Zakon o osiguranju

Zakon o osiguranju Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Zakon o osiguranju NN 9/1994 (10.2.1994.), Zakon o osiguranju ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim ODLUKU O PROGLAŠENJU ZAKONA O OSIGURANJU Proglašavam Zakon o osiguranju, koji je donio Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici dana 27. siječnja 1994. godine. Broj: PA4-13/1-94. Zagreb, 2. veljače 1994. Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, v. r. ZAKON O OSIGURANJU I. OSNOVNE ODREDBE Članak 1. Ovim Zakonom uređuju se uvjeti i način obavljanja poslova u društvima koja se bave osiguranjem imovine i osoba te nadzor nad njihovim poslovanjem. Članak 2. Poslovi osiguranja su: sklapanje i ispunjavanje ugovora o osiguranju imovine i osoba i ugovora o reosiguranju te poslovi u provedbi mjera za sprečavanje i smanjenje rizika koji ugrožavaju osiguranu imovinu i osobe i mjere za sprečavanje i smanjeaje šteta te drugi poslovi osiguranja. Članak 3. Drugi poslovi osiguranja su: posredovanje u ugovaranju osiguranja, zastupanje u osiguranju, snimanje rizika snimanje i procjena šteta, prodaja ostataka osiguranih uništenih stvari, pružanje pravne pomoći i drugih intelektualnih i tehničkih usluga u svezi s poslovima osiguranja. Poslove iz stavka 1. ovoga članka obavljaju pravne i fizičke osobe za društvo za osiguranje ili za osiguranika na temelju ugovora. Članak 4. Poslove osiguranja obavljaju društva za osiguranje: dioničko društvo za osiguranje, društvo za uzajamno osiguranje, vlastito društvo za osiguranje i javno društvo za osiguranje. Članak 5. Društvo za osiguranje može obavljati poslove životnih i neživotnih osiguranja, odnosno reosiguranja. Poslovi životnih osiguranja razvrstavaju se na osiguranje života i mirovinsko osiguranje. Poslovi neživotnih osiguranja razvrstavaju se na: osiguranje civila, osiguranje industrije, osiguranje automobilskog kaska, osiguranje od automobilske odgovornosti, osiguranje od opće odgovornosti, osiguranje usjeva, osiguranje životinja, osiguranje transporta-karga, osiguranje transporta-kaska, osiguranje od odgovornosti u transportu, osiguranje kredita, osiguranje pravne zaštite, osiguranje od nezgode te bolesničko osiguranje kojim su obuhvaćene i ozljede na radu i oboljenja od profesionalnih bolesti. Društvo za osiguranje može obavljati poslove jedne ili više vrsta osiguranja iz stavka 2. i 3. ovoga članka, odnosno reosiguranja. Vlastito društvo za osiguranje i društvo za uzajamno osiguranje ne mogu obavljati poslove reosiguranja. Članak 6. Osiguranje imovine i osoba je dobrovoljno, a iznimno se zakonom mogu propisati slučajevi kada je osiguranje obvezno. Imovina i osobe osiguravaju se kod društva za osiguranje koja imaju sjedište u Republici Hrvatskoj. Vlada Republike Hrvatske propisuje koja se imovina i osobe i uz koje uvjete mogu osigurati ili suosigurati kod inozemnog osiguratelja. Članak 7. Društvo za osiguranje dužno je poslovati po ekonomskim načelima i pravilima struke osiguranja i aktuarske struke. Društvo za osiguranje dužno je reosiguranjem pokriti višak rizika koji prelazi njegov kapacitet. Višak rizika koji prelazi mogućnost reosiguranja u zemlji može se reosigurati u inozemstvu. Članak 8. Izdavanje odobrenja za rad društva za osiguranje i nadzor da li društvo posluje sukladno ovom Zakonu i drugim propisima obavlja Direkcija za nadzor društava za osiguranje. Članak 9. Poslove utvrđene međunarodnim sporazumom o osiguranju vlasnika, odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti u prometu i predstavljanja hrvatskih društava za osiguranje u međunarodnim institucijama osiguranja, obavlja Hrvatski ured za osiguranje. Članak 10. Ovaj Zakon ne primjenjuje se na: 1. udruženja osoba koja svojim članovima pružaju pomoć, kao i organizacije i udruženja za pripomoć koje spadaju u profesionalna udruženja uključujući sindikat i organizacije poslodavaca, 2. tijela i institucije javnog prava kod kojih neposredno po zakonu nastaju osiguravajući odnosi ili koji se zbog zakonske prirode moraju uspostaviti. II. DRUŠTVA ZA OSIGURANJE 1. Dioničko društvo za osiguranje Članak 11. Dioničko društvo za osiguranje mogu osnovati fizičke i pravne osobe ako ispunjavaju uvjete propisane ovim Zakonom. Članak 12. Iznos temeljnog kapitala uplaćenog u novcu u domaćoj valuti pri osnivanju dioničkog društva za osiguranje ne može biti manji od: 1. 1,000.000 DEM, ako se društvo osniva za obavljanje poslova životnih osiguranja. 2. 1,000.000 DEM, ako se društvo osniva za obavljanje poslova jednog od ovih osiguranja: - osiguranje civila, osiguranje industrije i osiguranje od opće odgovornosti, - osiguranje automobilskog kaska i osiguranje od automobilske odgovornosti, - osiguranje transporta-karga, osiguranje transporta-kaska i osiguranje od odgovornosti u transportu, - osiguranje kredita, - osiguranje od nezgode i bolesničko osiguranje. 3. 500.000 DEM, ako se društvo osniva za obavljanje poslova jednog od ovih osiguranja: - osiguranje usjeva, - osiguranje životinja, - osiguranje pravne zaštite. 4. 2,000.000 DEM, ako se društvo osniva za obavljanje poslova više vrsta osiguranja. 5. 2.000.000 DEM, ako se društvo osniva za obavljanje poslova reosiguranja. Članak 13. Odobrenje za rad dioničkom društvu za osiguranje izdaje Direkcija za nadzor društava za osiguranje. Zahtjev za izdavanje odobrenja za rad podnose osnivači ili u njihovo ime osobe ili osoba koju oni odrede. Osobe iz stavka 2. ovoga članka dužne su uz zahtjev za izdavanje odobrenja Direkciji za nadzor društava za osiguranje dostaviti - statut društva s potpisima osnivača, - dokaz da su osigurana novčana sredstva u visini iznosa temeljnog kapitala društva, - akte poslovne politike (posebno uvjeta osiguranja i cjenika premija za sve vrste osiguranja za koje se društvo osniva, tehničke osnove, tablice maksimalnog pokrića), - poslovni plan društva za naredne tri godine poslovanja, - broj i kvalifikacijsku strukturu kadrova potrebnih za početak rada društva, - prijedlog za imenovanje upravitelja matematičke rezerve, ako će se društvo za osiguranje baviti poslovima osiguranja života. Članak 14. Poslovni plan sadrži osobito: očekivani premijski prihod, očekivane štete, troškove provođenja osiguranja i očekivanu dobit i druge podatke koji dokazuju trajnu mogućnost podmirivanja budućih obveza. Članak 15. Direkcija za nadzor društava za osiguranje dužna je u roku od 60 dana od dana podnošenja zahtjeva i dokaza iz članka 13. stavka 3. ovoga Zakona donijeti rješenje kojim odlučuje o zahtjevu ili traži ispravku ili dopunu zahtjeva iz članka 13. ovoga Zakona. Izdavanjem odobrenja za rad društva smatra se da su prihvaćeni i akti društva iz članka 13. stavka 3. ovoga Zakona. Rješenje Direkcije za nadzor društava za osiguranje iz stavka 1. ovoga članka konačno je i protiv njega se može pokrenuti upravni spor. 2. Društvo za uzajamno osiguranje Članak 16. Društvo za uzajamno osiguranje je društvo u kojem članovi uplatom uloga (doprinosa) međusobno jamče da će se na načelima uzajamnosti i solidarnosti pokriti štete nastale ostvarenjem ugovorenih rizika. Društvo za uzajamno osiguranje ne posluje radi stjecanja dobiti, nego se sredstva prikupljaju doprinosom samo u onom opsegu koji je potreban za ispunjenje obveza prema osiguranicima i za stvaranje rezervi sigurnosti. O sredstvima društva odlučuju osiguranici koji sami upravljaju društvom. Članak 17. Društvo za uzajamno osiguranje mogu osnovati domaće pravne i fizičke osobe. Za osnivanje društva za uzajamno osiguranje potrebno je da uguvor o uzajamnom osiguranju od istih rizika sklopi najmanje 250 osoba. Članak 18. Društvo za uzajamno osiguranje može se osnovati kao društvo za uzajamno osiguranje s neograničenim doprinosom ili kao društvo za uzajamno osiguranje s ograničenim doprinosom. Društvo za uzajamno osiguranje s neograničenim doprinosom može od svakog osiguranika zahtijevati uplatu dodatnog doprinosa potrebnog za namirenje nepokrivenih šteta, bez ograničenja. Društvo za uzajarmno osiguranje s ograničenim doprinosom može od svakog osiguranika zahtijevati da plati dodatni doprinos koji nije veći od njegovog prethodno uplaćenog cijelog doprinosa ako su štete i ostali rashodi veći od prethodno uplaćenog doprinosa i ostalih prihoda društva. Članak 19. Za osnivanje društva za uzajamno osiguranje s neograničenim doprinosom članova osnivači moraju uplatiti najmanje 30%, a ako se društvo osniva s ograničenim doprinosom članova najmanje 50% iznosa temeljnog kapitala iz članka 12. ovoga Zakona zavisno od toga osniva li se društvo za obavljanje jedne ili više vrsta osiguranja. Članak 20. Ugovor o osnivanju društva mora sadržavati: imena, odnosno tvrtke osnivača, tvrtku, sjedište i djelatnost društva, iznos temeljnog kapitala društva, visinu pojedinačnog osnivačkog uloga, broj pojedinačnih osnivačkih uloga koje osnivači upisuju, odredbe o načinu, uvjetima i rokovima uplate osnivačkih i eventualnih kasnijih uloga te vraćanju uplaćenih osnivačkih uloga s kamatom, upravljanju i vođenju poslova društva, način formiranja i upotrebe fondova i rezervi, o posljedicama promjene statuta, općih uvjeta osiguranja i odluke o prestanku rada društva na sklopljene ugovore osiguranja, poslovanju društva, način na koji članovi društva jamče pojedinom članu za štetu i način kako se postaje ili prestaje biti članom uzajamnog društva te druga pitanja značajna za osnivanje i poslovanje društva za uzajamno osiguranje. Članak 21. Statutom društva određuje se osobito način utvrđivanja, uvjeti i rokovi uplate doprinosa (uloga); pravo na naknadu štete, odredbe o neograničenom, odnosno ograničenom doprinosu (ulogu); obveza uplate dodatnog doprinosa (uloga) za pokriće gubitka ili mogućnost da se gubitak društva pokrije smanjenjem naknade svim članovima; uvjeti i način raspodjele dobiti (vraćanje dijela doprinosa ili njegovog prijenosa u narednu godinu, odnosno u rezerve sigurnosti); odredbe o početku i prestanku članstva u društvu, prava i obveze članova koji istupe iz članstva. Članak 22. Osnivači društva za uzajamno osiguranje, odnosno osoba ili osobe koje oni ovlaste podnose Direkciji za nadzor društava za osiguranje zahtjev za izdavanje dozvole za osnivanje društva za uzajamno osiguranje. Uz zahtjev za izdavanje dozvole iz stavka 1. ovoga članka osnivači društva za uzajamno osiguranje dužni su dostaviti dokaze o ispunjavanju uvjeta za osnivanje društva za uzajamno osiguranje, i to: - ugovor o osnivanju društva za uzajamno osiguranje, - statut društva za uzajamno osiguranje, - dokaz o uplati sredstava početnog fonda sigurnosti. Članak 23. Direkcija za nadzor društva za osiguranje dužna je donijeti rješenje kojim odlučuje o zahtjevu iz članka 22. ovoga Zakona u roku od 60 dana od dana podnošenja zahtjeva i dokaza iz članka 22. ovoga Zakona. Rješenje Direkcije za nadzor društava za osiguranje iz stavka 1. ovoga članka konačno je i protiv njega se može voditi upravni spor. Članak 24. Društvo za uzajamno osiguranje je pravna osoba s pravima, obvezama i odgovornostima utvrđenim ovim Zakonom i ugovorom o osnivanju. Članak 25. Društvom za uzajamno osiguranje upravljaju članovi. Organi upravljanja, sastav i način rada organa društva za uzajamno osiguranje utvrđuje se statutom društva zavisno o uloženom doprinosu. Na upravljanje društvom odgovarajuće se primjenjuju propisi o društvu s ograničenom odgovornošću. 3. Vlastito društvo za osiguranje Članak 26. Pravne osobe koje imaju značajniji opseg poslovanja, veća materijalna dobra i veliki broj djelatnika mogu osnivati vlastito društvo za osiguranje svoje imovine i svojih djelatnika kao i radi osiguranja imovine i djelatnika u trgovačkom društvu u kojemu imaju više od polovice svih dionica, odnosno udio koji je veći od polovice svih udjela. Vlastito društvo za osiguranje može se osnivati kao dioničko društvo ili društvo s ograničenom odgovornošću. Visina novčanog iznosa temeljnog kapitala pri osnivanju vlastitog društva za osiguranje ne može biti manja od polovice najmanjeg novčanog iznosa temeljnog kapitala iz članka 12. ovoga Zakona. Glede izdavanja odobrenja za rad vlastitom društvu za osiguranje odgovarajuće se primjenjuju odredbe ovoga Zakona koje se odnose na izdavanje odobrenja za rad dioničkom društvu za osiguranje. 4. Javno društvo za osiguranje Članak 27. Republika Hrvatska, županija, kotar ili grad mogu osnovati javno društvo za osiguranje, radi osiguranja od rizika za koje su uvedena obvezna osiguranja ili za osiguranja javnih dobara. Članak 28. Javno društvo za osiguranje obavlja djelatnost na teritoriju Republike, odnosno na području županije, kotara ili grada koji su ga osnovali. Članak 29. Osnivači javnog društva za osiguranje osiguravaju novčana sredstva temeljnog kapitala najmanje u visini iznosa utvrđenog u članku 12. ovoga Zakona, a glede izdavanja Odobrenja za rad odgovarajuće se primjenjuju odredbe ovoga Zakona koje se odnose na izdavanje odobrenja za rad dioničkom društvu za osiguranje. Ako osnivač javnog društva za osiguranje supsidijarno jamči za Obveze društva kod osnivanja društva, osigurava sredstva u visini 50% iz stavka 1. ovoga članka. 5. Pool za suosiguranje i reosiguranje Članak 30. Dva ili više dioničkih društava za osiguranje iz članka 11. ovoga Zakona mogu radi zajedničkog preuzimanja izvanrednih rizika osnovati društvo s ograničenom odgovornošću za suosiguranje i reosiguranje tih rizika (POOL). Društvo iz stavka 1. ovoga članka posluje u svoje ime i za račun osnivača, a za njegove obveze odgovaraju osnivači uz uvjete i na način utvrđen ugovorom o osnivanju i statutom. Odredbe članka 12. ovoga Zakona o iznosu temeljnog kapitala ne primjenjuju se na osnivanje društva iz stavka 1. ovoga članka. III. POSLOVANJE DRUŠTVA ZA OSlGURANJE Članak 31. Poslove osiguranja i reosiguranja društvo za osiguranje obavlja u svoje ime i za svoj račun. Poslove osiguranja iz članka 2. ovoga Zakona društvo za osiguranje može obavljati u svoje ime, a za račun drugih osoba ili u ime i za račun drugih osoba ili može posredovati kod tih poslova. Članak 32. Za obveze iz ugovora o osiguranju i ugovora o reosiguranju društvo za osiguranje odgovara svim sredstvima. Za ukupni iznos naknade nastalih šteta i ostalih obveza društva za uzajamno osiguranje koje se ne mogu namiriti iz sredstava društva jamče osiguranici svojim sredstvima sukladno ugovoru o osnivanju društva. Članak 33. Sredstva s kojima društvo za osiguranje posluje su sredstva temeljnog kapitala, premija osiguranja, tehnička rezerviranja, sredstva preventive, rezerve sigurnosti i ostala sredstva društva. Članak 34. Premija za osiguranje sastoji se od funkcionalne premije i dijela premije za obavljanje djelatnosti osiguranja. Funkcionalna premija sadrži tehničku premiju, a može sadržavati dio za preventivu, ako je on uračunat u premiju. Tehnička premija je dio premije namijenjen ispunjavanju obveza iz osiguranja. Članak 35. Tehničke rezerve društva za osiguranje čine: prijenosne premije i rezervirane štete, matematička rezerva osiguranja života, rezerviranje za povrate premija ovisne i neovisne o rezultatu, zakonski propisano rezerviranje za kolebanje šteta, ostala osigurateljno-tehnička rezerviranja i neosigurateljno-tehnička rezerviranja. Članak 36. Sredstva osiguranja života društvo za osiguranje dužno je voditi na posebnom računu i ona se ne mogu koristiti niti se nad njima može provoditi prisilno izvršenje za pokrivanje obveza društva za osiguranje koje ne proizlaze iz osiguranja života. Sredstva osiguranja života imaju karakter štednje. Članak 37. Iz sredstva osiguranja života društvo za osiguranje dužno je oblikovati matematičku rezervu osiguranja života. Matematička rezerva osiguranja života jest razlika između sadašnje vrijednisti svih budućih obveza osiguratelja po ugovorima iz osiguranja života i sadašnje vrijednosti svih budućih obveza ugovaratelja osiguranja po tim ugovorima. Pod osiguranjem života u smislu ovoga Zakona smatraju se sve vrste dugoročnih ugovora o osiguranju osoba kod kojih se kumuliraju sredstva štednje ili sredstva za pokriće povećanih rizika u kasnijim godinama osiguranja (mirovinsko osiguranje, osiguranje invalidskih renti i sl.). Članak 38. Društvo za osiguranje koje se bavi osiguranjem života dužno je pri osnivanju donijeti akt o oblikovanju, vođenju i korištenju matematičke rezerve. Članak 39. Prihodi društva za osiguranje formiraju se iz premije osiguranja, premije aktivnih poslova suosiguranja i reosiguranja i ostalih prihoda poslova osiguranja, prihoda od sudjelujučih interesa i ostalih ulaganja, ostalih poslovnih prihoda i izvanrednih - neuobičajenih prihoda. Članak 40. Pod rashodima društva za osiguranje, u smislu ovoga Zakona, razumijevaju se troškovi za plaćanje premije i šteta, po osnovi suosiguranja i reosiguranja, rashodi za preventivu, ostali troškovi poslovanja osiguranja, troškovi za provedbu djelatnosti osiguranja i reosiguranja i izvanredni troškovi. Troškovi za plaćanje odšteta po osnovi, osiguranja, suosiguranja ili reosiguranja i ugovorenih svota, uređuju se na temelju ugovora, odnosno općeg akta društva za osiguranje. Troškovima za štete smatraju se i troškovi utvrđivanja i procjenjivanja šteta, troškovi ostvarivanja regresnih zahtjeva, sudski troškovi, troškovi vještačenja i drugi troškovi u svezi s likvidiranjem šteta. Članak 41. Rashodima društva za Osiguranje smatraju se i: 1. izdvajanja iz premije osiguranja života za matematičku rezervu osiguranja života, 2. izdvajanja krajem obračunskog razdoblja koja se odnose na: vrijeme trajanja osiguranja, odnosno reosiguranja u idućem razdoblju (prijenosne premije), nastale, a nenamirene obveze po osnovi osiguranja, odnosno reosiguranja (rezervirane štete), rezervacije za masovne i katastrofalne štete u dužem razdoblju kao i rezerve za rente za osiguranja odgovornosti i nezgode. Izdvajanja iz stavka 1. točke 2. ovoga članka istovremeno su prihodi u idućoj godini. Pod nastalim a nenamirenim obvezama razumijevaju se i neprijavljene štete, čiji se iznos utvrđuje na način predviđen općim aktom društva za osiguranje. Način obračunavanja i visina dijela premije osigranja, odnosno reosiguranja koja se izdvaja na ime prijenosnih premija, rezerviranih šteta i rezervacije za masovne katastrofalne štete te način obračunavanja matematičke rezerve uređuje se općim aktom društva za osiguranje. Članak 42. Društvo za osiguranje dužno je sastavljati temeljna financijska izvješća o poslovanju i objaviti osnovne podatke iz bilance koje utvrdi Direkcija za nadzor društava za osiguranje. Članak 43. Dio prihoda iz poslovanja društva za osiguranje koji po godišnjem obračunu preostane poslije podmirenja rashoda, iskazuje se kao ostvarena dobit. Dobit iz stavka 1. ovoga članka, na temelju odluke nadležnog tijela društva za osiguranje, koristi se za: 1.pokrićegubitakaizprethodnegodine, 2.izdvajanjeurezervesigurnosti, 3.isplatudijeladobitidioničarima,odnosnoulagačimaidjelatn nicima društva, a kod društva za uzajamno osiguranje - članovima (osiguranicima) povrat dijela uloga, 4. izdvajanje za udio u dobiti ugovorenih svota osiguranja žlvota, 5. izdvajanje u druge rezerve društva, 6. zadržanu dobit. Članak 44. Društvo za osiguranje koje je formiralo rezerve sigurnosti najmanje u visini polovice od ostvarene prosječne premije osiguranja u posljednje dvije godine, pri čemu se premija iz prethodne godine uvećava indeksom porasta cijena na malo računajući i godinu za koju se raspoređuje ostvarena dobit nije obvezno izdvojiti iz dobiti u rezerve sigurnosti. Članak 45. Ako prihod društva za osiguranje po godišnjem obračunu nije dovoljan za pokriće rashoda, društvo za osiguranje iskazuje gubitak iz poslovanja. Članak 46. Gubitak iz članka 45. ovoga Zakona društvo za osiguranje pokriva iz: 1. zadržane dobiti, 2. dodatnog doprinosa (uloga osiguranika kod društva za uzajamno osiguranje), 3. rezerve sigurnosti, 4. fond preventive ako nadležni organ društva donese takvu odluku, 5. ostalih rezervi. Ako društvo za osiguranje nastali gubitak u cijelosti ne namiri na način iz stavka 1. ovoga članka, za nepokriveni dio gubitka smanjuje se temeljni kapital društva. Članak 47. Društvo za osiguranje dužno je, u toku iduće poslovne godine namiriti nepokriveni gubitak iz prethodne godine, te nadoknaditi sredstva garancijskog fonda, ako su ta sredstva korištena za pokriće gubitka i smanjena ispod visine iznosa utvrđenih člankom 12. ovoga Zakona. Članak 48. Društvo za osiguranje koje se bavi osiguranjem života utvrđuje posebno dobit, odnosno gubitak za tu vrstu osiguranja. Društvo za osiguranje koje se bavi poslovima osiguranja i poslovima reosiguranja dužno je posebno utvrđivati dobit, odnosno gubitak iz tih poslova i iskazivati jedinstveni rezultat. Članak 49. Ako se društvo za osiguranje bavi osiguranjem života i drugim vrstama osiguranja i predstoji mu likvidacija ili stečaj, a ispunjeni su zakonom predviđeni uvjeti za osnivanje društva za osiguranje života, osiguranici života sredstvima tog društva mogu osnovati novo društvo za osiguranje života. Ako ne postoje uvjeti iz stavka 1. ovoga članka, sva osiguranja života, sa sredstvima, ustupaju se drugim društvima za osiguranje, ako ih ona prihvate. U slučajevima iz stavka 1. i 2. ovoga članka ne mijenjaju se preuzete obveze prema osiguranicima. Ako ne postoje uvjeti za osnivanje novog društva za osiguranje života, odnosno za ustupanje ugovora o osiguranju života drugim društvima radi osnivanja novog društva za osiguranje života ili ustupanje tih osiguranja drugim društvima za osiguranje, ugovorene svote osiguranja mogu se smanjiti. Za donošenje odluke o osnivanju, odnosno ustupanju osiguranja iz stavka 1. i 2. ovoga članka, osiguranici života osnivaju odbor koji poduzima sve pripremne radnje za osnivanje novog društva za osiguranje života u skladu s odredbama ovoga Zakona ili za ustupanje osiguranja života drugim društvima za osiguranje. Za osnivanje novog društva za osiguranje života i za smanjenje svota osiguranja odbor iz stavka 5. ovoga članka zatražit će stručno mišljenje Direkcije za nadzor društava za osiguranje. IV. POTREBNA SREDSTVA DRUŠTVA ZA OSIGURANJE Članak 50. Društvo za osiguranje mora trajno raspolagati vlastitim sredstvima - garancijskim fondom dovoljnim da se njima jamči stalno ispunjenje obveza društva iz ugovora o osiguranju. Vlastita sredstva - garancijski fond čine: 1) uplaćeni temeljni kapital umanjen za knjižnu vrijednost vlastitih dionica u vlasništvu društva, 2) rezerve sigurnosti, 3) prenesena dobit. Članak 51. Vlastita sredstva moraju iznositi najmanje: a) za osiguranje života najmanje 3,5% od matematičke rezerve osiguranja života i najmanje 5% od sredstva tehničke premije svih rizika osiguranja života, za koja se ne obračunava matematička rezerva, s time da se osnovica za obračun umanjuje za dio predan u reosiguranje, ali najviše do 15%. b) za bolesnička osiguranja najmanje 12% od iznosa tehničke premije. c) za ostala osiguranja i reosiguranja u iznosu većem koji se dobija primjenom jednog od ovih kriterija: - 12% od bruto premije osiguranja, odnosno reosiguranja, umanjene za poreze i takse iz premije i za stornirane, odnosno otpisane iznose premija, te za predane premije suosigurateljima i reosigurateljime, odnosno retrocesionerima, time da umanjenje može iznositi najviše 50%, a za prekooceanske brodove, nuklearna postrojenja i odgovornost brodara i nuklearnog poduzetnika i osiguranje avijacije s umanjenjem najviše 85%. - 20% od prosječnog iznosa šteta koji se dobije na način da se bruto isplate za osigurane događaje za protekle tri godine uvećaju za bruto rezervu šteta na koncu protekle godine, i umanje za naplaćene regrese za protekle tri godine i rezervu šteta na početku tog razdoblja, time da se tako dobiveni iznos množi sa stopom koja se dobiva iz odnosa isplata za osigurane događaje za vlastiti račun i bruto isplata za osigurane događaje u posljednoj godini. Ako je ovako dobivena stopa manja od 50%, primjenjuje se stopa od 50%. Pri računanju visine vlastitih sredstava iz alineje druge stavka 1. ovoga članka, društvo za osiguranje revalorizirat će indeksom porasta cijena na malo isplaćene štete i naplaćene regrese te rezervu šteta na početku razdoblja koja služi za izračunavanje izdvajanja, ako je porast cijena na malo u jednoj ili obje prethodne godine bio veći od 10%. Članak 52. Vlastita sredstva - garancijski fond ne može u tijeku poslovanja biti manji od iznosa predviđenih u članku 12. ovoga Zakona. Članak 53. Društvo za osiguranje dužno je u poslovanju voditi brigu o tome da budu usklađeni visina vlastitih sredstava iz članka 51. ovoga Zakona i visina premije osiguranja u samopridržaju. Ako se vlastita sredstva smanje za iznos od 25% od u članku 51. ovoga Zakona propisanog iznosa, društvo za osiguranje dužno je donijeti program mjera kojim se u roku od 12 mjeseci usklađuje poslovanje radi osiguranja propisanog iznosa vlastitih sredstava, a ako se vlastita sredstva smanje za više od 25%, društvo je dužno uskladiti poslovanje u roku od 18 mjeseci. Ako se programom mjera u rokovima iz stavka 2. ovoga članka ne osigura iznos vlastitih sredstava u visini iz članka 51. ovoga Zakona, društvo za osiguranje dužno je u roku od idućih šest mjeseci uskladiti opseg premijskog prihoda i visinu premije samopridržaja. Članak 54. Društvo za osiguranje drži sredstva iz članka 50. ovoga Zakona na računima i u plasmanima u Republici Hrvatskoj i u poslovanju tim sredstvima dužno je brinuti o sigurnosti plasmana, odnosno ulaganja, kako ne bi ugrozilo njihovu vrijednost i vlastitu likvidnost u izvršenju svojih obveza. Ulaganje sredstava u nekretnine, opremu i uređenje poslovnog prostora, vlasničke uloge u društvu za osiguranje i druga trgovačka društva ne može prijeći 50% raspoloživih sredstava društva. Ulaganje u pojedinu nekretninu, ili više nekretnina, koje se mogu smatrati jednim ulaganjem, ne smije prijeći 10% raspoloživih sredstava društva. Ulaganje u zajmove osigurane hipotekom upisanom na nekretninama i pokretnim stvarima ili garancijom na puni iznos zajma s kamatama, koju dade banka, država, županija, grad ili kotar, ne mogu prijeći 40% raspoloživih sredstava društva, time da iznos zajma koji se osigurava hipotekom ne može prijeći 60% prometne vrijednosti stvari na kojoj je hipoteka upisana. Ulaganje u dionice i druge utržive vrijednosne papire, kao obveznice, udjele u investicijskim fondovima i druge instrumente tržišta novca i kapitala, kojima se trguje na uređenim tržištima, ne može prijeći 40% raspoloživih sredstava društva. Ulaganje u vrijednosne papire iz stavka 5. ovoga članka kojima se ne trguje na uređenim tržištima novca i kapitala ne može prijeći 10% raspoloživih sredstava društva. Pojedinačno ulaganje sredstava društva za osiguranje u dionice ili udjele u trgovačkim društvima i zajmove ne može prijeći 5% raspoloživih sredstava društva. Iznimno od stavka 7. ovoga članka, ulaganje sredstava društva u državne vrijednosne papire i odobravanje zajmova državi može iznositi do 10% raspoloživih sredstava društva. Akontacije i zajmovi, koje društvo prema općim uvjetima osiguranja odobrava uz predočenje svojih vlastitih polica, ne mogu prijeći 10% raspoloživih sredstava društva. Zajmovi osiguranicima, obrtnicima, poljodjelcima ili slobodnim profesijama osigurani hipotekom upisanom na nekretninama i pokretnim stvarima ne mogu prijeći 20% raspoloživih sredstava društva. Pojedinačno ulaganje društva u ovakve zajmove ne može prijeći 3% raspoloživih sredstava društva. Sredstva osiguranja mogu se bez ograničenja, uz uvjet održavanja stalne likvidnosti, koristiti za odobravanje kredita bankama ili pravnim osobama, čiji povrati zajedno s kamatama moraju biti osigurani odgovarajućim garancijama ili jamstvima. Direkcija za nadzor društava za osiguranje propisuje način utvrđivanja raspoloživih sredstava za ulaganje, odnos između sredstava i plasmana, glede njihove ročnosti i može društvu za osiguranje dozvoliti ulaganja koja nisu navedena u ovom članku ili koja ne ispunjavaju navedene uvjete, ako time nisu ugroženi interesi osiguranika. Iznimno od stavka 1. ovoga članka, sukladno propisima o deviznom poslovanju, društvo za osiguranje uz suglasnost Direkcije za nadzor društava za osiguranje može držati dio sredstava na računima u inozemstvu. V. NADZOR NAD POSLOVANJEM DRUŠTVA ZA OSIGURANJE Članak 55. Direkcija za nadzor društava za osiguranje iz članka 8. ovoga Zakona izdaje odobrenja za rad i nadzire posluju li društva za osiguranje po ekonomskim načelima i pravilima struke osiguranja. Direkcija za nadzor društava za osiguranje ima svojstvo pravne osobe. Sjedište Direkcije je u Zagrebu. U obavljanju poslova utvrđenih ovim Zakonom Direkcija je samostalna i odgovara Vladi Republike Hrvatske. Sredstva za pokriće troškova financiranja Direkcije u visini 10% osiguravaju se u državnom proračunu, a 90% sredstava izdvajaju društva za osiguranje, time da izdvajanje tih sredstava ne može iznositi više od 0,8 0/00 (tisućinki) od fakturirane premije osiguranja. Članak 56. Upravni odbor Direkcije donosi statut kojeg potvrđuje Vlada Republike Hrvatske, donosi godišnji program rada Direkcije i prati njegovo izvršavanje, donosi proračun prihoda i rashoda Direkcije, utvrđuje visinu sredstava koja izdvajaju društva za osiguranje za financiranje Direkcije, potvrđuje izvješća koja Direkcija podnosi Vladi Republike Hrvatske i odlučuje o drugim pitanjima utvrđenim statutom Direkcije. Članak 57. Upravni odbor Direkcije ima pet članova koje imenuje i razrješava Vlada Republike Hrvatske. Članovi upravnog odbora imenuju se na četiri godine. Članak 58. Radom Direkcije rukovodi direktor kojeg imenuje i razrješava Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministra financija. Direktor Direkcije imenuje se na četiri godine. Članak 59. Direktor rukovodi Direkcijom, zastupa je, predstavlja i odgovara za njezin rad te u sklopu prava i dužnosti utvrđenih zakonom organizira i osigurava zakonito i učinkovito obavljanje poslova iz djelokruga Direkcije, predlaže Upravnom odboru donošenje akata iz njegove nadležnosti i izvršava odluke odbora, te obavlja druge poslove koji su mu ovim Zakonom, statutom ili drugim aktom Direkcije stavljeni u nadležnost. Članak 60. U okviru prava i dužnosti utvrđenih ovim Zakonom Direkcija za nadzor društava za osiguranje utvrđuje vrste osiguranja i raspoređuje rizike u pojedine vrste osiguranja, jesu li osigurana vlastita sredstva u godišnjem obračunu društva za osiguranje sukladno odredbama članka 50. i 51. ovoga Zakona, i je li imovina društva uložena u skladu s odredbama članka 54. ovoga Zakona, te daje mišljenje o: - pravilnicima o načinu utvrđivanja prijenosnih premija i rezerviranih šteta, te o rezervacijama za masovne i katastrofalne štete i načinu kako su ti pravilnici primijenjeni u godišnjem obračunu. - primjeni članka 7. ovoga Zakona, - tehničkim osnovama, uvjetima osiguranja, tarifama premija, te o pravilniku o utvrđivanju matematičke rezerve i njegovoj primjeni kod osiguranja života, kao i kod mirovinskih osiguranja, invalidskih i bolesnićkih osiguranja (osiguranja s višegodišnjim trajanjem). - uvjetima osiguranja i tarifama premija kod svih obveznih osiguranja, - uvjetima osiguranja kod ostalih vrsta osiguranja osim transportnih i kreditnih osiguranja, - ispravnosti godišnjih financijskih izvješća. Članak 61. O aktima iz članka 60. ovoga Zakona društvo za osiguranje dužno je tražiti mišljenje Direkcije za nadzor društava za osiguranje prilikom osnivanja društva, te prilikom svake izmjene akata. O primjeni ovih akata, o dovoljnosti vlastitih sredstava i njihovu ulaganju te o cjelovitoj ispravnosti obračuna, Direkcija za nadzor društava za osiguranje daje mišljenje uz svaki godišnji obračun. Članak 62. Radi osiguranja podataka za obavljanje kontrole nad osiguranjem, aktuarskih poslova i izrade tehničkih osnova i tarifa premija, društvo za osiguranje dužno je Direkciji za nadzor društava za osiguranje dostavljati statističke i druge podatke po vrstama i grupama osiguranja na način koji odredi Direkcija. Članak 63. Direkcija za nadzor društava za osiguranje može prenijeti pojedine poslove nadzora na za to ovlaštene institucije i stručne osobe (ovlašteni aktuar, ovlašteni revizor ili druga stručna osoba). Potanje uvjete za dobivanje ovlaštenja za obavljanje aktuarskih poslova propisuje ministar financija. Potvrdu o ispunjavanju uvjeta iz stavka 2. ovoga članka i dozvolu za rad ovlaštenog aktuara izdaje Ministarstvo financija. Članak 64. Direkcija za nadzor društava za osiguranje ima pravo u svako doba provesti kontrolu poslovanja društva za osiguranje i izdavati naloge radi: - osiguranja obavljanja djelatnosti na temelju zakonskih odredbi i plana poslovanja, - uklanjanja posljedica učinjenih na štetu interesa vlasnika polica ili posljedica kojima su kršene odredbe pravilnog poslovanja. Ti nalozi uključuju - ovisno o pojedinim slučajevima: - poduzimanje odredenih financijskih mjera (npr. izradu plana solventnosti u svrhu ponovnog zauzimanja stabilnih pozicija u slučaju da društvo više ne raspolaže nenamjenskim sredstvima u iznosu vlastitih sredstava ili izradu financijskog plana kojim bi se u kratkom roku osigurala potrebna vlastita sredstva, ili ograničenje slobodnog raspolaganja sredstvima društva), - sazivanje upravnog odbora društva, - zahtjev za promjenu poslovnog plana društva, što se također može odnosi i na postojeće uvjete osiguranja i cjenike premija. Članak 65. Ako društvo za osiguranje više ne ispunjava uvjete pod kojima je izdano odobrenje za rad ili ako dođe do tako ozbiljnih prekršaja da je takva mjera neizbježna Direkcija za nadzor društava za osiguranje može: - ukinuti odobrenje za obavljanje pojedinih vrsta osiguranja, - predati zahtjev za otvaranje stečajnog postupka s obzirom na stanje sredstava društva za osiguranje, - zahtijevati smanjenje isplate osiguranja i zabraniti plaćanje u svrhu izbjegavanja stečaja, - zahtijevati promjenu postojećih uvjeta osiguranja, cjenike premija i ostalih akata, - zabraniti poslovanje, odnosno pokrenuti kazneni postupak za slučaj nedozvoljenog nastavljanja poslovanja, - obustaviti izvršenje odluka i drugih akata društva za koje ocijeni da su u suprotnosti s propisima i statutom društva. Članak 66. Direkcija za nadzor društava za osiguranje može oduzeti odobrenje za obavljanje pojedinih ili svih vrsta osiguranja, ako društvo za osiguranje više ne zadovoljava uvjete za dodjelu odobrenja, u velikoj mjeri krši svoje zakonske obveze ili obveze preuzete planom poslovanja, ili ako dođe do tako ozbiljnih prekršaja da bi nastavak poslovanja mogao ugroziti interese osiguranika ili ako društvo posluje protivno vlastitim općim aktima. Direkcija za nadzor društava za osiguranje može oduzeti odobrenje za cjelokupni opseg poslovanja ako društvo nije u mogućnosti u zadanom vremenskom razdoblju izvršiti mjere predviđene u planu o solventnosti ili financijskom planu. Oduzimanjem odobrenja onemogućava se daljnje izdavanje polica i zabranjuje se povećanje svota i produženje trajanja već izdatih polica. U slučaju oduzimanja odobrenja Direkcija poduzima mjere zaštite interesa osiguranika i u tome smislu može ograničiti ili zabraniti slobodno raspolaganje sredstvima društva. Kod društva za uzajamno osiguranje oduzimanje odobrenja za obavljanje ukupnog poslovanja osiguranja ima učinak odluke o prestanku društva. Oduzimanje odobrenja upisuje se u trgovačkom registru na temelju obavijesti Direkcije za nadzor društava za osiguranje. Rješenje o oduzimanju odobrenja, koje donosi Direkcija za nadzor društava za osiguranje je konačno i protiv njega društvo može voditi upravni spor. Članak 67. Društvo za osiguranje može ustupiti portfelj drugom društvu za osiguranje ali samo onda ako ustupa pripadajuća sredstva i obveze. Društvo za osiguranje može prenijeti svoj portfelj drugom osiguravajućem društvu svojevoljno ili po nalogu Direkcije za nadzor društava za osiguranje u slučaju oduzimanja odobrenja za rad. Ako društvo za osiguranje ne postupi prema nalogu Direkcije o ustupanju portfelja drugom društvu za osiguranje Direkcija može opunomoćiti posebnog povjerenika kojem će ustupiti ovlasti nadležnih organa društva. Kada je ustupanje portfelja provedeno po nalogu Direkcije za nadzor društava za osiguranje, vlasnici polica nemaju pravo na žalbu. Članak 68. U slučaju otvaranja postupka likvidacije društvo za osiguranje dužno je obustaviti zaključivanje novih osiguranja. Ako društvo za osiguranje svojevoljno obustavlja poslovanje ili mu je zabranjen daljnji rad ili mu je oduzeto odobrenje, nadzor se provodi i nad likvidacijom društva i nad gašenjem postojećih ugovora o osiguranju. Članak 69. U slučaju likvidacije društva za osiguranje, vlasnici i korisnici polica imaju preferencijalno pravo i to: - u slučaju svih osobnih osiguranja njihovo pravo na sredstva raspoređena u tehničku rezervu ima prednost pred pravima svih drugih vjerovnika, - u drugim vrstama osiguranja dio prijenosne premije (što znači dio koji se odnosi na razdoblje nakon što su ugovori zbog insolventnosti društva prekinuti) i sva potraživanja koja potječu iz razdoblja prije proglašenja insolventnosti predstavljaju dugove prvog reda. VI. OBVEZNA OSIGURANJA Članak 70. Po ovom Zakonu obvezno se osiguravaju: 1) putnici u javnom prometu od posljedica nesretnog slučaja, 2) vlasnici, odnosno korisnici motornih vozila od odgovornosti za štete počinjene trećim osobama, 3) vlasnici, odnosno korisnici zrakoplova od odgovornosti za štete počinjene trećim osobama, 4) vlasnici, odnosno korisnici brodica na motorni pogon od odgovornosti za štete počinjene trećim osobama. Članak 71. Vlasnici prijevoznih sredstava na koje se primijenjuju odredbe ovoga Zakona o obveznim osiguranjima dužni su sklopiti ugovor o obveznom osiguranju s ovlaštenim društvom za osiguranje. Društva za osiguranje, članovi Hrvatskog ureda za osiguranje koja se bave osiguranjem od automobilske odgovornosti donose zajedničke uvjete i premijski sustav s jedinstvenim osnovicama dijela premije za naknadu štete. Zajedničke uvjete i tarifnu premiju objavljuje Hrvatski ured za osiguranje. Društvo za osiguranje iz stavka 1. ovoga članka ne može odbiti ponudu za sklapanje ugovora o osiguranju, ako ponuditelj prihvaća uvjete osiguranja pod kojim to osiguranje obavlja. Članak 72. Odredbe ovoga Zakona o obveznim osiguranjima ne odnose se na prijevozna sredstva oružanih snaga Republike Hrvatske. 1. Osiguranje putnika u javnom prometu od posljedica nesretnog slučaja Članak 73. Vlasnici, odnosno korisnici vozila koja služe za prijevoz putnika u javnom prometu dužni su zaključiti ugovor o osiguranju putnika od posljedica nesretnog slučaja. Ugovor iz stavka 1. ovoga članka dužni su zaključiti vlasnici, odnosno korisnici: 1) autobusa kojim se obavlja javni prijevoz u gradskom, međugradskom i međunarodnom linijskom i izvanlinijskom prometu, 2) taksi - automobila i rent-a-car vozila kad se iznajmljuju s vozačem, 3) autobusa koji prevoze radnike na posao i s posla, 4) tračnih vozila za prijevoz putnika, 5) svih vrsta pomorskih, jezerskih i riječnih plovila, uključujući skele i splavove, koji na redovnim linijama slobodno prevoze putnike, uključujući i krstarenje i prijevoz turista, 6) svih vrsta rent-a-car plovila iz točke 5. ovoga članka koja se iznajmljuju s najmanje jednim članom posade, 7) zrakoplova kojima se obavlja javni prijevoz putnika na redovnim i posebnim linijama ili slobodno, 8) turističkih zrakoplova koji se koriste za kraće prelete i panoramske letove i rent-a-car zrakoplova koji se iznajmljuju s pilotom, 9) autobusa kojima turistička poduzeća prevoze turiste, 10) svih ostalih prijevoznih sredstava, bez obzira, na vrstu pogona, kojima se prevoze putnici uz naplatu prijevoza u obliku djelatnosti. Članak 74. Putnicima se smatraju osobe koje se radi putovanja nalaze u jednom od prijevoznih sredstava određenih za obavljanje javnog prijevoza, bez obzira na to jesu li već kupile putnu kartu, a također i osobe koje se nalaze u krugu kolodvora, pristaništa, luke, zrakoplovne luke ili u neposrednoj blizini prijevoznog sredstva prije ukrcavanja, odnosno nakon iskrcavanja, koje su imale namjeru putovati određenim prijevoznim sredstvom ili su njime putovale, osim osoba koje su zaposlene na prijevoznom sredstvu. Putnicima iz stavka 1. ovoga članka smatraju se i osobe koje imaju pravo na besplatnu vožnju. Članak 75. Najniže visine osiguranih svota, na koje mora biti ugovoreno osiguranje po jednom putniku u slučaju smrti i trajnog invaliditeta utvrđuje na prijedlog Direkcije za nadzor društva za osiguranje Vlada Republike Hrvatske. Članak 76. Putnik kome se dogodi nesretni slučaj, odnosno prema uvjetima osiguranja određeni korisnik u slučaju smrti putnika, ima pravo zahtijevati da društvo za osiguranje kod kojeg je zaključeno osiguranje neposredno njemu izvrši svoju obvezu iz ugovora o osiguranju. Ako je za nastalu štetu odgovoran prijevoznik koji je sklopio ugovor o osiguranju, u naknadu štete što je duguje prijevoznik neće se uračunati iznos koji je društvo za osiguranje isplatilo po osnovi obveznog osiguranja putnika u javnom prometu. Ako vlasnik, odnosno korisnik vozila nije sklopio ugovor o osiguranju putnika po odredbama ovoga Zakona, a dogodio se nesretni slučaj, putnik, odnosno osoba koja bi bila korisnik osiguranja, da je ugovor o osiguranju bio sklopljen, može isplatu osigurane svote zahtijevati od bilo kojeg društva za osiguranje koje na teritoriju Republike obavlja ovu vrstu osiguranja. Društvo za osiguranje kojem se obratila osoba iz stavka 3. ovoga članka postupit će kao da je ugovor o osiguranju bio sklopljen uz osiguranu svotu iz članka 75. ovoga Zakona. Društvo za osiguranje iz stavka 3. ovoga članka koje je izvršilo isplatu osigurane svote ima prema vlasniku vozila, odnosno osobi odgovornoj za štetu pravo na regres za isplaćeni iznos, kamatu i troškove. Ako društvo za osiguranje ne može ni u sudskom postupku ni u slučaju prestanka društva ostvariti pravo na regres iz stavka 5. ovoga članka ono ima pravo zahtjev za isplatu nenadoknadenih iznosa istaknuti prema ostalim društvima za osiguranje koja provode ovu vrstu osiguranja i to razmjerno premiji ostvarenoj u obveznom osiguranju putnika u javnom prometu u odnosu na ukupnu premiju ostvarenu na teritoriju Republike u toj vrsti osiguranja. U slučaju prestanka društva za osiguranje, osoba iz stavka 1. ovoga članka može zahtijevati naknadu od društva za osiguranje iz stavka 3. ovoga članka. 2. Osiguranje vlasnika, odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti za štete trećim osobama Članak 77. Vlasnik, odnosno korisnik motornog vozila i priključnog vozila dužan je sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom motornog vozila (u daljem tekstu osiguranje od automobilske odgovornosti) nanese trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari. Štetom koja je nanesena uporabom motornog vozila smatra se i šteta koja je trećoj osobi prouzročena padom stvari s motornog ili priključnog vozila. Članak 78. Motorna i priključna vozila, u smislu ovoga Zakona, jesu sva vozila na motorni pogon koja se kreću javnim putern i ostalim površinama na kojima se odvija promet, a koja podliježu obvezi registracije po propisima o cestovnom prometu. Od dužnosti sklapanja ugovora o osiguranju od odgovornosti oslobođeni su vlasnici, odnosno korisnici motornih i priključnih vozila koja se kreću tračnicama. Registracija motornog vozila i prikljućnog vozila koje podliježe propisima o registraciji, produženje registracije i izdavanje probnih pločica može se obaviti nakon što se nadležnom tijelu za registraciju, odnosno nadležnom tijelu za izdavanje probnih pločica podnose dokaz o sklopljenom ugovoru o osiguranju. Članak 79. Nema pravo na naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti za štete trećim osobama: 1) vozač vozila, 2) vlasnik, suvlasnik i svaki drugi korisnik vozila u slučaju štete na stvarima. Članak 80. Obveza društva za osiguranje na naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti ne može po jednom štetnom događaju biti veća od iznosa što ga na prijedlog Direkcije za nadzor društava za osiguranje utvrdi Vlada Republike Hrvatske, ako ugovorom o osiguranju nije utvrđen veći iznos. lznos iz stavke 1. ovoga članka posebno se utvrđuje za štetu na osobama, a posebno za štetu na stvarima. Ako ima više oštećenih osoba, a ukupna naknada premašuje iznos iz stavka 1. ovoga članka, prava oštećenih osoba prema društvu za osiguranje razmjerno se smanjuju. Društvo za osiguranje koje je isplatilo jednoj oštećenoj osobi iznos veći od onog koji joj pripada s obzirom na razmjerno sniženje naknade, jer nije znalo niti je moglo znati da postoje i druge oštećene osobe, ostaje u obvezi prema tim drugim osobama samo do visine iznosa iz stavka 1. ovoga članka. Članak 81. Kad pravna osoba koja obavlja poslove zdravstvenog, invalidskog ili mirovinskog osiguranja istakne odštetni zahtjev, društvo za osiguranje dužno je u okviru odgovornosti svojeg osiguranika platiti naknadu u visini troškova liječenja i drugih nužnih troškova koji su učinjeni u skladu s propisima o zdravstvenom osiguranju, odnosno razmjerni iznos doprinosa za invalidsko i mirovinsko osiguranje. Razmjerni iznos doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje određuje se u kapitaliziranom iznosu prema preostalom vremenu radnog staža i godina života fizičke osobe potrebnih za stjecanje prava na starosnu mirovinu. Članak 82. Ako oštećena osoba istakne odštetni zahtjev neposredno prema društvu za osiguranje, društvo za osiguranje ne može u odgovoru na takav zahtjev isticati prigovare koji bi na temelju zakona ili uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti moglo istaknuti prema osiguranoj osobi zbog nepridržavanja zakona ili uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti. Društvo za osiguranje koje nadoknadi štetu oštećenoj osobi a nije bilo u obvezi isplate prema uvjetima za osiguranje od automobilske odgovornosti, ima pravo regresa prema osobi koja je odgovorna za štetu i to za isplaćeni iznos štete, kamatu i troškove. Članak 83. Osiguranjem od automobilske odgovornosti obuhvaćene su, u skladu s odredbama ovoga Zakona i štete prouzročene uporabom vozila kojim se koristila, odnosno kojim je upravljala osoba koja za to nije bila ovlaštena. Neovlaštenim korisnikom motornog vozila, u smislu ovoga Zakona smatra se: 1) osoba koja upravlja motornim vozilom bez odgovarajuće vozačke isprave. 2) osoba koja se bez nadzora ovlaštenog vozača, instruktora uvježbava u upravljanju motornim vozilom u prometu na cesti. 3) osoba koja bez znanja i odobrenja vlasnika, odnosno korisnika motornog vozila upotrijebi to vozilo, 4) osoba koja na protupravan način dođe u posjed motornog vozila. Društvo za osiguranje koje nadoknadi štetu iz stavka 1. ovoga članka ima pravo regresa prema osobi koja je odgovorna za štetu, i to za isplaćeni iznos naknade štete, kamatu i troškove. Članak 84. Ako se za trajanja osiguranja promijeni vlasnik, odnosno korisnik motornog vozila, prava i obveze iz ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti mogu se prenijeti na novog vlasnika, odnosno korisnika i traju do istjeka tekućeg razdoblja osiguranja. Članak 85. Društvo za osiguranje kod kojeg se vlasnik, odnosno korisnik vozila osigurao od automobilske odgovornosti dužno je štetu koja je uporabom vozila nanesena u zemljama sustava zelene karte osiguranja, a koja prelazi iznos štete iz članka 80. stavka 1. ovoga Zakona nadoknaditi trećoj osobi do visine određene propisima o obveznom osiguranju države u kojoj je šteta nastala. Članak 86. Oštećena osoba kojoj je šteta nanesena uporabom vozila čiji se vlasnik, odnosno korisnik nije osigurao od automobilske odgovornosti podnosi odštetni zahtjev jednom od društva za osiguranje koje se bavi osiguranjem od automobilske odgovornosti. Društvo za osigursnje iz stavka 1. ovoga članka za isplaćeni iznos štete i trošak obrade tereti fond za naknadu šteta pri Hrvatskom uredu za osiguranje. Osoba koja nije hrvatski državljanin, a kojoj je na teritoriju Republike Hrvatske nanesena šteta uporabom vozila čiji se vlasnik, odnosno korisnik nije osigurao od automobilske odgovornosti, ima pravo na naknadu štete po osnovi stavka 1. ovoga članka samo ako po zakonu države čiji je državljanin, hrvatski državljani imaju pravo na naknadu štete nanesene uporabom neosiguranog vozila. Hrvatski ured za osiguranje ima pravo na regres prema osobi koja je odgovorna za štetu i to za isplaćeni iznos štete, kamatu i troškove. Članak 87. Oštećena osoba kojoj je šteta nanesena uporabom nepoznatog motornog vozila ima pravo na naknadu štete zbog smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja i podnosi odštetni zahtjev jednom od društava za osiguranje koje se bavi osiguranjem od automobilske odgovornosti. Društvo za osiguranje iz stavka 1. ovoga članka za isplaćeni iznos štete i trošak obrade tereti fond za naknadu šteta pri Hrvatskom uredu za osiguranje. Osoba koja nije hrvatski državljanin, a kojoj je na teritoriju Republike Hrvatske nanesena šteta uporabom nepoznatog motornog vozila ima pravo na naknadu štete po osnovi stavka 1. ovoga članka, samo ako po zakonu države čiji je državljanin, hrvatski državljani imaju pravo na naknadu štete nanesene uporabom nepoznatog motornog vozila. Ako se pronađe vozilo čijom je uporabom nanesena šteta, Hrvatski ured za osiguranje ima pravo na regres prema društvu kod kojeg je sklopljeno osiguranje od automobilske odgovornosti i to za isplaćeni iznos štete, kamatu i troškove. Članak 88. Isplaćene štete od neosiguranih vozila iz članka 86., štete od nepoznatih vozila iz članka 87., štete iz članka 100. stavka 1. ovoga Zakona kao i štete koje oštećena osoba nije mogla naplatiti zbog prestanka društva, snose sva društva za osiguranje koja obavljaju poslove osiguranja od automobilske odgovornosti razmjerno premiji u toj vrsti osiguranja. Međusobni obračun svih isplaćenih šteta obavlja se putem fonda za naknadu šteta pri Hrvatskom uredu za osiguranje. Članak 89. Osoba koja motornim vozilom inozemne registracije ulazi na teritorij Republike Hrvatske mora imati valjanu međunarodnu ispravu o osiguranju od automobilske odgovornosti koja vrijedi za teritorij Republike Hrvatske ili neki drugi dokaz o postojanju takvog osiguranja, koja pokriva štete najmanje do iznosa iz članka 80. stavka 1. ovoga Zakona. Granična policija i carina dužni su kontrolirati je li udovoljeno uvjetima iz stavka 1. ovoga članka. Članak 90. Međunarodnim ispravama i dokazima iz članka 89. stavka 1. ovoga Zakona smatraju se oni dokumenti čiju valjanost priznaje Hrvatski ured za osiguranje. Priznavanje valjanosti međunarodnih isprava i dokaza Hrvatski ured za osiguranje priznaje unaprijed, obavješćivanjem Ministarstva unutrašnjih poslova i Uprave carine. Priznavanje valjanosti međunarodnih isprava i dokaza uključuje i garantiranje Hrvatskog ureda za osiguranje za obveze utemeljene tim ispravama i dokazima, do iznosa iz članka 80. stavka 1. ovoga Zakona. Članak 91. Osobe koje nemaju valjanu međunarodnu ispravu ili dokaz iz članka 89. stavak 1. ovoga Zakona moraju na granici sklopiti s domačim društvom za osiguranje ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti koji vrijedi na teritoriju Republike Hrvatske. Članak 92. Oštećena osoba kojoj je šteta nanesena uporabom vozila s inozemnom registracijom za koje vozilo postoji valjana međunarodna isprava ili dokaz o postojanju osiguranja od automobilske odgovornosti iz članka 89. stavka 1. ovoga Zakona podnosi odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje. Obradu i isplatu ovakvih šteta Hrvatski ured za osiguranje može povjeriti svojim članovima ili specijaliziranim organizacijama za obradu navedenih šteta, koji su dužni odštetni zahtjev obraditi i likvidirati sukladno s međunarodnim sporazumom o osiguranju motornih vozila u roku 60 dana. Ako Hrvatski ured za osiguranje ili osoba iz stavka 2. ovoga članka ne isplati naknadu štete u roku od 60 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva s potrebnom dokumentacijom, oštećena osoba može podnijeti tužbu protiv Hrvatskog ureda za osiguranje. Članak 93. Štetu nanesenu uporabom vozila inozemne registracije koje je osigurano kod društva za osiguranje iz članka 91. ovoga Zakona, nadoknađuje to društvo prema odredbama ovoga Zakona koje važe za vozila Hrvatske registracije. Članak 94. Za naknadu štete koja je nanesena uporabom vozila inozemne registracije koje nema valjanu međunarodnu ispravu ili dokaz o osiguranju od automobilske odgovornosti važe odredbe iz članka 86. ovoga Zakona. Članak 95. Vlasnik, odnosno vozać motornog vozila mora na zahtjev ovlaštene osobe Ministarstva unutarnjih poslova dati na uvid važeću policu osiguranja od automobilske odgovornosti kao i Europsko izvješće o nezgodi. Članak 96. Društvo za osiguranje dužno je uz policu osiguranja od automobilske odgovornosti izdati Europsko izvješće o nezgodi. Sudionici prometne nezgode moraju popuniti i potpisati Europsko izvješće o nezgodi, ako nije obavljen očevid nadležnog tijela unutarnjih poslova. Tijela unutarnjih poslova kao i pravosudna i druga tijela koja vode postupak o prometnim nezgodama dužna su na zahtjev društva za osiguranje pružiti podatke o prometnoj nezgodi. 3. Osiguranje vlasnika, odnosno korisnika zrakoplova od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama Članak 97. Vlasnik, odnosno korisnik zrakoplova dužan je osigurati se od odgovornosti za štete koje zrakoplov može nanijeti trećim osobama. Za inozemni zrakoplov koji ulazi u zračni prostor države mora postojati osiguranje od odgovornosti za štete iz stavka 1. ovoga članka, ako nije pruženo drugo osiguranje za naknadu štete ili ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno. Članak 98. Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Direkcije za nadzor društava za osiguranje utvrđuje najniže iznose na koje pojedine vrste zrakoplova moraju biti osigurane. Obveza društva za osiguranje na naknadu štete po osnovi članka 97. ovoga Zakona ograničena je iznosom iz stavka 1. ovoga članka, ako ugovorom o osiguranju nije predviđen veći iznos. 4. Osiguranje vlasnika, odnosno korisnika brodice na motorni pogon od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama Članak 99. Vlasnik, odnosno korisnik brodice na motorni pogon registrirane za šport i razonodu, upisanoj u očevidnik brodica dužan je osigurati se od odgovornosti za štete koju brodica na motorni pogon može nanijeti trećim osobama zbog tjelesne ozljede, oštećenja zdravlja ili smrti. Za brodicu na motorni pogon upisanu u strani upisnik brodica koja ulazi u obalno more Republike Hrvatske ili unutrašnje plovne putove mora postojati osiguranje od odgovornosti za štete iz stavka 1. ovoga članka, ako nije pruženo drugo odgovarajuće osiguranje za naknadu štete ili ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno. Od dužnosti sklapanja ugovora o osiguranju od odgovornosti kod registracije, odnosno produženja registracije brodice na motorni pogon, oslobođeni su vlasnici brodica upisanih u očevidnik brodica na motorni pogon čija snaga motora ne prelazi 15 kW. Obveza društva za osiguranje za naknadu šteta po osnovi ovoga članka ograničena je iznosom koji utvrđuje Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Direkcije za nadzor društava za osiguranje, ako ugovorom o osiguranju nije predviđen veći iznos. Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na osiguranje vlasnika, odnosno korisnika od odgovornosti za štete trećim osobama, ako je štetu prouzročilo nepoznato, neosigurano ili strano motorno vozilo odgovarajuće se primjenjuju i na odgovornost za naknadu šteta prouzročenih uporabom nepoznate, neosigurane ili strane brodice na motorni pogon. VII. HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE Članak 100. Pored poslova iz članka 9. ovoga Zakona Ured obavlja poslove usklađivanja, nadzora i međusobnog izravnanja šteta nastalih od nepoznatog motornog vozila, odnosno brodica na motorni pogon te motornog vozila i brodice za koje vlasnik, odnosno korisnik nije sklopio ugovor o osiguranju, poslove obrade i isplate šteta koje oštećene osobe nisu mogle naplatiti zbog prestanka rada društva za osiguranje: Radi obavljanja poslova iz stavka 1. ovoga članka na razini Ureda osniva se fond za naknadu šteta. Obradu i isplatu šteta iz stavka 1. ovoga članka koje nisu mogle biti isplaćene zbog prestanka društva za osiguranje Ured može povjeriti jednom od svojih članova. Ured obavlja i druge poslove od općeg i od zajedničkog interesa za djelatnost osiguranja. Članak 101. Hrvatski ured za osiguranje je pravna osoba i stječe svojstvo pravne osobe upisom u sudski registar. Članak 102. Izdvajanje sredstava u fond iz članka 100. stavka 2. ovoga Zakona i troškove financiranja Hrvatskog ureda za osiguranje snose svi članovi Ureda. Statutom Hrvatskog ureda za osiguranje utvrđuje se naročito njegova organizacija, djelatnost i financiranje, te način obračuna i međusobnog izravnanja šteta iz članka 100. stavka 1. ovoga Zakona. U slučaju da član Ureda ne izvršava obveze financiranja utvrđene statutom, Direkcija za nadzor društava za osiguranje će na prijedlog Hrvatskog ureda za osiguranje povući društvu za osiguranje dozvolu izdanu za obavljanje poslova osiguranja. VIII. KAZNENE ODREDBE Članak 103. Novčanom kaznom u protuvrijednosti u domaćoj valuti od 5.000 do 50.000 DEM kaznit će se za prekršaj društvo za osiguranje: 1) ako ulaže sredstva osiguranja suprotno namjenama i bez instrumenata jamstva povrata sredstava, kao i suprotno razmjerima iz članka 54. ovoga Zakona, 2) ako sredstva osiguranja života ne vodi na posebnom računu i ako ih koristi za prisilno izvršenje za pokrivanje obveza iz drugih vrsta osiguranja, odnosno reosiguranja ili drugih obveza društva za osiguranje (članak 36.), 3) ako tijekom iduće poslovne godine ne namiri nepokriveni gubitak iz protekle godine i ne nadoknadi sredstva garancijskog fonda (članak 47.), 4) ako posebno ne utvrdi dobit, odnosno gubitak za osiguranje života i ne iskaže rezultat po poslovima ostalih osiguranja i poslovima reosiguranja (članak 48.), 5) ako ne oblikuje i trajno ne drži vlastita sredstva najmanje u visini propisanoj u članku 12. i članku 51. ovoga Zakona, 6) ako u slučaju smanjenja vlastitih sredstava do 25% od iznosa iz članka 53. ovoga Zakona ne donose program mjera za usklađivanje poslovanja radi osiguranja propisanog iznosa vlastitih sredstava u roku od 12 mjeseci ili u slučaju smanjenja vlastitih sredstava za više od 25% ne donese takav program u roku od 18 mjeseci ili u roku od idućih 6 mjeseci ne uskladi opseg premijskog prihoda, odnosno visine premije samopridržaja (članak 53.), 7) ako ne primjenjuje zajedničke uvjete i premijski sustav iz članka 71. ovoga Zakona, 8) ako ne dostavlja statističke i druge podatke po vrstama i grupama osiguranja na način koji je odredila Direkcija za nadzor društava za osiguranje (članak 62.), 9) ako ne plati pristojbu Direkciji za nadzor društava za osiguranje (članak 55.) i Hrvatskom uredu za osiguranje (članak 102.), 10) ako posreduje ili osigurava imovinu i osobe suprotno odredbama ovoga Zakona. Novčanom kaznom u protuvrijednosti u domaćoj valuti od 100 do 3.000 DEM kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka i odgovorna osoba u društvu za osiguranje. Članak 104. Novčanom kaznom u protuvrijednosti u domaćoj valuti od 50 do 1.000 DEM kaznit će se odogovorna osoba: 1) ako ne sklopi ugovor o obveznom osiguranju s društvom za osiguranje prije nego što se prijevozno sredstvo stavi u promet (članak 77. i 78.), 2) ako ne sklopi ugovor o obveznom osiguranju od odgovornosti za štete prouzročene uporabom zrakoplova (članak 97.) i brodice na motorni pogon (članak 99.), 3) ako ne pokaže nadležnom tijelu unutarnjih poslova policu osiguranja i Europsko izvješće o nezgodi (članak 91.). Članak 105. Iznosi novčanih kazni iz članka 103. i 104. ovoga Zakona izriču se u domaćoj valuti po srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske za DEM na dan izricanja kazne. IX. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Članak 106. Društva za osiguranje dužna su uskladiti svoje poslovanje s odredbama ovoga Zakona u roku od 12 mjeseci njegova stupanja na snagu. Članak 107. U roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona Direkcija za nadzor društava za osiguranje počet će obavljati poslove utvrđene ovim Zakonom. …