Roditeljska skrb i susreti s djetetom nakon razvoda
Kad roditelji prestanu živjeti zajedno, bilo nakon razvoda braka, bilo nakon prekida izvanbračne zajednice, moraju urediti četiri pitanja: s kojim će roditeljem dijete stanovati, hoće li roditeljsku skrb ostvarivati zajednički ili samostalno, kako će dijete održavati osobne odnose s drugim roditeljem te koliko će iznositi uzdržavanje. Obiteljski zakon polazi od toga da roditelji imaju pravo i dužnost roditeljsku skrb ostvarivati ravnopravno, zajednički i sporazumno (čl. 104.), a ključni alat za to je plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.
Ako se roditelji ne dogovore, odluku donosi općinski sud, i to u pravilu nakon obveznog savjetovanja kod Hrvatskog zavoda za socijalni rad, uz sudjelovanje djeteta kojemu se omogućuje izražavanje mišljenja i koje zastupa posebni skrbnik iz Centra za posebno skrbništvo. Sud nije vezan zahtjevima roditelja, nego djetetovom dobrobiti.
Ovaj vodič objašnjava razliku između zajedničke i samostalne roditeljske skrbi, što mora sadržavati plan, kako se pokreće sudski postupak, kada se može tražiti privremena mjera, kako izgledaju susreti pod nadzorom i što učiniti kad drugi roditelj ne poštuje odluku o susretima ili odbija predati dijete.
Ključne činjenice
Rok
Izvješće o obveznom savjetovanju prije postupka o roditeljskoj skrbi Zavod dostavlja najkasnije 30 dana od zahtjeva, a vrijedi šest mjeseci; tužba sa starijim izvješćem odbacuje se (čl. 324. i 410. Obiteljskog zakona).
Postupci o osobnim pravima djeteta su žurni: prvo ročište mora se održati u roku od 15 dana od pokretanja postupka, a odluka o privremenoj mjeri i o ovrsi radi ostvarivanja osobnih odnosa ili predaje djeteta mora se donijeti i otpremiti u roku od 30 dana (čl. 347.). Privremenu mjeru određenu prije postupka treba opravdati pokretanjem postupka u roku koji sud odredi, a najviše tri mjeseca (čl. 532.). Nadzirani susreti određuju se najdulje na šest mjeseci, uz mogućnost produljenja (čl. 124.).
Što učiniti
Razlikujte zajedničku i samostalnu roditeljsku skrb.
Zajednička roditeljska skrb znači da oba roditelja sporazumno donose odluke bitne za dijete, iako dijete stanuje s jednim od njih (čl. 104. i 108. ObZ-a). Bitne odluke su promjena osobnog imena, promjena prebivališta ili boravišta, izbor vjerske pripadnosti, raspolaganje vrjednijom imovinom djeteta, ali i izbor škole, izvanredno liječenje te osobni odnosi sa srodnicima. Svakodnevne odluke donosi roditelj kod kojega se dijete u tom trenutku nalazi (čl. 110.). Samostalna roditeljska skrb moguća je samo na temelju sudske odluke, potpuno, djelomično ili za pojedino pitanje (čl. 105.). Roditelj koji se protivi zajedničkoj skrbi mora dokazati da ona nije za dobrobit djeteta; u protivnom sud samostalnu skrb može povjeriti drugom roditelju. I roditelj bez roditeljske skrbi zadržava pravo na osobne odnose i na informacije o djetetu (čl. 112.).
Sastavite plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.
Kad roditelji trajno ne žive zajedno, dužni su ostvarivanje roditeljske skrbi urediti planom (čl. 104. st. 2.). Plan je pisani sporazum koji mora detaljno odrediti adresu djetetova stanovanja, vrijeme koje dijete provodi sa svakim roditeljem, način razmjene informacija i davanja suglasnosti, visinu uzdržavanja koje plaća roditelj s kojim dijete ne stanuje te način rješavanja budućih sporova (čl. 106. st. 2.). Napišite konkretne dane i sate preuzimanja i povratka, raspored praznika i blagdana, tko vozi dijete i tko snosi troškove. Plan možete sastaviti sami, uz pomoć stručnjaka Hrvatskog zavoda za socijalni rad tijekom obveznog savjetovanja ili u obiteljskoj medijaciji. Dijete morate upoznati sa sadržajem plana i omogućiti mu da izrazi mišljenje primjereno dobi i zrelosti (čl. 106. st. 4.).
Dajte plan sudu na odobrenje kako bi bio ovršan.
Neodobreni plan obvezuje roditelje, ali se na temelju njega ne može tražiti ovrha. Da bi stekao svojstvo ovršne isprave, oba roditelja zajednički podnose prijedlog sudu u izvanparničnom postupku radi provjere i odobravanja plana (čl. 107. st. 1. i čl. 461. ObZ-a). Nadležan je općinski sud koji je opće mjesno nadležan za dijete, odnosno sud prema djetetovu prebivalištu (čl. 462.). Sud provjerava je li plan u skladu s dobrobiti djeteta; ako nije, traži ispravak. Kod sporazumnog razvoda plan se prilaže uz prijedlog za razvod pa se o njemu odlučuje u istom postupku. Plan se kasnije može mijenjati kad to zahtijevaju dob i zrelost djeteta ili bitno promijenjene okolnosti, a izmijenjeni plan ponovno se podnosi sudu (čl. 107. st. 2.).
Bez dogovora: obvezno savjetovanje, zatim tužba.
Prije tužbe o roditeljskoj skrbi ili osobnim odnosima morate proći obvezno savjetovanje kod područnog ureda Hrvatskog zavoda za socijalni rad prema prebivalištu djeteta (čl. 321. i 322. ObZ-a). Izvješće se dostavlja najkasnije 30 dana od zahtjeva i vrijedi šest mjeseci. Tada svaki roditelj ili dijete može podnijeti tužbu općinskom sudu opće mjesno nadležnom za dijete radi odluke s kojim će roditeljem dijete stanovati, o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i uzdržavanju (čl. 409.). Uz tužbu se prilaže izvješće o savjetovanju; ako ga nema, sud traži dopunu, a ponovljena tužba bez izvješća se odbacuje (čl. 410.). Ako se tijekom tog postupka pokrene razvod, postupci se spajaju (čl. 412.). Kod razvoda tužbom sud o djeci odlučuje po službenoj dužnosti (čl. 413.).
Kako sud odlučuje i tko zastupa dijete.
Dijete je stranka postupka i zastupa ga posebni skrbnik, pravnik zaposlen u Centru za posebno skrbništvo; roditelji uz njega ne mogu poduzimati radnje u ime djeteta (čl. 240. i 414. ObZ-a). Prije odluke sud omogućuje djetetu izražavanje mišljenja, utvrđuje kako je svaki roditelj brinuo o djetetu prije pogoršanja odnosa, po potrebi pribavlja mišljenje Zavoda ili vještaka i uzima u obzir obiteljsko nasilje (čl. 416. st. 1.). Posebno cijeni spremnost svakog roditelja na suradnju u savjetovanju i na poticanje kontakta djeteta s drugim roditeljem. Sud nije vezan zahtjevima stranaka (čl. 409. st. 2.). Troškove posebnog skrbnika sud može naložiti roditeljima (čl. 366.). Za predaju i osobne odnose pristojbe se ne plaćaju (čl. 11. Zakona o sudskim pristojbama).
U hitnim situacijama tražite privremenu mjeru.
Ako roditelji ne mogu postići sporazum, sud može po službenoj dužnosti ili na zahtjev djeteta ili roditelja privremenom mjerom odrediti s kim će dijete stanovati i kako će se održavati osobni odnosi (čl. 536. ObZ-a). Privremenu mjeru možete tražiti i prije pokretanja postupka i tijekom njega (čl. 529. st. 2.); u žurnim slučajevima odlučuje i sud na čijem se području dijete nalazi (čl. 530.). Sud mora saslušati roditelje, zatražiti mišljenje Zavoda i omogućiti djetetu da izrazi mišljenje. Odluka se mora donijeti u roku od 30 dana (čl. 347. st. 4.), a žalba ne odgađa njezinu provedbu (čl. 535.). Ako je mjera određena prije postupka, morate ga pokrenuti u roku koji sud odredi, najviše tri mjeseca, inače se mjera ukida (čl. 532.).
Uredite susrete i druženje konkretno.
Dijete ima pravo na osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a taj roditelj ima pravo i dužnost održavati ih (čl. 119. ObZ-a). Roditelj s kojim dijete stanuje mora ih omogućiti i suzdržati se od svega što ih otežava. Odnosi se ostvaruju susretima i druženjem, boravkom djeteta kod roditelja, telefonom i porukama te razmjenom informacija (čl. 121.). Sporazum o osobnim odnosima mora biti pisan i sadržavati način, vrijeme i mjesto preuzimanja i povratka djeteta te podjelu troškova (čl. 122.). Sudska odluka mora sadržavati iste podatke i pisano upozorenje na novčanu kaznu do 3.980 eura, zatvor do šest mjeseci i moguću promjenu odluke o stanovanju djeteta (čl. 417.). Pravo na osobne odnose imaju i braća, sestre, bake i djedovi (čl. 120.).
Susreti pod nadzorom, ograničenje i zabrana.
Ako je to nužno radi zaštite djeteta, sud može odrediti da se susreti održavaju pod nadzorom stručne osobe koju imenuje Hrvatski zavod za socijalni rad (čl. 124. ObZ-a). Nadzor se određuje privremeno, najdulje šest mjeseci, uz produljenje u iznimnim okolnostima. Stručna osoba jednom mjesečno izvješćuje Zavod, a Zavod 15 dana prije isteka predlaže sudu prestanak nadzora, izmjenu ili zabranu (čl. 125.). Ograničenje ili zabrana osobnih odnosa mogući su samo iznimno, razmjerno i uz obrazloženje, nakon što sud ispita blaže mjere (čl. 123.). Ako postoji opasnost da roditelj s kojim dijete stanuje neće poštovati odluku, sud može odrediti osobu koja pomaže pri provedbi ili novčano jamstvo (čl. 418.).
Kad drugi roditelj ne poštuje odluku: ovrha i naknada štete.
Ovrha radi ostvarivanja osobnih odnosa provodi se na temelju sudski odobrenog plana ili sporazuma, sudske odluke ili privremene mjere (čl. 521. ObZ-a). Prijedlog podnosite sudu prema svom prebivalištu ili prebivalištu drugog roditelja (čl. 520.). Sud izriče novčanu kaznu do 3.980 eura ili zatvor od jednog dana do šest mjeseci (čl. 523.), može uputiti dijete na stručni razgovor, a ako se dijete starije od 14 godina i nakon razgovora protivi susretima, prijedlog odbija (čl. 525.). Kod odbijanja predaje djeteta moguće je i prisilno oduzimanje i predaja (čl. 514.). Žalba ne zadržava ovrhu (čl. 511.). Roditelj koji bez opravdanog razloga onemogućuje susrete odgovara za štetu (čl. 126.), a samovoljno odvođenje djeteta može biti kazneno djelo oduzimanja djeteta (čl. 174. Kaznenog zakona).
Na što paziti
- Preseljenje s djetetom bez suglasnosti. Promjena prebivališta djeteta bitna je odluka za koju je potrebna pisana suglasnost drugog roditelja (čl. 100.). Odseljenje bez nje može dovesti do postupka za predaju djeteta, promjene odluke o stanovanju, a u težim slučajevima i kaznene prijave.
- Neprecizni dogovori. Formulacije poput „susreti prema dogovoru“ ne mogu se ovršiti. Bez točnih dana, sati, mjesta preuzimanja i rasporeda praznika sud ne može izreći kaznu roditelju koji susrete onemogućuje, pa ćete ponovno morati u parnicu.
- Plan koji nije odobren od suda. Sporazum roditelja vrijedi među njima, ali tek odobreni plan je ovršna isprava. Ako se drugi roditelj prestane pridržavati neodobrenog plana, morate najprije pokrenuti postupak radi odobrenja ili tužbu, što gubi dragocjene mjesece.
- Uvlačenje djeteta u sukob. Sud posebno cijeni spremnost roditelja na poticanje kontakta s drugim roditeljem (čl. 416. st. 2.). Roditelj koji dijete okreće protiv drugog roditelja ili opstruira susrete riskira gubitak prednosti u odluci o stanovanju djeteta.
- Izbjegavanje obveznog savjetovanja ili medijacije. Nesudjelovanje se bilježi u izvješću Zavoda, a sud to uzima u obzir pri odluci. Tužba bez valjanog izvješća bit će odbačena ili će se smatrati povučenom.
- Prekasno opravdanje privremene mjere. Ako ishodite privremenu mjeru prije postupka, a tužbu ne podnesete u roku koji je sud odredio, mjera se ukida i dijete se vraća u prijašnje stanje.
- Neplaćanje uzdržavanja kao „odgovor“ na uskraćene susrete. Obveza uzdržavanja ne ovisi o susretima. Roditelj koji prestane plaćati izlaže se ovrsi i kaznenoj odgovornosti, a susrete i dalje mora ostvarivati kroz sud.
Pravna osnova
Povezane sudske odluke
Česta pitanja
Što je zajednička roditeljska skrb nakon razvoda?
Zajednička roditeljska skrb znači da oba roditelja i nakon razvoda zajedno donose odluke bitne za dijete, primjerice o školi, preseljenju ili liječenju, iako dijete stanuje s jednim od njih. Svakodnevne odluke donosi roditelj kod kojega je dijete. Uređuje se planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi (čl. 104. i 106. ObZ-a).
Kada sud dodjeljuje samostalnu roditeljsku skrb?
Kad roditelji ne postignu plan ni sporazum, a zajednička skrb nije u skladu s djetetovom dobrobiti. Sud pritom posebno pazi koji je roditelj spreman na suradnju. Roditelj koji se protivi zajedničkoj skrbi mora dokazati da ona djetetu šteti (čl. 105. ObZ-a).
Od koje dobi dijete može samo odlučiti s kojim će roditeljem živjeti?
Zakon ne propisuje dob od koje dijete samo odlučuje. Sud mora omogućiti djetetu da izrazi mišljenje i uzima ga u obzir prema dobi i zrelosti (čl. 360. i 416. ObZ-a), ali odlučuje prema djetetovoj dobrobiti. Kod ovrhe susreta protivljenje djeteta starijeg od 14 godina dovodi do odbijanja prijedloga (čl. 525.).
Koliko često otac ima pravo viđati dijete nakon razvoda?
Zakon ne određuje broj dana. Raspored ovisi o dobi djeteta, udaljenosti i obvezama roditelja, a određuje se planom, sporazumom ili sudskom odlukom. Česta praksa uključuje svaki drugi vikend, jedan dan tjedno i polovicu praznika, ali sud uvijek odlučuje prema okolnostima konkretnog djeteta.
Što ako majka ne da dijete na susrete?
Ako imate odobreni plan, sudsku odluku ili privremenu mjeru, podnesite prijedlog za ovrhu općinskom sudu. Sud može izreći novčanu kaznu do 3.980 eura ili zatvor do šest mjeseci (čl. 523. ObZ-a), a ponavljanje može dovesti do promjene odluke o tome s kim dijete stanuje.
Mogu li se preseliti s djetetom u drugi grad ili inozemstvo?
Za promjenu prebivališta djeteta potrebna je pisana suglasnost drugog roditelja (čl. 100. ObZ-a). Bez nje je potrebna suglasnost Zavoda kad preseljenje bitno ne utječe na susrete, a inače odluka suda u izvanparničnom postupku. Odlazak u inozemstvo bez suglasnosti može pokrenuti postupak po Haškoj konvenciji.
Tko je posebni skrbnik djeteta i trebam li ga platiti?
Posebni skrbnik je pravnik iz Centra za posebno skrbništvo koji zastupa dijete u sporovima o roditeljskoj skrbi i razvodu (čl. 240. ObZ-a). Neovisan je o roditeljima. Sud može odrediti da troškove njegova rada snose roditelji (čl. 366.).
Mogu li baka i djed tražiti susrete s unukom?
Mogu. Pravo na osobne odnose obostrano imaju dijete, braća, sestre te bake i djedovi, kao i druge osobe koje su dulje živjele s djetetom i brinule se o njemu, ako to nije protivno djetetovoj dobrobiti (čl. 120. ObZ-a).
Može li se odluka o skrbi kasnije promijeniti?
Može. Plan se mijenja kad to zahtijevaju dob i zrelost djeteta ili bitno promijenjene okolnosti, a izmijenjeni plan podnosi se sudu na odobrenje (čl. 107. ObZ-a). Sudska odluka mijenja se u novom postupku, kojemu u pravilu prethodi obvezno savjetovanje.
Pravni vodič – pojedinačne upute
Analiziraj moj dokument →Pravni vodičPredlošci ugovoraPočetna stranica države