju iz člana 101. stava 1.
ovoga zakona plaća vlasnik odnosno korisnik vozila.
Vlasnik odnosno korisnik vozila plaća naknadu i za tehnički pregled
vozila u slučajevima iz člana 102. stava 1. i 2. ovoga zakona ako se utvrdi
da vozilo nije ispravno ili je tehnička ispravnost ovjerena, a vozilo nije
bilo na tehničkom pregledu.
Ako u slučaju iz člana 102. stava 2. ovoga zakona utvrdi da je ovjerena
tehnička ispravnost vozila, a tehnički pregled vozila nije propisno obavljen,
naknadu za tehnički pregled plaća stanica za tehnički pregled vozila u
kojoj je tehnička ispravnost vozila ovjerena.
Član 108.
Tehničke preglede vozila obavljaju radnici koji imaju završen najmanje
peti (V) stupanj stručne spreme za zanimanje kontrolor tehničke ispravnosti
vozila i voznčku dozvolu za upravljanje motornim vozilima najmanje "B"
kategorije (u daljem tekstu kontrolor).
Član 109.
Stanica za tehnički pregled vozila dužna jc obavljati tehnički pregled
vozila na propisanim, ispitanim i ispravnim uređajima i opremi, prema propisima
i normativima za tehnički pregled i tehničku ispravnost vozila, te prema
općima aktima iz člana 99. ovoga zakona.
Član 110.
Ako kontrolor na tehničkom pregledu utvrdi da su uređaji za upravljanje
ili uređaji za zaustavljanje ili uređaji za pogon na tekući plin na vozilu
neispravni toliko da bi takvo vozilo ugrožavalo sigurnost prometa na cestama,
zabranit će vozaču da se vozilom uključi u promet na cesti dok se ne uklone
neispravnosti. Ako se vozač takvim vozilom ukjuči u promet na cesti, stanica
za tehnički pregled vozila obavijestit će o tome najbliži sekretarijat
za unutrašnje poslove odnosno stanicu javne sigurnosti.
Član 111.
Stanica za tehnički pregled vozila dužna je voditi propisane evidencije,
obrađivati podatke o tehničkim pregledima i utvrđenim neispravnostima vozila
i dostavljaiti ih sekretarijatu za unutrašnje poslove odnosno stanici javne
sigurnosti na čijem području imaju sjedište.
Stanice za tehnički pregled vozila dužne su stručnoj organizaciji dostaviti
podatke potrebne za jedinstvenu obradu podataka.
Član 112.
Stanica za tehnički pregled vuzila dužna je održavati u ispravnom i
urednom stanju objekte, uređaje i opremu.
Uređaji i oprema za tehnički pregled vozila podvrgavaju se obaveznom
pregledu najmanje jedanput u četiri mjeseca.
Pregled uređaja i opreme prema stavu 2. ovoga člana obavlja organizacija
koja je prema propisima o mjerilima ovlaštena za pregled mjerila koja se
koriste u stanicama za tehnički pregled vozila.
Član 113.
Nadzor nad zakonitošću rada stanica za tehnički pregled vozila i stručne
organizacije obavlja Republički sekretarijat za unutrašnje poslove.
Član 114.
Nadzor nad radom stanica za tehnički pregled vozila prema članu 113.
ovoga zakona obavlja se redovnim i izvanrednim pregledima u objektima odnosno
na mjestima gdje se obavlja tehnički pregled vozila i kontrolom vozila
u prometu na cesti.
Radnici koji obavljaju nadzor nad radom stanica za tehnički pregled
vozila prema stavu 1. ovoga člana, (u daljem tekstu: ovlašteni stručni
radnici) dužni su provjeravati ispravnost uređaja i opreme kao i način
obavljanja tehničkih pregleda vozila. U tu svrhu ovlašteni stručni radnici
mogu uzimati izjave od odgovornih i drugih zainteresiranih osoba.
O obavljenom pregledu, o utvrđenom stanju i o poduzetim mjerama u stanici
za tehnički pregled vozila ovlašteni stručni radnik sastavlja zapisnik.
Član 115.
Stanica za tehnički pregled vozila mora dopustiti ovlaštenom stručnom
radniku nesmetan pristup u stanicu za tehnički pregled vozila i omogućiti
mu da obavi potrebna ispitivanja i provjeravanja kao i pregled dokumentacije.
Član 116.
Ako ovlašteni stručni radnik utvrdi da starnica za tehnički pregled
vozila koristi neispravne uređaje i opremu, ili da objekt i prostor ne
udovoljavaju propisanim uvjetima ili da tehničke preglede vozila obavlja
radnik koji za to ne ispunjava propisane uvjete rješenjem će joj privremeno
zabraniti rad i odrediti rok za otklanjanje utvrđenih nedostataka.
Ako ovlašteni struični radnik utvrdi da stanica za tehnički pregled
vozila ne obavlja poslove tehničkih pregleda vozila, registracije i produženja
registracije prema propisima, rješenjerm će joj narediti da nedostatke
otkloni u određnom roku.
Ako stanica za tehnički pregled vozila ne otkloni utvrđene nedostatke
u …
AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.