Zakon o osiguranju

Zakon o osiguranju Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Zakon o osiguranju NN 9/1994 (10.2.1994.), Zakon o osiguranju ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim ODLUKU O PROGLAŠENJU ZAKONA O OSIGURANJU Proglašavam Zakon o osiguranju, koji je donio Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici dana 27. siječnja 1994. godine.

Broj: PA4-13/1-94.

Zagreb, 2. veljače 1994.

Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, v. r.

ZAKON O OSIGURANJU I. OSNOVNE ODREDBE

Članak 1Ovim Zakonom uređuju se uvjeti i način obavljanja poslova

u društvima koja se bave osiguranjem imovine i osoba te nadzor nad njihovim poslovanjem.

Članak 2Poslovi osiguranja su: sklapanje i ispunjavanje ugovora o osiguranju

imovine i osoba i ugovora o reosiguranju te poslovi u provedbi mjera za sprečavanje i smanjenje rizika koji ugrožavaju osiguranu imovinu i osobe i mjere za sprečavanje i smanjeaje šteta te drugi poslovi osiguranja.

Članak 3Drugi poslovi osiguranja su: posredovanje u ugovaranju osiguranja, zastupanje

u osiguranju, snimanje rizika snimanje i procjena šteta, prodaja ostataka osiguranih uništenih stvari, pružanje pravne pomoći i drugih intelektualnih i tehničkih usluga u svezi s poslovima osiguranja. Poslove iz stavka 1. ovoga članka obavljaju pravne i fizičke osobe za društvo za osiguranje ili za osiguranika na temelju ugovora.

Članak 4Poslove osiguranja obavljaju društva za osiguranje: dioničko

društvo za osiguranje, društvo za uzajamno osiguranje, vlastito društvo za osiguranje i javno društvo za osiguranje.

Članak 5

Društvo za osiguranje može obavljati poslove životnih i neživotnih osiguranja, odnosno reosiguranja. Poslovi životnih osiguranja razvrstavaju se na osiguranje života i mirovinsko osiguranje. Poslovi neživotnih osiguranja razvrstavaju se na: osiguranje civila, osiguranje industrije, osiguranje automobilskog kaska, osiguranje od automobilske odgovornosti, osiguranje od opće odgovornosti, osiguranje usjeva, osiguranje životinja, osiguranje transporta-karga, osiguranje transporta-kaska, osiguranje od odgovornosti u transportu, osiguranje kredita, osiguranje pravne zaštite, osiguranje od nezgode te bolesničko osiguranje kojim su obuhvaćene i ozljede na radu i oboljenja od profesionalnih bolesti. Društvo za osiguranje može obavljati poslove jedne ili više vrsta osiguranja iz stavka 2. i 3. ovoga članka, odnosno reosiguranja.

Vlastito društvo za osiguranje i društvo za uzajamno osiguranje ne mogu obavljati poslove reosiguranja.

Članak 6Osiguranje imovine i osoba je dobrovoljno, a iznimno se zakonom mogu

propisati slučajevi kada je osiguranje obvezno. Imovina i osobe osiguravaju se kod društva za osiguranje koja imaju sjedište u Republici Hrvatskoj. Vlada Republike Hrvatske propisuje koja se imovina i osobe i uz koje uvjete mogu osigurati ili suosigurati kod inozemnog osiguratelja.

Članak 7Društvo za osiguranje dužno je poslovati po ekonomskim načelima

i pravilima struke osiguranja i aktuarske struke. Društvo za osiguranje dužno je reosiguranjem pokriti višak rizika koji prelazi njegov kapacitet.

Višak rizika koji prelazi mogućnost reosiguranja u zemlji može se reosigurati u inozemstvu.

Članak 8Izdavanje odobrenja za rad društva za osiguranje i nadzor da li društvo

posluje sukladno ovom Zakonu i drugim propisima obavlja Direkcija za nadzor društava za osiguranje.

Članak 9

Poslove utvrđene međunarodnim sporazumom o osiguranju vlasnika, odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti u prometu i predstavljanja hrvatskih društava za osiguranje u međunarodnim institucijama osiguranja, obavlja Hrvatski ured za osiguranje.

Članak 10Ovaj Zakon ne primjenjuje se na: 1. udruženja osoba koja svojim članovima

pružaju pomoć, kao i organizacije i udruženja za pripomoć koje spadaju u profesionalna udruženja uključujući sindikat i organizacije poslodavaca, 2. tijela i institucije javnog prava kod kojih neposredno po zakonu nastaju osiguravajući odnosi ili koji se zbog zakonske prirode moraju uspostaviti.

II. DRUŠTVA ZA OSIGURANJE 1. Dioničko društvo za osiguranje

Članak 11Dioničko društvo za osiguranje mogu osnovati fizičke i

pravne osobe ako ispunjavaju uvjete propisane ovim Zakonom.

Članak 12Iznos temeljnog kapitala uplaćenog u novcu u domaćoj valuti

pri osnivanju dioničkog društva za osiguranje ne može biti manji od:

Članak 13Odobrenje za rad dioničkom društvu za osiguranje izdaje Direkcija

za nadzor društava za osiguranje. Zahtjev za izdavanje odobrenja za rad podnose osnivači ili u njihovo ime osobe ili osoba koju oni odrede.

Osobe iz stavka 2. ovoga članka dužne su uz zahtjev za izdavanje odobrenja Direkciji za nadzor društava za osiguranje dostaviti

Članak 14Poslovni plan sadrži osobito: očekivani premijski prihod, očekivane

štete, troškove provođenja osiguranja i očekivanu dobit i druge podatke koji dokazuju trajnu mogućnost podmirivanja budućih obveza.

Članak 15Direkcija za nadzor društava za osiguranje dužna je u roku od 60 dana

od dana podnošenja zahtjeva i dokaza iz članka 13. stavka 3. ovoga Zakona donijeti rješenje kojim odlučuje o zahtjevu ili traži ispravku ili dopunu zahtjeva iz članka 13. ovoga Zakona. Izdavanjem odobrenja za rad društva smatra se da su prihvaćeni i akti društva iz članka 13. stavka 3. ovoga Zakona. Rješenje Direkcije za nadzor društava za osiguranje iz stavka 1. ovoga članka konačno je i protiv njega se može pokrenuti upravni spor.

Članak 16Društvo za uzajamno osiguranje je društvo u kojem članovi uplatom

uloga (doprinosa) međusobno jamče da će se na načelima uzajamnosti i solidarnosti pokriti štete nastale ostvarenjem ugovorenih rizika. Društvo za uzajamno osiguranje ne posluje radi stjecanja dobiti, nego se sredstva prikupljaju doprinosom samo u onom opsegu koji je potreban za ispunjenje obveza prema osiguranicima i za stvaranje rezervi sigurnosti.

O sredstvima društva odlučuju osiguranici koji sami upravljaju društvom.

Članak 17Društvo za uzajamno osiguranje mogu osnovati domaće pravne i fizičke

osobe. Za osnivanje društva za uzajamno osiguranje potrebno je da uguvor o uzajamnom osiguranju od istih rizika sklopi najmanje 250 osoba.

Članak 18Društvo za uzajamno osiguranje može se osnovati kao društvo za uzajamno

osiguranje s neograničenim doprinosom ili kao društvo za uzajamno osiguranje s ograničenim doprinosom. Društvo za uzajamno osiguranje s neograničenim doprinosom može od svakog osiguranika zahtijevati uplatu dodatnog doprinosa potrebnog za namirenje nepokrivenih šteta, bez ograničenja. Društvo za uzajarmno osiguranje s ograničenim doprinosom može od svakog osiguranika zahtijevati da plati dodatni doprinos koji nije veći od njegovog prethodno uplaćenog cijelog doprinosa ako su štete i ostali rashodi veći od prethodno uplaćenog doprinosa i ostalih prihoda društva.

Članak 19Za osnivanje društva za uzajamno osiguranje s neograničenim doprinosom

članova osnivači moraju uplatiti najmanje 30%, a ako se društvo osniva s ograničenim doprinosom članova najmanje 50% iznosa temeljnog kapitala iz članka 12. ovoga Zakona zavisno od toga osniva li se društvo za obavljanje jedne ili više vrsta osiguranja.

Članak 20

Ugovor o osnivanju društva mora sadržavati: imena, odnosno tvrtke osnivača, tvrtku, sjedište i djelatnost društva, iznos temeljnog kapitala društva, visinu pojedinačnog osnivačkog uloga, broj pojedinačnih osnivačkih uloga koje osnivači upisuju, odredbe o načinu, uvjetima i rokovima uplate osnivačkih i eventualnih kasnijih uloga te vraćanju uplaćenih osnivačkih uloga s kamatom, upravljanju i vođenju poslova društva, način formiranja i upotrebe fondova i rezervi, o posljedicama promjene statuta, općih uvjeta osiguranja i odluke o prestanku rada društva na sklopljene ugovore osiguranja, poslovanju društva, način na koji članovi društva jamče pojedinom članu za štetu i način kako se postaje ili prestaje biti članom uzajamnog društva te druga pitanja značajna za osnivanje i poslovanje društva za uzajamno osiguranje.

Članak 21

Statutom društva određuje se osobito način utvrđivanja, uvjeti i rokovi uplate doprinosa (uloga); pravo na naknadu štete, odredbe o neograničenom, odnosno ograničenom doprinosu (ulogu); obveza uplate dodatnog doprinosa (uloga) za pokriće gubitka ili mogućnost da se gubitak društva pokrije smanjenjem naknade svim članovima; uvjeti i način raspodjele dobiti (vraćanje dijela doprinosa ili njegovog prijenosa u narednu godinu, odnosno u rezerve sigurnosti); odredbe o početku i prestanku članstva u društvu, prava i obveze članova koji istupe iz članstva.

Članak 22Osnivači društva za uzajamno osiguranje, odnosno osoba ili osobe

koje oni ovlaste podnose Direkciji za nadzor društava za osiguranje zahtjev za izdavanje dozvole za osnivanje društva za uzajamno osiguranje. Uz zahtjev za izdavanje dozvole iz stavka 1. ovoga članka osnivači društva za uzajamno osiguranje dužni su dostaviti dokaze o ispunjavanju uvjeta za osnivanje društva za uzajamno osiguranje, i to:

Članak 23Direkcija za nadzor društva za osiguranje dužna je donijeti rješenje

kojim odlučuje o zahtjevu iz članka 22. ovoga Zakona u roku od 60 dana od dana podnošenja zahtjeva i dokaza iz članka 22. ovoga Zakona. Rješenje Direkcije za nadzor društava za osiguranje iz stavka 1. ovoga članka konačno je i protiv njega se može voditi upravni spor.

Članak 24Društvo za uzajamno osiguranje je pravna osoba s pravima, obvezama i

odgovornostima utvrđenim ovim Zakonom i ugovorom o osnivanju.

Članak 25

Društvom za uzajamno osiguranje upravljaju članovi. Organi upravljanja, sastav i način rada organa društva za uzajamno osiguranje utvrđuje se statutom društva zavisno o uloženom doprinosu. Na upravljanje društvom odgovarajuće se primjenjuju propisi o društvu s ograničenom odgovornošću.

Članak 26Pravne osobe koje imaju značajniji opseg poslovanja, veća

materijalna dobra i veliki broj djelatnika mogu osnivati vlastito društvo za osiguranje svoje imovine i svojih djelatnika kao i radi osiguranja imovine i djelatnika u trgovačkom društvu u kojemu imaju više od polovice svih dionica, odnosno udio koji je veći od polovice svih udjela.

Vlastito društvo za osiguranje može se osnivati kao dioničko društvo ili društvo s ograničenom odgovornošću. Visina novčanog iznosa temeljnog kapitala pri osnivanju vlastitog društva za osiguranje ne može biti manja od polovice najmanjeg novčanog iznosa temeljnog kapitala iz članka 12. ovoga Zakona. Glede izdavanja odobrenja za rad vlastitom društvu za osiguranje odgovarajuće se primjenjuju odredbe ovoga Zakona koje se odnose na izdavanje odobrenja za rad dioničkom društvu za osiguranje.

Članak 27Republika Hrvatska, županija, kotar ili grad mogu osnovati javno društvo

za osiguranje, radi osiguranja od rizika za koje su uvedena obvezna osiguranja ili za osiguranja javnih dobara.

Članak 28

Javno društvo za osiguranje obavlja djelatnost na teritoriju Republike, odnosno na području županije, kotara ili grada koji su ga osnovali.

Članak 29Osnivači javnog društva za osiguranje osiguravaju novčana

sredstva temeljnog kapitala najmanje u visini iznosa utvrđenog u članku 12. ovoga Zakona, a glede izdavanja Odobrenja za rad odgovarajuće se primjenjuju odredbe ovoga Zakona koje se odnose na izdavanje odobrenja za rad dioničkom društvu za osiguranje. Ako osnivač javnog društva za osiguranje supsidijarno jamči za Obveze društva kod osnivanja društva, osigurava sredstva u visini 50% iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 30Dva ili više dioničkih društava za osiguranje iz članka

III. POSLOVANJE DRUŠTVA ZA OSlGURANJE

Članak 31Poslove osiguranja i reosiguranja društvo za osiguranje obavlja u svoje

ime i za svoj račun. Poslove osiguranja iz članka 2. ovoga Zakona društvo za osiguranje može obavljati u svoje ime, a za račun drugih osoba ili u ime i za račun drugih osoba ili može posredovati kod tih poslova.

Članak 32Za obveze iz ugovora o osiguranju i ugovora o reosiguranju društvo za

osiguranje odgovara svim sredstvima. Za ukupni iznos naknade nastalih šteta i ostalih obveza društva za uzajamno osiguranje koje se ne mogu namiriti iz sredstava društva jamče osiguranici svojim sredstvima sukladno ugovoru o osnivanju društva.

Članak 33Sredstva s kojima društvo za osiguranje posluje su sredstva temeljnog

kapitala, premija osiguranja, tehnička rezerviranja, sredstva preventive, rezerve sigurnosti i ostala sredstva društva.

Članak 34Premija za osiguranje sastoji se od funkcionalne premije i dijela premije

za obavljanje djelatnosti osiguranja. Funkcionalna premija sadrži tehničku premiju, a može sadržavati dio za preventivu, ako je on uračunat u premiju. Tehnička premija je dio premije namijenjen ispunjavanju obveza iz osiguranja.

Članak 35Tehničke rezerve društva za osiguranje čine: prijenosne

premije i rezervirane štete, matematička rezerva osiguranja života, rezerviranje za povrate premija ovisne i neovisne o rezultatu, zakonski propisano rezerviranje za kolebanje šteta, ostala osigurateljno-tehnička rezerviranja i neosigurateljno-tehnička rezerviranja.

Članak 36Sredstva osiguranja života društvo za osiguranje dužno je voditi na

posebnom računu i ona se ne mogu koristiti niti se nad njima može provoditi prisilno izvršenje za pokrivanje obveza društva za osiguranje koje ne proizlaze iz osiguranja života. Sredstva osiguranja života imaju karakter štednje.

Članak 37Iz sredstva osiguranja života društvo za osiguranje dužno je oblikovati

matematičku rezervu osiguranja života. Matematička rezerva osiguranja života jest razlika između sadašnje vrijednisti svih budućih obveza osiguratelja po ugovorima iz osiguranja života i sadašnje vrijednosti svih budućih obveza ugovaratelja osiguranja po tim ugovorima. Pod osiguranjem života u smislu ovoga Zakona smatraju se sve vrste dugoročnih ugovora o osiguranju osoba kod kojih se kumuliraju sredstva štednje ili sredstva za pokriće povećanih rizika u kasnijim godinama osiguranja (mirovinsko osiguranje, osiguranje invalidskih renti i sl.).

Članak 38Društvo za osiguranje koje se bavi osiguranjem života dužno je pri osnivanju

donijeti akt o oblikovanju, vođenju i korištenju matematičke rezerve.

Članak 39Prihodi društva za osiguranje formiraju se iz premije osiguranja, premije

aktivnih poslova suosiguranja i reosiguranja i ostalih prihoda poslova osiguranja, prihoda od sudjelujučih interesa i ostalih ulaganja, ostalih poslovnih prihoda i izvanrednih - neuobičajenih prihoda.

Članak 40Pod rashodima društva za osiguranje, u smislu ovoga Zakona, razumijevaju

se troškovi za plaćanje premije i šteta, po osnovi suosiguranja i reosiguranja, rashodi za preventivu, ostali troškovi poslovanja osiguranja, troškovi za provedbu djelatnosti osiguranja i reosiguranja i izvanredni troškovi. Troškovi za plaćanje odšteta po osnovi, osiguranja, suosiguranja ili reosiguranja i ugovorenih svota, uređuju se na temelju ugovora, odnosno općeg akta društva za osiguranje. Troškovima za štete smatraju se i troškovi utvrđivanja i procjenjivanja šteta, troškovi ostvarivanja regresnih zahtjeva, sudski troškovi, troškovi vještačenja i drugi troškovi u svezi s likvidiranjem šteta.

Članak 41Rashodima društva za Osiguranje smatraju se i:

Način obračunavanja i visina dijela premije osigranja, odnosno reosiguranja koja se izdvaja na ime prijenosnih premija, rezerviranih šteta i rezervacije za masovne katastrofalne štete te način obračunavanja matematičke rezerve uređuje se općim aktom društva za osiguranje.

Članak 42Društvo za osiguranje dužno je sastavljati temeljna financijska izvješća

o poslovanju i objaviti osnovne podatke iz bilance koje utvrdi Direkcija za nadzor društava za osiguranje.

Članak 43Dio prihoda iz poslovanja društva za osiguranje koji po godišnjem obračunu

preostane poslije podmirenja rashoda, iskazuje se kao ostvarena dobit.

Dobit iz stavka 1. ovoga članka, na temelju odluke nadležnog tijela društva za osiguranje, koristi se za:

1.pokrićegubitakaizprethodnegodine, 2.izdvajanjeurezervesigurnosti, 3.isplatudijeladobitidioničarima,odnosnoulagačimaidjelatn nicima društva, a kod društva za uzajamno osiguranje - članovima (osiguranicima) povrat dijela uloga, 4. izdvajanje za udio u dobiti ugovorenih svota osiguranja žlvota, 5. izdvajanje u druge rezerve društva, 6. zadržanu dobit.

Članak 44Društvo za osiguranje koje je formiralo rezerve sigurnosti najmanje

u visini polovice od ostvarene prosječne premije osiguranja u posljednje dvije godine, pri čemu se premija iz prethodne godine uvećava indeksom porasta cijena na malo računajući i godinu za koju se raspoređuje ostvarena dobit nije obvezno izdvojiti iz dobiti u rezerve sigurnosti.

Članak 45Ako prihod društva za osiguranje po godišnjem obračunu nije dovoljan

za pokriće rashoda, društvo za osiguranje iskazuje gubitak iz poslovanja.

Članak 46Gubitak iz članka 45. ovoga Zakona društvo za osiguranje pokriva

iz:

Članak 47Društvo za osiguranje dužno je, u toku iduće poslovne godine namiriti

nepokriveni gubitak iz prethodne godine, te nadoknaditi sredstva garancijskog fonda, ako su ta sredstva korištena za pokriće gubitka i smanjena ispod visine iznosa utvrđenih člankom 12. ovoga Zakona.

Članak 48Društvo za osiguranje koje se bavi osiguranjem života utvrđuje posebno

dobit, odnosno gubitak za tu vrstu osiguranja. Društvo za osiguranje koje se bavi poslovima osiguranja i poslovima reosiguranja dužno je posebno utvrđivati dobit, odnosno gubitak iz tih poslova i iskazivati jedinstveni rezultat.

Članak 49Ako se društvo za osiguranje bavi osiguranjem života i drugim vrstama

osiguranja i predstoji mu likvidacija ili stečaj, a ispunjeni su zakonom predviđeni uvjeti za osnivanje društva za osiguranje života, osiguranici života sredstvima tog društva mogu osnovati novo društvo za osiguranje života. Ako ne postoje uvjeti iz stavka 1. ovoga članka, sva osiguranja života, sa sredstvima, ustupaju se drugim društvima za osiguranje, ako ih ona prihvate. U slučajevima iz stavka 1. i 2. ovoga članka ne mijenjaju se preuzete obveze prema osiguranicima. Ako ne postoje uvjeti za osnivanje novog društva za osiguranje života, odnosno za ustupanje ugovora o osiguranju života drugim društvima radi osnivanja novog društva za osiguranje života ili ustupanje tih osiguranja drugim društvima za osiguranje, ugovorene svote osiguranja mogu se smanjiti. Za donošenje odluke o osnivanju, odnosno ustupanju osiguranja iz stavka 1. i 2. ovoga članka, osiguranici života osnivaju odbor koji poduzima sve pripremne radnje za osnivanje novog društva za osiguranje života u skladu s odredbama ovoga Zakona ili za ustupanje osiguranja života drugim društvima za osiguranje. Za osnivanje novog društva za osiguranje života i za smanjenje svota osiguranja odbor iz stavka 5. ovoga članka zatražit će stručno mišljenje Direkcije za nadzor društava za osiguranje.

IV. POTREBNA SREDSTVA DRUŠTVA ZA OSIGURANJE

Članak 50Društvo za osiguranje mora trajno raspolagati vlastitim sredstvima -

garancijskim fondom dovoljnim da se njima jamči stalno ispunjenje obveza društva iz ugovora o osiguranju. Vlastita sredstva - garancijski fond čine:

Članak 51Vlastita sredstva moraju iznositi najmanje:

Članak 52Vlastita sredstva - garancijski fond ne može u tijeku poslovanja biti

manji od iznosa predviđenih u članku 12. ovoga Zakona.

Članak 53Društvo za osiguranje dužno je u poslovanju voditi brigu o tome da budu

usklađeni visina vlastitih sredstava iz članka 51. ovoga Zakona i visina premije osiguranja u samopridržaju. Ako se vlastita sredstva smanje za iznos od 25% od u članku 51. ovoga Zakona propisanog iznosa, društvo za osiguranje dužno je donijeti program mjera kojim se u roku od 12 mjeseci usklađuje poslovanje radi osiguranja propisanog iznosa vlastitih sredstava, a ako se vlastita sredstva smanje za više od 25%, društvo je dužno uskladiti poslovanje u roku od 18 mjeseci. Ako se programom mjera u rokovima iz stavka 2. ovoga članka ne osigura iznos vlastitih sredstava u visini iz članka 51. ovoga Zakona, društvo za osiguranje dužno je u roku od idućih šest mjeseci uskladiti opseg premijskog prihoda i visinu premije samopridržaja.

Članak 54Društvo za osiguranje drži sredstva iz članka 50. ovoga Zakona

na računima i u plasmanima u Republici Hrvatskoj i u poslovanju tim sredstvima dužno je brinuti o sigurnosti plasmana, odnosno ulaganja, kako ne bi ugrozilo njihovu vrijednost i vlastitu likvidnost u izvršenju svojih obveza. Ulaganje sredstava u nekretnine, opremu i uređenje poslovnog prostora, vlasničke uloge u društvu za osiguranje i druga trgovačka društva ne može prijeći 50% raspoloživih sredstava društva. Ulaganje u pojedinu nekretninu, ili više nekretnina, koje se mogu smatrati jednim ulaganjem, ne smije prijeći 10% raspoloživih sredstava društva. Ulaganje u zajmove osigurane hipotekom upisanom na nekretninama i pokretnim stvarima ili garancijom na puni iznos zajma s kamatama, koju dade banka, država, županija, grad ili kotar, ne mogu prijeći 40% raspoloživih sredstava društva, time da iznos zajma koji se osigurava hipotekom ne može prijeći 60% prometne vrijednosti stvari na kojoj je hipoteka upisana. Ulaganje u dionice i druge utržive vrijednosne papire, kao obveznice, udjele u investicijskim fondovima i druge instrumente tržišta novca i kapitala, kojima se trguje na uređenim tržištima, ne može prijeći 40% raspoloživih sredstava društva. Ulaganje u vrijednosne papire iz stavka 5. ovoga članka kojima se ne trguje na uređenim tržištima novca i kapitala ne može prijeći 10% raspoloživih sredstava društva. Pojedinačno ulaganje sredstava društva za osiguranje u dionice ili udjele u trgovačkim društvima i zajmove ne može prijeći 5% raspoloživih sredstava društva.

Iznimno od stavka 7. ovoga članka, ulaganje sredstava društva u državne vrijednosne papire i odobravanje zajmova državi može iznositi do 10% raspoloživih sredstava društva. Akontacije i zajmovi, koje društvo prema općim uvjetima osiguranja odobrava uz predočenje svojih vlastitih polica, ne mogu prijeći 10% raspoloživih sredstava društva.

Zajmovi osiguranicima, obrtnicima, poljodjelcima ili slobodnim profesijama osigurani hipotekom upisanom na nekretninama i pokretnim stvarima ne mogu prijeći 20% raspoloživih sredstava društva. Pojedinačno ulaganje društva u ovakve zajmove ne može prijeći 3% raspoloživih sredstava društva. Sredstva osiguranja mogu se bez ograničenja, uz uvjet održavanja stalne likvidnosti, koristiti za odobravanje kredita bankama ili pravnim osobama, čiji povrati zajedno s kamatama moraju biti osigurani odgovarajućim garancijama ili jamstvima. Direkcija za nadzor društava za osiguranje propisuje način utvrđivanja raspoloživih sredstava za ulaganje, odnos između sredstava i plasmana, glede njihove ročnosti i može društvu za osiguranje dozvoliti ulaganja koja nisu navedena u ovom članku ili koja ne ispunjavaju navedene uvjete, ako time nisu ugroženi interesi osiguranika. Iznimno od stavka 1. ovoga članka, sukladno propisima o deviznom poslovanju, društvo za osiguranje uz suglasnost Direkcije za nadzor društava za osiguranje može držati dio sredstava na računima u inozemstvu.

V. NADZOR NAD POSLOVANJEM DRUŠTVA ZA OSIGURANJE

Članak 55Direkcija za nadzor društava za osiguranje iz članka 8. ovoga

Zakona izdaje odobrenja za rad i nadzire posluju li društva za osiguranje po ekonomskim načelima i pravilima struke osiguranja. Direkcija za nadzor društava za osiguranje ima svojstvo pravne osobe. Sjedište Direkcije je u Zagrebu. U obavljanju poslova utvrđenih ovim Zakonom Direkcija je samostalna i odgovara Vladi Republike Hrvatske. Sredstva za pokriće troškova financiranja Direkcije u visini 10% osiguravaju se u državnom proračunu, a 90% sredstava izdvajaju društva za osiguranje, time da izdvajanje tih sredstava ne može iznositi više od 0,8 0/00 (tisućinki) od fakturirane premije osiguranja.

Članak 56Upravni odbor Direkcije donosi statut kojeg potvrđuje Vlada Republike

Hrvatske, donosi godišnji program rada Direkcije i prati njegovo izvršavanje, donosi proračun prihoda i rashoda Direkcije, utvrđuje visinu sredstava koja izdvajaju društva za osiguranje za financiranje Direkcije, potvrđuje izvješća koja Direkcija podnosi Vladi Republike Hrvatske i odlučuje o drugim pitanjima utvrđenim statutom Direkcije.

Članak 57Upravni odbor Direkcije ima pet članova koje imenuje i razrješava

Vlada Republike Hrvatske. Članovi upravnog odbora imenuju se na četiri godine.

Članak 58Radom Direkcije rukovodi direktor kojeg imenuje i razrješava Vlada Republike

Hrvatske na prijedlog ministra financija. Direktor Direkcije imenuje se na četiri godine.

Članak 59Direktor rukovodi Direkcijom, zastupa je, predstavlja i odgovara za

njezin rad te u sklopu prava i dužnosti utvrđenih zakonom organizira i osigurava zakonito i učinkovito obavljanje poslova iz djelokruga Direkcije, predlaže Upravnom odboru donošenje akata iz njegove nadležnosti i izvršava odluke odbora, te obavlja druge poslove koji su mu ovim Zakonom, statutom ili drugim aktom Direkcije stavljeni u nadležnost.

Članak 60U okviru prava i dužnosti utvrđenih ovim Zakonom Direkcija za nadzor

društava za osiguranje utvrđuje vrste osiguranja i raspoređuje rizike u pojedine vrste osiguranja, jesu li osigurana vlastita sredstva u godišnjem obračunu društva za osiguranje sukladno odredbama članka 50. i 51. ovoga Zakona, i je li imovina društva uložena u skladu s odredbama članka 54. ovoga Zakona, te daje mišljenje o:

Članak 61O aktima iz članka 60. ovoga Zakona društvo za osiguranje dužno

je tražiti mišljenje Direkcije za nadzor društava za osiguranje prilikom osnivanja društva, te prilikom svake izmjene akata. O primjeni ovih akata, o dovoljnosti vlastitih sredstava i njihovu ulaganju te o cjelovitoj ispravnosti obračuna, Direkcija za nadzor društava za osiguranje daje mišljenje uz svaki godišnji obračun.

Članak 62Radi osiguranja podataka za obavljanje kontrole nad osiguranjem, aktuarskih

poslova i izrade tehničkih osnova i tarifa premija, društvo za osiguranje dužno je Direkciji za nadzor društava za osiguranje dostavljati statističke i druge podatke po vrstama i grupama osiguranja na način koji odredi Direkcija.

Članak 63Direkcija za nadzor društava za osiguranje može prenijeti pojedine poslove

nadzora na za to ovlaštene institucije i stručne osobe (ovlašteni aktuar, ovlašteni revizor ili druga stručna osoba). Potanje uvjete za dobivanje ovlaštenja za obavljanje aktuarskih poslova propisuje ministar financija. Potvrdu o ispunjavanju uvjeta iz stavka 2. ovoga članka i dozvolu za rad ovlaštenog aktuara izdaje Ministarstvo financija.

Članak 64Direkcija za nadzor društava za osiguranje ima pravo u svako doba provesti

kontrolu poslovanja društva za osiguranje i izdavati naloge radi:

Članak 65Ako društvo za osiguranje više ne ispunjava uvjete pod kojima je izdano

odobrenje za rad ili ako dođe do tako ozbiljnih prekršaja da je takva mjera neizbježna Direkcija za nadzor društava za osiguranje može:

Članak 66Direkcija za nadzor društava za osiguranje može oduzeti odobrenje za

obavljanje pojedinih ili svih vrsta osiguranja, ako društvo za osiguranje više ne zadovoljava uvjete za dodjelu odobrenja, u velikoj mjeri krši svoje zakonske obveze ili obveze preuzete planom poslovanja, ili ako dođe do tako ozbiljnih prekršaja da bi nastavak poslovanja mogao ugroziti interese osiguranika ili ako društvo posluje protivno vlastitim općim aktima.

Direkcija za nadzor društava za osiguranje može oduzeti odobrenje za cjelokupni opseg poslovanja ako društvo nije u mogućnosti u zadanom vremenskom razdoblju izvršiti mjere predviđene u planu o solventnosti ili financijskom planu. Oduzimanjem odobrenja onemogućava se daljnje izdavanje polica i zabranjuje se povećanje svota i produženje trajanja već izdatih polica. U slučaju oduzimanja odobrenja Direkcija poduzima mjere zaštite interesa osiguranika i u tome smislu može ograničiti ili zabraniti slobodno raspolaganje sredstvima društva. Kod društva za uzajamno osiguranje oduzimanje odobrenja za obavljanje ukupnog poslovanja osiguranja ima učinak odluke o prestanku društva. Oduzimanje odobrenja upisuje se u trgovačkom registru na temelju obavijesti Direkcije za nadzor društava za osiguranje. Rješenje o oduzimanju odobrenja, koje donosi Direkcija za nadzor društava za osiguranje je konačno i protiv njega društvo može voditi upravni spor.

Članak 67Društvo za osiguranje može ustupiti portfelj drugom društvu za osiguranje

ali samo onda ako ustupa pripadajuća sredstva i obveze. Društvo za osiguranje može prenijeti svoj portfelj drugom osiguravajućem društvu svojevoljno ili po nalogu Direkcije za nadzor društava za osiguranje u slučaju oduzimanja odobrenja za rad. Ako društvo za osiguranje ne postupi prema nalogu Direkcije o ustupanju portfelja drugom društvu za osiguranje Direkcija može opunomoćiti posebnog povjerenika kojem će ustupiti ovlasti nadležnih organa društva. Kada je ustupanje portfelja provedeno po nalogu Direkcije za nadzor društava za osiguranje, vlasnici polica nemaju pravo na žalbu.

Članak 68U slučaju otvaranja postupka likvidacije društvo za osiguranje

dužno je obustaviti zaključivanje novih osiguranja. Ako društvo za osiguranje svojevoljno obustavlja poslovanje ili mu je zabranjen daljnji rad ili mu je oduzeto odobrenje, nadzor se provodi i nad likvidacijom društva i nad gašenjem postojećih ugovora o osiguranju.

Članak 69U slučaju likvidacije društva za osiguranje, vlasnici i korisnici

polica imaju preferencijalno pravo i to: - u slučaju svih osobnih osiguranja njihovo pravo na sredstva raspoređena u tehničku rezervu ima prednost pred pravima svih drugih vjerovnika, - u drugim vrstama osiguranja dio prijenosne premije (što znači dio koji se odnosi na razdoblje nakon što su ugovori zbog insolventnosti društva prekinuti) i sva potraživanja koja potječu iz razdoblja prije proglašenja insolventnosti predstavljaju dugove prvog reda.

VI. OBVEZNA OSIGURANJA

Članak 70Po ovom Zakonu obvezno se osiguravaju:

Članak 71Vlasnici prijevoznih sredstava na koje se primijenjuju odredbe ovoga

Zakona o obveznim osiguranjima dužni su sklopiti ugovor o obveznom osiguranju s ovlaštenim društvom za osiguranje. Društva za osiguranje, članovi Hrvatskog ureda za osiguranje koja se bave osiguranjem od automobilske odgovornosti donose zajedničke uvjete i premijski sustav s jedinstvenim osnovicama dijela premije za naknadu štete. Zajedničke uvjete i tarifnu premiju objavljuje Hrvatski ured za osiguranje. Društvo za osiguranje iz stavka 1. ovoga članka ne može odbiti ponudu za sklapanje ugovora o osiguranju, ako ponuditelj prihvaća uvjete osiguranja pod kojim to osiguranje obavlja.

Članak 72Odredbe ovoga Zakona o obveznim osiguranjima ne odnose se na prijevozna

sredstva oružanih snaga Republike Hrvatske.

Članak 73Vlasnici, odnosno korisnici vozila koja služe za prijevoz putnika u

javnom prometu dužni su zaključiti ugovor o osiguranju putnika od posljedica nesretnog slučaja. Ugovor iz stavka 1. ovoga članka dužni su zaključiti vlasnici, odnosno korisnici:

Članak 74Putnicima se smatraju osobe koje se radi putovanja nalaze u jednom od

prijevoznih sredstava određenih za obavljanje javnog prijevoza, bez obzira na to jesu li već kupile putnu kartu, a također i osobe koje se nalaze u krugu kolodvora, pristaništa, luke, zrakoplovne luke ili u neposrednoj blizini prijevoznog sredstva prije ukrcavanja, odnosno nakon iskrcavanja, koje su imale namjeru putovati određenim prijevoznim sredstvom ili su njime putovale, osim osoba koje su zaposlene na prijevoznom sredstvu.

Putnicima iz stavka 1. ovoga članka smatraju se i osobe koje imaju pravo na besplatnu vožnju.

Članak 75Najniže visine osiguranih svota, na koje mora biti ugovoreno osiguranje

po jednom putniku u slučaju smrti i trajnog invaliditeta utvrđuje na prijedlog Direkcije za nadzor društva za osiguranje Vlada Republike Hrvatske.

Članak 76Putnik kome se dogodi nesretni slučaj, odnosno prema uvjetima

osiguranja određeni korisnik u slučaju smrti putnika, ima pravo zahtijevati da društvo za osiguranje kod kojeg je zaključeno osiguranje neposredno njemu izvrši svoju obvezu iz ugovora o osiguranju. Ako je za nastalu štetu odgovoran prijevoznik koji je sklopio ugovor o osiguranju, u naknadu štete što je duguje prijevoznik neće se uračunati iznos koji je društvo za osiguranje isplatilo po osnovi obveznog osiguranja putnika u javnom prometu. Ako vlasnik, odnosno korisnik vozila nije sklopio ugovor o osiguranju putnika po odredbama ovoga Zakona, a dogodio se nesretni slučaj, putnik, odnosno osoba koja bi bila korisnik osiguranja, da je ugovor o osiguranju bio sklopljen, može isplatu osigurane svote zahtijevati od bilo kojeg društva za osiguranje koje na teritoriju Republike obavlja ovu vrstu osiguranja. Društvo za osiguranje kojem se obratila osoba iz stavka 3. ovoga članka postupit će kao da je ugovor o osiguranju bio sklopljen uz osiguranu svotu iz članka 75. ovoga Zakona. Društvo za osiguranje iz stavka 3. ovoga članka koje je izvršilo isplatu osigurane svote ima prema vlasniku vozila, odnosno osobi odgovornoj za štetu pravo na regres za isplaćeni iznos, kamatu i troškove. Ako društvo za osiguranje ne može ni u sudskom postupku ni u slučaju prestanka društva ostvariti pravo na regres iz stavka 5. ovoga članka ono ima pravo zahtjev za isplatu nenadoknadenih iznosa istaknuti prema ostalim društvima za osiguranje koja provode ovu vrstu osiguranja i to razmjerno premiji ostvarenoj u obveznom osiguranju putnika u javnom prometu u odnosu na ukupnu premiju ostvarenu na teritoriju Republike u toj vrsti osiguranja. U slučaju prestanka društva za osiguranje, osoba iz stavka 1. ovoga članka može zahtijevati naknadu od društva za osiguranje iz stavka 3. ovoga članka.

Članak 77Vlasnik, odnosno korisnik motornog vozila i priključnog vozila

dužan je sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom motornog vozila (u daljem tekstu osiguranje od automobilske odgovornosti) nanese trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari. Štetom koja je nanesena uporabom motornog vozila smatra se i šteta koja je trećoj osobi prouzročena padom stvari s motornog ili priključnog vozila.

Članak 78Motorna i priključna vozila, u smislu ovoga Zakona, jesu sva

vozila na motorni pogon koja se kreću javnim putern i ostalim površinama na kojima se odvija promet, a koja podliježu obvezi registracije po propisima o cestovnom prometu. Od dužnosti sklapanja ugovora o osiguranju od odgovornosti oslobođeni su vlasnici, odnosno korisnici motornih i priključnih vozila koja se kreću tračnicama. Registracija motornog vozila i prikljućnog vozila koje podliježe propisima o registraciji, produženje registracije i izdavanje probnih pločica može se obaviti nakon što se nadležnom tijelu za registraciju, odnosno nadležnom tijelu za izdavanje probnih pločica podnose dokaz o sklopljenom ugovoru o osiguranju.

Članak 79Nema pravo na naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti

za štete trećim osobama:

Članak 80Obveza društva za osiguranje na naknadu štete po osnovi osiguranja od

automobilske odgovornosti ne može po jednom štetnom događaju biti veća od iznosa što ga na prijedlog Direkcije za nadzor društava za osiguranje utvrdi Vlada Republike Hrvatske, ako ugovorom o osiguranju nije utvrđen veći iznos. lznos iz stavke 1. ovoga članka posebno se utvrđuje za štetu na osobama, a posebno za štetu na stvarima. Ako ima više oštećenih osoba, a ukupna naknada premašuje iznos iz stavka 1. ovoga članka, prava oštećenih osoba prema društvu za osiguranje razmjerno se smanjuju.

Društvo za osiguranje koje je isplatilo jednoj oštećenoj osobi iznos veći od onog koji joj pripada s obzirom na razmjerno sniženje naknade, jer nije znalo niti je moglo znati da postoje i druge oštećene osobe, ostaje u obvezi prema tim drugim osobama samo do visine iznosa iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 81Kad pravna osoba koja obavlja poslove zdravstvenog, invalidskog ili

mirovinskog osiguranja istakne odštetni zahtjev, društvo za osiguranje dužno je u okviru odgovornosti svojeg osiguranika platiti naknadu u visini troškova liječenja i drugih nužnih troškova koji su učinjeni u skladu s propisima o zdravstvenom osiguranju, odnosno razmjerni iznos doprinosa za invalidsko i mirovinsko osiguranje. Razmjerni iznos doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje određuje se u kapitaliziranom iznosu prema preostalom vremenu radnog staža i godina života fizičke osobe potrebnih za stjecanje prava na starosnu mirovinu.

Članak 82Ako oštećena osoba istakne odštetni zahtjev neposredno prema društvu

za osiguranje, društvo za osiguranje ne može u odgovoru na takav zahtjev isticati prigovare koji bi na temelju zakona ili uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti moglo istaknuti prema osiguranoj osobi zbog nepridržavanja zakona ili uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti. Društvo za osiguranje koje nadoknadi štetu oštećenoj osobi a nije bilo u obvezi isplate prema uvjetima za osiguranje od automobilske odgovornosti, ima pravo regresa prema osobi koja je odgovorna za štetu i to za isplaćeni iznos štete, kamatu i troškove.

Članak 83Osiguranjem od automobilske odgovornosti obuhvaćene su, u skladu

s odredbama ovoga Zakona i štete prouzročene uporabom vozila kojim se koristila, odnosno kojim je upravljala osoba koja za to nije bila ovlaštena.

Neovlaštenim korisnikom motornog vozila, u smislu ovoga Zakona smatra se:

Članak 84Ako se za trajanja osiguranja promijeni vlasnik, odnosno korisnik motornog

vozila, prava i obveze iz ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti mogu se prenijeti na novog vlasnika, odnosno korisnika i traju do istjeka tekućeg razdoblja osiguranja.

Članak 85Društvo za osiguranje kod kojeg se vlasnik, odnosno korisnik vozila

osigurao od automobilske odgovornosti dužno je štetu koja je uporabom vozila nanesena u zemljama sustava zelene karte osiguranja, a koja prelazi iznos štete iz članka 80. stavka 1. ovoga Zakona nadoknaditi trećoj osobi do visine određene propisima o obveznom osiguranju države u kojoj je šteta nastala.

Članak 86Oštećena osoba kojoj je šteta nanesena uporabom vozila čiji

se vlasnik, odnosno korisnik nije osigurao od automobilske odgovornosti podnosi odštetni zahtjev jednom od društva za osiguranje koje se bavi osiguranjem od automobilske odgovornosti. Društvo za osigursnje iz stavka 1. ovoga članka za isplaćeni iznos štete i trošak obrade tereti fond za naknadu šteta pri Hrvatskom uredu za osiguranje. Osoba koja nije hrvatski državljanin, a kojoj je na teritoriju Republike Hrvatske nanesena šteta uporabom vozila čiji se vlasnik, odnosno korisnik nije osigurao od automobilske odgovornosti, ima pravo na naknadu štete po osnovi stavka 1. ovoga članka samo ako po zakonu države čiji je državljanin, hrvatski državljani imaju pravo na naknadu štete nanesene uporabom neosiguranog vozila. Hrvatski ured za osiguranje ima pravo na regres prema osobi koja je odgovorna za štetu i to za isplaćeni iznos štete, kamatu i troškove.

Članak 87Oštećena osoba kojoj je šteta nanesena uporabom nepoznatog motornog

vozila ima pravo na naknadu štete zbog smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja i podnosi odštetni zahtjev jednom od društava za osiguranje koje se bavi osiguranjem od automobilske odgovornosti. Društvo za osiguranje iz stavka 1. ovoga članka za isplaćeni iznos štete i trošak obrade tereti fond za naknadu šteta pri Hrvatskom uredu za osiguranje.

Osoba koja nije hrvatski državljanin, a kojoj je na teritoriju Republike Hrvatske nanesena šteta uporabom nepoznatog motornog vozila ima pravo na naknadu štete po osnovi stavka 1. ovoga članka, samo ako po zakonu države čiji je državljanin, hrvatski državljani imaju pravo na naknadu štete nanesene uporabom nepoznatog motornog vozila. Ako se pronađe vozilo čijom je uporabom nanesena šteta, Hrvatski ured za osiguranje ima pravo na regres prema društvu kod kojeg je sklopljeno osiguranje od automobilske odgovornosti i to za isplaćeni iznos štete, kamatu i troškove.

Članak 88Isplaćene štete od neosiguranih vozila iz članka 86., štete

od nepoznatih vozila iz članka 87., štete iz članka 100. stavka 1. ovoga Zakona kao i štete koje oštećena osoba nije mogla naplatiti zbog prestanka društva, snose sva društva za osiguranje koja obavljaju poslove osiguranja od automobilske odgovornosti razmjerno premiji u toj vrsti osiguranja. Međusobni obračun svih isplaćenih šteta obavlja se putem fonda za naknadu šteta pri Hrvatskom uredu za osiguranje.

Članak 89Osoba koja motornim vozilom inozemne registracije ulazi na teritorij

Republike Hrvatske mora imati valjanu međunarodnu ispravu o osiguranju od automobilske odgovornosti koja vrijedi za teritorij Republike Hrvatske ili neki drugi dokaz o postojanju takvog osiguranja, koja pokriva štete najmanje do iznosa iz članka 80. stavka 1. ovoga Zakona. Granična policija i carina dužni su kontrolirati je li udovoljeno uvjetima iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 90

Međunarodnim ispravama i dokazima iz članka 89. stavka 1. ovoga Zakona smatraju se oni dokumenti čiju valjanost priznaje Hrvatski ured za osiguranje. Priznavanje valjanosti međunarodnih isprava i dokaza Hrvatski ured za osiguranje priznaje unaprijed, obavješćivanjem Ministarstva unutrašnjih poslova i Uprave carine. Priznavanje valjanosti međunarodnih isprava i dokaza uključuje i garantiranje Hrvatskog ureda za osiguranje za obveze utemeljene tim ispravama i dokazima, do iznosa iz članka 80. stavka 1. ovoga Zakona.

Članak 91Osobe koje nemaju valjanu međunarodnu ispravu ili dokaz iz članka

Članak 92Oštećena osoba kojoj je šteta nanesena uporabom vozila s inozemnom

registracijom za koje vozilo postoji valjana međunarodna isprava ili dokaz o postojanju osiguranja od automobilske odgovornosti iz članka 89. stavka 1. ovoga Zakona podnosi odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje. Obradu i isplatu ovakvih šteta Hrvatski ured za osiguranje može povjeriti svojim članovima ili specijaliziranim organizacijama za obradu navedenih šteta, koji su dužni odštetni zahtjev obraditi i likvidirati sukladno s međunarodnim sporazumom o osiguranju motornih vozila u roku 60 dana. Ako Hrvatski ured za osiguranje ili osoba iz stavka 2. ovoga članka ne isplati naknadu štete u roku od 60 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva s potrebnom dokumentacijom, oštećena osoba može podnijeti tužbu protiv Hrvatskog ureda za osiguranje.

Članak 93Štetu nanesenu uporabom vozila inozemne registracije koje je osigurano

kod društva za osiguranje iz članka 91. ovoga Zakona, nadoknađuje to društvo prema odredbama ovoga Zakona koje važe za vozila Hrvatske registracije.

Članak 94Za naknadu štete koja je nanesena uporabom vozila inozemne registracije

koje nema valjanu međunarodnu ispravu ili dokaz o osiguranju od automobilske odgovornosti važe odredbe iz članka 86. ovoga Zakona.

Članak 95Vlasnik, odnosno vozać motornog vozila mora na zahtjev ovlaštene

osobe Ministarstva unutarnjih poslova dati na uvid važeću policu osiguranja od automobilske odgovornosti kao i Europsko izvješće o nezgodi.

Članak 96Društvo za osiguranje dužno je uz policu osiguranja od automobilske

odgovornosti izdati Europsko izvješće o nezgodi. Sudionici prometne nezgode moraju popuniti i potpisati Europsko izvješće o nezgodi, ako nije obavljen očevid nadležnog tijela unutarnjih poslova. Tijela unutarnjih poslova kao i pravosudna i druga tijela koja vode postupak o prometnim nezgodama dužna su na zahtjev društva za osiguranje pružiti podatke o prometnoj nezgodi.

3.

Osiguranje vlasnika, odnosno korisnika zrakoplova od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama

Članak 97Vlasnik, odnosno korisnik zrakoplova dužan je osigurati se od odgovornosti

za štete koje zrakoplov može nanijeti trećim osobama. Za inozemni zrakoplov koji ulazi u zračni prostor države mora postojati osiguranje od odgovornosti za štete iz stavka 1. ovoga članka, ako nije pruženo drugo osiguranje za naknadu štete ili ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno.

Članak 98Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Direkcije za nadzor društava za

osiguranje utvrđuje najniže iznose na koje pojedine vrste zrakoplova moraju biti osigurane. Obveza društva za osiguranje na naknadu štete po osnovi članka 97. ovoga Zakona ograničena je iznosom iz stavka 1. ovoga članka, ako ugovorom o osiguranju nije predviđen veći iznos.

4.

Osiguranje vlasnika, odnosno korisnika brodice na motorni pogon od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama

Članak 99Vlasnik, odnosno korisnik brodice na motorni pogon registrirane za šport

i razonodu, upisanoj u očevidnik brodica dužan je osigurati se od odgovornosti za štete koju brodica na motorni pogon može nanijeti trećim osobama zbog tjelesne ozljede, oštećenja zdravlja ili smrti. Za brodicu na motorni pogon upisanu u strani upisnik brodica koja ulazi u obalno more Republike Hrvatske ili unutrašnje plovne putove mora postojati osiguranje od odgovornosti za štete iz stavka 1. ovoga članka, ako nije pruženo drugo odgovarajuće osiguranje za naknadu štete ili ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno. Od dužnosti sklapanja ugovora o osiguranju od odgovornosti kod registracije, odnosno produženja registracije brodice na motorni pogon, oslobođeni su vlasnici brodica upisanih u očevidnik brodica na motorni pogon čija snaga motora ne prelazi 15 kW. Obveza društva za osiguranje za naknadu šteta po osnovi ovoga članka ograničena je iznosom koji utvrđuje Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Direkcije za nadzor društava za osiguranje, ako ugovorom o osiguranju nije predviđen veći iznos. Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na osiguranje vlasnika, odnosno korisnika od odgovornosti za štete trećim osobama, ako je štetu prouzročilo nepoznato, neosigurano ili strano motorno vozilo odgovarajuće se primjenjuju i na odgovornost za naknadu šteta prouzročenih uporabom nepoznate, neosigurane ili strane brodice na motorni pogon.

VII. HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE

Članak 100Pored poslova iz članka 9. ovoga Zakona Ured obavlja poslove

usklađivanja, nadzora i međusobnog izravnanja šteta nastalih od nepoznatog motornog vozila, odnosno brodica na motorni pogon te motornog vozila i brodice za koje vlasnik, odnosno korisnik nije sklopio ugovor o osiguranju, poslove obrade i isplate šteta koje oštećene osobe nisu mogle naplatiti zbog prestanka rada društva za osiguranje: Radi obavljanja poslova iz stavka 1. ovoga članka na razini Ureda osniva se fond za naknadu šteta. Obradu i isplatu šteta iz stavka 1. ovoga članka koje nisu mogle biti isplaćene zbog prestanka društva za osiguranje Ured može povjeriti jednom od svojih članova. Ured obavlja i druge poslove od općeg i od zajedničkog interesa za djelatnost osiguranja.

Članak 101Hrvatski ured za osiguranje je pravna osoba i stječe svojstvo

pravne osobe upisom u sudski registar.

Članak 102Izdvajanje sredstava u fond iz članka 100. stavka 2. ovoga Zakona

i troškove financiranja Hrvatskog ureda za osiguranje snose svi članovi Ureda. Statutom Hrvatskog ureda za osiguranje utvrđuje se naročito njegova organizacija, djelatnost i financiranje, te način obračuna i međusobnog izravnanja šteta iz članka 100. stavka 1. ovoga Zakona. U slučaju da član Ureda ne izvršava obveze financiranja utvrđene statutom, Direkcija za nadzor društava za osiguranje će na prijedlog Hrvatskog ureda za osiguranje povući društvu za osiguranje dozvolu izdanu za obavljanje poslova osiguranja.

VIII. KAZNENE ODREDBE

Članak 103Novčanom kaznom u protuvrijednosti u domaćoj valuti od

5.000 do 50.000 DEM kaznit će se za prekršaj društvo za osiguranje:

Članak 104Novčanom kaznom u protuvrijednosti u domaćoj valuti od

50 do 1.000 DEM kaznit će se odogovorna osoba:

Članak 105Iznosi novčanih kazni iz članka 103. i 104. ovoga Zakona

izriču se u domaćoj valuti po srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske za DEM na dan izricanja kazne.

IX. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 106Društva za osiguranje dužna su uskladiti svoje poslovanje s odredbama

ovoga Zakona u roku od 12 mjeseci njegova stupanja na snagu.

Članak 107U roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona Direkcija

za nadzor društava za osiguranje počet će obavljati poslove utvrđene ovim Zakonom. Do početka rada Direkcije za nadzor društava za osiguranje odobrenja za obavljanje poslova osiguranja društava za osiguranje i kontrolu njihova poslovanja obavljat će sukladno odredbama ovoga Zakona Ministarstvo financija,

Članak 108Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o osiguranju imovine

i osoba ("Narodne novine", br. 53/77.), Zakon o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba ("Narodne novine", br. 53/91.) i Odluka o visini minimalnog iznosa početnoga fonda sigurnosti i ukupnog uloga u trenutku osnivanja dioničkoga društva za osiguranje ("Narodne novine", br. 17/93.).

Članak 109Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u "Narodnim

novinama".

Klasa: 453-02/93-01/02 Zagreb, 27. siječnja 1994.

ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Zastupničkog doma Sabora Stjepan Mesić, v. r.

Zakon, NN 9/1994-158 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Zakon Izdanje:

NN 9/1994 Broj dokumenta u izdanju: 158 Donositelj:ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 10.2.1994.

ELI: /eli/sluzbeni/1994/9/158 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©2026. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o.

Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno.

Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja.

Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe.

Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom.

Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni.

Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika.

Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.