← Hrvatska

Kazneni zakon - Zakon.hr

Ukratko

Ovaj zakon propisuje kaznena djela i kaznenopravne sankcije, te određuje temeljna načela kaznenog prava i primjenu kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske. Njegova je svrha zaštita osobnih sloboda i prava, te drugih društvenih vrijednosti.

Što regulira

Koga se tiče

Ključne točke

Tekst zakona

Kazneni zakon - Zakon.hr UPUTE UVJETI CJENIK KONTAKT Zakon.ai Prijava / Registracija Baza je ažurirana 08.06.

  1. zaključno sa NN 43/26 EU 2024/2679 × Upozorenje Funkcionalnost kopiranja je dostupna samo prijavljenim korisnicima. Prijava / Registracija U redu Povezani zakoni Domovinski rat Ustav Republike Hrvatske Kazneni zakon Zakon o Zakladi hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji Zakon o Fondu za stipendiranje hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i djece hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata 2006-2018 Zakon o Fondu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji Zakon o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji Zakon o prestanku važenja Zakona o Fondu za stipendiranje hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i djece hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata Zakon o statusu prognanika i izbjeglica Zakon o utvrđivanju ratne štete Zakon o zabrani raspolaganja i preuzimanju sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske Zakon o zabrani uporabe, stvaranja zaliha, proizvodnje i prijenosa protupješačkih mina i o njihovom uništenju Zakon o zaštiti poduzeća i drugih pravnih osoba sa privremeno zaposjednutih područja Republike Hrvatske Zakon o osobama nestalim u Domovinskom ratu Zakon o proglašenju Vukovara mjestom posebnog domovinskog pijeteta Zakon o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata Kazneno i prekršajno Prekršajni zakon Zakon o sigurnosti prometa na cestama Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji Kazneni zakon Zakon o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela Zakon o privatnim detektivima Zakon o strancima Zakon o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta Zakon o policijskim poslovima i ovlastima Zakon o kaznenom postupku Zakon o izvršavanju kazne zatvora Zakon o sudovima za mladež Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama Zakon o probaciji Zakon o izvršavanju sankcija izrečenih maloljetnicima za kaznena djela i prekršaje Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima Zakon o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela Zakon o općem oprostu Zakon o pomilovanju Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira Zakon o policiji Zakon o zaštiti svjedoka Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći Zakon o privatnoj zaštiti Zakon o suzbijanju zlouporabe droga Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije Zakon o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem Zakon o nacionalnom preventivnom mehanizmu za sprečavanje mučenja Zakon o pronalaženju, obilježavanju i održavanju grobova komunističkih zločina nakon drugog svjetskog rata Zakon o primjeni statuta međunarodnog kaznenog suda i progonu za kaznena djela protiv međunarodnog ratnog i humanitarnog prava Zakon o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije Zakon o ništetnosti određenih pravnih akata pravosudnih tijela bivše JNA, bivše SFRJ i Republike Srbije Zakon o istraživanju, uređenju i održavanju vojnih groblja, groblja žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja Zakon o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji Zakon o provedbi uredbi Europske unije iz područja prekursora za droge Zakon o zaštiti fizičkih osoba u vezi s obradom i razmjenom osobnih podataka Ustavni zakon o suradnji Republike Hrvatske s Međunarodnim kaznenim sudom Zakon o provedbi Konvencije o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece Zakon o izvršenju sankcija izrečenih za kaznena djela, privredne prijestupe i prekršaje Zakon o prekidu prekršajnog postupka u predmetima po propisima o deviznom poslovanju koje je preuzela Republika Hrvatska Zakon o provedbi Uredbe (EU) br. 258/2012 o provedbi članka
  2. Protokola Ujedinjenih naroda o vatrenom oružju, utvrđivanju odobrenja za izvoz vatrenog oružja, mjera za uvoz i provoz vatrenog oružja, njegovih dijelova i komponenata i streljiva Zakon o provedbi Uredbe Vijeća (EU) 2017/1939 od
  3. listopada
  4. o provedbi pojačane suradnje u vezi s osnivanjem ureda Europskog javnog tužitelja (»EPPO«) Zakon o prijenosu i obradi podataka o putnicima u zračnom prometu u svrhu sprječavanja, otkrivanja, istraživanja i vođenja kaznenog postupka ili izvršavanja kaznenih sankcija za kaznena djela terorizma i druga teška kaznena djela Zakon o mjerama ograničavanja Zakon o dostavi sudskih pismena Zakon o razmjeni podataka između tijela za provedbu Zakona država članica Europske unije Zakon o prekograničnom pribavljanju elektroničkih dokaza u kaznenim postupcima Kazneni zakonpročišćeni tekst zakona NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, 136/25 na snazi od 13.11.
  5. Uživajte... Preuzmite dokumentu PDF formatu Zanimljivi linkovi PODZAKONSKI PROPISIArhiva:Kazneni zakon 2024-2025Kazneni zakon 2023-2024Kazneni zakon 2023-2023Kazneni zakon 2021-2022Kazneni zakon 2020-2021Kazneni zakon 2019-2019Kazneni zakon 2017-2018Kazneni zakon 2015-2017Kazneni zakon 2013-2015Kazneni zakon 1997-2012Državno odvjetništvopopis kaznenih i ostalih sudova OPĆI DIO GLAVA PRVA (I.) TEMELJNE ODREDBE Članak
  6. Temelj i ograničenje kaznenopravne prisile Kaznena djela i kaznenopravne sankcije propisuju se samo za ona ponašanja kojima se tako povređuju ili ugrožavaju osobne slobode i prava čovjeka te druga prava i društvene vrijednosti zajamčene i zaštićene Ustavom Republike Hrvatske i međunarodnim pravom da se njihova zaštita ne bi mogla ostvariti bez kaznenopravne prisile. Članak
  7. Načelo zakonitosti Nitko ne može biti kažnjen za djelo koje prije nego je počinjeno nije bilo utvrđeno zakonom ili međunarodnim pravom kao kazneno djelo, niti mu se može izreći kazna ili druga kaznenopravna sankcija koja nije bila određena zakonom. Članak
  8. Načelo primjene blažeg zakona i vremensko važenje kaznenog zakonodavstva

(1)Prema počinitelju se primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme kad je kazneno djelo počinjeno. SUDSKA PRAKSA: Presuda
(2)Ako se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se zakon koji je najblaži za počinitelja. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda
(3)Ako se u slučajevima iz stavka 2. ovoga članka izmijeni naziv ili opis kaznenog djela, sud će ispitati postoji li pravni kontinuitet tako da činjenično stanje podvede pod biće odgovarajućeg kaznenog djela iz novog zakona pa ako utvrdi da postoji, primijenit će zakon koji je blaži za počinitelja. Nema kaznenog djela ako pravni kontinuitet ne postoji. SUDSKA PRAKSA: Rješenje, Presuda, PresudaiRješenje, PresudaiRješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda
(4)Izmijeni li se zakon za vrijeme počinjenja kaznenog djela, primijenit će se zakon koji je bio na snazi u vrijeme dovršenja radnje.
(5)Zakon koji je na snazi samo za određeno vrijeme primijenit će se na kaznena djela počinjena u tom vremenu i nakon njegova prestanka važenja ako zakonom nije drukčije propisano. SUDSKA PRAKSA: Rješenje, Presuda i Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda Članak
  1. Načelo krivnje Nitko ne može biti kažnjen ako nije kriv za počinjeno kazneno djelo. Članak
  2. Načelo oduzimanja imovinske koristi Nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu protupravnom radnjom. SUDSKA PRAKSA: Presuda GLAVA DRUGA (II.) PRIMJENA KAZNENOG ZAKONODAVSTVA REPUBLIKE HRVATSKE Članak
  3. Primjena Općeg dijela Kaznenog zakona Odredbe Općeg dijela ovoga Zakona odnose se na kaznena djela propisana ovim Zakonom i drugim zakonima. SUDSKA PRAKSA: Presuda Članak
  4. Primjena kaznenog zakonodavstva prema mladim osobama
(1)Kazneno zakonodavstvo ne primjenjuje se prema djetetu koje u vrijeme počinjenja djela nije navršilo četrnaest godina.
(2)Prema osobi koja je u vrijeme počinjenja kaznenog djela navršila četrnaest godina, a nije još navršila dvadeset i jednu godinu primjenjuje se ovaj Zakon ako posebnim zakonom nije drukčije propisano. Članak 8. Vrijeme počinjenja kaznenog djela
(1)Kazneno djelo je počinjeno u vrijeme kad je počinitelj poduzeo radnju ili je bio dužan poduzeti radnju, bez obzira na to kad je nastupila posljedica iz zakonskog opisa kaznenog djela. SUDSKA PRAKSA: Presuda
(2)Sastoji li se počiniteljeva djelatnost iz više vremenski odvojenih radnji, djelo je počinjeno danom posljednje radnje, a kod kaznenih djela kod kojih radnja traje, danom prestanka radnje. SUDSKA PRAKSA: Rješenje, Presuda, Presuda Članak 9. Mjesto počinjenja kaznenog djela
(1)Kazneno djelo počinjeno je u mjestu gdje je počinitelj radio ili bio dužan raditi i u mjestu gdje je u cijelosti ili djelomično nastupila posljedica iz zakonskog opisa kaznenog djela ili je prema njegovoj zamisli trebala nastupiti.
(2)U slučajevima sudioništva kazneno je djelo počinjeno u mjestu određenom u stavku
  1. ovoga članka i u mjestu gdje je bilo koji od sudionika radio ili bio dužan raditi ili gdje je prema njegovoj zamisli posljedica iz zakonskog opisa kaznenog djela trebala nastupiti. SUDSKA PRAKSA: Rješenje Članak
  2. (NN 136/25) Primjena kaznenog zakonodavstva za kaznena djela počinjena na području Republike Hrvatske
(1)Kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske primjenjuje se na svakoga tko počini kazneno djelo na njezinu području.
(2)Kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske primjenjuje se i na svaku pravnu osobu za kazneno djelo počinjeno na području Republike Hrvatske za koju postoje pretpostavke kaznene odgovornosti prema posebnom zakonu. Članak 11. (NN 136/25) Primjena kaznenog zakonodavstva za kaznena djela počinjena na brodu ili zrakoplovu Republike Hrvatske
(1)Kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske primjenjuje se i na svakoga tko počini kazneno djelo na domaćem brodu ili zrakoplovu, bez obzira na to gdje se brod ili zrakoplov nalazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela.
(2)Kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske primjenjuje se i na svaku pravnu osobu za kazneno djelo počinjeno na domaćem brodu ili zrakoplovu, bez obzira na to gdje se brod ili zrakoplov nalazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, za koju postoje pretpostavke kaznene odgovornosti prema posebnom zakonu Članak
  1. (144/12, 118/18) Posebnosti glede pokretanja kaznenog postupka za kaznena djela počinjena na području Republike Hrvatske, njezinom brodu ili zrakoplovu Kad je u slučaju primjene kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske prema odredbama članka
  2. i članka
  3. ovoga Zakona kazneni postupak pravomoćno dovršen u stranoj državi, kazneni postupak u Republici Hrvatskoj pokrenut će se po odobrenju glavnog državnog odvjetnika. Članak
  4. Primjena kaznenog zakonodavstva za kaznena djela počinjena izvan Republike Hrvatske protiv njezinog pravnog interesa Kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske primjenjuje se prema svakome tko izvan njezina područja počini:
  5. kazneno djelo protiv Republike Hrvatske iz Glave XXXII. ovoga Zakona,
  6. kazneno djelo krivotvorenja novca, vrijednosnih papira i znakova za vrijednost Republike Hrvatske iz članka 274., članka
  7. i članka
  8. ovoga Zakona,
  9. kazneno djelo protiv hrvatskog državnog dužnosnika ili službenika u vezi s njegovom službom,
  10. kazneno djelo davanja lažnog iskaza iz članka
  11. ovoga Zakona, ako je lažni iskaz dan u postupku pred hrvatskim nadležnim tijelima,
  12. kaznena djela protiv biračkog prava iz Glave XXXI. ovoga Zakona,
  13. kazneno djelo iz članka 193., članka 194., članka 196., članka
  14. i članka
  15. ovoga Zakona kad je počinjeno u zaštićenom ekološko-ribolovnom pojasu, epikontinentalnom pojasu ili na otvorenom moru. Članak
  16. (NN 125/11, 56/15, 126/19, 136/25) Primjena kaznenog zakonodavstva za kaznena djela koja izvan područja Republike Hrvatske počine njezini državljani
(1)Kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske primjenjuje se prema hrvatskom državljaninu i osobi koja ima prebivalište u Republici Hrvatskoj, koja izvan područja Republike Hrvatske počini bilo koje drugo kazneno djelo osim onih koja su obuhvaćena odredbama iz članka 13. i članka 16. ovoga Zakona, ako je to kazneno djelo kažnjivo i prema zakonu države u kojoj je počinjeno.
(2)Kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske primjenjuje se prema pravnoj osobi registriranoj u Republici Hrvatskoj za bilo koje drugo kazneno djelo počinjeno izvan područja Republike Hrvatske, osim onih koja su obuhvaćena odredbama iz članaka
  1. i
  2. ovoga Zakona, ako je to kazneno djelo kažnjivo i prema zakonu države u kojoj je počinjeno, a za koju postoje pretpostavke kaznene odgovornosti prema posebnom zakonu.
(3)Kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske primjenjuje se prema stranoj pravnoj osobi koja ima registriranu podružnicu u Republici Hrvatskoj, a za koju stranu pravnu osobu postoje pretpostavke kaznene odgovornosti prema posebnom zakonu za bilo koje drugo kazneno djelo odgovorne osobe te podružnice počinjeno izvan područja Republike Hrvatske, osim onih koja su obuhvaćena odredbama iz članaka 13. i 16. ovoga Zakona, ako je to kazneno djelo kažnjivo i prema zakonu države u kojoj je počinjeno.
(4)Odredba stavka 1. ovoga članka primijenit će se i kad počinitelj stekne hrvatsko državljanstvo nakon počinjenja kaznenog djela.
(5)U slučajevima iz stavaka
  1. do
  2. ovoga članka kod kaznenih djela iz članka 105., članka 106., članka
  3. stavka
  4. i 4., članka 116., članka 153., članka 154., članka 158., članka 159., članka 161., članka 162., članka 163., članka 164., članka
  5. i članka
  6. ovoga Zakona te drugih kaznenih djela kod kojih je to predviđeno međunarodnim ugovorom kojeg je Republika Hrvatska stranka, kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske primijenit će se i kad kazneno djelo nije kažnjivo prema zakonu države u kojoj je počinjeno.
(6)Kad hrvatski državljani sudjeluju u mirovnim operacijama ili drugim međunarodnim aktivnostima izvan područja Republike Hrvatske i u takvim operacijama ili aktivnostima počine kazneno djelo, primjena zakonodavstva Republike Hrvatske ravnat će se prema odredbama ovog Zakona, ako međunarodnim ugovorom kojeg je Republika Hrvatska stranka nije predviđeno drugačije. Članak 15. Primjena kaznenog zakonodavstva za kaznena djela počinjena protiv državljanina Republike Hrvatske izvan njezina područja
(1)Kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske primjenjuje se prema strancu koji izvan područja Republike Hrvatske prema državljaninu Republike Hrvatske, osobi koja ima prebivalište u Republici Hrvatskoj ili pravnoj osobi registriranoj u Republici Hrvatskoj počini bilo koje kazneno djelo koje nije obuhvaćeno odredbom iz članka 13. i članka 16. ovoga Zakona, ako je to kazneno djelo kažnjivo i prema zakonu države u kojoj je počinjeno.
(2)U slučaju iz stavka
  1. ovoga članka sud ne može izreći težu kaznu od one koja je propisana zakonom zemlje u kojoj je kazneno djelo počinjeno. Članak
  2. Primjena kaznenog zakonodavstva za kaznena djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom počinjena izvan područja Republike Hrvatske Kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske primjenjuje se prema svakome tko izvan njezina područja počini kazneno djelo iz članka 88., članka 90., članka 91., članka 97., članka 104., članka
  3. i članka
  4. ovoga Zakona, kao i kazneno djelo koje je Republika Hrvatska prema međunarodnom ugovoru obvezna kažnjavati i kada je počinjeno izvan područja Republike Hrvatske. Članak
  5. Primjena kaznenog zakonodavstva za ostala kaznena djela počinjena izvan područja Republike Hrvatske
(1)Kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske primjenjuje se prema strancu koji izvan područja Republike Hrvatske počini kazneno djelo za koje se po hrvatskom zakonodavstvu može izreći kazna zatvora od pet godina ili teža kazna, a ne radi se o slučajevima iz članka
  1. do
  2. ovoga Zakona, ako je to kazneno djelo kažnjivo i prema zakonu države u kojoj je počinjeno i ako je izručenje počinitelja zakonom ili međunarodnim ugovorom dopušteno, ali do njega nije došlo.
(2)U slučaju iz stavka
  1. ovoga članka sud ne može izreći težu kaznu od one koja je propisana zakonom zemlje u kojoj je kazneno djelo počinjeno. Članak
  2. (NN 125/11, 144/12, 56/15, 136/25) Posebnosti glede pokretanja kaznenog postupka za kaznena djela počinjena izvan područja Republike Hrvatske
(1)Kad je u slučaju primjene kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske prema odredbama članka 13. ovoga Zakona kazneni postupak pravomoćno dovršen u stranoj državi, glavni državni odvjetnik može odustati od kaznenog progona.
(2)U slučajevima iz članka
  1. ovoga Zakona kazneni postupak radi primjene kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske neće se pokrenuti:
  2. ako je pravomoćnom presudom izrečena kazna izvršena ili je u postupku izvršenja ili više ne može biti izvršena prema zakonu države u kojoj je osoba osuđena,
  3. ako je počinitelj u stranoj državi pravomoćnom presudom oslobođen ili mu je kazna po zakonu države u kojoj je kazneno djelo počinio oproštena,
  4. ako je nastupila zastara kaznenog progona.
(3)U slučajevima iz članka
  1. stavaka
  2. do
  3. ovoga Zakona kazneni postupak radi primjene kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske neće se pokrenuti ako se kazneno djelo po zakonu države u kojoj je počinjeno progoni po prijedlogu ili privatnoj tužbi, a takav prijedlog ili tužba nisu podneseni.
(4)U slučajevima iz članka
  1. stavka
  2. ovoga Zakona kazneni postupak radi primjene kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske pokrenut će se i ako se kazneno djelo po zakonu države u kojoj je počinjeno progoni po prijedlogu ili privatnoj tužbi, a takav prijedlog ili tužba nisu podneseni.
(5)U slučajevima iz članka
  1. i članka
  2. ovoga Zakona kazneni postupak radi primjene kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske neće se pokrenuti:
  3. ako je pravomoćnom presudom izrečena kazna izvršena ili je u postupku izvršenja ili više ne može biti izvršena prema zakonu države u kojoj je osoba osuđena,
  4. ako je počinitelj u stranoj državi pravomoćnom presudom oslobođen ili mu je kazna po zakonu države u kojoj je kazneno djelo počinio oproštena,
  5. ako se kazneno djelo po zakonu države u kojoj je počinjeno progoni po prijedlogu ili privatnoj tužbi, a takav prijedlog ili tužba nisu podneseni, ili je nastupila zastara kaznenog progona.
(6)U slučaju iz članka 16. ovoga Zakona kazneni postupak radi primjene kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske može se pokrenuti ako kazneni progon nije pokrenut pred Međunarodnim kaznenim sudom ili sudom druge države ili ako se ne može očekivati provođenje pravičnog postupka pred sudom države u kojoj je kazneno djelo počinjeno, sudom države čiji je počinitelj državljanin ili drugim sudom koji je nadležan za suđenje. Ako je kazneni postupak proveden u drugoj državi suprotno međunarodno priznatim standardima pravičnog suđenja, kazneni postupak može se pokrenuti samo uz odobrenje glavnog državnog odvjetnika.
(7)U slučaju iz članka 14., članka 15., članka
  1. i članka
  2. ovoga Zakona kazneni postupak će se pokrenuti samo ako se počinitelj nalazi na području Republike Hrvatske.
(8)U slučaju iz članka
  1. stavaka
  2. i
  3. ovoga Zakona kazneni postupak prema pravnoj osobi pokrenut će se i kada se odgovorna osoba u pravnoj osobi ne nalazi na području Republike Hrvatske. Članak 18.a (NN 125/11, 118/18) Posebnosti glede pokretanja kaznenog postupka u odnosu na države ugovornice Konvencije o provedbi Sporazuma iz Schengena Kazneni postupak radi primjene kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske ne može se pokrenuti ako je u državi ugovornici Konvencije o provedbi sporazuma iz Schengena kazneni postupak zbog istog djela i u odnosu na istog počinitelja pravomoćno dovršen pod uvjetom da je, ako je izrečena kazna ta kazna i izvršena ili je trenutačno u postupku izvršenja ili se više, prema zakonima ugovorne stranke koja ju je izrekla, ne može izvršiti. Članak
  4. Uračunavanje oduzimanja slobode i izvršenih kaznenopravnih sankcija u stranoj državi U slučajevima primjene kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske, vrijeme provedeno u pritvoru, istražnom zatvoru ili na izdržavanju kazne, kao i svako drugo oduzimanje slobode u stranoj državi, uračunat će se u kaznu zatvora koju izrekne domaći sud za isto kazneno djelo. Druge izvršene kaznenopravne sankcije uračunat će se prema pravičnoj ocjeni suda. GLAVA TREĆA (III.) KAZNENO DJELO Članak
  5. Način počinjenja kaznenog djela
(1)Kazneno djelo može se počiniti činjenjem ili nečinjenjem.
(2)Tko propusti spriječiti nastupanje zakonom opisane posljedice kaznenog djela odgovarat će za nečinjenje ako je pravno obvezan spriječiti nastupanje takve posljedice i ako je propuštanje po djelovanju i značenju jednako počinjenju tog djela činjenjem.
(3)Počinitelj koji je kazneno djelo počinio nečinjenjem može se blaže kazniti, osim ako se radi o kaznenom djelu koje se može počiniti samo nečinjenjem. Članak 21. Nužna obrana
(1)Isključena je protupravnost djela počinjenog u nužnoj obrani.
(2)Nužna je ona obrana koja je prijeko potrebna da se od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad.
(3)Počinitelj koji prekorači granice nužne obrane može se blaže kazniti. SUDSKA PRAKSA: Rješenje, Rješenje, Presuda, Presuda
(4)Nije kriv tko prekorači granice nužne obrane zbog ispričive jake prepasti prouzročene napadom. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda Članak 22. Krajnja nužda
(1)Isključena je protupravnost djela počinjenog radi toga da se od sebe ili drugoga otkloni istodobna opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti ako je učinjeno zlo manje od onoga koje je prijetilo.
(2)Nije kriv tko počini protupravnu radnju da bi od sebe ili drugoga otklonio istodobnu neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti ako zlo koje je počinjeno nije bilo nerazmjerno teže od zla koje je prijetilo i ako nije bio dužan izložiti se opasnosti. Ako je takva osoba bila dužna izložiti se opasnosti, može se blaže kazniti.
(3)Ako je počinitelj bio u otklonjivoj zabludi o okolnostima iz stavka
  1. ovoga članka koje isključuju krivnju, kaznit će se prema pravilima o nehaju kad zakon za počinjeno djelo propisuje kažnjavanje za nehaj. Članak
  2. Sastojci krivnje Kriv je za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog. Članak
  3. Neubrojivost
(1)Neubrojiva osoba nije kriva i ne može joj se izreći kazna.
(2)Neubrojiva je osoba koja u vrijeme ostvarenja protupravnog djela nije mogla shvatiti značenje svojeg postupanja ili nije mogla vladati svojom voljom zbog duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti, nedovoljnog duševnog razvitka ili neke druge teže duševne smetnje. SUDSKA PRAKSA: Rješenje, Presuda, Rješenje
(3)Prema osobi koja je u stanju neubrojivosti ostvarila protupravno djelo postupit će se prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.
(4)Neubrojivoj osobi može se izreći sigurnosna mjera zabrane obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti, zabrane upravljanja motornim vozilom, zabrane približavanja, udaljenje iz zajedničkog kućanstva i zabrane pristupa Internetu. Članak
  1. Samoskrivljena neubrojivost Ne smatra se neubrojivim počinitelj koji se uporabom alkohola, droga ili na drugi način svojom krivnjom doveo u stanje u kojem nije mogao shvatiti značenje svojeg postupanja ili nije mogao vladati svojom voljom, ako je u vrijeme kad se dovodio u takvo stanje kazneno djelo što ga je počinio bilo obuhvaćeno njegovom namjerom ili je glede tog kaznenog djela kod njega postojao nehaj, a zakon propisuje kažnjivost i za taj oblik krivnje. Članak
  2. Bitno smanjena ubrojivost Počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela zbog nekog stanja iz članka
  3. stavka
  4. ovoga Zakona bio bitno smanjeno ubrojiv može se blaže kazniti, ako do bitno smanjene ubrojivosti nije došlo samoskrivljeno sukladno članku
  5. ovoga Zakona. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda Članak
  6. Kažnjivost za postupanje s namjerom i s nehajem
(1)Kažnjivo je postupanje s namjerom da se počini kazneno djelo. Postupanje iz nehaja kažnjivo je samo kad je to zakonom izričito propisano.
(2)Teža kazna koju zakon propisuje za težu posljedicu kaznenog djela može se izreći kad je počinitelj glede te posljedice postupao barem s nehajem. SUDSKA PRAKSA: Presuda Članak 28. Namjera
(1)Kazneno djelo može se počiniti s izravnom ili neizravnom namjerom. SUDSKA PRAKSA: Rješenje, Rješenje
(2)Počinitelj postupa s izravnom namjerom kad je svjestan obilježja kaznenog djela i hoće ili je siguran u njihovo ostvarenje. SUDSKA PRAKSA: Rješenje, Rješenje
(3)Počinitelj postupa s neizravnom namjerom kad je svjestan da može ostvariti obilježja kaznenog djela pa na to pristaje. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda Članak 29. Nehaj
(1)Kazneno djelo može se počiniti sa svjesnim ili nesvjesnim nehajem.
(2)Počinitelj postupa sa svjesnim nehajem kad je svjestan da može ostvariti obilježja kaznenog djela, ali lakomisleno smatra da se to neće dogoditi ili da će to moći spriječiti. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda
(3)Počinitelj postupa s nesvjesnim nehajem kad nije svjestan da može ostvariti obilježja kaznenog djela, iako je prema okolnostima bio dužan i prema svojim osobnim svojstvima mogao biti svjestan te mogućnosti. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda Članak 30. Zabluda o biću djela
(1)Ne postupa s namjerom tko u vrijeme počinjenja djela nije bio svjestan nekog njegovog zakonskog obilježja.
(2)Ako je zabluda iz stavka
  1. ovoga članka bila otklonjiva, počinitelj će se kazniti za nehaj kad zakon za počinjeno djelo propisuje kažnjavanje i za nehaj. SUDSKA PRAKSA: PresudaiRješenje, Rješenje, Presuda Članak
  2. Zabluda o okolnostima koje isključuju protupravnost
(1)Neće se kazniti za namjerno počinjenje djela tko je u vrijeme njegova počinjenja pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi djelo bilo dozvoljeno.
(2)Ako je zabluda iz stavka
  1. ovoga članka bila otklonjiva, počinitelj će se kazniti prema pravilima o nehaju kad zakon za počinjeno djelo propisuje kažnjavanje i za nehaj. SUDSKA PRAKSA: PresudaiRješenje, Rješenje Članak
  2. Zabluda o protupravnosti
(1)Nije kriv počinitelj koji u vrijeme počinjenja djela nije znao da je njegovo djelo protupravno, a to nije bio dužan niti je mogao znati. SUDSKA PRAKSA: Presuda
(2)Ako je zabluda iz stavka
  1. ovoga članka bila otklonjiva, počinitelj se može blaže kazniti. SUDSKA PRAKSA: PresudaiRješenje, Presuda Članak
  2. Beznačajno djelo Nema kaznenog djela, iako su ostvarena njegova obilježja, ako je stupanj počiniteljeve krivnje nizak, djelo nije imalo posljedice ili su posljedice neznatne i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Rješenje Članak
  3. Pokušaj
(1)Tko s namjerom da počini kazneno djelo poduzme radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela, kaznit će se za pokušaj ako se za kazneno djelo može izreći kazna zatvora od pet godina ili teža kazna ili zakon izričito propisuje kažnjavanje i za pokušaj. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Rješenje, Presuda, Rješenje, Presuda, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Presuda, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Presuda, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Presuda, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Presuda, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Rješenje, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje
(2)Počinitelj pokušaja kaznenog djela može se blaže kazniti. SUDSKA PRAKSA: Presuda
(3)Počinitelj koji je iz grube nerazumnosti pokušao počinjenje kaznenog djela neprikladnim sredstvom ili prema neprikladnom objektu može se osloboditi kazne. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Rješenje, Rješenje, Presuda, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Presuda, Rješenje, Presuda, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Presuda, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Presuda, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Presuda, Rješenje, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Rješenje, Presuda, Presuda Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Rješenje, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda Članak 35. Dobrovoljni odustanak
(1)Počinitelj koji je dobrovoljno prekinuo započeto počinjenje kaznenog djela, iako je bio svjestan da je prema svim okolnostima radnju mogao dovršiti ili je nakon dovršetka radnje spriječio nastupanje posljedice, može se osloboditi kazne.
(2)Počinitelj koji je dobrovoljno poduzeo radnju koja bi spriječila počinjenje kaznenog djela, a ono je ostalo nedovršeno iz razloga neovisnog od njegove radnje, može se osloboditi kazne.
(3)Supočinitelj ili sudionik koji je dobrovoljno spriječio počinjenje kaznenog djela ili je dobrovoljno poduzeo radnju koja bi spriječila počinjenje kaznenog djela, a djelo je ostalo nedovršeno iz razloga neovisnog od njegove radnje, može se osloboditi kazne. Članak 36. Počiniteljstvo
(1)Počinitelj je osoba koja sama ili posredstvom druge osobe počini kazneno djelo.
(2)Počini li više osoba na temelju zajedničke odluke kazneno djelo tako da svaka od njih sudjeluje u počinjenju radnje ili na drugi način bitno pridonese počinjenju kaznenog djela, svaka od njih kaznit će se kao počinitelj (supočinitelji).
(3)Nehajna odgovornost supočinitelja temelji se na zajedničkoj povredi dužne pažnje. Članak 37. Poticanje
(1)Tko drugoga s namjerom potakne na počinjenje kaznenog djela, kaznit će se kao da ga je sam počinio.
(2)Tko drugoga s namjerom potakne na počinjenje kaznenog djela za koje je pokušaj kažnjiv, a djelo ne bude niti pokušano, kaznit će se kao za pokušaj toga kaznenoga djela.
(3)U slučaju neprikladnog pokušaja poticanja, poticatelj se može osloboditi kazne. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, PresudaiRješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Presuda Članak
  1. (144/12) Pomaganje Tko drugome s namjerom pomogne u počinjenju kaznenog djela, kaznit će se kao da ga je sam počinio, a može se i blaže kazniti. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Rješenje, Presuda, Rješenje, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda Članak
  2. Kažnjavanje supočinitelja i sudionika
(1)Svaki supočinitelj i sudionik (poticatelj i pomagač) kažnjava se u skladu sa svojom krivnjom.
(2)Posebne osobne okolnosti zbog kojih zakon propisuje oslobođenje od kazne, ublažavanje kazne, blaži ili teži oblik kaznenog djela uzet će se u obzir samo onom supočinitelju ili sudioniku kod kojega postoje. SUDSKA PRAKSA: Presuda GLAVA ČETVRTA (IV.) KAZNE Članak 40. Vrste kazni
(1)Kazne su novčana kazna, zatvor i dugotrajni zatvor.
(2)Novčana kazna može se izreći kao glavna i kao sporedna kazna.
(3)Zatvor i dugotrajni zatvor mogu se izreći samo kao glavne kazne.
(4)Kad zakon za određeno kazneno djelo propisuje kaznu zatvora do tri godine, sud može izreći novčanu kaznu kao glavnu.
(5)Za kaznena djela počinjena iz koristoljublja novčana kazna kao sporedna može se izreći i kad nije propisana zakonom ili kad je zakonom propisano da će se počinitelj kazniti kaznom zatvora ili novčanom kaznom, a sud kao glavnu kaznu izrekne kaznu zatvora.
(6)Rad za opće dobro izriče se kao zamjena za kaznu zatvora ili novčanu kaznu. Članak
  1. Svrha kažnjavanja Svrha kažnjavanja je izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, PresudaiRješenje, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda Članak
  2. (NN 125/11, 114/22, 114/23) Novčana kazna
(1)Novčana kazna izriče se u dnevnim iznosima. Ona ne može biti manja od trideset niti veća od tristo šezdeset dnevnih iznosa, osim kad je novčana kazna od pet stotina dnevnih iznosa izričito propisana ovim Zakonom ili za kaznena djela počinjena iz koristoljublja, kad se može izreći do tisuću dnevnih iznosa.
(2)U presudi se naznačuje broj dnevnih iznosa i visina dnevnog iznosa te njihov umnožak.
(3)Broj dnevnih iznosa utvrđuje se na temelju okolnosti navedenih u članku 47. ovoga Zakona, osim onih koje se odnose na imovinske prilike počinitelja.
(4)Visina dnevnog iznosa utvrđuje se uzimajući u obzir počiniteljeve prihode i imovinu te prosječne troškove nužne za uzdržavanje počinitelja i njegove obitelji. Dnevni iznos ne može biti manji od 5,00 eura ni veći od 2500,00 eura.
(5)Počiniteljevi prihodi, imovina i ostali podaci potrebni za utvrđivanje visine dnevnog iznosa mogu se utvrditi na temelju slobodne procjene ako bi njihovo utvrđivanje bilo povezano s nerazmjernim teškoćama ili ako se predlaže izricanje novčane kazne u postupku za izdavanje kaznenog naloga.
(6)Počinitelj je dužan novčanu kaznu platiti u roku koji odredi sud, a koji ne može biti kraći od trideset dana niti duži od šest mjeseci, a može mu se naložiti i obročna otplata u roku do jedne godine. Sud može odrediti da će se obročna otplata ukinuti ako počinitelj ne plati pojedini obrok uredno. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda
(7)Ne može li osuđenik u cijelosti ili djelomično isplatiti novčanu kaznu u roku koji je određen presudom zbog znatnog pogoršanja imovinskih prilika do kojih je došlo bez njegove krivnje nakon donošenja presude, sud može na njegov zahtjev produljiti rok plaćanja do dvadeset i četiri mjeseca ili odrediti obročnu otplatu u tom roku. SUDSKA PRAKSA: Rješenje, Rješenje Članak 43. (144/12, 36/24) Zamjena nenaplaćene novčane kazne
(1)Kad novčana kazna nije u cijelosti ili djelomično plaćena u roku koji je određen presudom, a ne postoje uvjeti iz članka
  1. stavka
  2. ovoga Zakona, naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona. SUDSKA PRAKSA: Presuda
(2)Ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od tri mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, na način da se jedan dnevni iznos zamijeni s dva sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti sedamsto dvadeset sati. SUDSKA PRAKSA: Rješenje
(3)Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora. SUDSKA PRAKSA: Rješenje, Rješenje
(4)Kada se novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora, sud će jedan dnevni iznos zamijeniti s jednim danom zatvora, a rad za opće dobro će se zamijeniti sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ovoga Zakona, pri čemu kazna zatvora ne može biti dulja od dvanaest mjeseci.
(5)Isplati li osuđenik novčanu kaznu nakon pravomoćnosti odluke o zamjeni, izvršenje kazne zatvora ili rada za opće dobro će se obustaviti. U slučaju djelomične isplate, izvršit će se samo preostali dio navedenih kazni.
(6)Ako osuđenik koji nema stalno prebivalište ili boravište u Republici Hrvatskoj ne plati novčanu kaznu u roku određenom presudom, sud će je zamijeniti kaznom zatvora. SUDSKA PRAKSA: Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje Članak 44. Kazna zatvora
(1)Kazna zatvora ne može biti kraća od tri mjeseca niti dulja od dvadeset godina.
(2)Kazna zatvora u trajanju do šest mjeseci izriče se na pune mjesece i dane. Kazna zatvora u trajanju duljem od šest mjeseci izriče se na pune godine i mjesece, osim kod primjene odredaba o stjecaju, kada se može izreći i na pune dane. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda
(3)Kod zamjene novčane kazne kaznom zatvora, kazna zatvora se izriče na pune dane, a može biti i kraća od tri mjeseca.
(4)Kazna zatvora do jedne godine može se izvršavati u domu sukladno odredbama posebnog zakona. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda Članak 45. (NN 125/11, 84/21) Iznimnost kratkotrajne kazne zatvora
(1)Kaznu zatvora u trajanju do šest mjeseci sud može izreći samo ako se može očekivati da se novčana kazna ili rad za opće dobro neće moći izvršiti ili ako se novčanom kaznom, radom za opće dobro ili uvjetnom osudom ne bi mogla postići svrha kažnjavanja.
(2)Odredba stavka
  1. ovoga članka ne odnosi se na kaznu zatvora kao zamjenu za neplaćenu novčanu kaznu (članak
  2. stavak 3.) ili za neizvršen rad za opće dobro (članak
  3. stavak 8.) ili za opozvanu uvjetnu osudu (članak 58.). Članak
  4. Kazna dugotrajnog zatvora
(1)Kazna dugotrajnog zatvora ne može biti kraća od dvadeset i jedne niti dulja od četrdeset godina.
(2)Iznimno, za kaznena djela počinjena u stjecaju pod uvjetima propisanim ovim Zakonom jedinstvena kazna dugotrajnog zatvora može se izreći u trajanju pedeset godina.
(3)Kazna dugotrajnog zatvora izriče se na pune godine.
(4)Kazna dugotrajnog zatvora ne može se izreći počinitelju koji je kazneno djelo počinio u vrijeme kad nije navršio osamnaest godina.
(5)Odredbe o kazni zatvora primjenjuju se i na kaznu dugotrajnog zatvora ako ovim Zakonom nije drugačije propisano. SUDSKA PRAKSA: Presuda Članak 47. (NN 125/11, 36/24) Odmjeravanje kazne
(1)Pri izboru vrste i mjere kazne sud će, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijeniti sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra i posljedice koje je pretrpjela žrtva, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
(2)Visina kazne ne smije prekoračiti stupanj krivnje. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, PresudaiRješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, PresudaiRješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, , Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda Članak 48. Ublažavanje kazne
(1)Sud može izreći kaznu blažu od propisane za određeno kazneno djelo kad to zakon izričito propisuje. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje
(2)Blažu kaznu od propisane za određeno kazneno djelo sud može izreći i kad postoje naročite olakotne okolnosti, osobito ako se počinitelj pomirio sa žrtvom, ako joj je u potpunosti ili većim dijelom naknadio štetu prouzročenu kaznenim djelom ili se ozbiljno trudio naknaditi tu štetu, a svrha kažnjavanja može se postići i takvom blažom kaznom. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, PresudaiRješenje, PresudaiRješenje, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
(3)Blažu kaznu od propisane za određeno kazneno djelo sud može izreći i kada su se državni odvjetnik i okrivljenik o tome sporazumjeli. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda Članak 49. Granice ublažavanja kazne
(1)Sud može ublažiti kaznu sukladno članku
  1. stavku
  2. i
  3. ovoga Zakona u sljedećim granicama:
  4. ako je za kazneno djelo propisana kao najmanja mjera kazna zatvora u trajanju od deset godina, kazna se može ublažiti do tri godine, SUDSKA PRAKSA: Rješenje, Presuda, Rješenje, Presuda
  5. ako je za kazneno djelo propisana kao najmanja mjera kazna zatvora u trajanju od pet godina, kazna se može ublažiti do dvije godine, SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje
  6. ako je za kazneno djelo propisana kao najmanja mjera kazna zatvora u trajanju od tri godine, kazna se može ublažiti do jedne godine, SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
  7. ako je za kazneno djelo propisana kao najmanja mjera kazna zatvora u trajanju od jedne godine, kazna se može ublažiti do šest mjeseci, SUDSKA PRAKSA: Presuda, PresudaiRješenje, PresudaiRješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
  8. ako je za kazneno djelo propisana kao najmanja mjera kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, kazna se može ublažiti do tri mjeseca. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda
(2)U slučaju iz članka
  1. stavka
  2. ovoga Zakona kazna se može ublažiti do polovice najniže kazne dobivene ublažavanjem prema odredbama stavka
  3. ovoga članka, ali ne može biti blaža od tri mjeseca zatvora. Sudska Praksa: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Rješenje, Presuda Članak
  4. (144/12) Oslobođenje od kazne
(1)Sud može osloboditi kazne počinitelja:
  1. kad se takva ovlast temelji na izričitoj zakonskoj odredbi,
  2. kad ga posljedice kaznenog djela počinjenog iz nehaja tako teško pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja,
  3. kad je počinitelj nastojao otkloniti ili umanjiti posljedice kaznenog djela počinjenog iz nehaja te naknadio štetu koju je njime prouzročio,
  4. kad se počinitelj kaznenog djela za koje je propisana samo novčana kazna ili kazna zatvora do jedne godine pomirio sa žrtvom i naknadio štetu.
(2)Kad je sud ovlašten počinitelja osloboditi kazne, može ga i blaže kazniti, pri čemu nije dužan držati se granica propisanih u članku 49. stavku 1. ovoga Zakona. SUDSKA PRAKSA: Presuda Članak 51. Stjecaj kaznenih djela
(1)Ako počinitelj jednom ili više radnji počini više kaznenih djela za koja mu se istodobno sudi, sud će mu za svako kazneno djelo utvrditi kaznu, a zatim će ga, na temelju ocjene počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti, osuditi na jedinstvenu kaznu. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Presuda, Presuda, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda
(2)Jedinstvena kazna sastoji se u povišenju najviše pojedinačne utvrđene kazne, ali ne smije doseći zbir pojedinačnih kazni, niti premašiti najveću mjeru kazne dugotrajnog zatvora, odnosno novčane kazne. SUDSKA PRAKSA: Rješenje, Rješenje, Presuda, Presuda, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
(3)Ako su za dva ili više kaznenih djela utvrđene pojedinačne kazne dugotrajnog zatvora čiji zbroj prelazi pedeset godina, sud može izreći jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju pedeset godina.
(4)Ako su kao pojedinačne kazne utvrđene kazne zatvora i novčane kazne, sud će izreći jedinstvenu kaznu zatvora i jedinstvenu novčanu kaznu.
(5)U primjeni stavka
  1. i
  2. ovoga članka kazna maloljetničkog zatvora izjednačuje se s kaznom zatvora. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, PresudaiRješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Rješenje, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Rješenje, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda Članak
  3. Produljeno kazneno djelo (NN 125/11, 56/15)
(1)Produljeno kazneno djelo je počinjeno kada počinitelj s namjerom izvrši više odvojenih radnji u prirodnom smislu kojima se ostvaruju bića istog ili istovrsnih kaznenih djela, ako one s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu. SUDSKA PRAKSA: Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda
(2)Kaznena djela koja predstavljaju napad na život, tijelo, spolnu ili druge slobode osobe ne mogu se pravno označiti kao produljena. SUDSKA PRAKSA: Presuda
(3)Ostvaruju li se radnjama navedenim u stavku 1. ovoga članka obilježja više istovrsnih kaznenih djela, produljeno kazneno djelo će se pravno označiti prema najtežem od tih kaznenih djela.
(4)Ostvaruju li se radnjama navedenim u stavku 1. ovoga članka obilježja više istih kaznenih djela, produljeno kazneno djelo će se pravno označiti uzimajući u obzir zbroj vrijednosti svih stvari, imovinskih prava i koristi pribavljenih odvojenim radnjama.
(5)Za produljeno kazneno djelo može se izreći kazna za polovicu veća od gornje mjere kazne propisane za utvrđeno djelo, koja ne smije prijeći gornju mjeru propisanu za tu vrstu kazne. SUDSKA PRAKSA: Rješenje, Presuda, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje Članak 53. (144/12) Izricanje jedinstvene kazne osuđenoj osobi
(1)Kad se osuđeniku sudi za kazneno djelo počinjeno prije nego što je započeo izdržavati kaznu po prijašnjoj presudi ili za kazneno djelo počinjeno za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora, sud će izreći jedinstvenu kaznu za sva kaznena djela primjenom odredbi članka 51. ovoga Zakona, uzimajući prije izrečenu kaznu kao već utvrđenu. Kazna ili dio kazne koju je osuđenik izdržao, ne računajući vrijeme provedeno na uvjetnom otpustu, uračunat će se u izrečenu jedinstvenu kaznu. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Rješenje, Rješenje
(2)Sud neće postupiti po odredbama stavka 1. ovoga članka kad osuđeniku sudi za kazneno djelo počinjeno tijekom izdržavanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora, ako se s obzirom na preostali dio ranije kazne primjenom odredbi o stjecaju ne bi mogla postići svrha kažnjavanja.
(3)Kad osuđenik za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili maloljetničkog zatvora počini kazneno djelo za koje je zakonom propisana kazna do jedne godine zatvora ili blaža kazna, primijenit će se stegovna mjera. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje Članak
  1. Uračunavanje pritvora, istražnog zatvora i ranije kazne Vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru, kao i svako oduzimanje slobode u vezi s kaznenim djelom, uračunava se u izrečenu kaznu zatvora, kaznu dugotrajnog zatvora i novčanu kaznu. Prilikom uračunavanja izjednačuje se jedan dan pritvora, istražnog zatvora i svakog drugog oduzimanja slobode te jedan dnevni iznos novčane kazne s jednim danom zatvora. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Presuda, Presuda, Rješenje, PresudaiRješenje, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, PresudaiRješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Rješenje, Rješenje, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda Članak
  2. (144/12, 56/15, 101/17, 118/18) Rad za opće dobro
(1)Sud može izrečenu novčanu kaznu u iznosu manjem od tristo šezdeset dnevnih iznosa ili kaznu zatvora u trajanju manjem od jedne godine zamijeniti radom za opće dobro. SUDSKA PRAKSA Presuda, Presuda, PresudaiRješenje, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
(2)Rad za opće dobro ne može se izreći već osuđenim osobama na kaznu zatvora u trajanju duljem od šest mjeseci. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, PresudaiRješenje, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
(3)Kada sud novčanu kaznu zamjenjuje radom za opće dobro, zamijenit će jedan dnevni iznos s dva sata rada, a kad kaznu zatvora zamjenjuje radom za opće dobro, zamijenit će jedan dan zatvora s dva sata rada.
(4)Sud može počinitelju uz rad za opće dobro odrediti zaštitni nadzor iz članka 64. ovoga Zakona, čije trajanje ne može biti duže od vremena u kojem počinitelj mora izvršiti rad za opće dobro.
(5)Rad za opće dobro izvršit će se samo uz pristanak osuđenika. SUDSKA PRAKSA: Presuda
(6)Osuđenik će, nakon što nadležnom tijelu za probaciju dade pristanak, rad za opće dobro izvršiti u roku koji to tijelo odredi, vodeći računa o njegovim mogućnostima s obzirom na njegove osobne prilike i zaposlenje. Ovaj rok ne može biti kraći od jednog mjeseca niti dulji od dvije godine računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro. Sadržaj rada za opće dobro određuje nadležno tijelo za probaciju u dogovoru s osuđenikom vodeći računa o njegovim sposobnostima. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda
(7)Ako se osuđenik u roku od osam dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja ako je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro, a sud ako je novčana kazna zamijenjena radom za opće dobro. SUDSKA PRAKSA: Rješenje, Presuda, Rješenje, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda
(8)Ako osuđenik svojom krivnjom ne izvršava rad za opće dobro, sud će odmah donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u neizvršenom dijelu ili u cijelosti. Ako osuđenik ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje, nadležno tijelo za probaciju produžit će rok iz stavka 6. ovoga članka.
(9)Ako osuđenik ustrajno izbjegava provođenje zaštitnog nadzora iz članka 64. ovoga Zakona ili bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje prvotno izrečene kazne. Ako se utvrdi da je počinitelj zbog opravdanih razloga izbjegavao zaštitni nadzor, sud ga može osloboditi zaštitnog nadzora, ili mu može produljiti rok za izvršenje zaštitnog nadzora.
(10)Rad za opće dobro izvršava se bez naknade. SUDSKA PRAKSA: Rješenje, Presuda, Rješenje, Rješenje, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje Članak 56. (NN 125/11, 56/15, 84/21) Uvjetna osuda
(1)Uvjetnom osudom određuje se da se kazna na koju je počinitelj osuđen neće izvršiti ako počinitelj u vremenu provjeravanja ne počini novo kazneno djelo i ispuni određene mu obveze. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda
(2)Sud može počinitelju koji je osuđen na kaznu zatvora u trajanju do jedne godine ili na novčanu kaznu izreći uvjetnu osudu kad ocijeni da počinitelj i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela. Pritom će se voditi računa o ličnosti počinitelja, njegovu prijašnjem životu, osobito je li ranije osuđivan, obiteljskim prilikama, okolnostima počinjenja samog kaznenog djela te ponašanju nakon počinjenog kaznenog djela, osobito o odnosu počinitelja prema žrtvi i nastojanju da oštećeniku popravi štetu. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
(3)Vrijeme provjeravanja ne može biti kraće od jedne niti dulje od pet godina, odmjerava se na pune godine i počinje teći od dana pravomoćnosti presude. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda
(4)Sud može počinitelju uz uvjetnu osudu odrediti jednu ili više posebnih obveza samostalno sukladno odredbama članka
  1. i članka
  2. ovoga Zakona ili uz zaštitni nadzor sukladno odredbi članka
  3. ovoga Zakona ili obvezu izrečenu sigurnosnom mjerom.
(5)Trajanje posebnih obveza i zaštitnog nadzora ne smije biti dulje od vremena provjeravanja.
(6)Kad sud izrekne kaznu zatvora i novčanu kaznu, može odlučiti da se pod uvjetima iz ovoga članka neće izvršiti samo kazna zatvora. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, PresudaiRješenje, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda Članak 57. (NN 125/11, 118/18) Djelomična uvjetna osuda
(1)Sud može počinitelju koji je osuđen na novčanu kaznu ili kaznu zatvora u trajanju većem od jedne, a manjem od tri godine, izreći uvjetnu osudu za samo dio kazne ako ocijeni da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela. SUDSKA PRAKSA: Rješenje, Presuda, Presuda
(2)Neuvjetovani dio kazne zatvora mora iznositi najmanje šest mjeseci, a najviše jednu polovinu izrečene kazne. SUDSKA PRAKSA: Presuda
(3)Neuvjetovani dio novčane kazne ne može iznositi manje od jedne petine ni više od jedne polovine izrečene kazne.
(4)Na neuvjetovani dio kazne zatvora ne mogu se primijeniti odredbe o uvjetnom otpustu.
(5)Vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.
(6)Na uvjetovani dio kazne shodno se primjenjuju odredbe iz članka 56., članka 58., članka 62., članka
  1. i članka
  2. ovoga Zakona. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda Članak
  3. (NN 125/11, 56/15) Opoziv uvjetne osude
(1)Sud će opozvati uvjetnu osudu ako osuđeniku za jedno ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja izrekne kaznu zatvora u trajanju duljem od jedne godine. Sud će opozvati uvjetnu osudu ako osuđenik bez opravdanog razloga, u roku koji je određen presudom, ne vrati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda
(2)Sud može opozvati uvjetnu osudu ako osuđeniku za jedno ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja pravomoćnom presudom izrekne kaznu zatvora u trajanju do jedne godine ili novčanu kaznu. SUDSKA PRAKSA: Presuda
(3)Kad na temelju stavka
  1. i
  2. ovoga članka opozove uvjetnu osudu, sud će raniju uvjetnu kaznu i kaznu za novo kazneno djelo, odnosno kazne za nova kaznena djela, uzeti kao utvrđene te izreći jedinstvenu kaznu prema odredbama članka
  3. ovoga Zakona. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Rješenje
(4)Kad sud u slučaju iz stavka
  1. ovoga članka ne opozove uvjetnu osudu, može:
  2. za novo kazneno djelo izreći kaznu i odrediti njezino izvršenje ne mijenjajući raniju uvjetnu osudu,
  3. za novo kazneno djelo izreći kaznu koju će kao i raniju uvjetnu kaznu uzeti kao utvrđene te izreći jedinstvenu kaznu prema odredbama članka
  4. ovoga Zakona te novo vrijeme provjeravanja u kojem se ova kazna neće izvršiti.
(5)Sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu ili u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri obveze navedene u članku
  1. ovoga Zakona, ili ih teško ili uporno krši, ili ustrajno izbjegava provođenje zaštitnog nadzora iz članka
  2. ovoga Zakona. Ako se utvrdi da počinitelj obveze nije izvršio iz opravdanih razloga ili da je iz opravdanih razloga izbjegavao zaštitni nadzor, sud može obveze zamijeniti drugima, ili mu izreći zaštitni nadzor ako ga do tada nije imao, ili ga može osloboditi obveza, odnosno zaštitnog nadzora, ili mu može produljiti rok za izvršenje izrečenih obveza ili zaštitnog nadzora. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Rješenje, Presuda, Rješenje, Presuda
(6)Sud će opozvati uvjetnu osudu i kad nakon njezina izricanja izrekne osuđeniku kaznu za kazneno djelo počinjeno prije izricanja uvjetne osude ako ocijeni da ne bi bile ispunjene pretpostavke za izricanje uvjetne osude da se za to ranije kazneno djelo znalo. U tom će slučaju kaznu iz uvjetne osude i kaznu koju izreče za ranije kazneno djelo uzeti kao utvrđene te izreći jedinstvenu kaznu prema odredbama članka 53. ovoga Zakona. Ako ocijeni da bi pretpostavke za izricanje uvjetne osude bile ispunjene i da se za raniju presudu znalo, postupit će se prema odredbi stavka 4. ovoga članka.
(7)U slučaju iz stavka 1., 2. i 6.ovoga članka uvjetna osuda se ne može opozvati nakon što su protekle dvije godine od isteka vremena provjeravanja. SUDSKA PRAKSA: Presuda
(8)U slučaju iz stavka
  1. ovoga članka uvjetna osuda se ne može opozvati nakon što je proteklo godinu dana od isteka roka određenog za izvršavanje obveza iz članka
  2. ovoga Zakona. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Presuda Članak
  3. (144/12) Uvjetni otpust
(1)Sud može otpustiti osuđenika s izdržavanja kazne zatvora ako je izdržao najmanje jednu polovinu kazne na koju je osuđen, ali ne manje od tri mjeseca, ako se osnovano očekuje da neće počiniti kazneno djelo te ako na to pristaje. SUDSKA PRAKSA: Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje
(2)Prilikom odlučivanja o prijedlogu sud će cijeniti ličnost osuđenika, njegov prijašnji život i osuđivanost, je li protiv njega u tijeku drugi kazneni postupak, odnos prema počinjenom kaznenom djelu i žrtvi, ponašanje tijekom izdržavanja kazne zatvora, uspješnost primjene programa izvršavanja kazne zatvora, je li došlo do promjene njegova ponašanja nakon počinjenog kaznenog djela ili se očekuje da će do tih promjena doći primjenom mjera nadzora za vrijeme uvjetnog otpusta te životne okolnosti i njegovu spremnost za uključivanje u život na slobodi. SUDSKA PRAKSA: Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje
(3)Postupak odlučivanja o uvjetnom otpustu uređuje se posebnim zakonom. SUDSKA PRAKSA: Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje Članak 60. Obveze osuđenika i zaštitni nadzor za vrijeme provjeravanja
(1)Puštanjem na uvjetni otpust za osuđenika počinje vrijeme provjeravanja koje odgovara neizdržanom dijelu kazne zatvora.
(2)Osuđeniku kojeg se pušta na uvjetni otpust može se odrediti jedna ili više posebnih obveza navedenih u članku
  1. ovoga Zakona sukladno uvjetima iz članka
  2. ovoga Zakona i zaštitni nadzor sukladno odredbi članka
  3. ovoga Zako na. SUDSKA PRAKSA: Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje
(3)Obveze i zaštitni nadzor ne mogu trajati dulje od pet godina, osim ako sud utvrdi da bez daljnjeg provođenja obveza ili zaštitnog nadzora nad osobom koja je osuđena za kaznena djela kojima se ugrožava ili povređuje tjelesni, psihički ili spolni integritet osobe i za koja je propisana kazna zatvora od pet ili više godina, postoji opasnost da će počiniti slično kazneno djelo, kada se obveze ili zaštitni nadzor iz stavka 2. mogu produljiti za jednu do pet godina ili odrediti nove obveze. Obveze ili zaštitni nadzor ne mogu trajati dulje od isteka neizdržanog dijela kazne zatvora na koju je počinitelj osuđen. SUDSKA PRAKSA: Rješenje, Rješenje Članak 61. Opoziv uvjetnog otpusta
(1)Počini li osuđenik dok je na uvjetnom otpustu jedno ili više kaznenih djela za koja mu je izrečena kazna zatvora od jedne godine ili teža kazna, sud koji mu je izrekao tu kaznu opozvat će uvjetni otpust i osuditi ga na jedinstvenu kaznu primjenom članka 51. i članka 53. stavka 1. ovoga Zakona.
(2)Kada osuđeniku izrekne kaznu u trajanju kraćem od jedne godine, sud iz stavka
  1. ovoga članka može:
  2. postupiti na način opisan u prethodnom stavku,
  3. ne opozvati uvjetni otpust i osuditi ga na kaznu zatvora, s time da vrijeme provjeravanja iz uvjetnog otpusta ne teče za vrijeme izdržavanja kazne na koju je osuđen,
  4. ne opozvati uvjetni otpust i izreći mu uvjetnu osudu, s time da vrijeme provjeravanja iz uvjetne osude počinje teći istekom vremena provjeravanja iz uvjetnog otpusta. SUDSKA PRAKSA: Rješenje
(3)Sudac izvršenja će opozvati uvjetni otpust i odrediti izvršenje izrečene kazne ako osuđena osoba tijekom provjeravanja ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri obveze iz članka
  1. ovoga Zakona koje su joj određene, ili ih teško ili uporno krši, ili ustrajno izbjegava provođenje zaštitnog nadzora iz članka
  2. ovoga Zakona. Ako se utvrdi da počinitelj obveze nije izvršio iz opravdanih razloga ili da je iz opravdanih razloga izbjegavao zaštitni nadzor, sudac izvršenja može obveze zamijeniti drugima, izreći zaštitni nadzor ako ga do tada nije bilo, osuđenika osloboditi obveza, odnosno zaštitnog nadzora ili mu može produljiti rok za izvršenje izrečenih obveza ili zaštitnog nadzora.
(4)U slučaju iz stavka
  1. i
  2. ovoga članka uvjetni otpust se ne može opozvati nakon što su protekle dvije godine od dana isteka izrečene kazne.
(5)U slučaju iz stavka
  1. ovoga članka uvjetni otpust se ne može opozvati nakon što je proteklo šest mjeseci od isteka roka određenog za izvršavanje obveza iz članka
  2. stavka
  3. i
  4. ovoga Zakona. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda Članak
  5. (144/12, 56/15, 36/24) Vrste posebnih obveza
(1)Sud uz uvjetnu osudu i djelomičnu uvjetnu osudu može počinitelju naložiti da u određenom roku:
  1. popravi štetu počinjenu kaznenim djelom, SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda
  2. uplati određenu svotu novaca u korist javne ustanove, u humanitarne ili karitativne svrhe, odnosno u fond za naknadu štete žrtvama kaznenih djela, ako je to primjereno s obzirom na počinjeno djelo i ličnost počinitelja. SUDSKA PRAKSA: Rješenje
(2)Pored obveza iz stavka
  1. ovoga članka sud može počinitelju, ako ocijeni da je njihova primjena nužna za zaštitu zdravlja i sigurnost osobe na čiju štetu je kazneno djelo počinjeno ili kad je to korisno za otklanjanje okolnosti koje pogoduju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela, izreći sljedeće obveze:
  2. nastavak obrazovanja ili osposobljavanje za određeno zanimanje koje odabere uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju,
  3. zaposlenje koje odgovara njegovoj stručnoj spremi ili razini obrazovanja, osposobljenosti i stvarnim mogućnostima obavljanja radnih zadataka, koje mu savjetuje i omogući nadležno tijelo za probaciju,
  4. nadzirano raspolaganje prihodima u skladu s potrebama osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati i prema savjetima nadležnog tijela za probaciju,
  5. liječenje ili nastavak liječenja koje je nužno radi otklanjanja zdravstvenih smetnji koje mogu poticajno djelovati za počinjenje novog kaznenog djela uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju, SUDSKA PRAKSA: Rješenje
  6. odvikavanje od ovisnosti o alkoholu, drogama ili drugih vrsta ovisnosti u terapijskoj zajednici uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju, SUDSKA PRAKSA: Rješenje
  7. zabranu posjećivanja određenih mjesta, objekata i događaja, koji mogu biti prilika ili poticaj za počinjenje novog kaznenog djela,
  8. zabranu druženja s određenom osobom ili grupom osoba koje bi ga mogle navesti da počini kazneno djelo, zabranu zapošljavanja, podučavanja ili smještaja tih osoba,
  9. zabranu napuštanja doma u određenom razdoblju tijekom dana,
  10. zabranu nošenja, posjedovanja i povjeravanja na čuvanje drugoj osobi oružja i drugih predmeta koji bi ga mogli navesti na počinjenje kaznenog djela,
  11. ispunjavanje obveze uzdržavanja uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju,
  12. redovito javljanje nadležnom tijelu za probaciju, područnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad, sudu, policijskoj upravi ili drugom nadležnom tijelu, SUDSKA PRAKSA: Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje
  13. i druge obveze koje su primjerene s obzirom na počinjeno kazneno djelo. SUDSKA PRAKSA: Presuda
(3)Posebne obveze iz stavka
  1. točaka
  2. –
  3. izvršava nadležno tijelo za probaciju uz pomoć policije.
(4)Način izvršavanja posebnih obveza iz stavka
  1. ovoga članka, a koje se izvršavaju uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju, uređuje se posebnim zakonom i na temelju tog zakona donesenim podzakonskim propisima. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Rješenje Članak
  2. (144/12, 56/15) Izricanje posebnih obveza
(1)Počinitelju se ne smiju postavljati nerazumne i nemoguće obveze te obveze koje vrijeđaju njegovo dostojanstvo. SUDSKA PRAKSA: Presuda
(2)Obveze iz članka
  1. stavka
  2. točke
  3. i
  4. mogu se izreći samo uz pristanak počinitelja.
(3)Obveza iz članka
  1. stavka
  2. točke
  3. može se izreći u trajanju do tri godine.
(4)Sud može naknadno, a prije isteka vremena trajanja obveze, na prijedlog tijela nadležnog za njezino provođenje, povisiti minimum, odnosno sniziti maksimum vremena trajanja obveze, ukinuti je ili zamijeniti nekom drugom obvezom. Članak 64. (144/12) Zaštitni nadzor
(1)Sud će odrediti zaštitni nadzor počinitelju kad ocijeni da mu je potrebna pomoć, vođenje i nadzor nadležnog tijela za probaciju kako ubuduće ne bi činio kaznena djela i kako bi se lakše uključio u društvo.
(2)Zaštitni nadzor se temelji na pojedinačnom programu postupanja koji izrađuje, pomaže provesti i čije provođenje nadgleda nadležno tijelo za probaciju.
(3)Sud će u pravilu uz uvjetnu osudu, rad za opće dobro ili uvjetni otpust odrediti i zaštitni nadzor ako je izrekao kaznu zatvora veću od šest mjeseci i radi se o okrivljeniku koji je mlađi od dvadeset i pet godina.
(4)Zaštitni nadzor se odlukom suda može ukinuti i prije isteka roka na koji je određen ako su prestale potrebe pomoći, vođenja i nadzora ili se, ako za time postoji potreba, može produljiti sve do ovim Zakonom predviđenog maksimalnog mu trajanja.
(5)Za vrijeme zaštitnog nadzora počinitelj mora:
  1. redovito se javljati probacijskom službeniku,
  2. primati posjete probacijskog službenika u domu te mu davati sve potrebne informacije i dokumente,
  3. tražiti suglasnost suca izvršenja za put u inozemstvo,
  4. obavijestiti probacijskog službenika o promjeni zaposlenja ili adrese, i to u roku od dva dana od te promjene te o putovanju u trajanju duljem od osam dana i danu povratka.
(6)Izvršenje zaštitnog nadzora propisuje se posebnim zakonom. SUDSKA PRAKSA: Rješenje GLAVA PETA (V.) SIGURNOSNE MJERE Članak
  1. (NN 125/11, 56/15, 36/24) Vrste sigurnosnih mjera Sigurnosne mjere jesu: obvezno psihijatrijsko liječenje, obvezno liječenje od ovisnosti, obvezan psihosocijalni tretman, zabrana obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti, zabrana upravljanja motornim vozilom, zabrana približavanja, uznemiravanja i uhođenja, udaljenje iz zajedničkog kućanstva, zabrana pristupa internetu, zaštitni nadzor po punom izvršenju kazne zatvora i zabrana držanja i nabavljanja životinja. SUDSKA PRAKSA: Rješenje, Rješenje Članak
  2. Svrha sigurnosnih mjera Svrha je sigurnosnih mjera otklanjanje okolnosti koje omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela. SUDSKA PRAKSA: Presuda Članak
  3. Načelo razmjernosti Sigurnosna mjera mora biti u razmjeru s težinom počinjenog kaznenog djela i kaznenih djela koja se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Rješenje Članak 67.a (NN 125/11, 56/15) Početak tijeka sigurnosnih mjera Sigurnosne mjere teku od izvršnosti presude. Članak
  4. (NN 125/11, 56/15) Obvezno psihijatrijsko liječenje
(1)Sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja sud će izreći počinitelju koji je kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora od jedne godine ili više počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti ako postoji opasnost da bi ta osoba zbog duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njezina bitno smanjena ubrojivost mogla u budućnosti počiniti teže kazneno djelo.
(2)Mjera iz stavka 1. ovoga članka izrečena uz kaznu zatvora izvršava se u okviru zatvorskog sustava. Mjera izrečena uz novčanu kaznu, rad za opće dobro i uvjetnu osudu izvršava se izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju.
(3)Mjera iz stavka 1. ovoga članka može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ili rada za opće dobro, proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, odnosno do isteka vremena kazne zatvora koja odgovara izrečenoj novčanoj kazni.
(4)Sud mora po proteku prve godine od dolaska počinitelja na izvršenje mjere iz stavka
  1. ovoga članka i potom najmanje jednom godišnje preispitati postoje li uvjeti iz stavka
  2. ovoga članka za njezinim nastavkom i o tome donijeti rješenje. Na zahtjev ustanove u kojoj se mjera provodi, nadležnog probacijskog ureda ili na zahtjev počinitelja ovo preispitivanje može se učiniti i prije, ali ne prije proteka šest mjeseci od zadnjeg preispitivanja. Sud može obustaviti primjenu mjere ili promijeniti način i vrijeme izvršenja mjere.
(5)Sud će obustaviti izvršavanje mjere iz stavka 1. ovoga članka ako su prestali razlozi zbog kojih je izrečena.
(6)Ako je vrijeme provedeno na liječenju kraće od trajanja izrečene kazne, sud može odrediti da se osuđenik uputi na izdržavanje ostatka kazne ili da se pusti na uvjetni otpust. Kad ga upućuje na izdržavanje ostatka kazne, sud mu može odrediti ambulantno liječenje u zatvorskoj ustanovi. Odlučujući o puštanju na uvjetni otpust, sud će osobito uzeti u obzir uspjeh osuđenikova liječenja, njegovo zdravstveno stanje, vrijeme provedeno na liječenju i ostatak kazne što ga osuđenik nije izdržao. Ako utvrdi da je počinitelj i dalje opasan za okolinu, a da je za otklanjanje te opasnosti dovoljno njegovo liječenje na slobodi, sud može počinitelju kojeg pušta na uvjetni otpust odrediti nastavak liječenja na slobodi sukladno članku 60. stavku 2. u vezi s člankom 62. stavkom 2. točkom 4. ovoga Zakona. SUDSKA PRAKSA: Rješenje
(7)Sud će o presudi kojom je mjera iz stavka
  1. ovoga članka izrečena uz novčanu kaznu, rad za opće dobro ili uvjetnu osudu obavijestiti nadležno tijelo za probaciju radi daljnjeg postupanja propisanog posebnim zakonom i na temelju tog zakona donesenim podzakonskim propisima. SUDSKA PRAKSA: Rješenje, Presuda, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Rješenje Članak
  2. (144/12, 56/15) Obvezno liječenje od ovisnosti
(1)Sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti sud će izreći počinitelju koji je kazneno djelo počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu, drogi ili druge vrste ovisnosti ako postoji opasnost da će zbog te ovisnosti u budućnosti počiniti teže kazneno djelo. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Rješenje, Rješenje, Presuda, Presuda
(2)Mjera iz stavka
  1. ovoga članka izrečena uz kaznu zatvora izvršava se u okviru zatvorskog sustava ili u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava pod uvjetima određenim posebnim propisom. Mjera izrečena uz novčanu kaznu, rad za opće dobro i uvjetnu osudu izvršava se u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti izvan zatvorskog sustava, a može se, pod uvjetima određenim posebnim propisom, izvršavati i u terapijskoj zajednici ako je takvo odvikavanje dostatno za otklanjanje opasnosti, kao i u slučaju iz članka
  2. stavka
  3. ovoga Zakona. Mjera iz stavka
  4. ovog članka izvršava se uz nadzor nadležnog tijela za probaciju kada je izrečena uz novčanu kaznu, rad za opće dobro i uvjetnu osudu. SUDSKA PRAKSA: Presuda
(3)Mjera iz stavka 1. ovoga članka može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ili rada za opće dobro, proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, odnosno do isteka vremena kazne zatvora koja odgovara izrečenoj novčanoj kazni, a najdulje tri godine. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda
(4)Sudac izvršenja će obustaviti izvršavanje mjere iz stavka 1. ovoga članka ako su prestali razlozi zbog kojih je izrečena ili ako je njezino dosadašnje i daljnje provođenje bezizgledno. SUDKSA PRAKSA: Presuda
(5)Sudac izvršenja mora najmanje svakih šest mjeseci, računajući od dolaska počinitelja na izvršenje mjere iz stavka
  1. ovoga članka, preispitati postoje li uvjeti iz stavka
  2. ovoga članka za njenim nastavkom i o tome donijeti rješenje. Sudac izvršenja može obustaviti primjenu mjere ili promijeniti način i vrijeme izvršenja mjere. SUDSKA PRAKSA: Presuda
(6)Na mjeru obveznog liječenja od ovisnosti primjenjuje se odredba članka 68. stavka 6. ovoga Zakona.
(7)Sud će o presudi kojom je mjera iz stavka
  1. ovoga članka izrečena uz novčanu kaznu, rad za opće dobro ili uvjetnu osudu obavijestiti nadležno tijelo za probaciju radi daljnjeg postupanja propisanog posebnim zakonom i na temelju tog zakona donesenim podzakonskim propisima. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda Članak
  2. (NN 125/11, 56/15, 84/21) Obvezan psihosocijalni tretman
(1)Sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana sud će izreći počinitelju koji je počinio kazneno djelo s obilježjem nasilja ako postoji opasnost da će počiniti isto ili slično djelo. SUDSKA PRAKSA: Rješenje, Presuda
(2)Mjera iz stavka 1. ovoga članka izvršava se u ustanovi za izvršenje kazne zatvora ili u zdravstvenoj ustanovi ili u pravnoj osobi ili kod fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja pod uvjetima određenim posebnim propisom.
(3)Mjera iz stavka 1. ovoga članka može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ili rada za opće dobro, isteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, odnosno do isteka vremena kazne zatvora koja odgovara izrečenoj novčanoj kazni, a najdulje dvije godine.
(4)Sud će o presudi kojom je mjera iz stavka
  1. ovoga članka izrečena uz novčanu kaznu, rad za opće dobro ili uvjetnu osudu obavijestiti nadležno tijelo za probaciju radi daljnjeg postupanja propisanog posebnim zakonom i na temelju tog zakona donesenim podzakonskim propisima. SUDSKA PRAKSA: Rješenje, Presuda, Rješenje Članak
  2. (144/12, 56/15, 84/21, 136/25) Zabrana obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti
(1)Sigurnosnu mjeru zabrane potpunog ili djelomičnog obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti sud će izreći počinitelju koji je kazneno djelo počinio u obavljanju dužnosti ili djelatnosti ako postoji opasnost da će zlouporabom te dužnosti ili djelatnosti ponovno počiniti kazneno djelo. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda
(2)Mjera iz stavka
  1. ovoga članka izriče se u trajanju od jedne do deset godina. Počinitelju koji je osuđen na kaznu zatvora, a nije mu izrečena uvjetna osuda niti je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro, mjera iz stavka
  2. ovoga članka izreći će se u trajanju koje je od jedne do deset godina dulje od izrečene kazne zatvora.
(3)Počinitelju kaznenog djela iz članka
  1. stavka 3., članka
  2. stavaka 2.,
  3. i 5, članka
  4. točke 2., članka
  5. stavka 1., članka 114., članka 116., članka 118., članka 119., članka 120., Glave XVI., počinjenog na štetu djeteta i Glave XVII. ovoga Zakona, sud će izreći zabranu obavljanja dužnosti ili djelatnosti u kojima dolazi u redoviti kontakt s djecom i kad ova djela nisu će počinjena u obavljanju dužnosti i djelatnosti, ako postoji opasnost da će zlouporabom te dužnosti ili djelatnosti ponovno počiniti ta kaznena djela, a može je izreći i doživotno.
(4)Za vrijeme zabrane iz stavka 1. ovoga članka osuđenik se ne smije baviti određenom dužnosti ili djelatnosti samostalno, za drugu osobu, u pravnoj osobi, ni u ime druge osobe, niti smije ovlastiti drugu osobu da se bavi tom dužnošću ili djelatnošću u njegovo ime i po njegovim uputama.
(5)Ako počinitelj ne postupi prema zabrani obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti kad je izrečena uz rad za opće dobro, uvjetnu osudu, ili za vrijeme uvjetnog otpusta shodno će se primijeniti odredbe članka 55. stavka 9., članka 58. stavka 5. ili članka 61. stavka 3. ovoga Zakona.
(6)Po proteku polovine trajanja sigurnosne mjere izrečene na temelju stavka
  1. ovoga članka, sud može na prijedlog osuđenika obustaviti njeno izvršenje ako ustanovi da više ne postoji opasnost iz stavka
  2. ovoga članka. Osuđenik može ponoviti prijedlog, ali ne prije proteka jedne godine od zadnjeg preispitivanja.
(7)Po proteku najdužeg vremena iz stavka
  1. ovoga članka sigurnosnu mjeru izrečenu na temelju stavka
  2. ovoga članka sud može na prijedlog osuđenika obustaviti ako ustanovi da više ne postoji opasnost iz stavka
  3. ovoga članka. Osuđenik može ponoviti prijedlog, ali ne prije proteka jedne godine od zadnjeg preispitivanja.
(8)Sud će o presudi kojom je izrečena mjera iz stavka
  1. ovoga članka obavijestiti tijelo nadležno za vođenje upisnika osoba koje obavljaju određene dužnosti ili djelatnosti. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda Članak
  2. (NN 125/11, 56/15) Zabrana upravljanja motornim vozilom
(1)Sigurnosnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom sud će izreći počinitelju kaznenog djela protiv sigurnosti prometa kad postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa. Zabrana se odnosi na sve kategorije vozila, a iznimno se određena kategorija vozila može izuzeti kada posebne okolnosti upućuju na to da se svrha mjere neće time ugroziti.
(2)Ako su ispunjene pretpostavke iz stavka 1. ovoga članka, sud će izreći zabranu upravljanja motornim vozilom i neubrojivoj osobi ako njezina radnja ukazuje na to da je nesposobna za vožnju.
(3)Mjera iz stavka
  1. ovoga članka određuje se u trajanju od jedne do pet godina. Počinitelju koji je osuđen na kaznu zatvora, a nije mu izrečena uvjetna osuda niti je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro, mjera iz stavka
  2. ovoga članka izreći će se u trajanju koje je od jedne do pet godina dulje od izrečene kazne zatvora.
(4)Po proteku polovine trajanja sigurnosne mjere izrečene na temelju stavka
  1. ovoga članka sud može na prijedlog osuđenika obustaviti njezino izvršenje ako ustanovi da više ne postoji opasnost iz stavka
  2. ovoga članka. Osuđenik može ponoviti prijedlog, ali ne prije proteka jedne godine od zadnjeg preispitivanja.
(5)Zabrana upravljanja motornim vozilom može se izreći doživotno kada se s obzirom na ranija počiniteljeva teška kršenja prometnih propisa može očekivati da će i nakon proteka najdužeg vremena iz stavka
  1. ovoga članka postojati opasnost da počinitelj ponovno počini kazneno djelo protiv sigurnosti prometa. Utvrdi li sud povodom prijedloga osuđenika da nakon proteka najdužeg vremena iz stavka
  2. ovoga članka opasnost više ne postoji, ukinut će zabranu. Osuđenik može ponoviti prijedlog, ali ne prije proteka jedne godine od zadnjeg preispitivanja. Po ukidanju zabrane počinitelj mora ponovno polagati vozački ispit.
(6)Na zabranu upravljanja motornim vozilom shodno će se primijeniti odredba članka 71. stavka 5. ovoga Zakona.
(7)Vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole uračunat će se u vrijeme zabrane upravljanja motornim vozilom.
(8)Sud će o presudi kojom je izrečena mjera iz stavka 1. ovoga članka obavijestiti policiju.
(9)Način izvršavanja mjere iz stavka
  1. ovoga članka pravilnikom će propisati ministar nadležan za unutarnje poslove.
  2. Pravilnik o načinu izvršavanja sigurnosne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom SUDSKA PRAKSA: Rješenje Članak
  3. (144/12, 56/15, 36/24) Zabrana približavanja, uznemiravanja ili uhođenja
(1)Sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve, druge osobe ili grupe osoba, odnosno zabrane približavanja određenom mjestu sud će izreći počinitelju kad postoji opasnost da bi počinitelj prema tim osobama ili na tim mjestima mogao ponovo počiniti kazneno djelo. U presudi kojom se izriče sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja sud će odrediti razdaljinu ispod koje se osuđenik ne smije približiti žrtvi, drugoj osobi ili grupi osoba odnosno određenom mjestu, a koja ne može biti manja od 100 metara.
(2)Mjera iz stavka
  1. ovoga članka izriče se u trajanju od jedne do pet godina. Počinitelju koji je osuđen na kaznu zatvora, a nije mu izrečena uvjetna osuda niti je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro, mjera iz stavka
  2. ovoga članka izreći će se u trajanju koje je od jedne do pet godina dulje od izrečene kazne zatvora.
(3)Po proteku polovine trajanja sigurnosne mjere izrečene na temelju stavka
  1. ovoga članka sud može na prijedlog osuđenika obustaviti njezino izvršenje ako ustanovi da više ne postoji opasnost iz stavka
  2. ovoga članka. Osuđenik može ponoviti prijedlog, ali ne prije proteka jedne godine od zadnjeg preispitivanja.
(4)Na zabranu približavanja shodno će se primijeniti odredba članka 71. stavka 5. ovoga Zakona.
(5)Sud će o presudi kojom je izrečena mjera iz stavka
  1. ovoga članka obavijestiti policiju. Članak
  2. (144/12, 56/15, 84/21) Udaljenje iz zajedničkog kućanstva
(1)Sigurnosnu mjeru udaljenja iz zajedničkog kućanstva sud će izreći počinitelju kaznenog djela nasilja prema osobi s kojom živi u zajedničkom kućanstvu ako postoji visok stupanj opasnosti da bi bez provođenja ove mjere počinitelj mogao ponovno počiniti nasilje prema članu zajedničkog kućanstva.
(2)Mjera iz stavka
  1. ovoga članka izriče se u trajanju od tri mjeseca do tri godine. Počinitelju koji je osuđen na kaznu zatvora, a nije mu izrečena uvjetna osuda niti je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro, mjera iz stavka
  2. ovoga članka izreći će se u trajanju koje je od tri mjeseca do tri godine dulje od izrečene kazne zatvora.
(3)Osoba kojoj je izrečena mjera iz stavka 1. ovoga članka dužna je uz prisutnost policijskog službenika odmah po pravomoćnosti presude napustiti stan, kuću ili neki drugi stambeni prostor koji čini zajedničko kućanstvo.
(4)Po proteku polovine trajanja sigurnosne mjere udaljenja iz zajedničkog kućanstva izrečene na temelju stavka
  1. ovoga članka, sud može na prijedlog osuđenika obustaviti njezino izvršenje ako ustanovi da više ne postoji opasnost iz stavka
  2. ovoga članka. Osuđenik može ponoviti prijedlog, ali ne prije proteka šest mjeseci od zadnjeg preispitivanja.
(5)Na mjeru udaljenja iz zajedničkog kućanstva shodno će se primijeniti odredba članka 71. stavka 5. ovoga Zakona.
(6)Sud će o presudi kojom je izrečena mjera iz stavka
  1. ovoga članka obavijestiti policiju. Članak
  2. (144/12, 56/15) Zabrana pristupa internetu
(1)Sigurnosnu mjeru zabrane pristupa internetu sud će izreći počinitelju koji je kazneno djelo počinio putem interneta ako postoji opasnost da će zlouporabom interneta ponovno počiniti kazneno djelo.
(2)Mjera iz stavka
  1. ovoga članka izriče se u trajanju od šest mjeseci do dvije godine. Počinitelju koji je osuđen na kaznu zatvora, a nije mu izrečena uvjetna osuda niti je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro, mjera iz stavka
  2. ovoga članka izreći će se u trajanju koje je od šest mjeseci do dvije godine dulje od izrečene kazne zatvora.
(3)Po proteku polovine trajanja sigurnosne mjere izrečene na temelju stavka
  1. ovoga članka sud može na prijedlog osuđenika obustaviti njezino izvršenje ako ustanovi da više ne postoji opasnost iz stavka
  2. ovoga članka. Osuđenik može ponoviti prijedlog, ali ne prije proteka jedne godine od zadnjeg preispitivanja.
(4)Na zabranu pristupa internetu shodno će se primijeniti odredba članka 71. stavka 5. ovoga Zakona.
(5)Sud će o pravomoćno izrečenoj mjeri obavijestiti regulatorno tijelo nadležno za elektroničke komunikacije koje će osigurati njezino provođenje. Članak 76. (144/12, 56/15, 118/18, 84/21, 36/24) Zaštitni nadzor po punom izvršenju kazne zatvora
(1)Sigurnosnu mjeru zaštitnog nadzora po punom izvršenju kazne zatvora sud će izreći počinitelju ako mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od pet ili više godina za namjerno kazneno djelo ili u trajanju od dvije ili više godina za namjerno kazneno djelo s obilježjem nasilja ili kazna zatvora za drugo kazneno djelo iz glave XVI., XVII. ili XVIII. ovoga Zakona pod uvjetom da kazna bude u potpunosti izdržana jer osuđeniku nije odobren uvjetni otpust.
(2)Nad počiniteljem će se odmah nakon izlaska iz zatvora započeti provoditi zaštitni nadzor sukladno članku
  1. ovoga Zakona i posebne obveze iz članka
  2. stavka
  3. točke
  4. do
  5. ako su mu izrečene uz zaštitni nadzor.
(3)Sud prilikom donošenja presude može odrediti da se zaštitni nadzor ne provodi ako ima razloga vjerovati da osoba neće ponovno počiniti kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka i bez njegova provođenja.
(4)Vrijeme provjeravanja traje od jedne do tri godine, osim ako je kazneno djelo iz stavka
  1. ovoga članka počinjeno na štetu djeteta, kada vrijeme provjeravanja traje od jedne do pet godina. Sud može vrijeme provjeravanja prije njegova isteka na prijedlog nadležnog tijela za probaciju produljiti za još jednu godinu ako bi bez provođenja zaštitnog nadzora postojala opasnost od ponovnog počinjenja nekog od kaznenih djela navedenih u stavku
  2. ovoga članka.
(5)Sud izvršenja će nakon proteka prve godine od početka provedbe zaštitnog nadzora i potom najmanje jednom godišnje preispitati potrebu njegova daljnjeg provođenja i o tome donijeti rješenje. Na prijedlog nadležnog tijela za probaciju ili osuđenika ovo preispitivanje može se učiniti i prije, ali ne prije proteka šest mjeseci od zadnjeg preispitivanja. Sud može obustaviti provedbu zaštitnog nadzora ako ima razloga vjerovati da osuđenik neće ponovno počiniti kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka i bez njegova daljnjeg provođenja. Članak 76.a (NN 125/11, 36/24) Zabrana držanja i nabavljanja životinja
(1)Sigurnosnu mjeru zabrane držanja i nabavljanja životinja sud može izreći počinitelju koji je počinio kazneno djelo nad životinjom ako postoji opasnost da će počiniti isto ili slično djelo.
(2)Mjera iz stavka
  1. ovoga članka izriče se u trajanju od jedne do pet godina. Počinitelju koji je osuđen na kaznu zatvora, a nije mu izrečena uvjetna osuda niti je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro, mjera iz stavka
  2. ovoga članka izreći će se u trajanju koje je od jedne do pet godina dulje od izrečene kazne zatvora.
(3)Na zabranu iz stavka
  1. ovoga članka shodno će se primijeniti odredba članka
  2. stavka
  3. ovoga Zakona.
(4)Po proteku jedne godine od početka izvršavanja mjere izrečene na temelju stavka
  1. ovoga članka sud može na prijedlog osuđenika obustaviti njezino izvršenje ako ustanovi da više ne postoji opasnost iz stavka
  2. ovoga članka. Osuđenik može ponoviti prijedlog, ali ne prije proteka jedne godine od zadnjeg preispitivanja.
(5)Sud će o presudi kojom je izrečena mjera iz stavka
  1. ovoga članka obavijestiti tijelo nadležno za obavljanje inspekcijskih poslova u području veterinarstva. GLAVA ŠESTA (VI.) ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI, ODUZIMANJE PREDMETA I JAVNO OBJAVLJIVANJE PRESUDE Članak
  2. Uvjeti i način oduzimanja imovinske koristi
(1)Imovinska korist oduzet će se sudskom odlukom kojom je utvrđeno da je ostvarena protupravna radnja. Imovinska korist oduzet će se i od osobe na koju je prenijeta ako nije stečena u dobroj vjeri. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, PresudaiRješenje, PresudaiRješenje, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje
(2)Ako je oštećeniku dosuđen imovinskopravni zahtjev koji po prirodi i sadržaju odgovara pribavljenoj imovinskoj koristi, oduzet će se dio imovinske koristi koji prelazi dosuđeni imovinskopravni zahtjev. SUDSKA PRAKSA: PresudaiRješenje, Presuda
(3)Sud će oduzeti imovinsku korist i ako oštećenika uputi da imovinskopravni zahtjev može ostvariti u parnici.
(4)Kada se utvrdi nemogućnost oduzimanja stvari ili prava ostvarenih kao imovinska korist u cijelosti ili djelomično, sud će naložiti počinitelju isplatu odgovarajuće protuvrijednosti u novčanom iznosu. Plaćanje se može odrediti obročno. SUDSKA PRAKSA: PresudaiRješenje
(5)Oduzeta imovinska korist neće se umanjiti za iznos sredstava uloženih u kriminalnu djelatnost.
(6)Sud može odlučiti da se neće oduzeti imovinska korist ako je neznatna. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda Članak 78. (NN 125/11, 56/15, 36/24) Prošireno oduzimanje imovinske koristi
(1)Na prošireno oduzimanje imovinske koristi od kaznenog djela za koje je nadležan Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta te za kaznena djela iz Glave XVII. i Glave XXV. te članaka
  1. i 191.a iz Glave XIX. ovoga Zakona, ako je tim djelima ostvarena imovinska korist, primjenjuju se odredbe članka
  2. ovoga Zakona ako ovim člankom nije drukčije propisano.
(2)Ako počinitelj kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka ima ili je imao imovinu koja je nerazmjerna njegovim zakonitim prihodima, pretpostavlja se da ta imovina predstavlja imovinsku korist od kaznenog djela, osim ako počinitelj učini vjerojatnim da je njezino podrijetlo zakonito.
(3)Ako je imovinska korist od kaznenog djela sjedinjena s imovinom stečenom na zakonit način, ukupna imovina bit će predmetom oduzimanja do procijenjene vrijednosti imovinske koristi. Na isti način i u istom omjeru oduzet će se i korist koja je dobivena od imovine u koju je zakonita imovina sjedinjena s imovinskom korišću od kaznenog djela.
(4)Imovinska korist iz stavka
  1. i
  2. ovoga članka oduzet će se od člana obitelji bez obzira po kojem pravnom temelju se kod njega nalazi i neovisno o tome živi li u zajedničkom kućanstvu s počiniteljem.
(5)Imovinska korist iz stavka
  1. i
  2. ovoga članka oduzet će se i od druge osobe bez obzira po kojem pravnom temelju je stečena ako ta osoba ne učini vjerojatnim da je korist stekla u dobroj vjeri i po razumnoj cijeni.
(6)Ako osoba protiv koje je pokrenut kazneni postupak umre, imovinska korist ostvarena protupravnom radnjom može se oduzeti od njezinih sljednika u postupku propisanom posebnim zakonom. SUDSKA PRAKSA: Rješenje, Rješenje, Presuda Članak 79. (NN 125/11, 56/15, 118/18) Oduzimanje predmeta
(1)Predmeti i sredstva koji su nastali počinjenjem kaznenog djela oduzet će se. SUDSKA PRAKSA: Presuda, PresudaiRješenje, Presuda
(2)Predmete i sredstva koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje kaznenog djela sud može oduzeti. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda
(3)Predmete i sredstva iz stavka
  1. i
  2. ovoga članka sud može oduzeti i kada počinitelj protupravne radnje nije kriv.
(4)Oduzeti predmeti i sredstva postaju vlasništvo Republike Hrvatske. To ne utječe na pravo trećih osoba za naknadu štete prema počinitelju zbog oduzetog predmeta ili sredstva. Vlasnik oduzetog predmeta ili sredstva koji nije počinitelj djela ima pravo na povrat predmeta i sredstva ili naknadu njihove tržišne vrijednosti iz državnog proračuna, osim ako je najmanje krajnjom nepažnjom pridonio da predmet ili sredstvo bude namijenjeno ili uporabljeno za počinjenje kaznenog djela ili da nastane njegovim počinjenjem ili ako je pribavio predmet ili sredstvo znajući za okolnosti koje omogućuju njegovo oduzimanje.
(5)Kada je zakonom za određeno kazneno djelo propisano oduzimanje predmeta ili sredstva, vlasnik nema pravo na naknadu iz državnog proračuna, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
(6)Sud može naložiti uništenje oduzetog predmeta ili sredstva. SUDSKA PRAKSA: Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje Članak 80. Javno objavljivanje presude
(1)Presudom kojom se proglašava krivim počinitelj kaznenog djela počinjenog javnim objavljivanjem, sud može na zahtjev zainteresirane osobe ili državnog odvjetnika kad je to u interesu oštećene osobe ili u javnom interesu odrediti da se ona u cijelosti ili djelomično javno objavi o trošku počinitelja.
(2)Određujući sredstvo, vrijeme, način i ostale okolnosti javnog objavljivanja presude, sud mora nastojati da te okolnosti odgovaraju okolnostima objavljivanja sadržaja kojim je počinjeno kazneno djelo.
(3)Oslobađajućom presudom sud može na zahtjev oslobođene osobe kad je to u njezinom ili javnom interesu odrediti da se ona u cijelosti ili djelomično javno objavi na teret državnog proračuna ili o trošku privatnog tužitelja. Sud će odrediti sredstvo, vrijeme i način objavljivanja presude. SUDSKA PRAKSA: Presuda GLAVA SEDMA (VII.) ZASTARA Članak 81. (NN 125/11, 56/15, 118/18, 84/21, 36/24, 136/25) Zastara kaznenog progona
(1)Kazneni progon zastarijeva nakon: – 40 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna dugotrajnog zatvora i kazna zatvora u trajanju dužem od 15 godina, – 25 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od 10 godina, SUDSKA PRAKSA: Rješenje – 20 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od 5 godina, SUDSKA PRAKSA: Presuda, Rješenje – 15 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od 3 godine, SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda – 10 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od jedne godine i – 6 godina za ostala kaznena djela.
(2)Kazneni progon ne zastarijeva za kazneno djelo genocida (članak 88.), zločin agresije (članak 89.), zločina protiv čovječnosti (članak 90.), ratnog zločina (članak 91.), terorizma (članak
  1. stavak 4.), trgovanja ljudima (članak
  2. stavak 5.), teškog ubojstva (članak 111.), teškog ubojstva ženske osobe (članak 111.a), teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (članak 166.), ubojstva osobe pod međunarodnom zaštitom (članak 352.) te drugih djela koja ne zastarijevaju prema Ustavu Republike Hrvatske ili međunarodnom pravu.
(3)Ako je prije proteka rokova iz stavka
  1. ovoga članka donesena prvostupanjska presuda, zastara kaznenog progona produljuje se za dvije godine. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje Članak
  2. (144/12, 56/15, 118/18, 84/21, 36/24) Tijek zastare kaznenog progona
(1)Zastara kaznenog progona počinje teći danom kad je kazneno djelo počinjeno. Ako posljedica koja je obilježje kaznenog djela nastupi kasnije, zastara počinje teći od tog trenutka.
(2)Zastara kaznenog progona ne teče za vrijeme za koje se prema zakonu kazneni progon ne može poduzeti ili se ne može nastaviti.
(3)Za kaznena djela iz članka
  1. stavka 3., članka
  2. stavaka
  3. i 3., članka 110., članka
  4. stavka 1., članka
  5. stavka 2., članka 115., članka
  6. stavka 3., članka 118., članka 119., članka 154., članka
  7. stavaka
  8. i 3., članka 156., članka 158., članka 159., članka 160., članka 162., članka 163., članka 164., članka 169., članka 170., članka 171., članka
  9. i članka
  10. ovoga Zakona počinjena na štetu djeteta, zastara kaznenog progona počinje teći od punoljetnosti žrtve. SUDSKA PRAKSA: Rješenje Članak
  11. (NN 125/11, 56/15, 118/18, 84/21, 36/24, 136/25) Zastara izvršenja kazne
(1)Izrečena se kazna zbog zastare ne može izvršiti kad od pravomoćne presude protekne: – 40 godina od izrečene kazne dugotrajnog zatvora, – 25 godina od izrečene kazne zatvora u trajanju duljem od deset godina, – 20 godina od izrečene kazne zatvora u trajanju duljem od pet godina, – 15 godina od izrečene kazne zatvora u trajanju duljem od tri godine, – 10 godina od izrečene kazne zatvora u trajanju duljem od jedne godine, – 6 godina od izrečene kazne zatvora u trajanju do jedne godine, novčane kazne kao glavne ili sporedne kazne. SUDSKA PRAKSA: Rješenje
(2)Ne zastarijeva izvršenje kazni izrečenih za kazneno djelo genocida (članak 88.), zločina agresije (članak 89.), zločina protiv čovječnosti (članak 90.), ratnog zločina (članak 91.), terorizma (članak
  1. stavak 4.), trgovanja ljudima (članak
  2. stavak 5.), teškog ubojstva (članak 111.), teškog ubojstva ženske osobe (članak 111.a), teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (članak 166.), ubojstva osobe pod međunarodnom zaštitom (članak 352.) te drugih djela koja ne zastarijevaju prema Ustavu Republike Hrvatske ili međunarodnom pravu. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Rješenje Članak
  3. Tijek zastare izvršenja kazne
(1)Zastara izvršenja kazne počinje teći danom kada je presuda kojom je kazna izrečena postala pravomoćna. Kad se radi o kazni iz opozvane uvjetne osude, zastara počinje teći danom pravomoćnosti presude o opozivu. SUDSKA PRAKSA: Rješenje
(2)Zastara ne teče za vrijeme za koje se prema zakonu izvršenje kazne ne može započeti ili nastaviti.
(3)Zastara izvršenja kazne ne teče za vrijeme izdržavanja kazne. Članak 85. (144/12) Zastara izvršenja sigurnosnih mjera, oduzimanja imovinske koristi i predmeta
(1)Sigurnosne mjere ne mogu se izvršiti kad od pravomoćnosti presude kojom su te mjere izrečene protekne dvostruko vrijeme od vremena na koje su mjere izrečene.
(2)Sigurnosne mjere iz članka 68., članka
  1. i članka
  2. ovoga Zakona ne mogu se izvršiti kad nastupi zastara izvršenja kazne uz koju su izrečene, odnosno kad protekne vrijeme provjeravanja iz uvjetne osude.
(3)Oduzimanje predmeta zastarijeva po proteku pet godina od pravomoćnosti presude kojom je izrečeno. SUDSKA PRAKSA: Presuda
(4)Izvršenje sigurnosnih mjera izrečenih doživotno i oduzimanja imovinske koristi ne zastarijeva.
(5)Zastara ne teče za vrijeme za koje se prema zakonu izvršenje sigurnosne mjere ne može započeti ili nastaviti. SUDSKA PRAKSA: Presuda Članak
  1. Primjena rokova zastare Ako se prije nastupa zastare kaznenog progona ili zastare izvršenja kazne promijeni rok zastare, primijenit će se zastarni rokovi novog zakona. SUDSKA PRAKSA,: Presuda Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Rješenje GLAVA OSMA (VIII.) ZNAČENJE IZRAZA U OVOM ZAKONU Članak
  2. (144/12, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24, 136/25)
(1)Kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske su odredbe sadržane u ovom Zakonu i drugim zakonima Republike Hrvatske, kojima se određuju pretpostavke kažnjivosti i sankcije koje se mogu izreći počiniteljima kaznenih djela.
(2)Protupravna radnja je radnja kojom su ispunjena obilježja kaznenog djela, a ne postoji razlog isključenja protupravnosti.
(3)Službena osoba je državni dužnosnik ili službenik, dužnosnik ili službenik u jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave, nositelj pravosudne dužnosti, sudac porotnik, član Državnog sudbenog vijeća ili Državnoodvjetničkog vijeća, arbitar, javni bilježnik i stručni radnik koji obavlja poslove iz djelatnosti socijalne skrbi, odgoja i obrazovanja. Službenom osobom smatra se i osoba koja u Europskoj uniji, stranoj državi, međunarodnoj organizaciji koje je Republika Hrvatska član, međunarodnom sudu ili arbitraži čiju sudbenost Republika Hrvatska prihvaća, obavlja dužnosti povjerene osobama iz prethodne rečenice.
(4)Vojna osoba je djelatna vojna osoba, ročnik, pričuvnik i kadet te državni službenik i namještenik raspoređen na službu u Oružanim snagama Republike Hrvatske.
(5)Kad je službena osoba naznačena kao počinitelj kaznenog djela koje nije predviđeno u Glavi XXXIV. ovoga Zakona, ili kao osoba prema kojoj je počinjeno kazneno djelo, službenom osobom smatrat će se i vojna osoba.
(6)Odgovorna osoba je fizička osoba koja vodi poslove pravne osobe ili joj je izričito ili stvarno povjereno obavljanje poslova iz područja djelovanja pravne osobe ili državnih tijela ili tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda
(7)Dijete je osoba koja nije navršila osamnaest godina života.
(8)Članovi obitelji su bračni ili izvanbračni drug, životni partner ili neformalni životni partner, njihova zajednička djeca te djeca svakog od njih, srodnik po krvi u ravnoj lozi, srodnik u pobočnoj lozi zaključno do trećeg stupnja, srodnici po tazbini do zaključno drugog stupnja, posvojitelj i posvojenik. SUDSKA PRAKSA: Presuda
(9)Bliske osobe su članovi obitelji, bivši bračni ili izvanbračni drug bivši životni partner ili neformalni životni partner, sadašnji ili bivši partner u intimnoj vezi, osobe koje imaju zajedničko dijete i osobe koje žive u zajedničkom kućanstvu. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda
(10)Izvanbračni drug je osoba koja živi u izvanbračnoj zajednici koja ima trajniji karakter ili koja traje kraće vrijeme ako je u njoj rođeno zajedničko dijete.
(11)Neformalni životni partner je osoba koja živi u istospolnoj zajednici koja ima trajniji karakter.
(12)Tajni podatak je podatak koji je prema posebnom zakonu označen kao klasificirani podatak. Ne smatra se tajnim podatkom podatak čiji je sadržaj suprotan ustavnom poretku Republike Hrvatske ili podatak koji je označen tajnim radi prikrivanja kaznenog djela, prekoračenja ili zlouporabe ovlasti te drugih oblika nezakonitog postupanja u državnim tijelima.
(13)Službena tajna je podatak koji je prikupljen i koristi se za potrebe tijela javne vlasti, a koji je zakonom, drugim propisom ili općim aktom nadležnog tijela donesenim na temelju zakona proglašen službenom tajnom.
(14)Izbori su izbori za Hrvatski sabor, Predsjednika Republike, Europski parlament, predstavnička tijela u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, općinske načelnike, gradonačelnike, župane, gradonačelnika Grada Zagreba te postupak odlučivanja na državnom referendumu.
(15)Isprava je svaki predmet koji sadrži zapis, znak ili sliku koji je podoban ili određen da služi kao dokaz neke činjenice koja ima vrijednost za pravne odnose.
(16)Pokretna stvar je i svaka proizvedena ili skupljena energija za davanje svjetlosti, topline ili kretanja, kao i telefonski impulsi.
(17)Motorno vozilo je svako prometno sredstvo na motorni pogon u kopnenom, vodenom i zračnom prometu.
(18)Računalni sustav je svaka naprava ili skupina međusobno spojenih ili povezanih naprava, od kojih jedna ili više njih na osnovi programa automatski obrađuju podatke, kao i računalni podaci koji su u njega spremljeni, obrađeni, učitani ili preneseni za svrhe njegovog rada, korištenja, zaštite i održavanja.
(19)Računalni podatak je svako iskazivanje činjenica, informacija ili zamisli u obliku prikladnom za obradu u računalnom sustavu.
(20)Računalni program je skup računalnih podataka koji su u stanju prouzročiti da računalni sustav izvrši određenu funkciju.
(21)Zločin iz mržnje je kazneno djelo počinjeno zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, jezika, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili rodnog identiteta druge osobe. Takvo postupanje uzet će se kao otegotna okolnost ako ovim Zakonom nije izričito propisano teže kažnjavanje. Protokol o postupanju u slučaju zločina iz mržnje SUDSKA PRAKSA: Odluka Ustavnog suda
(22)Imovinskom korišću od kaznenog djela smatra se neposredna imovinska korist ostvarena počinjenjem kaznenog djela, imovina u koju je promijenjena ili pretvorena neposredna imovinska korist od kaznenog djela, kao i svaka druga korist koja je ostvarena od neposredne imovinske koristi od kaznenog djela ili imovine u koju je promijenjena ili pretvorena neposredna imovinska korist od kaznenog djela bez obzira nalazi li se na području Republike Hrvatske ili izvan njega. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda
(23)Imovinom se smatra imovina bilo koje vrste, neovisno o tome je li materijalna ili nematerijalna, pokretna ili nepokretna, odnosno pravni dokumenti ili instrumenti kojima se dokazuje pravo na ili interes za takvu imovinu.
(24)Mito je svaka nepripadna nagrada, dar ili druga imovinska ili neimovinska korist bez obzira na vrijednost.
(25)Žrtva kaznenog djela je fizička osoba koja je pretrpjela fizičke i duševne posljedice, imovinsku štetu ili bitnu povredu temeljnih prava i sloboda koji su izravna posljedica kaznenog djela. Žrtvom kaznenog djela smatraju se i bračni i izvanbračni drug, životni partner ili neformalni životni partner te potomak, a ako njih nema, predak, brat i sestra one osobe čija je smrt izravno prouzročena kaznenim djelom te osoba koju je ona na temelju zakona bila dužna uzdržavati.
(26)Riječi i pojmovni sklopovi koji imaju rodno značenje bez obzira na to jesu li u ovom Zakonu korišteni u muškom ili ženskom rodu odnose se na jednak način na muški i ženski rod.
(27)Vrijednost imovine, imovinske štete, imovinske koristi, porezne obveze i državne potpore je velikih razmjera ako prelazi 79.633,69 eura. Razaranja prouzročena kaznenim djelima su velika ako prelaze 79.633,69 eura. SUDSKA PRAKSA: Presuda
(28)Vrijednost imovine je većeg opsega ako prelazi 26.544,56 eura.
(29)Vrijednost stvari, imovinskog prava i imovinske koristi je velika ako prelazi 7963,37 eura. Vrijednost imovinske koristi i štete je znatna ako prelazi 7963,37 eura. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda
(30)Vrijednost stvari, imovinskog prava i imovinske koristi je mala ako ne prelazi 132,72 eura.
(31)Bezgotovinski instrument plaćanja je pokretna stvar, isprava i računalni podatak odnosno program, zaštićeni uređaj, predmet ili zapis ili njihova kombinacija, osim zakonskih sredstava plaćanja, koji jest ili nije u fizičkom obliku, a nositelju ili korisniku omogućuje, samostalno ili u vezi s postupkom, odnosno nizom postupaka, prijenos novca ili novčane vrijednosti i pomoću digitalnih sredstava razmjene. Digitalno sredstvo razmjene znači bilo kakav elektronički novac i virtualne valute.
(32)Rodno utemeljeno nasilje nad ženama označava nasilje usmjereno na ženu zbog toga što je žena ili koje nerazmjerno pogađa žene. Takvo postupanje uzet će se kao otegotna okolnost ako ovim Zakonom nije izričito propisano teže kažnjavanje.
(33)Sustav umjetne inteligencije je strojni sustav različitih razina samostalnosti koji može pokazati prilagodljivost te koji za izričito ili neizričito izražene ciljeve iz ulaznih vrijednosti koje je primio zaključuje kako stvoriti izlazne vrijednosti kao što su predviđanja, sadržaj, preporuke ili odluke koje mogu utjecati ili utječu na stvarna ili prividna okruženja. POSEBNI DIO GLAVA DEVETA (IX.) KAZNENA DJELA PROTIV ČOVJEČNOSTI I LJUDSKOG DOSTOJANSTVA Članak 88. Genocid
(1)Tko s ciljem da potpuno ili djelomice uništi neku nacionalnu, etničku, rasnu ili vjersku skupinu kao takvu:
  1. ubija članove skupine,
  2. nanosi članovima skupine teške tjelesne ozljede ili im teško naruši zdravlje,
  3. stavlja skupinu u životne uvjete kojima je cilj dovesti do njezina potpuna ili djelomična uništenja,
  4. primjenjuje mjere kojima je cilj spriječiti rađanje unutar skupine, ili
  5. prisilno preseljava djecu u drugu skupinu, kaznit će se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.
(2)Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko zapovijedi počinjenje genocida.
(3)Tko izravno i javno potiče na počinjenje genocida, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina. Članak 89. (144/12) Zločin agresije
(1)Tko imajući stvarnu moć nadzirati ili upravljati političkim ili vojnim djelovanjem države, upotrijebi oružane snage jedne države protiv suvereniteta, teritorijalne cjelovitosti ili političke neovisnosti druge države ili na bilo koji drugi način protivan Povelji Ujedinjenih naroda ostvari čin agresije koji po svojim karakteristikama, težini i razmjeru predstavlja očito kršenje Povelje Ujedinjenih naroda, kaznit će se kaznom zatvora najmanje pet godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.
(2)Tko sudjeluje u djelovanju oružanih snaga iz stavka 1. ovoga članka, kaznit će se kaznom zatvora od tri do petnaest godina.
(3)Tko izravno i javno potiče na zločin agresije, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.
(4)Činom agresije iz stavka
  1. ovoga članka, bez obzira na to je li prethodno objavljen rat ili ne, smatra se:
  2. invazija ili napad oružanih snaga jedne države na područje druge države, ili vojna okupacija, makar i privremena koja je posljedica takve invazije ili napada, ili pripajanje cijelog ili dijela područja druge države uz primjenu sile,
  3. bombardiranje od strane oružanih snaga jedne države područja druge države ili korištenje bilo kakvog oružja jedne države na području druge države,
  4. blokiranje luka ili obala jedne države oružanim snagama druge države,
  5. napad oružanih snaga jedne države na kopnene, pomorske i zračne snage druge države,
  6. korištenje oružanih snaga jedne države, koje su na području druge države uz njezinu suglasnost, u suprotnosti s uvjetima predviđenim njihovim sporazumom ili produljenje prisutnosti vojnih snaga na području druge države po prestanku sporazuma,
  7. davanje dozvole da područje koje je država stavila na raspolaganje drugoj državi ova koristi za agresiju protiv treće države, ili
  8. slanje od strane ili u ime države naoružanih bandi, grupa, paravojnih snaga ili plaćenika koji izvode oružane akcije protiv druge države koje po svojoj težini odgovaraju prethodno navedenim radnjama ili njezino značajno sudjelovanje u takvim akcijama. SUDSKA PRAKSA: Presuda Članak
  9. (144/12) Zločin protiv čovječnosti
(1)Tko kršeći pravila međunarodnog prava u sklopu širokog ili sustavnog napada usmjerenog protiv civilnog stanovništva, uz znanje o tom napadu:
  1. ubije drugu osobu,
  2. radi istrebljenja nametne nekom civilnom stanovništvu životne uvjete kojima je cilj dovesti do njegova djelomičnog uništenja,
  3. stavi u ropstvo neku osobu tako da nad njom vrši pojedine ili sve ovlasti koje proizlaze iz prava vlasništva, uključujući vršenje takvih ovlasti u trgovini ljudima,
  4. protjeruje ili prisilno premješta druge osobe putem izgona ili drugih prisilnih mjera s područja na kome zakonito borave, a bez osnova predviđenih međunarodnim pravom,
  5. protupravno zatvori drugu osobu ili joj na drugi način protupravno oduzme slobodu,
  6. muči osobu kojoj je oduzeta sloboda ili je pod nadzorom okrivljenika tako da joj namjerno nanosi teške tjelesne ili duševne boli ili patnje, osim onih koje proizlaze, svojstvene su ili su slučajna posljedica zakonite kazne,
  7. siluje drugu osobu, drži je u spolnom ropstvu, prisiljava na prostituciju, nezakonito drži u zatočenju ženu koja je nasilno zatrudnjela kako bi se utjecalo na etnički sastav nekog stanovništva ili činile kakve druge teške povrede međunarodnog prava, drugoj osobi bez njezina pristanka i kada to nije opravdano medicinskim razlozima oduzme biološku reproduktivnu sposobnost ili nad njom izvrši neko drugo spolno nasilje usporedive težine,
  8. progoni neku odredivu skupinu ili zajednicu na političkoj, rasnoj, nacionalnoj, etničkoj, kulturnoj, vjerskoj, spolnoj ili drugoj osnovi koja se općenito prema međunarodnom pravu smatra nedopustivom, i to počini u vezi s bilo kojom radnjom opisanom u članku
  9. do
  10. ovoga Zakona tako da drugoj osobi zato što pripada određenoj skupini ili zajednici namjerno i u velikoj mjeri oduzme temeljna prava suprotno međunarodnom pravu,
  11. uhiti, drži u zatočeništvu ili otme osobe u ime ili uz dopuštenje, potporu ili pristanak države ili političke organizacije, a nakon toga odbije priznati takvo oduzimanje slobode ili uskrati obavijesti o sudbini ili mjestu na kojem se osobe nalaze, s ciljem da im se uskrati pravna zaštita kroz dulje vremensko razdoblje,
  12. u okviru institucionaliziranog režima sustavnog potlačivanja i dominacije jedne rasne skupine nad drugom rasnom skupinom ili skupinama i u namjeri održavanja takvog režima počini neko nečovječno djelo opisano u ovom članku ili djelo slično nekom od tih djela (zločin apartheida), ili
  13. počini druga nečovječna djela kojima se namjerno uzrokuje teška patnja, teška tjelesna ozljeda ili teško narušenje zdravlja, kaznit će se kaznom zatvora najmanje pet godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.
(2)Kaznom iz stavka
  1. ovoga članka kaznit će se tko zapovijedi neko od navedenih kaznenih djela. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Rješenje, Rješenje Članak
  2. (144/12, 56/15, 84/21) Ratni zločin
(1)Tko kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata, okupacije ili međunarodnog oružanog sukoba ili oružanog sukoba koji nema međunarodni značaj počini neko od sljedećih teških kršenja protiv osoba ili imovine zaštićenih Ženevskim konvencijama od
  1. kolovoza 1949.:
  2. ubojstvo,
  3. mučenje ili nečovječno postupanje, uključujući biološke pokuse,
  4. nanošenje velike patnje, teške tjelesne ozljede ili teškog narušenja zdravlja,
  5. nezakonito protjerivanje, premještaj ili nezakonito držanje zaštićene osobe u zatočeništvu,
  6. prisiljavanje ratnog zarobljenika ili druge zaštićene osobe na službu u postrojbama neprijateljske sile,
  7. uskraćivanje prava ratnom zarobljeniku ili drugoj zaštićenoj osobi na pravičan i redovan postupak,
  8. uzimanje talaca, ili
  9. opsežno uništavanje i oduzimanje imovine koje nije opravdano vojnom nuždom i koje je provedeno nezakonito i samovoljno, kaznit će se kaznom zatvora od najmanje pet godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.
(2)Tko kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata, okupacije ili međunarodnog oružanog sukoba ili oružanog sukoba koji nema međunarodni značaj počini druge teške povrede prava i običaja koji se primjenjuju u međunarodnom oružanom sukobu ili oružanom sukobu čiji značaj nije međunarodni, to jest bilo koje od sljedećih djela:
  1. usmjeravanje napada protiv civilnog stanovništva ili protiv pojedinih civila koji ne sudjeluju izravno u neprijateljstvima,
  2. usmjeravanje napada protiv civilnih objekata, odnosno objekata koji nisu vojni ciljevi,
  3. usmjeravanje napada protiv osoblja, uređaja, materijala, jedinica ili vozila uključenih u humanitarnu pomoć ili misiju održavanja mira sukladno Povelji Ujedinjenih naroda, tako dugo dok oni imaju pravo na zaštitu civila ili civilnih objekata prema odredbama međunarodnog ratnog prava,
  4. pokretanje napada sa znanjem da će takav napad uzgredno dovesti do smrti ili ozljeda civila ili štete na civilnim objektima ili do teške, dugoročne i opsežne štete u prirodnom okolišu koja bi očito bila nerazmjerna u odnosu na očekivani konkretan i izravan vojni dobitak,
  5. napadanje ili bombardiranje, bilo kojim sredstvima, gradova, sela, naselja ili zgrada koje su nebranjene i ne predstavljaju vojne ciljeve,
  6. ubijanje ili ranjavanje borca koji se predao, nakon što je položio oružje ili ostao bez sredstava za borbu,
  7. nepravilna uporaba zastave primirja, zastave ili vojnog znakovlja i odore neprijatelja ili Ujedinjenih naroda, kao i posebnih znakova Ženevskih konvencija, zbog koje je došlo do pogibije ili teških ozljeda,
  8. premještanje, izravno ili posredno, dijelova vlastitog civilnog stanovništva na okupirano područje od strane okupatorske sile, ili deportacija ili premještaj čitavog stanovništva okupiranog područja ili jednog njegovog dijela, unutar toga područja ili izvan njega,
  9. usmjeravanje napada protiv zgrada posvećenih vjeri, obrazovanju, umjetnosti, znanosti ili humanitarnim svrhama, protiv povijesnih spomenika i kulturnih dobara, bolnica i mjesta na kojima se prikupljaju bolesni i ranjeni, pod uvjetom da nisu vojni ciljevi,
  10. podvrgavanje osoba koje su u vlasti protivničke strane tjelesnom sakaćenju, uzimanju tkiva ili organa za transplantaciju ili medicinskim ili znanstvenim pokusima bilo koje vrste koji nisu opravdani medicinskim, zubarskim ili bolničkim tretmanom osoba o kojima je riječ te koji se ne izvode u njihovom interesu, a dovode do smrti ili ozbiljne opasnosti po zdravlje takve osobe ili osoba,
  11. podmuklo ubijanje ili ranjavanje pripadnika neprijateljske nacije ili vojske,
  12. proglašavanje da se protivniku neće dati nikakva milost,
  13. uništavanje ili oduzimanje neprijateljske imovine osim ako to izričito zahtijeva ratna nužda,
  14. proglašenje prava i radnji državljana neprijateljske strane zabranjenim, suspendiranim ili nedopuštenim u sudskom postupku,
  15. prisiljavanje državljana neprijateljske strane da sudjeluju u ratnim operacijama usmjerenim protiv vlastite zemlje čak i ako su bili u službi zaraćene strane prije početka rata,
  16. pljačkanje gradova ili mjesta,
  17. uporaba otrova ili otrovnog oružja,
  18. uporaba otrovnih plinova, plinova zagušljivaca ili drugih plinova te svih sličnih tekućina, tvari ili naprava,
  19. uporaba oružja koje koristi mikrobiološke ili druge biološke agense ili otrove, bez obzira na njihovo podrijetlo ili način proizvodnje,
  20. uporaba metaka koji se u ljudskom tijelu lako šire ili raspršuju,
  21. uporaba oružja namijenjenog ranjavanju fragmentima koji se u ljudskom tijelu ne mogu otkriti rendgenskim zrakama,
  22. uporaba posebno izrađenog laserskog oružja kojem je jedina ili jedna od namjena uzrokovanje trajnog sljepila,
  23. uporaba oružja, projektila, materijala i načina ratovanja koji po svojoj prirodi nanose suvišne ozljede ili nepotrebne patnje ili kojima je svojstvo da protivno međunarodnom ratnom pravu ne razlikuju vojne i civilne ciljeve, ako je takvo oružje, projektili, materijal ili način ratovanja predmet sveobuhvatne zabrane,
  24. skrnavljenje osobnog dostojanstva, posebice ponižavajući i degradirajući postupci, kolektivno kažnjavanje, SUDSKA PRAKSA: Presuda
  25. silovanje, spolno porobljavanje, prisiljavanje na prostituciju, trudnoću, sterilizaciju ili koji drugi oblik spolnog nasilja koji predstavlja tešku povredu Ženevskih konvencija,
  26. iskorištavanje prisutnosti civila ili drugih zaštićenih osoba da se određena mjesta, područja ili vojne snage zaštite od vojnih operacija,
  27. usmjeravanje napada na zgrade, materijal, medicinske jedinice i prijevozna sredstva te osoblje koje koristi posebne znakove Ženevskih konvencija sukladno međunarodnom pravu,
  28. pribjegavanje izgladnjivanju civila kao načinu vođenja rata uskraćivanjem sredstava nužnih za opstanak, uključujući i otežavanje pristupa humanitarnoj pomoći, propisanoga Ženevskim konvencijama,
  29. novačenje djece u nacionalne oružane snage ili oružane skupine odvojene od oružanih snaga države ili njihovo korištenje u aktivnom sudjelovanju u neprijateljstvima, ili
  30. premještanje civilnog stanovništva zbog razloga povezanih uz sukob osim ako to traži sigurnost civila ili neizbježni vojni razlog, kaznit će se kaznom zatvora najmanje tri godine.
(3)Kaznom iz stavka
  1. ovoga članka kaznit će se tko djelo iz stavka
  2. ovoga članka počini prema velikom broju ljudi ili na osobito okrutan ili podmukao način, iz koristoljublja ili drugih niskih pobuda.
(4)Tko zapovijedi da se počini djelo iz stavka 1.,
  1. ili
  2. ovoga članka kaznit će se kao da ga je sam počinio. Članak
  3. Povreda pregovarača Tko kršeći pravila međunarodnoga prava za vrijeme rata ili oružanoga sukoba vrijeđa, zlostavlja ili zadrži pregovarača ili njegovu pratnju ili im spriječi povratak, ili na drugi način povrijedi njihovu nepovredivost, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godin

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.